 |
|||
koliko je meni jasno Stari zavjet je dobio Izmjenu i dopunu u vidu Novog zavjeta
na kraju Novog zavjeta je trebalo lijepo pisati Završne i prijelazne odredbe:
"svi članci koji su u suprotnosti s Izmjenama i dopunama su nevažeći i brišu se "
8)
ja ne kažnjavam
odabrala sam tako,
ne namećem granice, ali i branim svoje granice
MGrubi prvotno napisa
Od koje godine tu metodu koristite. i daj mi malo u detalje opiši.
a nakon toga može povratak
pisala je detaljno na "Odgoj djece" otiđi na pretražnik i potraži njene postove na tom pdf-u
Vrabec, odgovorila sam ti ovdje: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...306224#1306224. Možemo raspravu o kažnjavanju/nekažnjavanju djece nastaviti tamo.
Biblija predstavlja prije svega, Božju riječ upućenu čovjeku. Stari zavjet nastajao je od 13 stoljeća prije Krista i predstavlja istovremeno i svjedočanstvo onog vremena. Izvaditi pojedini citat iz Biblije pa ga se slijepo pridržavati bez da se događaj svrsta u vrijeme i mjesto u kojem se odvijao nema nikakvog smisla. Uostalom da u ono vrijeme nije bilo grijeha i grešnika i da su svi ljudski postupci bili valjani, ne bi trebao Spasitelj. Isus Krist je donio na zemlju navještaj Kraljevstva Božjeg i dao je jasne pouke kako treba živjeti (u svakom slučaju bez batina).
ljiljan@
citam vas pazljivo i primjecujem da se svako toliko popikne diskusija na temu - batina je iz raja izasla...s obzirom da je to tema koja zahtjeva vecu diskusiju i nije nuzno vezana uz temu - odgoj u vjeri(a i najveci dio disk. smo vec obavili, no nikad za tu temu nije dosta) predlazem da se ta tema uvijek usmjeri na novu ili neku od starih diskusija (bas kako je i Z. napravila).
stava smo (moderatorice) da je ovo forum Udruge koja se zalaze za odgovorno i prije svega nenasilno roditeljstvo te nam je neprihvatljivo bilo kakvo opravdavanje fizicke sile religijskim, svjetonazornim i inim argumentima. molim vas da se oni koji do sad nisu, od sad pridrzavaju toga.
Ja bih se vratila na pitanje suzyem s velikom nadom da će joj ovaj razgovor s Prijateljem dati neke odgovore, ako ih traži.I da, još nešto, što me jako interesira, kako postići vjeru? Kako ste vi to postigle, pogotovo ako niste bile vjernice cijelog života? Dal je to neki klik u glavi što se desi, kako, na koji način, ja pokušavam, al ne ide...
Dal nije došlo moje vrijeme? Jer ne osjećam ništa u crkvi, ne mogu se prepustiti...
- Prijatelju, što mi poručuješ iz razgovora s Nikodemom?
...
Njegovo neshvaćanje novog rođenja proizlazi od navezanosti na ovozemaljski svijet i njegove zakonitosti. To je također i tvoj najveći problem i svih drugih koji žele duhovno sazrijevati. Ne date se odlijepiti od pojavnoga i njegovih ugodnosti. Olako zaboravljate i ostavljate Nevidljivog Boga radi vidljivoga i propadljivoga dobra. Zar vam već nisam rekao da se odreknete svega, da razdijelite siromasima zemaljska dobra kako bi stekli vječno dobro? Zar ne razumijete da vremenitim bogatstvom kojeg podijelite potrebitima možete sebi olakšati put? Mogu li ja, Vječni Bog biti cijena nečem propadljivom? Ja jesam cijena, ali vašeg vječnog i nepropadljivog spasenja. Novog rođenja nema, niti može biti onome tko ovo ne shvati i ne prihvati.
- Zar nije dovoljno ovo predanje koje sam već učinio? Zašto me uvijek čeka neki dodatni zadatak? I do kad će to trajati?
Dajem ti razumjeti da je to tvoj najveći problem. I ne samo tvoj. Sjeti se događaja moga preobraženja koji je opisan u Evanđelju. Tada su moji apostoli Petar, Ivan i Jakov vidjevši me u slavi zaželjeli da to stanje ostane zauvijek tako. Nisu znali što govore. Htjeli su, kao i većina od vas ići lakšim putem, putem koji ne zahtijeva trpljenje i umiranje (usp.Lk9,28-36).
Međutim, ja sam jedini put i nema nikakvih prečaca kojima bi se moglo prije ili sigurnije doći u vječni život. Stoga, ako mi tko hoće služiti neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Kao što sam ja trebao doći u svoj čas odluke, tako i ti i svi koji mi žele služiti trebaju doći u svoj čas i prihvatiti ga. Kad dođe taj čas kojeg je Otac nebeski svakomu odredio, Ja ću vam pomoći da izreknete svoju sudbonosnu odluku kojom ćete prihvatiti Njegovu božansku volju. Zato ćete i doći u taj čas,kao što sam Ja došao u svoj čas. Ne boj se, Otac Vas ljubi! Nije to čas tamnog umiranja, već čas novoga rađanja o kojem sam govorio Nikodemu.
Tad će Otac nebeski proslaviti svoje ime u tebi kao što je proslavio i u meni. Da bi došao do toga časa, trebaš sve više i više bit samnom. Trebaš s radošću slušati moje riječi, a ne s osjećajem obaveze ili pak neke zacrtane pobožnosti kojom želiš postići svoj cilj. Ja ti govorim kako mi je rekao Moj nebeski Otac (usp. Iv 12,47-50). Na ovom putu preobrazbe nužne su razne kušnje koje su doduše neugodne ali donose plod u svoje vrijeme. Baš onako kako je moj Duh objavio preko apostola Jakova: "Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću."
(usp. Jak1,2-4)
Prijateljeve riječi nisu mi bile nepoznate. Susretao sam se dosta često s njima. Uvijek sam im se divio i citirao ih u razgovoru s drugima. Načelno se nema što prigovoriti ovim zahtjevima, ali...
Kuda me Prijatelj vodi? Postoji li ipak neki lakši put? No, iz Njegova držanja jasno razaznah da me vodi kroz istinu, kroz Sebe, i da me ne želi tješiti 'olakšanjem' koje to nije. Potpuno olakšanje je potpuno predanje. Ta me poruka preplavi i ostavi u jednom, pomalo neobičnom stanju mira. To je mir koji traži praktični odgovor kako bi mogao donijeti plod na kojeg misli Prijatelj Isus.
Koji je to plod?
Postavivši pitanje sebi, postavio sam ga i Njemu.
Odmah u sebi osjetim i jedno upozorenje:
"Čuvaj se samooblikovanja odgovora da se ne bi pretvorilo u samozavaravanje. Prepusti meni da ti odgovorim. Prepusti meni vrijeme i način odgovora. Dopusti da te pripremim, pa ti više ništa neće biti neobično i teško. Što je nemoguće vama ljudima, moguće je vašem Bogu!"
Željela bih dodati još nešto...
Jedna draga forumašica mi je na slično pitanje ovako prenijela riječ Božju: "Kucaj! Otvorit će ti se."
U svom smo neznanju čak i bahati kada mislimo da nam sve treba biti podastrto na tacni. Mislimo da ne moramo uložiti ama baš nikakav trud, da će sve pasti s neba.
Draga Suzyem, ne znam da li će ti moje iskustvo pomoći jer je svatko od nas prošao drugačiji put (ili barem po formi drugačiji) da bi stigao do vjere.
Ja sam bila tipičan primjer tradicionalnog vjernika ali, zapravo, moja vjera nije bila nikakva. Ono što je trebalo da se vratim Bogu, zapravo da mu konačno zavapim je pad u najgore blato, na dno dna. Tek tada, u besmislu svega, na rubu razvoda braka, srećom sam dobila prekrasan navještaj od jednog prijatelja: "Isus te ljubi! Uvijek, svugdje, kakva god da jesi.", uspjela sam okrenuti se Gospodinu, ispovjediti se i na koncu oprostiti samoj sebi nešto što sam mislila da je neoprostivo. Da ne duljim sada u detalje kako je moja vjera dalje tekla (a vjeruj mi, nije to postojana rijeka koja teče uvijek jednim smjerom: ima tu učmalosti, kovitlanja, sumnji i kušnji), od tada vjerujem da je sve to bilo dio Božjeg plana sa mnom i da je uistinu svaki dan prisutan: i taj moj pad do dna, i taj predivni navještaj koji je spasio moj život i sve što je slijedilo nakon toga.
Uglavnom, vjerujem da On ima plan za svako svoje dijete, pa tako i za tebe, sigurno nije za svakog isti, pa ni svačije iskustvo nije isto. Ali ako mu zavapiš, ako mu se otvoriš, pokazat će ti put. I imaj na umu da te ljubi, šta god ti mislila i radila.
Flower, mislim da se ja nemam sto opravdavati, ali imam pravo izraziti svoj stav. nisam ga nikom nametala, dok bas naprotiv imam osjecaj da meni svi namecu svoj liberalniji odgoj kao smernicu kako "to treba".citam vas pazljivo i primjecujem da se svako toliko popikne diskusija na temu - batina je iz raja izasla...s obzirom da je to tema koja zahtjeva vecu diskusiju i nije nuzno vezana uz temu - odgoj u vjeri(a i najveci dio disk. smo vec obavili, no nikad za tu temu nije dosta) predlazem da se ta tema uvijek usmjeri na novu ili neku od starih diskusija (bas kako je i Z. napravila).
stava smo (moderatorice) da je ovo forum Udruge koja se zalaze za odgovorno i prije svega nenasilno roditeljstvo te nam je neprihvatljivo bilo kakvo opravdavanje fizicke sile religijskim, svjetonazornim i inim argumentima. molim vas da se oni koji do sad nisu, od sad pridrzavaju toga.
i jos nesto- ja sam za izrazito odgovorno roditeljstvo. sto se nasilja tice, u njega ne ubrajam odgojnu mjeru koju koristim, kao sto niti druge forumasice recimo ne bi time out nazvale zanemarivanjem djeteta. posto ja nikoga ne vrijedam, molim da se ne vrijeda niti mene.
da , bas to....kaj je protuzakonito, nisam shvatila, dijete odgajati u stezi (i mudrosti Božjoj) ili ga "šibom" izvaditi iz Podzemlja iliti Pakla (pa da ja nadodam, npr. droge, prostitucije, ili bilo kojih drugih, da se izrazim, sranja u životu).
moram reci da u saveznoj drzavi u kojoj ja zivim, roditeljima se srecom ostavlja na izbor kako odgajati svoju djecu (drugim rijecima potpuno je legalno udariti dijete po guzi u javnosti).
Hana Sara, ne vidim čime te to flower uvrijedila ako je zamolila da se stavovi i rasprave vezane uz fizičko kažnjavanje djece vode na nekom drugom topicu :/
Zar je to tako teško?
uvrijedila me konstrukcija, povezivanje "odgovornosti" sa vrstom discipliniranja te prozivanje "opravdavanja fizicke sile religijskim, svjetonazornim i inim argumentima". iznijela sam svoje misljenje na temu, nakon sto sam podijelila nesto sto je imalo VELIKE veze sa temom. nisam ni kanila ponovo o ovome raspravljati, u tome i je stvar. :/
Hana_Sara, nitko te ne traži da budeš liberalnija nego jesi, zamoljena si samo da po krinkom odgoja u vjeri ne nalaziš opravdanje za fizičko kažnjavanje. Kako si usamljena po tom pitanju, bilo bi OK ne potezati to više, obzirom da su se sve forumašice koje na ovom topicu postaju izjasnile da im je to kao osobi, a posebno kao vjerniku - potpuno neprihvatljivo.
Vjerujem da ne želiš da se topic zaključa, zar ne?
slažem se sa Adio Mare
ako bas hoces, opravdanje mi (kao uostalom i tebi za postupke u odgoju) daje cinjenica da je to moje dijete, a ne tvoje ili dijete foruma Rode. sto se vjere tice, nema krinke: samo Biblija i jasne rijeci po pitanju odgoja.
usamljena na ovom forumu, to jestKako si usamljena po tom pitanju, bilo bi OK ne potezati to više, obzirom da su se sve forumašice koje na ovom topicu postaju izjasnile da im je to kao osobi, a posebno kao vjerniku - potpuno neprihvatljivo.
Vjerujem da ne želiš da se topic zaključa, zar ne?
Adio Mare i Buba Klara, puno vam hvala! Voljela bi da i ostali mogu napisati svoja iskustva, što ih je dovelo vjeri i kako su se vrata otvorila
Buba Klara, tako je nekako i bilo i samnom. Međutim, ne bih htjela Suzyem da ti stekneš dojam da treba sjediti skrštenih ruku i čekati nevolje u životu da bi ti se objavio Bog. Zašto neki od nas ne mogu spoznati Boga bez da dotaknu dno? Vjerojatno zato što naš Gospodin jasno od nas traži da se odreknemo svijeta, da se odreknemo i sama sebe, ako želimo postati Njegovi. To nije lako. Fascinira me priča o cariniku Mateju, kako je postao Njegov apostol. Isus mu kaže – ostavi sve i pođi za mnom. I on ostavi sve i pođe za Njim!!! Kako jednostavna rečenica - ostaviti sve i poći za Njim! Ali što to konkretno znači u našim životima?
Matej je bio dakle, carinik, sluga Rimskog imperija, osvajača, tuđinca, koji je za svoju službu bio obilato nagrađivan, ali kao i svi takvi, u vlastitom narodu omražen. Farizeji (koji su se smatrali pravednicima) su se na to zapitali – pa gdje je tu pravda da ovaj koji navješta Kraljevstvo Božje zove za sobom narodne izdajice? Zaista, gdje je tu pravda? Upravo u tome, što je takav grešnik prepoznao u Isusu Kristu Prijatelja i Spasitelja, što nije propustio taj trenutak, već je na Njegov poziv ostavio sve beneficije i „sigurnu“ budućnost i krenuo u osvajanje jednog drugog Kraljevstva. Farizeji to nisu mogli upravo zato jer su bili samodopadni i jer nisu imali nimalo sumnje u ispravnost svog djelovanja.
Mnogi kažu da je Crkva prekruta, prestroga, izvan vremena. I meni se nekada tako činilo. Danas mi je drago da je tako. Crkva samo poučava Kristov nauk. To joj je i zadaća i tako treba i ostati. A oni koji bi htjeli biti dio Njegove Crkve morali bi postupiti poput carinika Mateja, odreći se svega što nije u skladu s Njegovim naukom, istinski se obratiti, te cijelim svojim životom, i riječju i djelima svjedočiti Istinu.
Možda upravo zato mnogi od nas nisu bili na takvo obraćenje spremni dok je sve išlo glatko, već kad smo pali na samo dno – kad ionako nemaš kuda. A možda je tako i moralo biti da bi Slava Božja došla do punog izražaja.
Suzyem ideš u crkvu? To je divno! Kažeš da ne osjećaš ništa? Nema veze. Probaj započeti s Božjom riječi. Kod ulaska u crkvu zapitaj se: "Što mi Bog danas želi reći?". Kad staviš ruke u posvećenu vodu i dok se križaš zamoli Gospodina da ukloni sve prepreke u tebi koje te priječe da prihvatiš srcem Njegovu riječ. I slušaj čitanja, Evanđelje i propovijed. Osjetit ćeš s vremenom da te Riječ mijenja, obraća...
čitala sam danas intervju s vlč. Sudcem , sviđami se njegov način razmišljanja .... kako je zalud vjeronauk i odlaženje u crkvu ako djeca ne vide od roditelja šta znači živjeti u vjeri
Potpisujem sto puta!
tocno tako, ovo je forum Udruge koja izmedju ostalog promovira odgoj bez nasilja i definitivno želimo educirati, a ponekad se to čita kao nametanje.Flower, mislim da se ja nemam sto opravdavati, ali imam pravo izraziti svoj stav. nisam ga nikom nametala, dok bas naprotiv imam osjecaj da meni svi namecu svoj liberalniji odgoj kao smernicu kako "to treba".
mislim da te nisam nicim uvrijedila, to mi nije bila namjera, ostavili smo dovoljno prostora za diskusiju i na tu temu ako zelis, ali ne na ovom topiku.
ja ne bih mogla zamislit boljeg moderatora na ovom topicu!
flower
ma sve je to meni jasno sto vi promovirate, ali evo bas u ovoj temi meni se ucinilo ok promovirati sto kaze Biblija na tu temu pa opet izaslo na svadju i lose... a to bas nisam zeljela! zao mi je ako se moj razlicit stav docekuje kao provokacija, stvarno to nije bila namjera...
no hard feelings. i fakat mi se ne da vise raspravljati o ovom tak da ne bi, falamislim da te nisam nicim uvrijedila, to mi nije bila namjera, ostavili smo dovoljno prostora za diskusiju i na tu temu ako zelis, ali ne na ovom topiku.
Suzyem, dobro ti je Ljiljana podcrtala u vezi mog posta, da možda ne bi krivo shvatila. (Zato sam i napisala da je svačiji put do vjere drugačiji i nijedno iskustvo nije isto). Naravno da ne moraš taknut dno da bi spoznala vjeru, to je bio moj slučaj.
Samo mu se otvori, a i Ljiljana ti je dobar savjet dala za početak, slušaj Riječ, polako i čuti ćeš nešto za sebe.
Xja ne bih mogla zamislit boljeg moderatora na ovom topicu!
flower
Suzyem
pitala si o ulasku/povratku vjeri
Za mene je moja religoznost kao rijetka i izuzetno vrijedna biljčica,koja mi je rasla por prozorom, a ja je nisam primjećivala.
Prolazila sam kraj nje
ignorisala njen miris
nekad mi je i smetala
nekad mi je bila "na putu"
neka d je bila suvišna
nekad je kvarila dojam fasade,
a onda se pojavio pupoljak,
od kojeg nikad ljepšeg nisam vidjela,
pa mi je biljčica počela pozitivno skretat pažnju na sebe
odjednom:
mi se počeo sviđati njen miris
kad nisam bila blizu nje, falila mi je
čak je i fasada bila nepotpuna bez nje
onda je došla zima,
pa sam odlučila biljčicu(za koju mi je do tad bilo svjedno što se smrzava)
unijetu u kuću,
počela sam da se brinem o njoj,
da je njegujem
i ona mi se otvorila-procvjetala je u najljepšim bojama-tu pred mojim očima
očarala me i probudila toplotu i ljubav u mom srcu,
odjednom sam počela osjećat da je život nepotpun bez te moje biljčice
i prigrlila sam je svom svojom ljubavlju
i ja sam se njoj otvorila
i kad sam se otvorila
bila sam spremna da spoznam i da spoznam i da spoznam i da spoznajem
ljubav Božiju,
koja kad te takne,
ispuni te neopisivim zadovoljstvom
i dati snagu i hrabrost i ljubav
da voliš ljude zato što su ljudi
i da voliš sebe sa svim svojim greškama
i da voliš život,jer baš takav treba da bude
i da budeš voljen jer znaš voljeti
a siguran sam, da svako ima tu biljčicu, samo neko neće da je vidi,neko ne zna da je vidi,neko ne treba da je vidi,a ona želi biti viđena
WM, prelijepo
Jedno iskustvo bez životnih nevolja.
Obraćenje je išlo otprilike ovako.
Prije dosta godina živjela sam s dečkom (sadašnjim mužem, on je i tada bio vjernik), ponekad bi se na njega naljutila i ta ljutnja bi me dosta dugo držala. Jednom me on pitao, pomolim li se ja kad sam ljuta. Ja sam pomislila, da da dobro evo pomolit ću se. I pomolila sam se iskreno, mada nisam ništa očekivala. I ljutnja me prošla. Tada sam valjda prvi put posumnjala da je Bog stvaran.
Nakon nekog vremena odlučili smo se vjenčati. Njemu je bilo nezamislivo ne vjenčati se u crkvi. Kako ja nisam bila krštena, morala sam naučiti nešto o kršćanstvu (zatim krstiti, pričestiti i potvrditi). Nisam išla na vjeronauk nego mi je svećenik dao da pročitam Novi zavjet i nekoliko puta došla sam njemu na razgovor. Kroz to vrijeme shvatila sam:
* da se kršćani, židovi i ostali slažu da je Isus rođen, živio, umro i da je tijelo nestalo iz groba,
* da se kršćani i židovi (za ostale ne znam) slažu da je za života činio nevjerojatne stvari,
* da su neslaganja su oko toga gdje je tijelo nestalo i kako (zašto) je mogao činiti one nevjerojatne stvari.
Sada slijedi moje razmišljanje o tome gdje je tijelo nestalo.
Teorija da je netko ukrao tijelo nije mi prihvatljiva. Kome je bilo u interesu da tijelo nestane?
* Rimljani su se htjeli rješiti problema koje je uzrokovao Isus. Ne vidim kako bi nestanak tijela doprinio smirivanju situacije.
* Židovima je bilo u interesu da tijelo ostane u grobu. To bi bio dokaz da je obični smrtnik.
* Mnogi isusovi sljedbenici umrli su mučeničkom smrću – ne vjerujem da bi za laž išli na muke (da sakriju tijelo, a tvrde da je uskrsnuo).
Još sam čula teoriju da uopće nije umro nego se onesvjestio. Pa kad se osvjestio, sam je odšetao... (nekud u Indiju) – to bi mi bilo skroz nelogično ponašanje nakon onoga što je činio i govorio prije razapinjanja.
Moj zaključak je bio da Isus JE uskrsnuo i da JE Bog. To mi je bilo dovoljno da povjerujem u istinitost izvještaja o njegovom ovozemaljskom životu. Pa navještaj Isusa u Starom zavjetu itd, itd...
Ovo je prepričano moje razmišljanje. Ništa od toga je ne mogu dokazati, niti imam namjeru nekoga uvjeravati.
Hej, Netko kome je ukraden nick! Dobro došla.
Možda sam ja plitka kada se nisam bavila takvim razmišljanjima kao ti
evo samo još da kažem stav islama o tome:
-Isa a.s.(Isus) je imao posebne sposobnosti(npr.liječenje bolesnih)koje mu je Allah dž.ž. darovao da bi mogao ljude uvjerit u svoje poslanstvo.
Takve blagodati su imali i vjerovjesnici prije njega(npr.Sulejman a.s-Solomon je upravljao vjetrom i razumio govor ptica)
-Isa a.s. nije umro,nego je uzdignut na nebo i ponovo će sići,a taj njegov silazak će biti jedan od predznaka Sudnjega Dana
AdioMare
Moji roditelj nisu me odgajali u vjeri. Ni Bog ni religija uopće se nisu spominjali. Za Isusa sam mislila da je izmišljeni lik iz legendi.
Gornje razmišljanje je iz vremena kad sam imala 25 godina, a malčica sam nastrojena na prirodne znanosti gdje postoje pravila i nepromjenjivi zakoni, nema - ja sam to ovako shvatila i to meni ovo znači... Pa vjerojatno otuda takav način razmišljanja. - Nevjerni Toma
Bogu hvala da ima i drugačijih.
Nikice (dozvoli da te tako zovem nick ti je predugačak
Samo sam rekla.
U potpunosti se slažem!ja ne bih mogla zamislit boljeg moderatora na ovom topicu!
flower
samo neka ne žuri s tim silaskomevo samo još da kažem stav islama o tome:
-Isa a.s.(Isus) je imao posebne sposobnosti(npr.liječenje bolesnih)koje mu je Allah dž.ž. darovao da bi mogao ljude uvjerit u svoje poslanstvo.
Takve blagodati su imali i vjerovjesnici prije njega(npr.Sulejman a.s-Solomon je upravljao vjetrom i razumio govor ptica)
-Isa a.s. nije umro,nego je uzdignut na nebo i ponovo će sići,a taj njegov silazak će biti jedan od predznaka Sudnjega Dana
A ja bi da što prije dođe.
I ja.
samo se vi nadajte, nema easy-way-outI ja.
ovaj planet smo uništili i doći će nam taj račun na naplatu, e sad hoćemo li ga mi platiti ili naši unuci ... to ne znam
U tome i jest poanta. Planet je uništilo sve ono zlo u čovjeku koje ga je natjeralo na izume poput atomske bombe i ostalih sredstava mržnje i nasilja. Planet je uništilo i klanjanje krivom gospodaru - novcu i profitu, bez obaziranja na stvarne potrebe čovjeka. Planet je uništilo to što se čovjek okrenuo od Stvoritelja. Ima jedna lijepa poruka Majke Božje Međugorske - sva zla svijeta izviru iz ljudskog srca. Sve ono što nas tjera na svađu i mržnju zapravo nosi sobom smrt.samo se vi nadajte, nema easy-way-outI ja.
ovaj planet smo uništili i doći će nam taj račun na naplatu, e sad hoćemo li ga mi platiti ili naši unuci ... to ne znam
Neće svi platiti, platit će oni koji čine zla. A tko će to biti, to zna samo Gospodin. Jer u Evanđelju po Mateju jasno je rekao - ne sudite jedni drugima.
Zato bih ja voljela dobiti na vremenu taman toliko da popravim loš dojam.
Dok sam bila mlađa uznemiravala me priča o djevama s fenjerima koje su zaspale i nisu bile spremne u onaj čas kad Gospodin je došao da ih povede.
Danas bih željela samo toliko vremena da pokažem da mogu bolje.
ma imaš vremena, čitav život
ako dobro pogledaš u povijest vidjeti češ da se svako-malo poklapala predskazanja Sudnjeg dana .. bilo ih je bar 50 do sad, uključujući famozne brojeve tipa 1000. g. , 2000. g. ...
ma
reka je moj prijatelj: možda je ovaj život, čistilište nekog drugog života
Ti si super. Mene dok sam bila mlađa nije ništa takvo uznemiravalo.
A predskazanja MGrubi - ovisi od koga dolaze. Bolje se s njima ne zamarati već u svakom trenutku vršiti volju Oca Svemogućeg. Onda ti predskazanja ne trebaju.
AdioMare,
Meni je došlo kroz teškoće u životu. Dok je sve išlo glatko nije mi trebao Bog. Kad više nisam nalazila izlaza, u nekoliko navrata iz dubine duše zavapila sam - Bože pomozi mi! Nisam u to vrijeme znala kako se moli krunica, ali ovakva molitva izrečena svim srcem i u velikoj potrebi naišla je na odjek. Sve se nakon toga počelo kretati prema boljem, prema Njemu. Ne mogu ti to riječima baš opisati. Možda smo mi kršćani, a vjerujem i drugi vjernici, čudni kad zahvaljujemo Bogu i za životna trpljenja, ali u tome je smisao - da ih nisam imala ne bih imala vjeru. A da danas nemam vjeru, da se ne uzdam u Gospodina već u sebe samu, preostao bi mi samo strah. Jer na ono najbitnije u životu čovjek nema utjecaja.I da, još nešto, što me jako interesira, kako postići vjeru? Kako ste vi to postigle, pogotovo ako niste bile vjernice cijelog života? Dal je to neki klik u glavi što se desi, kako, na koji način, ja pokušavam, al ne ide...
Dal nije došlo moje vrijeme? Jer ne osjećam ništa u crkvi, ne mogu se prepustiti...
suzyem, tako mi te drago vidjeti ovdje...
evo, potpisujem ljiljanu u ovome (kao, uostalom, i u svemu
No neki ljudi imaju tu milost da su vjeru primili kao djeca, od svojih roditelja, i koliko god možda načini prenošenja vjere djeci bili "krivi", staromodni, za neke možda ponekad i nasilni, oni su samo odraz ljudskih granica, ali i ljubavi roditelja koji su željeli djeci dati ono što su smatrali najvrijednijim darom. Vjeru!
E sad, da netko ne bi iščitao između redaka da opravdavam nasilje kao metodu - apsolutno ne. Ali prihvaćam da su i roditelji ljudi koji mogu pogriješiti, iz neznanja, ili nemoći, ili uvjerenja da je to Božja volja, ili štogod već. Nisam spremna baciti kamen na njih, ali sam spremna svakome pružiti ruku, koji pomoć treba. Pritom mislim na to da i u roditeljskoj ulozi možemo "pasti" i učiniti nešto što možda ne odobravamo. I zato ne sudim. Ni Hanu-Saru, ni druge. Jer imam ovo iskustvo: mene nisu tukli. Ja sam odlučila da neću tući svoju djecu. Ne vjerujem u tu metodu, ne vjerujem da je od Boga, i mislila sam da sam jaka i da neću nikada kiksati. Ali, jesam. Dok sam imala (samo) dvoje dječice i dobru logistiku i puno strpljenja, mogla sam se potpuno kontrolirati, u velikoj većini situacija. A onda sam dobila još dvije bebice. Vrlo zahtjevna situacija. Uz dvoje starije, zahtjevne (tako sam ih naučila, da se puno bavim njima) djece, odjednom je za mene bilo previše zahtjeva. I vidjela sam svoje granice. Vidjela sam da ne mogu uvijek sve kontrolirati. I desilo mi se nekoliko puta da sam dala "po guzi". Ne zato jer sam to promislila i odlučila da tako treba. Ne zato jer sam vjerovala da tako Bog od mene hoće. Ne. Nego samo zato jer sam bila umorna, frustrirana, nemoćna - i nisam vidjela drugi izlaz. Žao mi je zbog toga, ispričala sam se djeci, pokajala se milion puta... I sada, o čemu zapravo pričam? O tome da ne mislim da sam zbog toga loš roditelj. Zbog toga što pogriješim. Kao što ne mislim niti da sam loša žena jer sam nekad nervnozna, razdražljiva i svadljiva. Ili mi se taj dan ne kuha jako. Ili nešto slično. I ne mislim da je neki drugi roditelj kojem se koji put desilo da vikne na dijete, stavi dijete u kut ili ga pecne po guzi - da je za osudu. Postupak JE za osudu. Svakako. I ne bi se trebao ponavljati niti postati rutina. Ako se ponavlja, treba potražiti i stručnu pomoć u tome. ALI - čovjeka ne sudim.
Zašto ovo pišem? Zato jer vjerujem da treba i to reći. Jer kao roditelj vidim da se jako mnogo piše o zahtjevima - trebamo biti ovakvi, raditi ovako i ovako, ovo moramo, ovo ne smijemo...i to sve skupa je dobro i velika pomoć. Ali, priznajmo, stvara i pritisak na roditelja. Da moramo biti "savršeni", po knjizi. I kada nismo (a nismo!), osjećamo krivnju.
E, pa na ovom topicu mogu javno reći - osjećaj krivnje nije od Boga. On ne želi da se kinjimo radi propusta i naše prošlosti. On je Onaj koji nas prihvaća, bezuvjetno. On je Onaj koji nas ljubi bez obzira na sve. I to je ono što vjerujem da trebam prenijeti vlastitoj djeci - ovu sliku Boga kao milosrdnog Oca, punog ljubavi i praštanja, koji je uvijek tu za nas.
Zato ja mislim da je bitno da djeca vide da smo i mi roditelji ljudi. Treba znati priznati kad smo pogriješili. Treba se ponekad i posvaditi pred djecom, ali im jasno reći da za to nisu krivi i onda se pred njima pomiriti. To je bitno. Malo poniznosti. Malo ljudskosti. Samo je Jedan bez grijeha.
Eto, to sam htjela reći. Ajde sad, curke, pucajte!
E, pa na ovom topicu mogu javno reći - osjećaj krivnje nije od Boga. On ne želi da se kinjimo radi propusta i naše prošlosti. On je Onaj koji nas prihvaća, bezuvjetno. On je Onaj koji nas ljubi bez obzira na sve. I to je ono što vjerujem da trebam prenijeti vlastitoj djeci - ovu sliku Boga kao milosrdnog Oca, punog ljubavi i praštanja, koji je uvijek tu za nas.
Zato ja mislim da je bitno da djeca vide da smo i mi roditelji ljudi. Treba znati priznati kad smo pogriješili. Treba se ponekad i posvaditi pred djecom, ali im jasno reći da za to nisu krivi i onda se pred njima pomiriti. To je bitno. Malo poniznosti. Malo ljudskosti. Samo je Jedan bez grijeha.
Dupla duplica jako si dobro sve napisala. U potpunosti se slažem s tobom. Kod Svete ispovijedi koristim Ispit savjesti prema deset zapovijedi. Kod pete zapovijedi - ne ubij - izričito te pita - tučeš li koga? I ja sam taj grijeh imala, ispovijedila ga (nakon mog obraćenja) mome Gospodinu.
A Bogu zahvaljujem neprestano što nemam na svojoj savjesti mnogo teže grijehe protiv života. Zapravo danas vidim da je sva ona potreba da proteklih godina obilazim Međugorje, katoličke seminare, molitvene zajednice proizlazi iz Njegove volje da me ojača da prihvatim taj plan koji je imao samnom - još jedan dar života. I kad mi netko kaže da sam hrabra što sam se odlučila roditi s 40, ja te zasluge proslijeđujem Isusu, jer ja sama po sebi ne znam što bih...
ja mislim da je svađa pred djecom nepotrebna i degitatvna,JER ako već unaprijed moram reći djetetu nisi ti kriv to znači da znam da ću ga svjesno izložit nepotrebnom stresu, ali eto, nije kriv,pa nek sluša kako mi iznosimo svoj prljavi veš pred njim.
Ja mislim da svađe spadaju u bračnu intimu i to se riješava u 4 oka, bez publike, a pogotovo ne pred djecom.
ali to je samo moje mišljenje
ja bih jako bila zahvalna svojima da su me istih poštedili i da sam na miru mogla da skupljam markice, a ne da noćima ne mogu da spavam jer ne znam zašto se svađaju.
Mi možemo misliti da djeca to mogu podnijeti, ali nisu oni tako robustni kako mi to mislimo, jer da bi shvatili da je nešto ništa fali im iskustvo u kome se to iskristalisalo kao ništa.
tako da se ja nikako ne slažem sa ovim mišljenjem :/
svađa koja je svađa je destruktivna
konstruktivna svađa je dobar primjer riješavanja konflikta
Pravila pisanja postova
