 |
|||
Drago mi je da si shvatila poantu mog posta.Zdenka2 prvotno napisa
Jos nesto vas moram pitat:
Da li bi vam bilo lakse da netko onako dobronamjerno povišenim tonom nesto kaze pa i sa vidljivom ljutnjom ili da uz šeretski smiješak pokušava glumit pribranost i objasnit vam poantu svojih rijeci ?
Meni ovo drugo, osim ako šeretski smiješak ne bi bio ironičan. Teško mi je prihvatiti dobronamjernost ako se netko dere.
Ako ocijenim da je čovjek dobronamjeran, i tim tijekom ide naš razgovor, i jedan i drugi način mi je OK.
Odnosno, nemam problema ako će se netko iskazati malo žešće - pod uvjetom da ne viče na mene.
iskreno, drago mi je da sam ovo napisala, jer mi je drago da poznaješ Pisma. jer ih ima koji ih ne poznaju, i govore neka svoja viđenja o Pismu i Kristu.
hvala ti na tome
i meni.Ako ocijenim da je čovjek dobronamjeran, i tim tijekom ide naš razgovor, i jedan i drugi način mi je OK.
Odnosno, nemam problema ako će se netko iskazati malo žešće - pod uvjetom da ne viče na mene.
mislim, to je stvar osobnosti i osobnog stila također, ni jedan način nije bolji ni gori, bitno je, kako si rekla, da se doista trudimo biti u načinu takvi da ne ugrizemo drugoga...meni, na žalost, u zadnje vrijeme baš ne uspijeva uvijek, to sam govorila, jer napori naprave da je fitilj kraći...to nije opravdavanje, samo argumentiram. ali da to volim kod sebe - nikako! samo svjedočim moje iskustvo - nekada i sav trud nije dovoljan... tada se oslanjam na Očevu milost, inače bi samu sebe teško uopće mogla dalje prihvaćati.
civiliziran, asertivan način bio bi i moj prvi izbor uvijek.
Poruka, 25. studenog 2007.
“Draga djeco! Danas kad slavite Krista Kralja svega stvorenoga želim da on bude kralj vaših života. Samo preko darivanja dječice možete shvatiti dar Isusove žrtve na križu za svakog od vas. Dječice, darujte vrijeme Bogu da vas on preobrazi i ispuni svojom milošću kako biste vi bili milost za druge. Ja sam za vas dječice milosni dar ljubavi koji dolazi od Boga za ovaj nemirni svijet. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
www.medjugorje.hr
www.ika.hr
www.ver.hr
-na ovoj stranici možete napisati molbu, molitvu, nakane sv.Anti, a onda ih franjevci s sv.Duha isprintaju i mislim svaki mjesec nose na grob sv. Antuna u Padovu
www.isusovci.hr
- ovo vam je stranica prostora Duha, gdje možete moliti i pisati molitve
Bog vas blagoslovio, ne stignem vas pratit, ali učinilo mi se da ste raspravljale o svađi pred djecom.
Ja sam upravo time zaokupljena zadnjih mjesec dana.
Emanuela ima skoro 8 mj. a čitala sam da bebe već negdje s 6mj-7mj. budu zbunjene, jer počinju primječivati razliku u majčino ponašanju, tj. je li sretna ili tužna i to ih plaši.
E, sada, ja sam malo glasnija osoba, tako pričam, i kad nešto govorim ili se raspravljam uvijek djeluje kao da se svađam i da sam ljuta. Ali ja sam takva, malo strastvenija, emotivnij, možda i agresivnija :/
Vidim da Emi zbunjeno gleda ako povisim ton na muža, to uglavnom nisu svađe, već neke kraće rasprave, ali eto ja na bučniji način reagiram.
Nadala sam se i nadam se da će se Emi u budućnosti naučiti na mene takvu, i da će moći razlikovati moju glasnu raspravu od svađanja.
S druge strane dijete sam roditelja koji su se stalno svađali, i to konstantno, i dan danas, to je njihov način komunikacije ili ne komunikacije, - ne rešavanja problema.
Koliko god se ja opirala tome, vidim da se pretvaram u njih, a kada toga postanem svijesna to me dodatno iznervira.
Ne bih željela takav život za Emi, ali opet s druge strane, moja tetka se nedavno razvela (mučna priča ne bi o tome, još prva u velikoj vjerničkoj obitelji:ja sam ju podržala).
U tom braku nije bilo ni jedne svađe. Sve ove godine dok je tetak živio s ljubavnicom i sinovljevim prijateljima, dolazio je od nje redovito doma, mojoj tetki, da mu opere veš.
Tu nije bilo razgovora ni svađa.
Dijete je to gledalo i bilo zbunjeno-znao je da je tata sada s mamom njegovih prijatelja, a nije shvaćao zašto dolazi doma, i zašto mama i tata nikad ne pričaju, a kada i progovore, ne svađaju se. Bio je zbunjen njihovom ne reakcijom na problem, ravnodušnost, nedostatku emocija, hladnoći, pravljenja da je sve u redu, normalno, a on je shvaća da to stanje nije normalno i da zahtjeva bilo kakvu reakciju, koja će mu objasniti njegove i njihove osjećaje.
Danas tinejđer, ne zna se nositi s problemima ni nezna komunicirati niti se snalazi u konfliktima, to ga zbunjuje. Ne zna kako bi trebao reagirati na konflikt i kako ga riješiti.
Ostao je zakinut za emocije, pa makar one i bile negativne- on je vidio samo hladnoću između dvije osobe, nije bilo niti toliko ljubavi ni volje da se barem posvađaju.Dok je bio mali, jeo je kožu s prstiju do kosti.
A danas kada se netko posvađa pred njim, on odmah bježi.
Inferioran je i neosjetljiv na tuđe probleme.
Ne želim Emi pružiti život kakav sam ja imala, ali ne bih željela da živi život bez emocija i reakcija.
Molim Boga da se uspijem svladati u svađama s MM, i to na taj način da te svađe, rasprave dovedu do nekog rešenja, a ne samo optužbi i prebacivanja, i da će na taj način Emi naučiti da se ne treba bojati konflikata, nego da se treba suočiti s problemima, riješiti ih na donekle miran i konstruktivan način, a opet ne biti ravnodušna, ne bježati od problema, i misliti kako problem ne postoji ili kako će se sam od sebe rijšiti.
Mislim da je zlatna sredina najbolje rešenje: ne izlagati djete beskonačnim glupim svađama, bez kraja i početke, a isto tako ne štititi djete od života, stvarajući mu iluziju-raja na zemlji, bez patnje i bola-ljudi moji to je pravi put za narkomana-ne moći se nositi sa stvarnošću!
"POMISLIH; KOLIKO ŽIVOTA U JEDNOME "NE"! ZLU, NERVOZI, GRUBOSTI I OVISNOSTI.
I KOLIKO ČARA I RADOSTI U JEDNOM "DA!" ŽIVOTU, BOGU, SEBI I SVAGDANJEM SUSRETANJU S LJUDIMA." Tomislav Ivančić
iskreno, drago mi je da sam ovo napisala, jer mi je drago da poznaješ Pisma. jer ih ima koji ih ne poznaju, i govore neka svoja viđenja o Pismu i Kristu.
hvala ti na tome
Velika je razlika između pitanja Što ti je lakše... i onoga Što ti je draže.... Moguće je da je na ovo drugo i TATA MATA mislio.
Dakle, lako ti je sve ono na što si naučen, a drago ti može biti i ono što nikada na svojoj koži nisi osjetio.
Na poslu sam okružena ljudima s kojima imam dobar odnos. Dobra smo ekipa i ima tu, manje - više, uzajamnih napora da se prihvatimo takvima kakvi jesmo.
Ovdje mi "težina" nečije naravi ne smeta jer se u svakom trenutku mogu ustati, ispričati se na posao ili glavobolju i ne sudjelovati u kavama ako me tema, način na koji je ispričana ili tko ju priča - zamara. Ali, mogu i ostati ako sam dovoljno raspoložena, pa mi sve skupa ne smeta.
To bih ja nazvala druženjem bez obaveza.
U obitelji smo i te kako obavezni jedni prema drugima. Najmanje što smo si obavezni je osigurati sebi i drugima mjesto unutar obitelji gdje će se svi osjećati ugodno i zaštićeno. Gdje nećemo odlaziti jedni od drugih jer nam se ton, način ili tema ne sviđa.
U svojoj obitelji ja zato radije mijenjam ton i način, jer sam shvatila da nas to zbližava, a mijenjanje prostorije udaljava.
Naravno da je ljudski podviknuti. Pa i poludjeti! Međutim, radije ODABIREM skulirati se. Kao i svugdje, skužih da i ovdje mogu birati.
Ono što želim podijeliti ovdje s vama je moja spoznaja kako nekontroliranim reakcijama činim sebi najveću štetu.
Prvo, nikada ništa na taj način nisam riješila.
Drugo, nekada davno osjetila bih trenutačno olakšanje nakon takve reakcije, dok se danas osjećam loše.
I zato se trudim višeput razmisliti, bar jednom prespavati, ako ništa, barem duboko uzdahnuti. Nakon takvih pauza reagiram drugačije.
U svakom slučaju, zadovoljnija sam ishodom.
Takve moje korekcije uvelike su olakšane mojim velikim pouzdanjem u Gospodina.
AdioMare, to je to upravo to.
adio mare
Točno ovakav razvojni put prošli smo MM i ja. Pomogli su nam duhovni seminari HZBS, ali još više svakodnevna molitva. Davno smo postali svjesni da srdžba i ružne riječi nisu od Boga i da nas od Boga udaljavaju. Naravno da se onda i osjećamo loše. Ali bez molitve nismo tome mogli stati na kraj. Od kada se u našoj kući svaki dan moli, srdžba se može pojaviti, pogoditi nas poput otrovne strelice, ali samo na čas. Opstati ne može. Jer gdje je molitva tu je Krist - kako ono kaže u Evanđelju - gdje se dvoje ili više okupi u moje ime, ja sam s njima.
O, ljiljan@ ma baš sam neki dan poslala MM link na te seminare pa da malo razmislimo o njima.
Neznam nikoga tko je išao, slučajno sam naišla na te stranice pa mi se činilo baš zanimljivo. Ustvari kad malo bolje razmislim, sigurno nije bilo slučajno.
Kad kažeš da se molite, jel molite zajedno ili svatko za sebe nađe svaki dan određeno vrijeme za molitvu?
I da vam se pohvalim malo. Ovih dana sam "u oblcima"; naime vratih se iz Tabora.
bubimira blago tebi ja sam tako željela ići, ali bebica mi ima samo 7 mj, i isključivo doji, a MM ne mogu nikako nagovoriti, ne znam što mu je.
On je od malih nogu u FRAMA-i, svira u crkvi, imamo band koji izvodi duhovnu modernu glazbu, on piše i tekstove, hoće otići na seminare fra. Zvijezdana, ali na nešto ovakvo,samo za nas dvoje, sav se zgrozi ko kakav tinejđer, to mu je glupo, sektaški, cmoljavo, ženskasto, to za njega nije vjera, citira bibliju:dolaziti će lažni svjedoci...... tipično muški bla, bla
Ustvari ja znam da se on toga ustvari boji, boji se suočiti sa sobom, i tako prestati biti površan oko nekih stvari. A tu onda po meni nastupa njegov strah, da on možda ne bi otkrio nešto o sebi (čega je možda i svjestan, a bježi od toga), što bi možda moglo ugroziti i naš brak, i staviti pod pitanje i sumnju ljubav npr. prema meni, ili neke odluke u njegovu životu...što ja znam :?
Što vi mislite?
www.hzbs.hr evo rasporeda, za one koji nemaju vremena otvarati stranicu;
www.ofm.hr/tabor/BRAČNI VIKENDI - JESEN 2007.
--------------------------------------------------------------------------------
Zagreb
9. - 11. studenog | Samobor-Tabor
14. - 16. prosinca | Vrhovec
Opatija
19. - 22. listopada
30. studenog - 21. listopada
Split
19-21. listopada
Vukovar
5. - 7. listopada
Zadar
12. - 14. listopada
DUBOKI VIKEND:
9. – 11. studenoga | Tabor - Samobor
NACIONALNO VIJEĆE HZBS
17. studenog | Zagreb, Jordanovac
GODIŠNJI SABOR HZBS
5. siječnja 2008. | Zagreb, Jordanovac
Prijave za Vikend
--------------------------------------------------------------------------------
ZAGREB
Marijanka i Tomo GLOBAN
T.: 043 / 232 085
F: 043 / 222 016
E. tomo.globan@bj.t-com.hr
OPATIJA
Ivanka i Milan DOŠLIN
T. 051 / 709 515
vlč. Anton Zec
T. 051 / 857 077
E. antun.zec@ri.t-com.hr
SPLIT
Ivanka i Ante BAJIĆ
T. 021 / 473 684
VUKOVAR
Marija i Mirko DOMAC
T. 032 / 398 634
E. antun.zec@ri.t-com.hr
22.-25. studenog: Seminar osnovnog kršćanskog iskustva: Kraljevstvo Božje je u vama! Vodi
fra Zvjezdan i suradnici. Preporuča se osobito mladima.
26.-29. studenog: seminar ozdravljenja i oslobođenja: «Ako se samo dotaknem njegove haljine
bit ću zdrava!» Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
30. studenog do 2. prosinca: biblijska dopisna škola.
6.-9. prosinca: seminar o kršćanskoj nadi s molitvama za ozdravljenje i oslobođenje: «Bog sam
hita da vas spasi!» Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
13.-16. prosinca: predbožićni seminar priprave za Božić: «Dođi, Gospodine Isuse!» Vodi fra
Zvjezdan i suradnici.
18. prosinca: druženje s poslužiteljima Tabora (od 16 do 18 sati: prigoda za ispovijed): 18 sati: sveta
misa; potom domjenak.
29.-30. prosinca: susret predstavnika Šenštadtske obitelji.
3.-6. siječnja: seminar za mlade: Otvorite vrata Otkupitelju! Poziv na hrabri hod za Isusom
prema obećanjima koja smo na krštenju svečano izgovorili. Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
10.-13. siječnja: seminar obnove krštenja, ozdravljenja i oslobođenja: «Duh Sveti je na meni i
posla me proglasiti sužnjima oslobođenje!» Vodi fra Zvjezdan i suradnici.
OPĆE OBAVIJESTI:
Prijavite se što prije da imate osigurano mjesto u Taboru. Mjesta se vrlo brzo popune.
Ipak vas molimo da u tome budete odgovorni i ako dođe do promjene u vašim planovima da svaku
odjavu javite na vrijeme jer u protivnom vaše mjesto ostane neiskorišteno, a mnogi žele doći i čekaju.
Oni koji ne borave u kući prijave se kod dolaska. Obavezno je nošenje bedža za vrijeme sudjelovanja.
Prijave: telefon: 01 3369-781 (svakog dana osim nedjeljom od 8 do 14 sati) ili na mobitel: 091 5986-
972. Faksom: 3361-844 ili elektronskom poštom (tabor@ofm.hr) (ili: zvjezdan.linic@ofm.hr) . Kod
prijave ostavite svoje ime i telefon.
Napomene: Za seminare koji su obilježeni jačim crnim slovima može se prijaviti i doći na
boravak odnosno na sudjelovanje svatko tko osjeti poticaj i želi sudjelovati u programima .
Cijene boravka: Puni pansion je 120 kn. Redoviti seminari uključuju 3 puna pansiona tj. ukupnu
cijenu od 360 kuna. Sobe su dvokrevetne odnosno trokrevetne sa sanitarnom kabinom u svakoj sobi. Za
samo slušanje na seminarima bez boravka i hrane ne plaća se nikakva kotizacija.
Raspored na seminarima (ako nije drukčije označeno): prvoga dana početak u 17 sati i program traje
do 22 sata. Drugi i treći dan: 9-12.30 sati i popodne 15-22 sata; od 14 sati drugog dana je ispovijed.
Posljednjeg dana program traje do 12.45 sati (potom ručak); završna misa počinje u 11.30 s.
Parkiranje: Tabor ima lijepi broj parkirnih mjesta za vaša kola. Molimo da ne parkirate ispred
samostanske zgrade, već samo oko kuće Tabor. Ako je ispunjeno sve, onda uz crkvu na ulici.
POTREBE TABORA: Tabor je prava kuća susreta. Gosti Tabora mogu uživati blagodati boravka. Bez
Vaše dobrote i pomoći u svim tekućim potrebama Tabora mi ne bismo mogli!
Često neki potrebni duhovne pomoći ne mogu financijski podmiriti boravak na Taboru. Svojim darom
možete pomoći takvim osobama koje su jako potrebne Isusa Spasitelja. Hvala vam za sve što ste do sada
učinili. Tabor djeluje i blagoslov je mnogima. Mnogi zahvaljuju Bogu za ovu mogućnost. Dionici ste
njihovih blagoslivljanja i zahvalnih molitava.
Naš žiro-račun kod PBZ: Franjevački samostan kuća susreta Tabor, Langova 18, Samobor:
br. 2340009-1110016506. Devizni je: PBZ d.d. br. 703000VAL-0700000-558590
Za dobročinitelje Tabora molimo svakodnevno; potom kod klanjanja za vrijeme seminara, a i
svakog utorka navečer u 20 do 21.30 sati kod molitve cijelog ružarija. (Tu možete i vi
sudjelovati.) Za neke koji mogu od 22 sata nastavlja sec jelonoćno klanjanje pred Presvetim.
Iskreno vas pozdravljamo. Pozovite i druge. Dođite! Fra Zvjezdan i fra Remigije.
Bravo Mare moja
i ja kažem bravo Mare!
bubimira, blago tebi...ajde napiši nam malo koja je bila tema i pokoji biser koji ti je ostao...
ivana zg, ne kužim baš...tm-a, mislim...kako to hoće na fra Zvjezdanove seminare, al neće u Tabor? Pa to je isto, i te seminare vodi Zvjezdan (znam da to znaš, samo podcrtavam što je meni nelogično), jedina je razlika što se u Taboru može i fizički odmoriti, fino papati, mirno spavati i biti prisutan na seminaru duhom i tijelom 3 dana na miru. Neponovljivo je!
Moli za to ako imaš poticaj i ponizno ga pitaj da te prati pa možda pristane, čisto kao muž ženi. Jednom kad je tamo, Duh će ga obujmiti i neće više bit otpora. Sorry što se rivam sa nezvanim savjetima, vraćaju mi se milosna sjećanja se mog (jedinog za sada aBd) seminara u Taboru!
Bila je ova tema: seminar ozdravljenja i oslobođenja: «Ako se samo dotaknem njegove haljine
bit ću zdrava!»
Teško je sad izdvojiti par bisera od ta tri dana. Toliko toga ima. Zvjezdan je stvarno čudesan, kako on djeluje, kako propovijeda, one njegove šale koje sipa kao iz rukava.
Uglavnom mene su se najviše dojmila svjedočanstva ljudi zadnji dan. Plakala sam ko kišna godina. Bilo je dosta ljudi koji su govorili kako se u njihovim obiteljima sve preokrenulo na bolje kad su svi počeli moliti zajedno i kad su se cijele obitelji počele duhovno hraniti na seminarima ili hodočašćima.
I polaganje ruku na klanjanju me oborilo s nogu. Doslovno
Tako mi je drago da sam išla. Toliko sam se dugo spremala. Stalno sam mislila kao ću to s V uspjeti izorganizirati. Kad sam krenula nisam uopće očekivala da ću biti svaki dan cijeli dan, a na kraju sam bila na cijelom seminaru. Eto ti Božje providnosti. Sve se posložilo.
I ono najvažnije- sada znam koliko puno još moram raditi na sebi
Što je najbolje on je već bio na seminaru na Taboru s FRAMA-om, kao jako mlad dečko, i to sa mladima, to je drukčije, a ja sam bila s FSR-om(Franjevački(treći)svjetovni red) i FRAM-a (Franjevačka mladež) 2 puta prije 10gi ja kažem bravo Mare!
bubimira, blago tebi...ajde napiši nam malo koja je bila tema i pokoji biser koji ti je ostao...
ivana zg, ne kužim baš...tm-a, mislim...kako to hoće na fra Zvjezdanove seminare, al neće u Tabor? Pa to je isto, i te seminare vodi Zvjezdan (znam da to znaš, samo podcrtavam što je meni nelogično), jedina je razlika što se u Taboru može i fizički odmoriti, fino papati, mirno spavati i biti prisutan na seminaru duhom i tijelom 3 dana na miru. Neponovljivo je!
Moli za to ako imaš poticaj i ponizno ga pitaj da te prati pa možda pristane, čisto kao muž ženi. Jednom kad je tamo, Duh će ga obujmiti i neće više bit otpora. Sorry što se rivam sa nezvanim savjetima, vraćaju mi se milosna sjećanja se mog (jedinog za sada aBd) seminara u Taboru!
Inače često hodočastimo:Međugorje, Marija Bistrica, Sinj,Padova, Assiz....
Odgojen je religiozno, prije bebe smo bili svaki dan u crkvi, poznamo svećenika i fratara, nastupali smo na Uskrs festu, i raznim drugim festivalima duhovne gazbe, pišemo glazbu i tekstove, izdajemo drugi album.....idemo na zornice...redovito Nedjeljom na misu, on na ispovjed ide češće nego ja.........
Nije njemu valjda isto ići s društvom i sam samnom. Ne voli pred drugima razgovarati o intimi svoga braka, kaže da se to tiče samo nas dvoje.
Inače redovito par puta godišnje idemo u Međugorje, Mariju Bistricu, trudimo se da svaki dan bar malo molimo skupa, mada moram priznati da smo u zadnje vrijeme totalno zakazali.
A na seminar od Zvijezdana u Dom sportova, ode jedva, ali samo jedan dan-ovaj put je i beba bila s nama, a i moje dvije seka, jedna s zaručnikom, druga s mužem.
Ali ne vjerujem da bi išao na seminar npr.Jamsa- onog indijca, ne znam kako mu se točno piše prezime Makal.
Ne znam sve kao da se sve raspada, toliko smo oboje premoreni, ja od bebe, on od posla, pronalaženja novaca za stan, jer smo postanari, malih plaća, slabih živaca- svakom je njegovo problem teži i bitniji, nema se volje za imati volje, za razgovor, razumjevanje....
Ja sam gora-meni se gušt posvađat, kao da živnem, a pogotovo zato što bi se on odma pomirio i prvi popušta, a ja to mrzim-zašto?-zato što on misli da će se problemi riješiti i da će nestati ako ih ne spominješ i ne misliš na njih.
Ja nemam niti malo razumjevanja za neke njegove probleme, jer nakon nekoga vremena uvažavanja njega i njegovih potreba kao primarnih, puknem i postajem nezrela, i na krivi nčin tražim da se malo misli na mene, da se malo uvažavaju moji problemi i trud,,,,,- i naravno tako svijesno naš brak ulazi u kolotečinu i kopiju loših brakova naših bližnih- samo zato što se više nikom ne da truditi...
Mislim sve u svemu meni je super u braku i zadovoljna sam svojim MM, ali ne mogu se nasilit prihvatiti neke stvari- i kao da nešto u meni želi sve to uništiti svijesno- mislim na to da svijesno i namjerno burno reagiram, zato da se ispušem i osjećam se nadmoćnijemo, a opet glumim žrtvu i njega na taj način kažnjavam, a naravno da bih mogla u tome trenutku mirnije i zrelije reagirati.
Mislim ono tipično ženski ali na žalost istinito: kad on nešto napravi tome se mora odati počast, a moje svakodnevno trgane između male bebe, kućanskih poslova nitko ne primjeti, nego se još prigovara ili se misli kakav je to posao biti cijeli dan doma......bla.....
jednostavno tražiš za sebe malo pohvale i poštovanja- i time se pretvaraš u svoju mamu
Imam osjećaj da mi je dosta da sam ja stalno ta koja se mora diviti drugima, prihvaćati sve, razumjeti, kao da se ja tu više trudim, i onda namjerno neću-zato što vidim da to ne radim iz ljubavi i iskrenosti, već glumim ženu kakva nisam, glumim osjećaje razumjevanja, mirnog reagiranja, i tako se opet ja stavljam u drugi plan i opet me to navodi da se osjećam kao žrtva.
Ja se od tog razumjevanja drugiih uopće ne osjećam bolje-po onoj tko više daje, još više prima. Ali čovjek nema što više dati, kada je prazan, kada nema mjesta i vremena da napuni te svoje baterije.
Kada je sam željan priznanja, ljubavi i poštovanja. Možda zvučim razmaženo, ali ja volim ravnopravnost, zašto bi ja kao "žena" morala stalno biti "žrtva", znate ono, o ženi ovisi skladan brak, koliko je mudra itd
Ja mislim da je to preveliki pritisak i da to nije fer, očekivati od jedne strane više od druhe, i onda ta jedna strana uvijek za loše u braku krivi sebe.
Ja znam da hoću, mogla bi biti super žena, majka, na poslu, doma, uvijek s osmjehom na licu, ali ne želim jer bi me tada još manje uvažavali i mislili kako je meni sve lako jer sve tako dobro obavljam.tj. da to onda i nije nešto teško, da sam jaka osoba i da mi nitko ne treba pomagati ili slušati moje probleme.
Ne želim biti super žena- već običan čovjek-koji sam treba pažnju i pomoć.
mislim da je vrlo, vrlo opasno neciju vjeru i duhovnost procjenjivati prema spremnosti odlaska na razlicite seminare
Crkva je puna razlicitih darova - zajednica, pokreta, propovjednika, nacina molitve - i na svakome od nas je da pronadje onaj put koji je najbolji za njega
kad je rijec o obitelji vazno se truditi neke stvari zivjeti zajedno (odlazak na misu, obiteljska molitva) ali nikako ne nastojati da se vjera mora shvatiti apsolutno isto i ljutiti se na drugoga ako on nije za to spreman. Vjera je prvenstveno osobni odnos s Bogom.
prema onome sto si ti Ivana napisala, ja uopce ne vidim problem osim sto tebe smeta da tvoj muz ne zeli ici na seminare - pa zasto bi isao ako on to ne dozivljava kao vazno za svoju vjeru, ne kuzim?
A sto se tice uvazavanja i paznje - to je drugi problem odnosa medju vama kojeg ne treba gledati kroz prizmu zajednickog zivljenja duhovnosti (jer ima mnogo ljudi koji zive u mjesovitim vjerskim brakovima i imaju mnogo manje zajednickih dodirnih tocaka s duhovne strane, ali su im medjusobni odnosi u redu)
nitko nema pravo ocjenjivati iskrenost vjere drugog i na nesto ga prisiljavati - eto to je uglavnom moja poanta[/u]
U najsvjetlijim trenucima molimo svi zajedno, cijela obitelj. Nekada nam to izgleda nemoguće, zbog ostalih obveza koje imamo pojedinačno svatko od nas teško se zajedno okupljamo. U takvim trenucima molim barem ja sama i to svakodnevno. MM navečer zabavlja Ivana da bih mogla moliti i govori mu da moraju mami biti zahvalni što moli za sveKad kažeš da se molite, jel molite zajedno ili svatko za sebe nađe svaki dan određeno vrijeme za molitvu?
Ako veliku djecu vozim u školu ili negdje drugdje, obavezno se u autu zajedno pomolimo. Bitno mi je da oni vide svrhu i prednosti. Jer današnji čovjek živi od dojma do dojma koje mu pruža izvanjski svijet i zato često bude zbunjen i izgubljen, osjeća prazninu. Jedini način da se to prekine je predana molitva, na taj način sam i sama stekla jednu bazu iz koje (duhovno) izlazim u svijet i ma kakav da taj svijet jest, koliko god da me razočara, pokolebati me ne može. Jako je bitno da mladež to osjeti.
Što se tiče HZBS, mogu reći samo jedno - nitko, ama baš nitko od onih koji su prošli vikend nije požalio. Dapače, ja sam prošla puno duhovnih obnova, prisustvovala molitvi u dvije molitvene zajednice, ali ovo je iznad svega.
Svatko tko se dvoumi u pogledu HZBS preporučam da se prepusti blagodetima bračnog vikenda jer će doživjeti čudo u Kani - voda (već pomalo zamućena) vašeg bračnog života pretvorit će se u prvoklasno vino!!!
X
mi zato uz sve one redovite stvari, molitva prije jela.
kad idu spavati pomolimo se iz Časoslova povečerje. jedan psalam i kratko čitanje iz Pisma. i hvalospjev od Šimuna iz evanđelja
nedjeljom nakon mise i doručka imamo molitvu.
zove se Pohvale, isto iz časoslova. sadrži dva psalma, koja su uvijek psalmi hvale, i hvalospjev trojice mladića, iz danijelove knjige, gdje trojica mladića blagoslivljaju Boga, sa svime što je stvorio.
i onda čitamo iz Pisma, povijest spasenja. od njihove treće godine ćemo početi od početka, dakle od Postanka i one najzanimljivije dijelove Biblije.
i uvijek otac daje jedno tumačenje ove riječi. ali i kako će rasti, će ih pitati kakav im je bio protekli tjedan, kako je bilo u školi, sa braćom, (bez obzira što će to kroz tjedan sve čuti) da im u nedjelju da jednu riječ kako trebaju živjeti, riječ ohrabrenja...
i onda molitve i zagrljaj mira. koji je jako bitan da se ako su se svađali ili smo se svi skupa, i ja i mm svađali, da se možemo na dan uskrsnuća pomiriti.
i svečani ručak (to se kod mene ne računa ali polako valjda, ću do penzije naučit kuhati kak se spada
mi sa djecom pjevamo većinu psalama i hvalospjeva ih časoslova. mm svira gitaru. i već poslije pohvala klinci se hvataju svoje gitare i stanu se prekriže i počnu: Aleluja, aleluja.. stanu ponovo prekriže... i čak i estera, ona stavi ruku a čelo i kaže am(en) i svira.
david već zna (ofrlji) ritam
što se pak tiče naše, moje i mm, svako jutro molimo časoslov, zajedno. on ponekad zna sa djecom ili sam krunicu moliti, ja kak ti nemam vremena
i isto tako na euharistiju idemo zajedno i na konvivencije (nešto kao duhovne vježbe) zajedno.
Ivana zg, ja sam se još na početku svog braka naučila da jednostavno treba reći što hoćeš. Muškarci su konkretni, dakle: molim te, da ti preuzmeš te i te obaveze u kući, a ja ću te i te. Vjerujem da će biti sretan da može nešto konkretno učiniti za tebe.
Mi molimo s djecom svake večeri prije spavanja i prije jela. Bibliju čitamo vrlo često, u posljednje vrijeme svakodnevno, jer su se djeca baš zainteresirala i stalno traže biblijske priče.
Hvala vam curke na odgovorima.
ne procjenujem ja vjeru svoga MM, a i nikoga drugog po odlasku na seminare...itd. jer svako ima drugačiji osobno odnos s Bogom, koji mu najviše odgovara.
Mislim da nitko ni svoju niti tuđu vjeru ne može procjeniti, osim Boga.
Ali ako bi se usudila napraviti tu procjenu između vjere MM i moje, rekla bi da je njegova, veća, konkretnija, stabilnija, realnija nepokolebljivija, odlučna....prava muška.
Moja je više podložna osjećajima, emocijama, manje razumom.....
MM meni pomaže oko kućanski posla i bebe.
Dok sam radila kada bi ujutro išli skupa na posao molili smo u autu, prije spavanja se uvijek pomirimo ako je došlo do nekih svađica, i obavezno jedan drugome i bebei Emanueli stavimo znak križa na čelo i kažemo :Bog te blagoslovio!
On isto svira gitaru,klavijature, bubnjeve, ali sada sve manje.
Ja kada se sama šetam s mojom curicom i kada ona zaspe u kolicima, dok hodam ulicom molim u sebi krunicu.
Sve je OK i stvarno smo se našli kada je vjera u pitanju, jedino mi je nekada malo žao što nam ne da priliku da "doživimo nešto više."
A da ga silim neću, jer ne bi htijela ni ja da on mene sili na nešto, jer to onda nije to.
vrabec-te-dal nadam se i ja tome jedan dan
x
moram nešto priznati - ja sam bila u komadu doma s djecom punih 6 mjeseci, i prije toga sam radila na par sati, ali 6 mjeseci nisam imala nikakve obaveze osim obiteljskih i moram priznati da sam mužu našla sve moguće mane već sam bila spremna objaviti cijelom svijetu kako me ne razumije, kako je hladan ma gomilu toga i onda jedošlo vrijeme da idem odraditi jednu svoju predstavu u drugom gradu. Kad je krenulo sastančenje, putovanja, gomile ljudi koje treba uskladiti na projektu... Ne da nisam imala razumjevanja za svojeg muža kad sam došla doma nego sam ga bljedo gledala - kao šta sad još ti hoćeš od mene...on je uzeo godišnji za moj finiš da djeca ne bi bila deset dana s bakom i dedom jer sam ja dolazila samo spavati i to na kratko. Odradio je i virozu i dominik i diana su bili bolesni - istina da sam po noći ja dežurala i cica je bila normalno u pogonu, ali kad je sve prošlo shvatila sam kako sam u jednu ruku nezahvalna za to što mi njegov naporan rad omogućuje da provedem užasno puno vremena s djecom i naravno da je to usamljeni posao, ali ipak prekrasan. Opet sam pomislila Bože kako je divno biti doma i gledati samo svoju prekrasnu djecu po cijeli dan. Jednostavno se sjetim kako je meni bilo - posao klinci obaveze i -jednostavno nisam imala snage za još mnogo toga. Sad kad sam opet doma (do proljeća) počela sam više obraćati pozornost na susjede, crkvu, poznanice i prijateljice, upisala fitness, pronalazim neke svoje načine da nisam usamljena, da i dalje budem s djecom, a da od njega ne očekujem da ispunjava sve moje socijalne i emotivne potrebe. Od kad sam ga na jedan način pustila na miru jedan drugi dio našeg odnosa je naglo živnuoDanašnji način života otuđio nas je od naših bližnjih, pa se možda i previše fokusiramo na partnera. Recimo ovaj vikendjeon morao raditi i ja inače bila ljuta i nezadovoljna. Molila sam kad sam počela biti ljuta i smirila. Za par minuta nazvala je moja teta koja je udovica i pozvala nas na ručak -provela sam super dan- sestrične su zabavlljale klince, a ja i teta klafrale. MM je odradio svoje i posrpemio veš da me ne dočeka sve kako je bilo.
x
oprostite na tipfelerima, malo sam se raznježila pa zasuzila
ma naravno. čini mi se da to ide mene, pa hoću reći da nisam procjenjivala ni vjeru ni duhovnost njm-a, samo pitala u čemu je njen problem i plus rekla svoje svjedočanstvo. žao mi je ako je zazvučalo loše. to mi se često desi - nejasno se izrazim i sugovornik krivo shvati što sam htjela reći. eto, imam još šta raditi na komunikacijskim vještinama...
lijepo vas je čitati
bubimira drago mi je da si ipak uspjela poči na seminar i da ti je bilo super!
vrabec-te-dal prekrasno!
pikula ma ti si totalno u pravu
Ali mene čeka i posao i kuća i beba kada ona napuni godinu dana i krene u jaslice.
Ja razumijem da je svakom njegov dio posla najteži. MM kada dođe s posla, logično je da je umoran od svega, i ja sam radila prije trudnoće i znam kako je kada dođeš doma s posla, isto tako znam da ni ja ne bi bila objektivna da radim, pa da dođem doma i da mi MM koji je cijeli dan "kući" sada još hoće uvaliti djecu da se odmori- ali ja to priznam, teško je biti objektivan i ja znam da bi bila subjektivna i razumijem MM.
Ja samo želim da on ponekad razumije mene. Mada često kaže da se ne bi samnom mjenjao, jer to je "posao" odgovornost 24h na dan i da sam najbolja mama na svijetu.
A opet mi se čini da nekada pomisli da se ja cijeli dan izležavam, mada je svjestan da nije tako, da se roba ne opere sama, ručak ne skuha sama, da se beba ne čuva sama......
Dok je bila manja znao ju je po noći čuvat da bar odspavam 3h u komadu na 24h, i tada me je jako cijenio i poštivao, jer je vidio koja je to slatko-gorka muka.
Da moja Emanuela isključivo ne doji i da ne ovisi samo o meni po pitanju hrane, ostavila bi ga samu s njom jedno pola dana jednom u mjesecu, pa neka on proba obaviti sve uz nju, koja traži 100% pažnju. Mislim da bi me tada puno bolje shvaćao.
On ne može nositi nju u jednoj ruci a drugom zaključati vrata.
Pošto ja njega razumijem,željela bih da on mene malo konkretnije razumije.
Inače ja bih uvijek odabrala dijete nego posao, i boriti ću se na sve načine da s Emi ostanem doma do 3g. Djete obogaćuje i nema toga posla koji bi se mogao mjeriti s odgojom djeteta, bar što se mene tiče.
Slažem se i stobom, kada se više družiš s svojim prijateljicama i imaš još nekih svojih zanimacija osim djeteta ne osjećaš se toliko samom i ne čekaš cijeli dan da MM dođe kući. Ne živiš njegov život nego svoj, pa mu puno manje zamjeraš, jer je tvoj dan ispunjen, i ti si sretnije jer si komunicirala s svijetom.
Ja ću isto upisati fitnes MM će čuvati malu, osim utorkom kada on ide na nogomet, ali radi se o nečem drugome, s čim se i MM slaže.
Ja sam se udala da svoj život više provodim s čovjekom kojeg volim.
Normalno je i OK, da svako 1,2 put tjedno ima neki svoj hobi, nađe se s prijateljima,....tako se ubija kolotečina i čuva zdrav razum, ali tu postoji opasnost da smo onda mi rijetko skupa-sami.
Jer da sam se ja htijela stalno nalaziti s prijateljicama, i voditi onaj svoj djevojački život ne bi se udala. Vjerujem da ću poslije imati više volje za prijateljice i kave, kda mi bebica odraste i MM i ja si malo dosadimo. :D
Ali mi smo tek 1g u braku, i mislim da ga sad trebamo graditi i zbližiti se, udariti dobre temelje, da poslije kuća bude stabilna, i da se niko ne boji u nju uči niti izaći.
Eto moja seka imam drugčiji stav, ona i MM još nemaju djece, i jedan dan u tjednu, on izlazi s svojim a ona s svojim prijateljima-i njima je super.
MM i meni to tako ne odgovara, jer on npr. kao i ja misli da on kao oženjen muškarac i otac nema što sam bez žene izlaziti u noćni život, s neoženjenim prijateljima koji traže cure.( ne dovedi se u napast)
Njemu je OK družiti se s prijateljima preko dana, ići na piće, nogomet...itd.
Ali ako se negdje izlazi ili odlazi na neku proslavu mi mislimo da nemamo što jedno bez drugoga ići.
I tako se na dan vidimo svega par sati.
Uglavnom mislim da svak bračni par sebi treba napraviti onako kako mu odgovara, a vjerujem da se puno stvari s godinama mjenja.
Jer se mjenjaju, ljudi, potrebe, interesi i prioriteti.
Počeo je advent idete li na zornice?
Ovo je prvi put da ne idem jer imam malu bebu.Išla sam i u visokoj trudnoći.
Imam tu crkvu 20m od zgrade gdje živim, pa si razmišljam da zadnji tjedan adventa bar idem.
Pošto mi mala ne spava po noći ili se i ako spava u to doba budi jest, a MM tek u 7:30 ide na posao mislim da bi se mogla malo žrtvovati i otići na misu. A on će koji od ova 4 tjedna u hercegovačku, u Dubravu, tako da ni jedno ne bude zakinuto.
Zornice su mi uvijek bile nešto posebno, kako je to kod vas?
E, da kada ste počeli voditi djecu na mise?
Mi s nekih par mjeseci, sada češće kada je napunila 7 mjeseci, i to na večernju kada FRAMA pjeva, jer joj je to zanimljivo, uvijek je mirna, a i nije pospana kao ujutro.
Ovo si jako dobro postavila. Nastavite tako i vaš brak će ostati na dobrim temeljima. Jer mnogi ljudi koji su u braku žive životom "oženjenog samca". Ti su brakovi u svojoj suštini zapravo razvedeni i ne daju dobrog ploda. Naravno da je bitno kako bračni par provodi svoje vrijeme, ali je jako bitno i koliko svog vremena provode zajedno, bitno je da to bude koliko god je moguće zato jer su supružnici jedno drugome na prvom mjestu. Ako nije tako, onda je sve polako krenulo nizbrdo...pa je vrijeme da se dopusti Gospodinu da ih ponovno okupi zajedno u Božjoj ljubavi...jer On to silno želi.
Ovo si jako dobro postavila. Nastavite tako i vaš brak će ostati na dobrim temeljima. Jer mnogi ljudi koji su u braku žive životom "oženjenog samca". Ti su brakovi u svojoj suštini zapravo razvedeni i ne daju dobrog ploda. Naravno da je bitno kako bračni par provodi svoje vrijeme, ali je jako bitno i koliko svog vremena provode zajedno, bitno je da to bude koliko god je moguće zato jer su supružnici jedno drugome na prvom mjestu. Ako nije tako, onda je sve polako krenulo nizbrdo...pa je vrijeme da se dopusti Gospodinu da ih ponovno okupi zajedno u Božjoj ljubavi...jer On to silno želi.
Hvala.
U našoj župi svakodnevne zornice počinju od Lucije, do tada samo nedjeljom.
Prošlu nedjelju sam bila, slijedeću idem isto, a od 13. svaki dan.
ah zornice.... bas mi fali Domovina kad pisete o tako nekim slatkim tipicno Hrvatsko vjernickim obicajima.
ne kazem da tog tu nema (u Americi) , ali da je drukcije, je. i manje cesto. i manje uobicajeno. i teze za izvesti u cetvrti gdje se do najblizeg velikog ducana mora preci polu-autocesta
Hana_Sara, čestitam ti na bebici
Želim ti reći da si prekrasno opisala svoje viđenje obitelji proširene svakim novim članom. Zaista je tako, i ako tražimo mane možemo ih naći u svakom odnosu, svakoj situaciji, svakom vremenu i svakoj osobi.
Treba raditi najbolje što znaš, a ako si i mogao bolje, ne treba brinuti... negdje si zasigurno dao više i uspostavio potrebnu ravnotežu.
šta je sv. Nikola?
ne 'šta', nego 'tko'
sv. Nikola je povijesna osoba, bio je biskup u gradu Smirni u Maloj Aziji, a kao i oko svih svetaca iz prvih stoljeća i oko njega 'se mota' nekoliko legendi: da je spasil tri sestre sramote tak da im je anonimno (noću kroz prozor) ubacil novac za miraz), da je oživio djecu koju je neki gostioničar ubil i raskomadal s namjerom da ih ponudi k'o specijalitet kuće u svojoj gostionici, da je spasil neke mornare i brod od potonuća i oluji...
uglavnom, u tim legendama su korijeni i njegovog proglašenja zaštitnikom mornara, ribara i brodograditelja, kao i zaštitnika i darivatelja djece
Htjela sam vas pitati a tko kod vas ostavlja poklone pod borom?
Kod nas dijete Isus, odnosno kažemo Isusek
a kakve veze ima s bombonima?
i onom šibom?
mi, tata, mama, djeca .... darivanje jedno drugom
mgrubi, ima na netu hrpa toga o sv. nikoli, običajima i simbolici... od wikipedije nadalje (nisam spremala linkove, sorry).
Moja baka se tradicionalno, cim krene na bilo kakvo putovanje, pomoli Sv. Nikoli.
bomboni su darivanje djece (nitko te ne sili da ih staviš, mi ih izbjegavamo, samo utrpamo kojeg čokoladnog nikolu)
a šiba je dodatak (ne znam iz kojeg vremena) za 'zločestu' djecu (mislim da je to nekad bilo za ozbač, tj. da su djeca koju su roditelji smatrali zločestom dobivala samo šibu - koja niti nije ostajala neupotrijebljena
e, da, to sam zaboravil: sv. Nikola je i zaštitnik putnika
Da, zaštitnik je i putnika.
A MM je jučer molio Sv. Antuna da mu kaže gdje da nađe novce za Sv. Nikolu
(kada su djeca stala nabrajati tko što hoće, a priključila se i ja)
Bubimira, nama poklone šalje mali Isus, ali to u njegovo ime obavi neki djedica.
i nas je pohodio Sv.Nikola s par slatkiša. Šibe ne koristimo.
Sv. Nikola je i zaštitnik braka.
A mom NIkiću je i imendan danas...
hm,tko nosi poklone...teško se oduprijeti mentalitetu svijeta, pa kod nas na žalost još postoji Djed Mraz, no jako stavljam akcent na rođenje djeteta Isusa, na pripremu za njegov dolazak, mnogo više nego na poklone, čitamo božićne priče, iz dječje Biblije i slikovnica (kolko ću stić ove godine to ćemo tek vidjeti
djeca dobivaju poklončiće i u Uskrsnoj noći (najvažniji blagdan) - od Isusa.
pitanjce: kada mislite da je dobro vrijeme da im se prizna da mi stavljamo poklone? meni se još ne da, ali sin me jučer iznenadio pitanjem "jel to stvarno nosi Sv.Nikola ili to vi stavite u čizmicu?" - odlučno smo potvrdili da je to zaista Svetac, ali bilo mi je čudno u želucu lagati pametnoj glavici...opet si mislim, neka se raduje i nada još malo....
kako vi to rješavate? ako ima tko uopće starije dijete...
A Sv.Antun uvijek pomaže - meni za izgubljene stvari jedini lijek! I djeca su već vrlo rano počela zazivati Sv.Antu kad ne mogu pronaći neku igračku...uvijek upali! :D
Kod nas na Nikolinje darove donosi sveti Nikola, a za Božić mali Isus. Moj M. se tome posebno veseli, kaže da je mali Isus jedini koji za svoj rođendan donosi poklone drugima. U simbolici svetog Nikole najdraže mi je to što on nije neki potrošački Božićnjak i ini djedovi nego je onaj koji pomaže drugima, pogotovo mladima i siromašnima. Kod kuće imamo nekoliko divnih slikovnica i knjiga o svetom Nikoli i Božiću koje s djecom čitamo. Ima ih i tužnih, da im rasvijetle drugu stranu Božića iza potrošačke parade.
[quote="MGrubi"]šta je sv. Nikola?[/q
MM me jutros iznenadio valjda je došao s posla dok smo Emi i ja spavale, pored bebe je bila mala igračka na baterije, pas koji hoda, a pored mene Ferrero rocher :DNetko će pitati zašto baš sv. Nikola? Da bi mu znali odgovoriti moramo našeg sveca upoznati.
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. poslije Krista. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe ćemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola noću ubacuje vrečice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upučuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, On skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu - nazivamo ga zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine i bude pokopan. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi.
Kako vidimo sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Kao takvog i mi smo ga izabrali da nam bude primjer, zaštitnik i zagovornik. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.
Svake godine ja njega iznenadim, ove je on mene, žao mu je bilo prošle godine što je zaboravio, pa mi je na jastuku ostavio pismo sv.Nike
Inače imam31g, a mene i moje 3 sestre, svake godine kod mame i tate doma čekaju naše stare čizmice s tavana pune slatkiša i voća-tako će biti danas kada dođem doma.Jedva čekam
sv.Nikola me podsjeća na sreću i toplinu obiteljskog doma, a to želim prenjeti na svoji bebu- a ne skupe darove.
Meni je na dan sv.Nikole bitan faktor iznenađenja iz ljubavi,znak pažnje,podsjetnik na bezbrižno djetinstvo,... slatko očekivanje jutra, čizmice na stolu, u prozoru....
Još imam maminu šibu od prošle godine.
Kada sam živjela u Italiji, oni su tamo djecu darivali na sv.Luciju,i imaji neku Bufanu-vješticu, kao mi krampusa.
Mislim da se u Dalmaciji isto daruje djecu na sv.Lucu?
Pravila pisanja postova
