Možda zato što je vjernica i razumije da je sveta vjera neprocjenjiva vrijednost svakog pojedinca koji do nje drži.Zdenka2 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Možda zato što je vjernica i razumije da je sveta vjera neprocjenjiva vrijednost svakog pojedinca koji do nje drži.
Baš bi bilo lijepo da se jave i pravoslavci, i protestanti, i budisti i hinduisti, i muslimana još. Ali zašto imam osjećaj da neće?
ovo je topik o odgoju u vjeri, neovisno o kojoj se vjeri radi...a ne o razlikama u vjerama/vjerovanjima i sl.
molim da se ta razlika uzme na znanje.
ne znam zasto je tako tesko postivati da ljudi u odgoju imaju razlicite vrijednosti koje zele prenjeti djeci...i da ih to ne cini niti losijim/boljim roditeljima.
da li se svatko od nas pojedinacno slaze ili ne slaze s vrijednostima neke druge obitelji, e to je odlicna tema za diskusiju, samooooo....na drugom topiku.
Mahima, odlicno pitanje. Mislim da naslucujes i odgovor.
Pod kršćanima se podrazumijevaju pravoslavni i protestantski vjernici kojih također ima na ovom forumu i topiku. Pripadnici ostalih vjera također su dobrodošli. Usprkos tvom osjećaju u kojem ja osjećam neki žalac, ispravi me ako griješim.
Ajde da prevladamo sve sve žalce (ako ih je bilo) i nastavimo topic...
Još sam formalno kršćanka (nisam se raskrstila), ali već dugo ne prihvaćam sve dogme (pa čak ni one temeljne da je Isus Krist JEDINI sin Božji) pa je možda i glupo reći da sam još uvijek kršćanka (možda bih uvrijedila svojim stavovima prave kršćane - a ne želim ni izazivati na ovom ili bilo kojem drugom topicu).
Dakle, moj muž prakticira neke hinduističke rituale (i vjerovanja), ja budističke (sve više).
A dijete otvaramo prema svemu što ocjenjujemo duhovno punim; Lucijan zna prepoznati (na slikama) i Isusa i Saibabu i Budu itd.
Učimo ga nenasilju (vegetarijanci smo), zna i kršćanske molitve i najvažnije mantre na sanskrtu.
Primate me?
mahima,
No, mene ćete oprostiti na neko vrijeme.
Ne zamjerite naprosto iz razloga što ne mogu širiti dobre vibracije nakon što sam dobila batinom po leđima.
Još jedan dokaz da samo čovjek.
Po tome ni malo drugačija od vas ostalih, zar ne?
Flower, na prijasnjoj stranici si napisala da je ovo topic samo za istomisljenike.
adio mare, slabo stizem pisati ovih dana, ali tebi moram poslati jedan
ne kužim zašto se ovdje miješaju (a ja se umiješala) ljudi koji se smatraju ateistima i sad ih ovo na neki način vrijeđa..ja sam ateist, ne idemo u crkvu, nemamo sakramente, znam o svemu tome malo ili ništa pa mi je bezveze raspravljati o nečemu što ne znam, ne poznam dovoljno i najvažnije od svega, ne osjećam
ako stavimo na stranu ove ateiste bukače onda je ostatak pravovjernih preosjetljiv..zašto se javljaju samo rimokatolici, gdje su muslimani, smiju li se javiti ortodoksni..pa ne bi li ova rasprava trebala biti u nekom duhu dobrote, prihvaćanja, trpeljivosti i kako djeci odgojem usaditi neke univerzalne vrijednosti? I još k tome da se javljaju svi pa da se vidi kako je to kod 'drugih'
a ono, opet isto, homoseksualci-da ili ne..
Nije istina da buku prave samo ateisti. Ako se ne varam, jedino se M. courage tako deklarirala.
Pa zar je tako teško postaviti kriterije: ili je topic za sve koji vjeruju u viziju Boga-Bića-Zakona-Prirode (ili daj budite još kreativniji) ili je za ekskluzivnu skupinu praktičnih (možda pomalo konzervativnih) katolika...
U čemu je mudrost? Zašto se ljudi vrijeđaju?
Mislim da je posao administratora to definirati pa da ljudi pišu doista o svojim iskustvima Boga i kako to prenose na djecu, s kakvim se problemima susreću...
mahima, kriteriji su postavljeni još u prvom nastavku topica. jesi li ga pročitala?
Ja moram priznati da se sve manje vrijeđam tj. dam uvrijediti, a znajte da me mnogi smatraju čudakinjom (iako se ne odijevam "istočnjački" niti ikome solim pamet o ičemu).
Ali čujte ovo: Moj muž nosi već godinama srebrnu narukvicu na kojoj piše Om namah Shivai i to je mnogim njegovim kolegama na prošlom poslu išlo na živce, čak mu je jednom neka tajnica rekla posprdno u prolazu: Hare Krishna!
Nekad mi ljudi kažu da će Luc imati problema jer će biti preliberalan - ali ne vidim zašto - pa njega učimo da je svaki put (Bogu ili samoostvarenju) legitiman, ako ne gazi druge ljude...
Ali onaj tko uči prevladati ego, i ne može gaziti druge.
Ajmo ovako - ja sam budistica - dakle smijem li biti ovdje, draga aministratorice, ili ne smijem?
molim te da mi pokažeš gdje piše da ne smiješ :?
Baš mi je drago da nema više nedoumica
:? otkud ti to ? ama bas nista me na ovom topicu (pa i samo njegovo postojanje, il zelja da na njemu pisu samo vjernice) nije uvrijedilo.ljudi koji se smatraju ateistima i sad ih ovo na neki način vrijeđa
osim što me uvrijedilo sad ovo.
i naravno činjenica koja se da isčitati što topic više napreduje - da se ne gleda sadržaj nečijih riječi nego tko ih je izgovorio.
mojim povremenim sudjelovanjem na ovom topicu nikoga nisam uvjeravala u svoje stavove, niti sam dovodila u pitanje tudje, niti sam se sprdala niti omalovazavala, samo sam naivno mislila da više "glava" može bolje pronaći rješenje konkretnom problemu, jer sam stvarno htjela pomoći. kao uostalom sto sam i ja našla rješenje mojih nedoumica na ovom istom topicu (kad su me vjernice posavjetovale da uvedemo zajednicke obiteljske ruckove
Ljudi, molim vas da se vratite na temu topika: odgoj djeteta u kontekstu (bilo koje) vjere.
Umjesto ovog pitanja koje je meni malo čudno, možeš li potaknuti raspravu u pravom smjeru? Mene bi uistinu zanimalo u kom trenutku života si postala budistica, na koji si način osjetila taj unutarnji poziv, na koji način živiš svoju vjeru (meni ne "sjeda" izraz "prakticirati" vjeru), koliko i kako uspijevaš svojoj djeci to prenijeti, koliko je vjera preobrazila vašu obitelj.
Ja sam iz katoličke obitelji, ali u maldosti sam se jako udaljila od vjere. Vjera su za mene bili samo sakramenti koje sam primala a da ih nisam razumjela. Onda je Isus Krist prije deset godina učinio jedan radikalan zaokret u mom životu, konkretno u mom braku. I MM i ja osjetili smo da je Gospodin živ. Nakon početnog ushita počelo se sve hladiti i vraćati na staro. Ali Gospodin opet nije dozvolio da propadnemo. Nas su naša djeca preodgojila - bolje rečeno putem njih nas je Gospodin ponovno priveo sebi. Uz njih smo počeli nedjeljom na svetu misu i riječima ne mogu opisati svoj unutarnji preobražaj. Sjećam se u to vrijeme na onim reklamnim panoima uz cestu stajala je reklama za "Besplatni mali oglasnik". Na slici dijete doji majku...sa toliko je blaženog spokoja odisala ta slika...a ispod slike piše: "najbolje stvari u životu su besplatne". Uvijek kad bismo se vraćali sa svete mise u potpunosti sam se mogla uživjeti u poruku koju ta reklama šalje jer sam se tako i ja osjećala. Poput djeteta koje ne zna što ga to privlači majčinim grudima i nije mu potrebno razmišljati o tome - tako i ja, dijete Božje, ne znam što me to točno privlači na Euharistiju, ali niti ne moram razmišljati, jednostavno se prepustim tom doživljaju i znam da ću imati sve što mi je potrebno, poput one bebe.
I još nešto želim reći. Što više ljubim Isusa, to više imam želju upoznavati i druge vjere...to ti je kao kad dobiješ dijete...tek tada možeš razumjeti ljubav kojom tvoj bližnji ljubi svoju djecu...
meni je ipak ova topic jedan od drazih
i puno govori o nama samima, zvali se mi vjernicima ili ne, vjerovali mi ili ne...
i od zena ovdje mnogo toga ucim, pogode me ponekad svojim mislima, prepoznam se u slicnim dvojbama, i blagoslovljena sam slicnim iskustvima, pa cutim i ono sto se i ne napise...
nadam se da ce topic ostati u pristojnim i dobronamjernim okvirima ...
ignorisat ću dio u kojem je narušena harmonija našeg lijepog topica i nastavit na onom dijelu,gdje je još bio miroljubiv
Drage moje,
prošao je još jedan Ramazn i moje srce se "opralo".
To pranje je trajalo 29 dana i OSJETILA SAM GA!!
Nikad prije nisam odricanje u ime Boga doživjela tako jako, kao ovog Ramazana.
mislim, da je razlog bio jedan mali čovjek kojeg sam imala čast upoznati sa čarima Ramazana,moj Isa
Muslimanima je preporučen post i mjesec prije Ramazana koji se zove Šabaan(ali ne cijeli, da ne bio bili isti),kako bi spremni ušli u Ramazan.
Tako sam vam ja počela.
Zvaršila sam unaprijed sve obaveze koje bi me čekale u ramazanu, posjetila rodbinu i prijatelje,posjetila siromašne-koje znam i odnijela im po pkaetić namirnica da naprave barem 3-4 iftara (večera nakjon završenog posta) i napravila plan za svaki dan.
Redovno sam vježbala svako jutro da bi izdržala cjelonoćne molitve i zaista sam spremna ušla u Ramazan.
Prvi dan sam imala posjetu Isaovom vrtiću gdje sam im održala čas o Ramazanau.Bili su oduševljeni
jako su se iznenadili kad sam im ispričala da se ne posti samo stomakom nego i rukicama i usnicama i nosićem i očima.
napravila sam im prezentaciu u powerpointu i baš je bila uspješna.
na kraju sam ja njima postavljala pitanja i bila sam jako iznenađena koliko su stavri zapamtili.
Za Isaa je ovo bio odličan početak i kad je došao kući, htio je da sazna još, pa smo počeli proču o tome kako je uopće došlo do posta.
Priča o poslaniku Muhammedu s.a.w.s i Arabiji ,tog vremena, oduševila ga je.
Gledanje televizije smo skroz smanjili i ograničili je samo na Ramazanski program.
Nije nam, ne dostajala!!!
Dosta smo učili Qur an,išli u posjete,pripremali iftare za prijatelje,išli na iste , a imali smo i neke naše "projekte"
tako smo npr.
kao simbol posta rukicama(ruke čine samo dobro)-posadili jednu kruškicu
kao simbol posta usnicama-išli smo(jedna grupica) u dom umirovljenika i izveli im par pjesmica
kao simbol posta ušima-slušali smo Allahove dž.š. riječi
kao simbol posta nosićem-savladali smo samostalni abdest I GUSUL(obredno pranje i kupanje)
kao simbol posta okicama-naučili smo harfove(Qur ansko pismo-samo ih zna čitati. ne pisati)
Dalje, imamo 3 nane i jednog dedu u komšiluku, koji su sami pa smo im često nosili iftar i malko im pomogli da raspreme kuću.(u tome je Isa posebno uživao
Noćne teravije(namaz u Džamiji poslije posta), nije propuštao i MM kaže da je bio odličan
Sa mnom je išao na mukabele(dnevene molitve) i jako je mirno pratio molitve.
Inače,ramazan se dijeli na 3 dijela-3 trećine
1.oprost
2.milost
3.spas od vatre
svaki je jak i dubok na svoj način i nosi svoju parolu i ostavlja duboku impresiju na vjerničko srce , ali i veliku u obavezu u kristalno jasnoj predodžbi neiskrivljene slike o istom-svome djetetu...
I
svo to vrijeme, kad je čovjek posvećen Bogu u ime Boga i pri tome za ruku drži dio sebe ,koji je dar Boga i ima tu fantastičnu privilegiju da živi taj trenutak,
tada čovjek osjti da mu krv,kolajući po tijelu,
prolazi kroz filtre ljubavi,milosti i sreće i da mu čiste srce...
I da, ne mogu si pomoći
Zdenka, AdioMare,azakaj
a šat ću, to su moje cure
whitice, u pravo si vrijeme došla!
Evo, baš sam zasuzila od radosti koje je ispunilo i moje srce čitajući tvoje predivno iskustvo Ramazana! Piši nam još, ovo je zaista melem za moje srce koje također željno prima milost i puninu ljubavi koja dolazi od Gospodina.
w_m predivan primjer, totalno me ganulo sve ovo sto sam procitala
Isi
White musk - baš je lijepa tvoja posvećenost, ne samo snažna vjera, nego i kreativan pristup djetetu (različite akcije kojima si opredmetila neopredmetivo
Što mi radimo s Lucom:
Ujutro kada se ustane, on sam kaže: mama idem meditiljati kod tate, jer muž se ustaje jako rano i radi svoju duhovnu sadhanu (koja uključuje čitanje svetih tekstova, meditiranje uz svijeću na sliku gurua i obred puje).
Luc sjedne u turski sjed i malo šuti, kao meditira, (a zanimljivo je da si je jako važan).
White musk, sve sam čekala ovaj izvještaj! Kako si napisala, to mora da je bio prekrasan i dubok vjerski i ljudski doživljaj. I ja sam doživjela ono što kažeš i što kaže Ljiljana i još neki, da su mi vjerski obredi dobili posebnu dubinu i draž kad sam ih počela doživljavati s djetetom. To donosi i posebnu odgovornost, jer shvatiš da moraš biti potpuna, iskrena i dosljedna da bi doista mogla prenijeti vjeru djetetu.
white musk divno
e, ovakvi su postovi doista inspirativni, WM hvala!
White musk, prekrasno mi te čitati
potpisWhite musk, prekrasno mi te čitati
i
Ja osjećam silnu potrebu ščućuriti se kod Gospodinovih skuta jer sam prilično istrošena zadnjih dana, mjeseci i godina, pa mi ne zamjerite što se ponekad izražavam kao propali pjesnik.
Naša duhovna obnova ili izgradnja dobila je podstreh kroz svakodnevno čitanje dječje Biblije za koju je moje 4,5 godišnje dijete više nego spremno.
Baš kako je gore rekla dijanam najbolji primjer življenja vjere djeci dajemo vlastitim primjerom, i ja sam tako sretna kada dobro znam odgovoriti na njeno pitanje i kada mi svaku večer kaže: "Dobro, još samo jednu stranu, mamice", pa onda"Evo, sad si prebacila prst na drugu stranu, pročitaj još to kad već jesi..." - a ja se samo sretno nasmijem i ne gasim svjetlo, već čitam dok ne zaspe.
Radujem se doživjeti tako duboka iskustva poput Vajtice, Ljiljane, Zdenke... nadam se da će nas Gospodin vidjeti male i blagosloviti nas.
White_musk, divno si docarala atmosferu u kojoj si provela Ramazan.
hvala vam cure
Adiomare moja, nas dvije izgleda danas tjeramo jedna drugoj suze na oči.
Ono što je meni,kao majci-vjernicifascinantno i bitno je činjenica,da moj mišić,tako nježan,tako dobar i tako čist ima tako svemoćnog zaštitnika koji je UVIJEK!!! tu!
mama i babo/tata, nisu uvijek tu i ne mogu biti UVIJEK tu,ali Bog je uvijek tu.
I uvijek te voli i uvijek te čuva i uvijek te bezuslovno obasipa svojom ljubavlju.
Mene je isa preksinoć rasplakao kad je rekao da imam najljepše lice kad pričamo o Allahu s.w.t.
recite mi, koji je vaš(ne znam koje su sve religije zastupljene :/ ) praznika i kako se pripremate za njega?
kod nas je to Kurban bajram i ja upravo pravim maketu Mekke da objasnim Isau šta je to Hadždž, lai nisam baš uspješna pa će morati MM uzeti papir i ljepak u svoje ruke
ja ću kasnije bojiti, za to imama više smisla od njega.
trebam spakovati paketiće, a planiram i bajramski parti za nejgove prijatelje...
osim toga, ove godine koljemo Kurban(ovan) kod kuće :D ,ALi mislim da Isa to ne treba gledat.(premali mi je za to, a i ja sam premala za to
To meso se dijeli komšijama , rodbini i prijateljima.
Ja sam mislila odnijeti pola u dobrotvornu kuhinju,a pola podijeliti,
nama ću ostavit samo mali dio.
Inače se to kod nas dijeli u malim kesicama, ali ja sam planirala samam napravit kesice i na svaku zakačit malu kart(sama ću je napravit) sa adekvatnim ajetom iz Qur anan vezanim za Kurban i napisati da je to od nas.
meso ću stavit u jednu lijepu marinadu, tako da ne bude onaj jako ovčiji miris i lijepo ću ga upakovat u jednu plastičnu posudicu sa poklopcem i na nju stavit kartu.
Ah, bit će to puno posla, lai posla koji ispunjava ,a to je jaaako bitno
nisam vjernica, ali ova mi je tema jedan od dražih i redovito vas posjećujem. Baš mi ulijevate toplinu
mislila sam na prvi dolazeći praznik
Ovo si tako predivno reklamama i babo/tata, nisu uvijek tu i ne mogu biti UVIJEK tu,ali Bog je uvijek tu.
Mene je isa preksinoć rasplakao kad je rekao da imam najljepše lice kad pričamo o Allahu s.w.t.
Pratim ovaj topic od početka, u glavnom čitam, razmišljam, nekako nisam još dobila inspiraciju da napišem nešto, jer ne mogu baš bilo šta ovdje pisati. Jako sam se iznenadila kad se pojavio problem, jer taj dio sam propustila, a kad sam okolo naokolo shvatila o čemu je riječ, nisam htjela čitati "sporne" postove. I ja sam kao WM pripadnica Islama, a to mi na početku ovog topica nije u opšte predstavljalo razlog da budem drugačija. I ja sam zaista shvatila ovaj topic kao diskusiju o odgoju djece u vjeri (bilo kojoj). Nastavljam vas sa zadovoljstvom pratiti jer je i moje opredjeljenje odgoj djece u vjeri, pa možda se i meni desi neka mudrost, ili neka prekrasna scena sa mojom Eminom.
white_musk,
uživala sam u tvom slikovitom prikazu obilježavanja Ramazana
White musk, mi smo 1. i 2. studenog imali Blagdan Svih Svetih i Dušni dan. Blagdan Svih Svetih slavi se kao uspomena na kršćanske mučenike, ali i na sve ostale znane i neznane svece, one koji su živjeli i žive, kao i one koji će tek doći. To je blagdan koji i nas poziva na svetost. Ja sam svome M. objasnila da nas taj blagdan poziva na dobrotu u svjetlu našeg budućeg vječnog života. Ta misao povezuje ovaj blagdan, sa sljedećim, Dušnim danom, kada se prisjećamo naših pokojnih, kao i toga da je ovaj naš život početak i zalog našeg vječnog života. S M. smo pohodili grobove naših baka i djedova, a onih čija počivališta nismo mogli posjetiti, sjetili smo se u molitvama. M. je to vrlo duboko doživio, jer je neke od svojih pradjedova i prabaka i upoznao, zavolio ih je i sjeća ih se. On je svjestan ovozemaljske smrti i vječnoga života. Stalno je govorio da oni sada žive na nebu i čekaju nas. Mislim da je upravo kroz vjeru stekao zdrav odnos prema smrti.
Mi sada u studenom nemamo velikih blagdana, a u nedjelju 2. 12. počinje nam razdoblje Došašća ili Adventa, iščekivanja i duhovne pripreme za naš drugi najveći blagdan, Božić, rođenje Isusovo. U vrijeme Došašća ćemo s djecom čitati dječju Bibliju i priče prikladne za to vrijeme, a i običaji će to pratiti - adventski vijenac i paljenje četiriju svijeća, adventski kalendar i sve ostale pripreme za Božić.
potpisujem!white_musk,
uživala sam u tvom slikovitom prikazu obilježavanja Ramazana
tvoja gorljiva ljubav i vjera najljepše su i najvažnije nasljeđe koje ostavljaš Isi, i hvala ti na dobrom primjeru za to koliko truda posvećuješ osmišljanju raznih načina na koje ćeš mu prenijeti vjeru...
ja nemam ni iz daleka toliko vremena da izrađujem makete, to mi bude žaoali prihvaćam Božju volju. Dobro, nastojim prihvatiti Ju. Ne znam hoćete li me razumjeti, ali imam iskustvo da je sve drugo naoko lakše nego živjeti Božju volju u svom životu. Prvo ju treba čuti, prepoznati, a onda slijediti. No vidim, da kada živim u skladu s Njom, sve se skladno slaže u predivan, neponovljiv i životvoran mozaik i osjećam neiznjernu snagu Ljubavi...
White musk, tvoj post je toliko produhovljen, toliko lijep, toliko dirljiv, toliko iskren i s toliko dobrote u srcu.
Meni je tako jasno pokazao kako je Bog - jedan svima, koje se god vjere oni deklarirali, ili osjecali, pa i (nekim) ateistima, koji nemaju religiozni pogled na svijet, ali imaju, pretpostavljam, onaj u vidu energije, u vidu "neceg".
Prelijepo.
Ja sam (ja, jer MM je nereligiozan, nije ateista, ali nije religiozan) malo zapostavila svoju vjeru, zapravo dosta, no uvijek kad joj se vratim molitvom u praznoj crkvi ili u zamracenoj sobi osjetim toliku toplinu u srcu, neobuzdivu energiju, svjetlost.
Zapostavila sam obrede, u smislu nedjeljne odlaske na misu, molitve prije svakog spavanja, nedjeljne ruckove. Polako to pokusavam prenositi nasem djetetu, al ne dovoljno, jer ne moze uciti iz primjera.
I, da, zaista ne vidim oko cega se na ovom topicu netko moze sukobiti :?
zar nije da se na svetkovinu Svih Svetih slave samo sveci proglašeni od strane Crkve, a na blagdan svih vjernih mrtvih, dušni dan, svi oni koji su pokojni, ali još nisu došli u Kraljevstvo nebesko, nego su u čistilištu?
nije, vrabec, zdenka je to jako lijepo i točno napisala
ovome se posebno veselimo za Božić, prošle godine kupili smo veeelike jaslice, (veće su nego u nekim crkvama) stavili sijeno...recite mi, koji je vaš(ne znam koje su sve religije zastupljene :/ ) praznika i kako se pripremate za njega?
kod nas je to Kurban bajram i ja upravo pravim maketu Mekke da objasnim Isau šta je to Hadždž, lai nisam baš uspješna pa će morati MM uzeti papir i ljepak u svoje ruke
ja ću kasnije bojiti, za to imama više smisla od njega.
a ove godine nadograđujemo, tome se posebno veseli mm jer će on to raditi s djecom. napraviti još dodatno Betlehem,...
i svake godine ćemo ih nadograđivati sa nekim likom ili slično. ove godine ćemo ih najvejrojatnije staviti na terasu jer će već sad biti velike.
naravno u svemu ovome će sudjelovati i sinovi, i to ćemo raditi od početka Advetna, te svakim stavljenjem određene figure, će ići i pouka.
što su radili pastiri, zašto se rodio u štali, od kuda dolaze magi...
da, dobro je napisala za Sve Svete, ja sam nekaj krivo pročitala, ali kod Dušnog dana se molimo i spominjemo svih koji još nisu stigli u raj, a ne samo naših pokojnih.
Kad razmatram ove tvoje riječi, kao i post od vrabec-te-dal o pripremama za Božić, jako mi je žao što sam svoje bliznace u prvim godinama njihova života zakinula za istinsku, živu vjeru. Općenito, jako si me dotakla svojim postovima White muskOno što je meni,kao majci-vjernicifascinantno i bitno je činjenica,da moj mišić,tako nježan,tako dobar i tako čist ima tako svemoćnog zaštitnika koji je UVIJEK!!! tu!
mama i babo/tata, nisu uvijek tu i ne mogu biti UVIJEK tu,ali Bog je uvijek tu.
I uvijek te voli i uvijek te čuva i uvijek te bezuslovno obasipa svojom ljubavlju.
Mene je isa preksinoć rasplakao kad je rekao da imam najljepše lice kad pričamo o Allahu s.w.t.
Ali Bog mi je darovao Ivana, a s time i sreću da ovog Božića događaj Isusova rođenja promatram očima malog djeteta.
white musk, mogu ti samo
Pravila pisanja postova
