odgoj u duhu vjere2

[suzyem]

Mislim si što da napišem, i nikako da smislim.. vaši postovi su predivni, vidim da vam vjera i Bog daju puno snage za životne teškoće i... iskreno, zavidim vam! A to je grijeh... Nikad nisam zavidila nikome na materijalnim stvarima, stvarno, al na ovome bogatstvu što ga vi imate :/
Ja sam u zadnje tri godine prošla kroz teška iskušenja, i MM zajedno sa mnom... al eto izvlačimo se, kako znamo i umijemo... nisam se nikad nikome žalila da mi je teško i sl. nit sam od koga tražila pomoć... nisam taj tip... vjerujem da bi mi puno pomoglo da mogu naći Gospodina kao i vi. MM me podržava u tome, u biti mislim da čeka mene...
Al eto, još to ne osjećam :/

[white_musk]

ali ne pred djecom!

ja sam ubijeđena da niti jedno dijete ne želi znati ništa o problemima koji se javljaju među roditeljima.

sve ostale svađe nisu tako opasne , pa možda mogu koristiti kao primjer konstruktivnog rješavanja problema.

isto je i sa konstruktivnom(sa ponuženom pomoći ili savjetom) i destruktivnom kritikom(čisto vrijeđanje, bez ideje za boljitak).

Ali ne mogu da shavtim kako se na djecu može pozitivno odrazit da budu sudionici roditeljske svađe.Ne mogu!
A da znate kako to boli, pa kad je i (sad! znam) banalno

[MGrubi]

ja mislim da je binto da dijete vidi da je konflikt normalan dio suživota dva čovjeka
najbitniji dio prepirke ie oprost i mirenje

[white_musk]

dva ;ovjeka da, ali ne roditelja

to je nepotreban stres i onda se učimo onom pa normalno je i posvađati se I JESTE! ali se tome lakše i olako pristupa ,ako se živi po zadatoj matrici

a može i drugačije, nije svađa tako neophodna ako se izolira fitilj i radi na prevenciji za dobrobit mira i harmonije u porodici.


nešto mi sad smeta

nešto mi tako smeta trenutno na ovom topicu

odo skontat pa se javim

[white_musk]

SKONTALA

ne sviđa mi se, ma ustvari smeta mi što se na ovaj vjerski topic trpa prvo udaranje djece(jedva to skidosmo s vrata), e sad svađa pred djecom.

mene to jako pogađa.

pogađa vjernika u meni.

i znam ja da je ovo real life, ooo da i te kako znam ,ali moja vjera je čista od agresivnosti i ovo me toliko boli

ne bih ovo pisala ni na jednom drugom topicu, ali udarilo mi je substancu i ne tražim da me se razumije,ja ću to malo isplakat i onda će bit sve 5

jer ono što vjera jeste-ljepota-na ovakvim temama gubi svoje lice

i još nešto-tema bezgrešnosti- -ne vjerujem da postoji ijedan čovjek koji misli da je bezgrešan.

ja nastojim da griješim što manje i da učim na greškama,ali svako svoj put krči,tako da će i moje dijete na svojim greškama morat učiti i baš je dobro što je tako

[MGrubi]

ok

ali ako štitiš djete od prisustva konfliktu dviju osobe, takoreći držiš ga pod "staklenim zvonom" , neće li mu kasnije biti problem rješavati vlastite sukobe s ostalom djecom?

život nije ružičast s leptiričima, nego siv i kadkad grub

djeca neće shvatiti razlog konfliktu (to nije ni bitno) , ali jako dobro razume neizgovorene emocije, čak i kad se roditelj pred njim pretvara da je sve ok
mislim, da dokle god u konfliktu ne sudjeluju emocije nepoštivanja sugovornika, mržnje, namjernog nanošenja boli, da je svađa zdrava za zajednicu

guranje pod tepih nije zdravo

ali SAMO kod konstruktivne glasnije rasprave

kao prvo potpisujem duplu duplićku

ja mislim da je binto da dijete vidi da je konflikt normalan dio suživota dva čovjeka
najbitniji dio prepirke ie oprost i mirenje

ja se slažem sa ovime da je ponekad potrebno posvađati se pred djecom, ali ona bitna stvar jest ta da se isto tako mama i tata, koji su se posvađali i možda rekli ružne riječi, POMIRE PRED DJECOM, izljube se, traže oproštenje jedan od drugoga.
i mislim da će tada i njihova djeca kad se udaju živjeti u realnom svijetu, da ako se posvađaju na medenom mjesecu, neće odmah zvati odvjetnika ( ) nego će reći, pa moji roditelji su se tisuću puta posvađali i pomirili i gle još su u braku...
a ne da i sami uđu u brak sa stavom: slučajno se ne posvađati

i znam ja da je ovo real life, ooo da i te kako znam Smile ,ali moja vjera je čista od agresivnosti i ovo me toliko boli Crying or Very sad

zato nas i Isus ne bez veze, nego zato jer zna za real life, uči da oprostimo onome tko se o nas ogriješio, i to ne samo ponekad, nego 70X7 puta na dan, dakle uvijek

[white_musk]

zato nas i Isus ne bez veze, nego zato jer zna za real life, uči da oprostimo onome tko se o nas ogriješio, i to ne samo ponekad, nego 70X7 puta na dan, dakle uvijek

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

[bMGrubi[/b]

mislim da sma te razumjela,ali me strah reći da se slažem iz 2 razloga:

1.)nisu svi roditelji taktični kao ti( i vjerovatno TM) pa da znaju procjenit šta je za dječije uši, a ako kažem:treba se svađat, onda se gubi ono konstruktivno-ZA NEKE!
mislim da me razumiješ

2.)ovo me pogodilo u sridu jednog od najbolnijih poglavlja mog života,pa sam zato hipersenzibilna

tebi

[MGrubi]

slažem se, zato sam i napomenula jako bitnu stvar; da mora biti isključivo konstrkuktivna rasprava, destruktivne su štetne za čitavu zajednicu

ima dana kad MM grinta i loše je volje, tada koristim taktiku izbjegavajnja konflikta jer znam da s njim u takvom raspoloženju nema konstruktivne svađe ... isto e ponašam kad sam ja loše volje

prije Nere, bi se posvadila bez obzira na sve
ona me tjera da radim na kvaliteti komunikacije s MM-om

[dupla duplica]

McGrubi, ti si me dobro shvatila - ovo što govoriš, na to sam i ja mislila.
NE mislim da se pošto -poto treba pred djecom svadit. Nipošto!
Ali svađe se dese. Nije realno očekivati da se uvijek uspiju ostaviti za 4 oka. E, a onda kad se dese, pred djecom, mislim da je jako važno DA ih riješimo, i važno je KAKO ih riješimo. Ni odgađanje razgovora za kad djeca zaspu nije uvijek dobro - oni i predobro osjete napetosti i neizgovorene osude i netrpeljivosti - i tek se tada pitaju što je bilo s time?
tu nam je prilika da ih poučimo nenasilnom rješavanju konflikata. a i tome da smo ljudi. ali ljudi koji, Bogu hvala na tom daru, znaju oprostiti i izmiriti se. Tu se pozivam na Riječ Božju koja veli "ne daj da sunce zađe nad vašom svađom", odnosno tako nekako da sad ne tražim citat. Sa time se jako slažem, i teško idem leć ako smo mm i ja u "zategnutim" odnosima. Nastojimo to riješiti prije i zaspati u miru. I to je meni super.

wm, osjećam tvoju ranjivost po tom pitanju, , svi smo jako osjetljivi na svoje rane iz djetinjstva, normalno. Dobro je da ne želiš Issu izlagat svađama, i ja dajem sve od sebe da ih poštedim trauma. Samo, kako sam rekla, nije uvijek moguće...na žalost, samo smo ljudi. E onda, kad padnem, tješi me barem to da mi je oprošteno od Oca i da se mogu izmiriti i ispričati onima koje sam povrijedila. A oni s tim mogu raditi što žele - primiti oprost, ili ga odbaciti i nastaviti zamjerati i pustiti mržnji da raste. Za mene je naučiti tražiti oprost u poniznosti bila veeelika lekcija koja mi je donijela puno mira. I još učim, nije uvijek lako poniziti se. Ali je UVIJEK blagotvorno.

[MGrubi]

wm , dd

[dupla duplica]

suzyem, samo strpljivo sama sa sobom. Otac je jako strpljiv, javit će ti se kad budeš spremna.

[wildflower]

samo da vam mahnem, citam vas . cure, hvala vam na svim dragocjenim rijecima koje na ovom topicu dijelite s nama.

[Zdenka2]

Kad smo već zapeli u svađe ( ), reći ću svoje mišljenje da nema konstruktivne svađe. Konstruktivan može biti samo normalan razgovor, u kojem mišljenja mogu biti suprotstavljena, ali nema sveg onog dekora koji čini svađu. Jako sam protiv svađanja pred djecom i mislim da to ostavlja trag u njihovoj duši i da oni ne mogu razumjeti što je tu konstruktivno (iskreno, ne mogu ni ja). MM i ja imamo razgovore u kojima se jedno drugome suprotstavljamo ili nešto moramo riješiti, ali takve razgovore ostavljamo za nasamo. I nipošto ne prelazimo u svađu!

Ne osuđujem to da ljudi zbog obaveza i briga puknu, pa izgube kontrolu i posvađaju se, ali to nije dobro ni za koga, a pogotovo ne za djecu.

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

[Zdenka2]

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

[dupla duplica]

Zdenkić, govore i o oprostu Božjem od našim grijeha, ali i tome kako trebamo učiti opraštati jedni drugima ako želimo živjeti u skladu s Božjom voljom i zakonom Ljubavi...Ljubav je velikodušna, dobrostiva, kaže poslanica Korinćanima, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima...nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.....sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Tu smo govorile, čini mi se, više o ovoj zapovijedi ljubavi u kontekstu oprosta.
A ti se nikad ne naljutiš i ne osudiš nekoga u srcu? možda si blizu svetosti, al ja nisam pa to teško razumijem...

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

ja znam što Biblija govori o tome (u Kuran zavirim kad ga netko na forumu spomene, pa pročitam što me zanima). da ako se netko ogriješi o tebe idi i moli oproštenje. i to se na najbolji način može naučiti u kući. djeca ako vide da se roditelji nakon svađe pomire, a ne frnje idućih sto godine ili rastave, i oni će se međustobno (braća i sestre) miriti i u školi i kasnije tražiti oproštenje od drugoga.
pa grijeh je, zato nas je i Isus došao na svijet, da otkupi grešnike, mene prvu.

[Zdenka2]

Zdenkić, govore i o oprostu Božjem od našim grijeha, ali i tome kako trebamo učiti opraštati jedni drugima ako želimo živjeti u skladu s Božjom voljom i zakonom Ljubavi...Ljubav je velikodušna, dobrostiva, kaže poslanica Korinćanima, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima...nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.....sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Tu smo govorile, čini mi se, više o ovoj zapovijedi ljubavi u kontekstu oprosta.
A ti se nikad ne naljutiš i ne osudiš nekoga u srcu? možda si blizu svetosti, al ja nisam pa to teško razumijem...

Joj, duplićka, ja sam već sto puta rekla i stoti puta ponavljam, ja sam daleko od svetosti. Najobični, slabi čovjek, to sam ja. Ono što sam napisala nije soljenje pameti s visine svetosti, daleko od toga. Napisala sam načelno mišljenje o svađi koje dijelim s White musk. Nije poanta u tome da će se svijet srušiti ako se roditelji posvade, pomire i dijete to vidi nego u tome da treba priznati da to nije dobro i truditi se da se dijete ne izlaže takvim prizorima. Kada dijete vidi svađu, ono ne razumije oko čega se roditelji svađaju, boji se, ne zna na koju bi se stranu svrstalo i očekuje li se to od njega, čitav svijet mu je uzdrman i vrlo lako preuveličava svađu, čak i svaljuje krivnju na sebe. Eto, ja sam htjela reći da to nije dobro. A što se mene tiče, ja se stvarno ne svađam. Naučila sam druge taktike rješavanja problema. Naljutim se, naravno, ali se ne svađam. Mislim da je tu u pitanju zrelost - prije sam se više pravdala, danas to smatram gubljenjem vremena.

[MGrubi]

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

dok ne vrijeđaš , nije
dok verbalno ili fizički ne nanosiš bol, nije grijeh

[dupla duplica]

Joj, duplićka, ja sam već sto puta rekla i stoti puta ponavljam, ja sam daleko od svetosti. Najobični, slabi čovjek, to sam ja. Ono što sam napisala nije soljenje pameti s visine svetosti, daleko od toga. Napisala sam načelno mišljenje o svađi koje dijelim s White musk. Nije poanta u tome da će se svijet srušiti ako se roditelji posvade, pomire i dijete to vidi nego u tome da treba priznati da to nije dobro i truditi se da se dijete ne izlaže takvim prizorima. Kada dijete vidi svađu, ono ne razumije oko čega se roditelji svađaju, boji se, ne zna na koju bi se stranu svrstalo i očekuje li se to od njega, čitav svijet mu je uzdrman i vrlo lako preuveličava svađu, čak i svaljuje krivnju na sebe. Eto, ja sam htjela reći da to nije dobro. A što se mene tiče, ja se stvarno ne svađam. Naučila sam druge taktike rješavanja problema. Naljutim se, naravno, ali se ne svađam. Mislim da je tu u pitanju zrelost - prije sam se više pravdala, danas to smatram gubljenjem vremena.

ma slažem se skroz. i ja mislim da treba izbjegavati svađu, svakako. i ja znam druge strategije rješavanja konflikta. ali kažem da ja ne mogu uvijek biti hladne, pribrane glave. ne uvijek. mogla sam više prije, dok sam bila "komotnija", imala više vremena za sebe...onda mi je Gospodin pokazao da zapravo ne znam svoje granice. ja sam Mu zahvalna na tome jer me uči poniznosti. ali to je učinio pomalo, da se ne sablaznim nad sobom. štedio me.
a šta radiš kad se npr.naljutiš na tm-a a dijete je prisutno? [/quote]

[dupla duplica]

hm...sad si mislim...možda se ne slažemo jer imamo različito shvaćanje pojma "svađati". ja bi npr. žustriju raspravu mišljenja u kojoj se jako emocionalno angažiramo već nazvala svađom. nije nužno vikanje i vrijeđanje. takve svađe koje čini dijete jako nesigurnim, njih zaista osuđujem i izbjegavam. mislim jedino da je dobro da dijete vidi i da su roditelji različiti ljudi, različitih stavova, da svatko zna i smije iznijeti svoj stav, da se ne mora složiti s onim drugim, a da pritom nitko ne gubi. niti svoj integritet, niti roditeljski autoritet, niti simpatiju onog drugog. na taj način dijete će biti slobodnije također iznositi svoje mišljenje vani. a mislim da je to za odgoj u vjeri (u mom slučaju katoličkoj) jako važno, jer nije nimalo lako biti kršćanin danas. osobito djeci. ako nisu dobili dobar temelj u kući, gdje jasno vide kako se može živjeti kršćanstvo (ili islam, ili židovstvo, ili...ja govorim za sebe) i pritom ostati svoj, teško će izdržati pritisak svijeta - svijeta koji će im ponuditi sve slasti grijeha na najprimamljiviji način, ali neće govoriti o Bogu. Ni o čistoći. Ni o grijehu. Ni o oprostu. Na to smo ih pozvani pripremiti sami.

[AdioMare]

A ti se nikad ne naljutiš i ne osudiš nekoga u srcu?

Nije pitanje bilo upućeno meni, ali ja mogu za sebe odgovoriti...

Slažem se sa Zdenkom da je svađa pred djetetom grijeh.
Ovo mi samo po sebi zvuči tako logično da i ne treba objašnjavati, ali evo..

MM i ja smo imali nekih bubica (reći ću to tako) u jednom periodu.
Nismo se svađali pred djecom, ali nam se događala kratkofitiljnost češće nego inače. I, pokazalo se, češće nego je to moje dijete moglo podnijeti. Jedan dan mi je odgajateljica u vrtiću rekla da se malena ponekad ponaša agresivno, posebno prema dečkima. Zamolila me da provjerim kakav odnos ima s bratom.
Sve je meni bilo jasno, nije odnos nje s bratom bio u pitanju, već odnos mame s tatom. Ako nisam nikad, onda sam dobila ledeni tuš.

Takvi naši odnosi bilo da su povremeni bilo konstatni utječu na dijete ipak više nego mi mislimo da je moguće. Eto, ja sam mislila da ona uopće ne kuži da se bilo što zbiva. MM je bio OK prema njoj i s njom, ja također, ona i brat klasika da ne može biti ni manja ni veća - činilo se sve kao i obično, no, ipak me iznenadilo čulo kojim je ona to sve upijala i manifestirala.
Grijeh smo napravili reflektirajući produkt nategnutosti našeg odnosa na dijete, a to mi je zorno postalo jasno onda, kada sam i sama teško ostajala (prividno) mirna na sve njene ispade koji su je znali zadesiti.
Mislim, koja ironija!
Nemoćna da obuzdam dijete za koje sam svjesna kako sam mu sama skuhala kašu.
Roditelji smo koji nemaju burnih reakcija prema djetetu, koji "ludih" dana (prividno) imaju miran odnos, a ipak na taj način izazovu vjetar u djetetovoj duši.

Već kad pričamo o oprosti, ja sam čovjek koji sam sebi najteže oprašta. Drugima čak tako lako.

[dupla duplica]

AM, lijepo si to rekla. Doista je tako, hvala ti što me podsjećaš na to koliko su krhke male dušice....na žalost, moraju rasti uz roditelje, često ne savršene, ali zato one koji ih silno vole...mene tješi jedna stvar - uvjerenje da Bog zna koje će dijete kome podariti, i da nama roditeljima kroz djecu, kao i njima kroz nas, svakodnevno upućuje poziv na obraćenje. Molim Svevišnjeg da mi omekša srca da doista mogu čuti Njegov glas!

[ljiljan@]

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

dok ne vrijeđaš , nije
dok verbalno ili fizički ne nanosiš bol, nije grijeh

Nisam sigurna MGrubi. Svađa, pa makar bila i bez uvreda, može proizići iz naše oholosti. A oholost jest grijeh, jedan od sedam glavnih.
A kad pričamo o oprostu grijeha -"otpusti nam duge naše kakao i mi otpuštamo dužnicima našim". Čini mi se da sam na takvu poruku naišla na više mjesta u Bibliji - koliko smo sami spremni oprostiti bližnjem, toliko će Bog oprostiti nama.

[ljiljan@]

MM i ja smo imali nekih bubica (reći ću to tako) u jednom periodu.
Nismo se svađali pred djecom, ali nam se događala kratkofitiljnost češće nego inače. I, pokazalo se, češće nego je to moje dijete moglo podnijeti. Jedan dan mi je odgajateljica u vrtiću rekla da se malena ponekad ponaša agresivno, posebno prema dečkima.

Moj stariji sin je na te naše bubice reagirao napadima astme. Nismo se često svađali, već durili jedno na drugo i ponekad si zalupili žešće vratima. Naše senzibilno dijete nekim je finim osjetilnim antenicama sve to jako dobro primalo na svoju dušu. Tada još nismo bili obraćeni. Danas često razgovaramo o tome i nije nam jasno da nam je tada vlastiti ego bio bitniji od onog što volimo najviše na ovoj zemlji.

[Zdenka2]

:? ne znam zašto to kažeš meni

oprost je naređen u islamu i upoznata sam sa njegovom važnošću,ali mislim da te nisam baš najbolje skontala,barem ne poantu :?

zato jer sigurno ne bi bilo govora niti u Bibliji a ni u Kuranu o oproštenju, da se kao prvo osobe u obitelji ne posvađaju, pa su potrebne oproštenja i pomirenja, a onda i svi drugi

Oprost o kojem govore Biblija i Kur'an je oprost od grijeha. A i svađa je grijeh, zar ne?

dok ne vrijeđaš , nije
dok verbalno ili fizički ne nanosiš bol, nije grijeh

Nisam sigurna MGrubi. Svađa, pa makar bila i bez uvreda, može proizići iz naše oholosti. A oholost jest grijeh, jedan od sedam glavnih.
A kad pričamo o oprostu grijeha -"otpusti nam duge naše kakao i mi otpuštamo dužnicima našim". Čini mi se da sam na takvu poruku naišla na više mjesta u Bibliji - koliko smo sami spremni oprostiti bližnjem, toliko će Bog oprostiti nama.

I ne samo oholost nego i srdžba, a u svađi ima puno srdžbe. Ja pri tome ne mislim na razgovor kojim se nešto mora raspraviti i riješiti.

[Zoranova draga]

Naljutim se, naravno, ali se ne svađam.

I ne samo oholost nego i srdžba, a u svađi ima puno srdžbe.

Zdenka2, volela bih da mi objasnis razliku izmedju ljutnje i srdzbe.

[Zdenka2]

Naljutim se, naravno, ali se ne svađam.

I ne samo oholost nego i srdžba, a u svađi ima puno srdžbe.

Zdenka2, volela bih da mi objasnis razliku izmedju ljutnje i srdzbe.

Ljutnja je jedan od tri temeljna ljudska osjećaja (strah, ljutnja i radost) - osjećajna reakcija na stanje nezadovoljstva.

Srdžba je stanje obuzetosti, bjesnilo koje dovodi do osjećaja mržnje i gubitka kontrole. Srditost je smrtni grijeh, jer srdit čovjek ne vidi svoje pogreške, nije gospodar sam sebi i često čini grijeh drugima. Hrvatski se srdžba kaže još i gnjev, bijes, jarost. Svi jezici razlikuju ljutnju i srdžbu.

Ove dvije moje rečenice, stavljene ovako jedna pored druge znače upravo ono što sam i napisala o sebi: čovjek sam, obuzme me osjećaj ljutnje, ali ne gubim kontrolu. Naučila sam ne svađati se. Nije uvijek tako bilo, ali sada jest i to smatram uspjehom u radu na sebi.

[Zoranova draga]

Zdenka, hvala na odgovoru. Zadovoljstvo je citati tvoje postove.

[Anvi]

tri temeljna ljudska osjećaja (strah, ljutnja i radost)

A što je tugom?

[Zdenka2]

U redu, nek' bude i tuga, iako je neki isljučuju, kao derivat ljutnje. Ispričavam se što smo sad već OT.

[dupla duplica]

Ove dvije moje rečenice, stavljene ovako jedna pored druge znače upravo ono što sam i napisala o sebi: čovjek sam, obuzme me osjećaj ljutnje, ali ne gubim kontrolu. Naučila sam ne svađati se. Nije uvijek tako bilo, ali sada jest i to smatram uspjehom u radu na sebi.

To i jest uspjeh. Bravo Zdenka!
ali, čitam iz konteksta, da li to znači da za tebe svađati se zapravo znači srditi se (uključuje srdžbu)? jer u tom slučaju zaista imamo različito konotativno shvaćanje pojma svađe - za mene npr. svađa može ići iz ljutnje, a bez bijesa, mržnje ili gubitka kontrole. samo burnija rasprava koja potcrtava ljutnju i dolazi iz nje. meni, dakle, svađa ne podrazumijeva nužno gubitak kontrole. btw, kako si naučila nositi se s burnim emocijama? koje tehnike rabiš (ne znam, npr. distrakciju, time-out, samoinstrukcije neke ili tako nešto?)

[dupla duplica]

Ma dosta rasprave (kažem sama sebi).
ajmo na ljepše teme...

Jučer sam imala milost slušati vlč. Zlatka Suca na seminaru u Raši...mm i ja i djeca otputili se jučer unatoč oblacima i povremenoj kiši na izlet, malo ludo i hrabro (kako dolikuje onima koji žele slušati što Krist navješta), a došla je i moja prijateljica s blizancima i još moja seka sa svoje troje dječice...bilo je živahno, ali unatoč gužvici naravno da smo uživali u nadahnutim riječima ovog Božjeg čovjeka, koji zna direktno, a s puno ljubavi, jasno, a nedvosmisleno, bez koketiranja sa svijetom, istaknuti ono iz Evanđelja što je bitno. Zna posvjedočiti neizmjernu Božju ljubav i milosrđe, zna uperiti prst u naše najskrivenije grijehe, ali ne kako bi nas posramio, nego kako bi nas potaknuo da se vratimo Bogu. I mnogi smo plakali, ganuti nad svojim slabostima, ganuti Božjom milošću, ganuti pjesmom ili riječima koje su zvučale kao da su uperene upravo nama.
Bogu hvala na tom danu, tek sad dok mislim o tome vidim kako sam sretna, teško je bilo koncentrirati se dok dječica trče oko nas i traže sad ovo, sad ono, bebe hodaju, padaju, jedu, spava im se...ali bio je Mir. I Gospodin je bio prisutan. Aleluja!

[Zdenka2]

Duplice, ne provodim nikakve tehnike. Samo iz iskustva znam da je pravdanje samo gubljenje vremena, a meni se to ne da. Ponekad brojim do deset prije nego progovorim.

Nisam još nikada čula vlč. Sudca propovijedati. Ljetos smo s M. nekoliko puta išli u Ćunski, ali nismo imali sreće.

[pikula]

Kad smo već kod svađanja mogu pohvaliti novu knjigu koja je izašla u makronovinom izadanju - Budizam za majke. Ima mnogo praktičnih savjeta o ljutnji i bračnim razmiricama. Knjiga je divna topla i puna primjera duhovnosti iz svakodnevnog života s klincima. Iako su biblija i christian parenting od searsa još uvijek prvi na top listi ovu knjigu zdušno preporučujem. Baš je onako od mame mami. mislim da će se prvi put neke mame osjetiti baš onako shvaćeno kao kad ste u pubertetu slušali neku muziku i pjesma je govorila baš vaše riječi, e ova knjiga ma dosta od toga. A meni je bilo zgodno saznati i nešto o budizmu- da nisam totalni bilmez.

[ljiljan@]

Što se tiče rješavanja bračnih razmirica nigdje nismo dobili boljih savjeta nego u Hrvatskoj zajednici bračnih susreta.
Ali, općenito govoreći u svakoj ljudskoj zajednici, bilo obitelji, bilo na radnom mjestu, često se nađemo u situaciji da moramo smanjiti vlastiti ego u korist zajedništva s drugim ljudima. U tome nemam većeg uzora od Isusa Krista, od Njegove potpune predaje na muku da bi sobom ponio naše grijehe. Kad imam problem na radnom mjestu, kad me žele omalovažiti da bi istakli sebe, samo se sjetim Njegove glave okrunjene trnjem. Rugali su mu se...a za Njegovo Kraljevstvo će moliti...tada znam da mi je jedino bitno u životu vršiti volju Oca svemogućega, onako kako Isus to od mene traži...i sve ću prepreke skupa s Njime prijeći, i sve će doći na svoje mjesto. Pa neka se i meni rugaju.
Što mi vrijedi osvetit se bližnjem, ako time vrijeđam Boga. Kratkoročno možda olakšanje, ali na duži rok nikakva dobra od toga ako me to odvaja od Boga.

Srdžba je stanje obuzetosti, bjesnilo koje dovodi do osjećaja mržnje i gubitka kontrole. Srditost je smrtni grijeh, jer srdit čovjek ne vidi svoje pogreške, nije gospodar sam sebi i često čini grijeh drugima. Hrvatski se srdžba kaže još i gnjev, bijes, jarost. Svi jezici razlikuju ljutnju i srdžbu..

zašto onda sv. Pavao u nekoj od poslanica kaže: srdite se ali ne griješite.
:?

[MGrubi]

stiglo mi na mail:


Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,

''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.

On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;

nisam vas vidio.''

Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.

Otišli smo svojim putem i pozdravili se.



Ali kod kuće se pričala drugačija priča,

kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.


Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,

moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.

''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.

Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.


Dok sam ležala budna u krevetu,

tihi Božji glas mi je progovorio,

''Dok si dijelila sa strancem

uobičajenu uljudnost,

tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,

naći ćeš cvijeće pokraj vrata.

To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.

Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,

nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''



Tada sam se osjetila tako malenom,

i suze su mi počele kapati niz lice.

Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;

''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.

''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''

Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.

Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.

Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''

Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;

nisam trebala vikati tako na tebe.''

Rekao je, ''O, mama, u redu je.

Svejedno te volim.''

Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,

i volim cvijeće, posebno plavo.''

[buba klara]

Cmolj

[Zdenka2]

Srdžba je stanje obuzetosti, bjesnilo koje dovodi do osjećaja mržnje i gubitka kontrole. Srditost je smrtni grijeh, jer srdit čovjek ne vidi svoje pogreške, nije gospodar sam sebi i često čini grijeh drugima. Hrvatski se srdžba kaže još i gnjev, bijes, jarost. Svi jezici razlikuju ljutnju i srdžbu..

zašto onda sv. Pavao u nekoj od poslanica kaže: srdite se ali ne griješite.
:?

Pa, (kad već inzistiraš :? ), radi se o slobodnom prijevodu. U grčkom originalu stoji glagol exorgizo koji znači razljutiti se, a i svi ostali jezici tako prevode. Ali, nisi trebala ići daleko, jer ti već pet rečenica dalje stoji: "Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!".

[TATA MATA]

Ove dvije moje rečenice, stavljene ovako jedna pored druge znače upravo ono što sam i napisala o sebi: čovjek sam, obuzme me osjećaj ljutnje, ali ne gubim kontrolu. Naučila sam ne svađati se. Nije uvijek tako bilo, ali sada jest i to smatram uspjehom u radu na sebi.

Nisam siguran kolikoje uspijeh sve držati u sebi i nikad ne izreci ono sto mislis.
Meni je NEUSPOREDIVO teže kad se moja supruga na mene ljuti, a nece reci zasto i ne zeli raspraviti problem vec joj je lakse šutijeti...ja poludim.

Osobno misim da je ponekad "zdravije" izreci sto mislis nego to zadržavati u sebi i trovati sam sebe. Treba cuti i drugu stranu jer nista u zivotu nije crno/bijelo.

[dupla duplica]

na taj aspekt sam i ja bila mislila.

[AdioMare]

Osobno misim da je ponekad "zdravije" izreci sto mislis

Mene je koštalo godina dok nisam naučila da kod mene vrijedi upravo suprotno: ne reći baš sve što mislim.

Moći zauzdati negativne emocije ne znači nikada ne izreći ono što misliš. Baš naprotiv! Izreći to na jedan način koji neće povrijediti niti tebe niti TŽ.

[white_musk]

Zdenka hvala na svemu što sam od tebe naučila

AdioMare,potpis!

[TATA MATA]

Mare...napisao sam ponekad !

[AdioMare]

Napisao si i ovo

Nisam siguran kolikoje uspijeh sve držati u sebi i nikad ne izreci ono sto mislis.

U svakom slučaju, bilo bi idealno kada bi uvijek komunicirali raspoloženi, pristojno i bez nervoze. Ali kako to nije uvijek moguće ljutnja je sasvim očekivana čovjekova reakcija.
Neću govoriti umjesto Zdenke, ali mislim da ona nije nigdje napisala kako se nikada ne naljuti. Ja u svakom slučaju nisam.

Ali mislim da je hvalevrijedan bar POKUŠAJ da to ipak bude na jedan, što manje bolan način.

[TATA MATA]

Sve 5...skuzio sam ja Zdenku jako dobro kaj je ona htjela rec, samo sam htio naglasit da se treba nekad izrec neke stvari.
Kad tad negdje puknes i skoro uvijek je to na krivom mjestu i na krivim ljudima...vidi pricu gore.

[Zdenka2]

Osobno misim da je ponekad "zdravije" izreci sto mislis

Mene je koštalo godina dok nisam naučila da kod mene vrijedi upravo suprotno: ne reći baš sve što mislim.

Moći zauzdati negativne emocije ne znači nikada ne izreći ono što misliš. Baš naprotiv! Izreći to na jedan način koji neće povrijediti niti tebe niti TŽ.

Potpisujem. Ne da nisam napisala da se ne ljutim, nego sam izričito napisala da se znam razljutiti. A što se tiče izricanja onoga što mislim, evo, kod mene je isto kao i kod AdioMare - moram se suzdržavati da ne kažem uvijek ono što mislim, jer je ovo potonje moje prirodno stanje. Skužila sam i ja što tata mata misli - ponekad je šutjeti jako loše i u privatnim odnosima i javno. Ja sam osoba koja teško šuti, ali sam s godinama naučila da je ponekad i šutjeti zlato, odnosno da nije sve vrijedno rasprave. Ali, u ovoj diskusiji htjela sam reći samo to da treba paziti na način kako se nešto kaže i kako se raspravlja, jer mislim da uz malo dobre volje i razumijevanja rasprava može biti i bez ljutnje, povišenih tonova i svađe.

[AdioMare]

TATA MATA, i ja tebe dobro kužim i slažem se da nije dobro potiskivati emocije. Mala ljutnja na malu ljutnju- složi se malo veća. Pa još jedna mala na malo veću- eto ti razloga da nakon nekog vremena pukneš.

Samo, iako sam većinu života trzavice rješavala na prvu loptu, sada sam žestoki zagovornik trezvenog i kontroliranijeg pristupa koji će ti oduzeti minutu više.