Povampirio se

[Goga 19]

Zadnjih par dana imamo gadan problem s Matijom. Ušao je u neku tvrdoglavo-inatljivu fazu koja nas tjera do ludila. Najgore je kad je umoran, a obično ima veze s odijevanjem.
Daklem, ne da se obuć. Počne urlat, plakat, tuć me, ako dohvati koji predmet katapultira ga na drugi kraj sobe. Pri tom se zaceni i poljubičasti (imamo od prije one kak-se-to-točno-zove afektivne respiratorne krize), ostane bez daha i zakašlje se luđački - gotovo do povraćanja, misliš dušu će ispustit. Jako se teško smiruje iz te faze.
Primjer, neki dan pokušala sam mu obuć hlačice nakon tuširanja (uvijek se tuširamo kad smo pokakani ). Neće. Urla "Necu lake! Necuuuuu!!!!! Moram ga obuć, nije baš toplo ljeto da ga pustim golog. Počinje borba u kojoj sam ja izudarana strana. Blokiram ga svojm tijelom, navlačim nogavice, on se baca, ruli nogavice, urla. Nekako ga obučem, on guli hlače sa sebe, ali sad više neće ni šlape ni majicu. Pokušaji odvlačenja pažnje ne pomažu, maženje ne pomaže, pjevanje ne pomaže. Ne znam više kako sam ga smirila. Ali onda je došao deda po njega da ga odvede k sebi i baki (deda i baka žive na selu, imaju ogromno dvorište i klinci mi obožavaju ići tamo). Sad hoće biti s mamom, dedu neće ni pogledat, ne da si jaknu obuć, izvija se, urla, borimo se i deda i ja s njim. Bojim se stisnut ga da mu ruku ne slomim, a on guli rukave s ruku i davi se u urlikanju. Cijelo stubište je odzvanjalo kad ga je deda iznosio van, da me susjedi ne poznaju mogli bi mislit da zlostavljam dijete. Putem je bacio kapu na pod - vratio ju je raznosač pošte koji je baš tada ulazio u zgradu. Deda ga je jedva umontirao u sjedalicu jer se ovaj opirao ko ždrebac. Bilo me strah kako će se uopće voziti s njim takvim i već sam čekala da me dida nazove da se vraća. Protrnula sam kad je mob stvarno zazvonio, ali deda je javljao da je mali zaspao u autu. Kad se probudio (prenijeli su ga u krevet) oko tri sata kasnije, sve 5. Ko da ništa nije bilo.
Ili večeras - ne da piđamu obuć. Urla, dere se, kašlje, tata mu je nekak navuko gornji dio (ostao je zarolan) i predao se (čitaj: predao ga meni). Ja sam ga stisla, na silu mu navukla hlačice uz puno plača i protestiranja. Urlao je da hoće spavati gol. Po kratkom postupku završio je u krpama, ni zube nismo išli prat, s cicom u ustima. Plakao je još na ciki, bunio se da hoće gol spavati. Nije pomagala cika, ni pjevanje, ni maženje. Iako je bio umoran ko pas trebalo mu je oko 45 minuta da zaspi. Ja sam doživjela fraze, nisam oprala kosu - sutra s masnom idem na posao, a o peglanju koje me čekalo da i ne govorim.
Nisam dost pametna što da radim. Kako da zauzdam ovakve napade bijesa? Kak da ga uvjerim da me mora poslušat? Iscrpljena sam turbo i od svog posla i od muževog posla (radi 10-12 sati dnevno + subotom kraće), i od slabog spavanja jer se mali noću budi i cica. Super je ako samo malo cica, ali obično mijenja strane svako malo i pri svakoj me promjeni probudi. Hodam ko zombi uokolo polumrtva i vječno umorna i onda mi još ko točka na i mali ovako inati. Inače se igramo i mazimo i izmišljamo svašta. Mato je jako živo dijete i puno traži, ali ovo je već prevršilo svaku mjeru. Help!

[MGrubi]

je li imaš grijanje u sobi?
ja bih na tvom mjestu pustila ga da spava golog, da mu dokažem da poštujem njegovu osobu i njegovu odluku
zato ti ni maženje, niti odvlačenje pažnje ne pali, on ti želi prenjeti poruku, da on hoće odlučivati .. to je dobro, to je put ka samostalnosti
nasilno oblačenje je samo dodavanje ulja na vatru, a u biti dokazuje da ga ne smatraš kompetentnim tj. sposobnim za odluku

eto večeras smo 10 min tražile hlače/bodi/čarape koje se međusobno slažu.. i da pohvalim malu: zna ih složiti
ušla je u fazu dokazivanja svoje kompetencije ..
ako pokušam nametnuti svoju volju, dobiijem instant NE , pa je puštam, samo joj pokazujem moje granice i tražim da ih poštuje
na tom principu sam i rješila pitanje pranja glave, čak sam se s njom kupala, pa polij moju glavu, pa njenu, pa čim počne negodovati prekid akcije .. trajalo je jedno mjesec dana i sad pere glavu bez protesta ibez suza
sad za da njeno NE, ima težinu i značenje, zna da je slušam (i na neki način je učim kako izgleda poštivanje druge osobe)


ne znam da li če ti ovo pomoći, nadam se da ćete preko toga što prije preći

[Storma]

mgrubi, u sridu

X

[ivana7997]

oprosti, ali ovo sto opisujes kako mu na silu oblacis hlace, pa kako ga grabis da ga obuces, pa kako ga dida na silu trpa u sjedalicu, to mi zvuci strasno.

daj i sama to jos jednom procitaj pa razmisli o tome sto radis djetetu.

[jassi]

mislim da ga treba pustiti u takvim fazama da se ohladi. ja sam nedavno pisala nekaj slicno....toni je bio van kontrole. znas bolje je pustiti ga da odguli svoje pa probati odvuc paznju na nekaj drugo da zaboravi i onda polako da ne skuzi obuc ga ili sl. ja pokusam tako i spika-joj kako si ti veliki ma daj mi pomogni da ti jaknu obucem ja ne znam pa ces i meni moju.......i sl.
to je strasno znam....kod nas je bilo dana da je zgrada orila od mene i njega no moje urlanje je pogorsavalo stvar i sila isto....diplomacija i hladjenje su bolja varijanta. valjda faza, mi smo malo-ne skroz prestali s time no valjda ce proci
drzi se draga

[clumsy mom]

U tom uzrastu obično pali pitanje ''Hoćeš plave ili zelene pantalone?''. On bira, njegova se volja sprovodi a opet je obučen. Često se u tom uzrastu javljaju hirovi vezani za oblačenje a ako ih nema onda su obično preusmereni na polje hrane (nas je snašlo ovo drugo na žalost)

Probaj da ga 'smatraš' odraslim, da ga pustiš da odlučuje, da ga sledeći put pitaš da li će do auta sići sa dedom ili da ga ti ispratiš, da li će se sam obrisati nakon tuširanja (i kojim peškirom) ili ćeš to ti da odradiš, da li će, već rekoh, obući ove ili one pantalone...

Dogovor kuću gradi. Mi smo ovako rešili 98% nesuglasica. Sila mi je mrska i radije ću ih pustiti gole na 10min pa da mi sami dođu smrznuti i kažu 'obuci mama, smmmmmmmrrrrz'o sam se'' nego da se šutiramo i vezujemo jer tako treba. Moji bi se u tom natezanju toliko preznojili da bi prehlada bila eventualnija u tom drugom slučaju :/

[roby]

Sve ste vi to divno i krasno objasnile , al' kad u jutro treba ići u vrtić a natežemo se i sa skidanjem i sa oblaćenjem.....???
Ili da ju dignem u 5 sati pa se do 7 stigne odobrovoljiti? Onda neće biti tog "stravičnog" navlaćenja.

[tanja_b]

Sve ste vi to divno i krasno objasnile , al' kad u jutro treba ići u vrtić a natežemo se i sa skidanjem i sa oblaćenjem.....???
Ili da ju dignem u 5 sati pa se do 7 stigne odobrovoljiti? Onda neće biti tog "stravičnog" navlaćenja.

Ne moraš je dići u 5, nama je puuuuno koristilo buđenje samo 10-15 minuta ranije od predviđenog i sve je bilo ok

[clumsy mom]

Konkretno, jutarnje tantrumisanje rešismo malo ranijim buđenjem, dovoljnim za 2-3 epizode Fifi ili Graditelja Boba. Oni se za to vreme razbude, maze samnom, onda im se pripiški pa skinu vreće, pa kad su već do pola skinuti navučemo trenerke i čarape, kroz igranjac ili priču i duks i gotovo. Polazak smandrljamo tako što ih zbunim sa 'Ko šta nosi? Matija, ovu kucu ili ovog medu? Borise, gde ti je maca? Čaše? Ko nema kapu? Idemoooo...Tata, mi ćemo pre tebe!!!''

Mama se budi pola sata pre dece (u 5:30) da bi popila kafu i spremila se za posao bez saplitanja. Tatu budim kad i decu.

Ovakva organizacija pokazuje i dokazuje da nam je svima manjak od pola sata sna draži i lakše podnošljiv od preznojavanja i histerisanja jer kasnimo :/

[jassi]

potpisujem ustajanje 15-tak minuta ranije,manja mogucnost stresa jase stalno ustajem ranije da u miru prvo ja u kompletu sebe operem,obucem i obujem i nasminkam i onda on tako da ako ga primi zuta minuta nije histerija........

[mu]

nemam djecu, ali molim pomoć:
danas smo sa malom bili u dućanu (2 god) i kad smo isprobavali cipele, nisu nam se sviđale, ali mala je počela plakati, i neće ih skinuti.
žali bože zašprehavanja, idemo u drugi dućan, gledaj kak su ove ružne, kupit ćemo druge cipele....
plać, urlanje, kleknula je na pod i nemreš ju dignut, isklizi iz ruku.
mama ju je uzela na ruke, pobjegle smo iz dućana i zbrisale doma.
suze do preksutra. nemreš se čut koliko se dere. dobro da nas netko nije prijavio za nekakvo nasilje nad djecom. strašno.
jel to faza, bacanja na pod ili kaj? kako reagirati?

[Fairy]

oprosti, ali ovo sto opisujes kako mu na silu oblacis hlace, pa kako ga grabis da ga obuces, pa kako ga dida na silu trpa u sjedalicu, to mi zvuci strasno.

daj i sama to jos jednom procitaj pa razmisli o tome sto radis djetetu.

Ne vidim razloga da pišeš kao da Goga 19 zlostavlja svoje dijete. I sama je tražila pomoć ovdje pa bi bilo u redu da joj se svojim pozitivnim iskustvima i savjetima pomogne.

Nikad se još nisam našla u takvoj situaciji pa ne znam što bih napravila. Pretpostavljam da isto što i jassi.

[MGrubi]

, ali mala je počela plakati, i neće ih skinuti.

njoj su se svidjele?

[MGrubi]

, ali mala je počela plakati, i neće ih skinuti.

njoj su se svidjele?

[mu]

da. ali kaj god smo joj nataknuli sve joj se svidilo. nosila je čak i neke šlapetine mislim broj 40?! mia oće ove.
mislim da bi ona sam nekaj novo.
jel to razmaženo protestiranje? brine me to bacanje po podu?

[jassi]

svi se nekad hicu ili histeriziraju ili sl. pokusati ignorirati. oni na taj nacin protestiraju i pokazuju da su ljuti ili nesretne a ne neminovno razmazeni-jer ne znaju drugacije
polako,probaj ignorirati ili pokusaj okrenuti paznju da zaustavis nalet gnjeva......tesko je ali nekako se istrpi

[Minnie]

jel to faza, bacanja na pod ili kaj? kako reagirati?

Moj ti je savjet: izbjegavaj takve situacije. Ne možeš očekivati od tako malog djeteta da se preobuva svaki put kad mi to hoćemo i da prihvaća naše sugestiju (kažeš da vam se nisu sviđale). Prođi po dućanima sama i sama procijeni koje se ti cipele prihvatljive. Ne više od jednog ili dva para, raspitaj se ima li brojeva za promjenu. I onda:

- ili kupi na slijepo, probaj joj ih doma, zamijeniš ako ne paše
- dovedeš je u dućan, pred cipele koje su vam ionako u redu za kupiti

Smatram da je mrcvarenje djeteta natezati se s njim u dućanu. Ako dijete surađuje u kupnji, super. Ako ne, treba izbjeći takvu situaciju, ti ispadi frustriraju i dijete i vas.

kaj god smo joj nataknuli sve joj se svidilo. nosila je čak i neke šlapetine mislim broj 40?! mia oće ove.
mislim da bi ona sam nekaj novo.

Ona ima samo dvije godine.

[Minnie]

trebalo je pisati: Ona ima samo dvije godine, ona ispituje, istražuje, ona ne kupuje cipele , premala je za takvu suradnju

[mu]

baš hvala na odgovorima. divne ste.
ja nemam klince, i sutra trčim mami sa ovim odgovorima.
(njoj je prvo a moji su u temi potpomognuta.....)
jedva čekam dan kad ću imati svoje zlato, pa makar probavalo cipele gdje god

[Cicos macos]

Evo i mi smo u fazi da svašta neće: neće jesti, neće spavati, neće na tutu, neće pelenu. Jjedino čokoladu i bombone ne odbija (možda zato što joj ne nudimo prečesto )
Baš sam kupila knjigu Najsretnije dijete u kvartu. Tamo piše nekoliko različitih tehnika kojima možemo dijete uz poštovanje privoljeti na suradnju.
Trenutno nam najčešće pali "suprotna" tehnika.
Nećeš obući hlače? Super, onda mogu ja! (pa ih navlačim na ruke, kao da ne znam kako ih treba obući, glupiram se)
Nećeš spremiti kocke i hrpu igračaka? Super, ja ću. To je tako zabavno! (treba joj trećina sekunde da mi se pridruži, a onda se utrkuje sa mnom tko će više spremiti)
Ukratko, toplo preporučam knjigu :D

[Heliona]

Blago vama kad ste neke od vas tako smirene. Zar vama nikad ne dođe da se zaderete? Toliko mirnoće. Ja idem na jogu i još nisam uspjela dostići da me neke stvari koje radi moje dijete ne izlude. Sve ovisi o danu, nekad bih se i ja malo bacala po podu i vrištala od bjesa, a neke dane mi je zbilja svejedno i čini mi se simpa. Toliko.

[MGrubi]

ja se derem
to ti je ode normalno

[emily]

Ej, Goga, drago mi je da te vidim

Plakao je još na ciki, bunio se da hoće gol spavati. Nije pomagala cika, ni pjevanje, ni maženje. Iako je bio umoran ko pas trebalo mu je oko 45 minuta da zaspi.

umor, okidac za puno ovakvih situacija

[Storma]

o kupnji i cipelama:
moja anita probava i bira (rozo ili narandzasto , sjajno i sljokasto, al nije uvjet)
i ima volje zamijeniti, i reci da li je stiscu i pasu li joj
ALI
nema sanse da nesto ne kupimo u tom ducanu
I
peodavacice se masovno krizaju jer tako nesto ne dozivljavaju ni od puno vece djece

kljuc:
najavim shopping dan dva prije
ujutro pricamo o kupovini, modelima, bojama....
idemo u ducan samo akd smo smireni, imamo puno vremena i nije guzva
al najveci, najveci cimbenik je ona sama, ne mogu joj se nadivit (nisam vjerovala da to moze tako)

o presvlacenju i oblacenju:
pusti sve sto nije hitno i obavezno
nije vrijedno zivaca ni ispada ni upropastene veceri...nicega
obuci ce se za 10 min, ili vec nekako...
samo ne nasilu, jer to potencira svaku slijedecu situaciju

[odra]

Slažem se s većinom napisa, pogotovo s onim: NIKAKO NE NA SILU! To je direktni atak na njihovu samostalnost, na njihovo JA. U nekim slučajevima moraš trenutno reagirati (kad je opasno za njih ili druge), ali ako ne moraš, probaj odgoditi "provođenje svoje volje". Već sam na par mjesta pisala kako mi to odradimo (mislim, da se razumijemo, nisam cijepljena protiv vikanja... ): uglavnom probam pretpostaviti koja bi situacija bila problematična pa krenem ili s ponudom izbora (netko je već spominjao) ili sugestivno kažem: "jelda ćemo to?" ili, ako znam da je baš nešto što ne voli, poluglasno, ali da on čuje, obratim se medi ili već nekoj drugoj igrački i njoj ponudim to što trebam njemu, npr. - idemo presvući pelenu. Andrej odmah dotrči, ja se malo pravim da neću njemu nego medi i tako se uz igru presvučemo.
Ako radi nešto što ne smije, a ja ga prekinem, počne tipično tantrumiziranje, onda ga čvrsto zagrlim i kažem na uho:"hoćeš vrištati ili ćeš me saslušati?" (opet ima slobodu izbora i zna da je svaki izbor i za mene ok). Nevjerojatno, ali uglavnom prestane i uz šmrcanje kaže "sušati". Sve se dalje dogovorimo, objasnimo, poljubimo i sve super. Nekad kaže"vistati" i ja kažem da može, da je to ok, ali kad se smiri da mi kaže, tako da možemo pričati. Nakon 10 sekundi kaže "smijio sam se" i opet pričamo.
Nije da je on lagano dijete, prilično je kompliciran, ali uspijemo se nekako dogovoriti - do sljedećeg puta
Sretno!

[mamasch]

Moji klinci nisu priređivali baš takve divljačke ispade, djelomično i zato što sam na vrijeme skužila kako ću ih privoljeti da naprave što očekujem od njih a da ne budu frustrirani i dresirani - dala sam im priliku da se osamostale - sami se skidaju, biraju što će obući (ako je hladno, ja im priredim na bračni krevet izbor iz ormara, dakle suzim izbor na prihvatljive kombinacije), sami si pripremaju male stolove i stolice u kuhinji kad najavim obrok, sami peru zube (svaku večer), sami spremaju igračke, vraćaju pidžamice u krevet nakon oblačenja, sami navlače papuče i cipele... daklem, dala sam im priliku da budu ponosni na sebe a u isto vrijeme su poslušni i lako se dogovaramo. E sad, sigurno tu veliki utjecaj ima činjenica da sam doma s djecom pa "imam vremena vježbat demokraciju", ali s druge strane 100x dnevno oni pokušavaju "dresirati" mene, što uvelike utječe na moje živce i snagu, ali trudim se biti dosljedna i strpljiva do iznemoglosti, jer dječje faze u odrastanju se mijenjaju svakih nekoliko mjeseci (cca).
Ponekad i vičem na njih, podviknem kad vidim da su odsutni u nekom kritičnom momentu kad očekujem da me iz opravdanih razloga poslušaju.
A ponekad se i rasplačem pred njima od muke, ne držim u sebi frustraciju i bijes, nego lupim rukom u pod i kažem "mama je umorna i ljuta i tražim od vas da mi pomognete" (tako što ćete me poslušati i smiriti se u svom divljanju/navlačenju/tuči/bacanju igračaka...).
Granice su ima postavljane od rođenja, to je također veliki plus zaslužan za to što smo danas u 95% situacija dobri, pametni i što bez natezanja, nagovaranja i galame rješavamo probleme.

[stella73]

moj ima 3 godine. sto se ponasanja tice ako slucajno mu nije kamilica hladna onako kako bi on htio ili ako ne uspije napisati nesto onako kako bi on htio, ili se probudi pa kad vidi djeda pocme vikat i bacat se na pod, i ni makac uz plac i sve tako . Cak i ugrize onog ko mu se nade na putu kad je takvog raspolozenja.Igra se i sve je ok a onda nesto nije i frcaju igracke na sve strane i ne samo igracke nego sve sto mu se nade pri ruci. Vec su me svekar i svekrva upozorili da bih trebala priupitati neku strucnu osobu sto se toga tice jer oni nisu nikad vidjeli da se dijete tako ponasa. :? Ni sama ne znam sto da radim.
puno razgovaram s njim i stalno smo skupa al kad dode ta faza nikoga ne slusa,a mene pocne tuc Inace je jako inteligentno i bistro dijete za svoje godine al stvarno se grozno ponasa kad mu dodu ti naleti bijesa...