odgoj u duhu vjere2

[mama courage]

samo mali info:

ovdje u Americi, upravo je evolucija razlog sto krscani (dakle, nasa braca protestanti) u velikom postotku sve vise idu na skolovanje djece kod kuce. ne zele da im djeca slusaju o evoluciji, ne vjeruju u to, ni cuti! sto vi mislite ?

to je novi trend prema (kršćanskom) fundamentalizmu. mi riječ "fundamentalizam" zadnjih godina (nepravedno) povezujemo samo s muslimanskim vjernicima tj. fanaticima, a nije da ga nema i u kršćanskom svijetu, posebice u americi - upravo među wasp-ovcima i pobornicima bushove politike. vidi ovdje: intelligent design. link: movement intelligent design

[dijanam]

nisu tvoja odgovornost,ali mogu uticati na tebe tako da zgriješiš u onim stvarima koje jesu tvoja odgovornost.
Jedno je da tuđi grijesi mogu uticat na nas,a nešto sasvim drugo je snošenje odgovornosti za iste.

Npr.kad neko opljačka nekog,samo lopov služi zatvorsku kaznu,ali je i opljačkani oštećen iako ne snosi odgovornost za taj čin

Ali i ne samo zato. Zivot odbacena covjeka koji je otvoren grijehu u mojoj zajednici u odredjenoj je mjeri i moja odgovornost. Dakle, ne samo to sto ce njegov grijeh utjecati na mene, nego i to sto sam ja propustila tom drugom objaviti Ljubav ljubeci ga (i tako cinim grijeh propustom). Ne postojimo ja i moj Bog, nego Ti i ja, mi i nas Bog.

[Hana_Sara]

sad cu se opet ja ubaciti sa promisljanjem iz svojeg specificnog mjesta pod suncem... ovdje u Americi, upravo je evolucija razlog sto krscani (dakle, nasa braca protestanti) u velikom postotku sve vise idu na skolovanje djece kod kuce. ne zele da im djeca slusaju o evoluciji, ne vjeruju u to, ni cuti! sto vi mislite ? od kuda ta velika razlika u pogledu na svijet izmedju nas i "njih", a u Kristu smo jedno... ipak su to ljudska posla vise nego Bozja :/

(a da ne spominjem kakvo zgrazanje sam znala dozivjeti kad bi se prekrizila pred slikom Marije ili nekog sveca pred prijateljem protestantom, to oni smatraju gotovo svetogrdjem.)

kao prvo, krscani su i protestanti i pravoslavni i katolici tako da nema "njih" i "nas"

zatim, unutar protestantizma postoje razlicite denominacije s razlicitim pogledima pa tako i na evoluciju - npr. evangelicka (luteranska) i baptisticka ili pak pentekostalna crkva ne misle o ovome na isti nacin. Pitanje kreacionizma dosta je naglaseno kod onih protestantskih zajednica koje se doslovno drze sv. pisma pa dakle prema tome odbacuju i ideju evolucije. Ja ne vidim nista sporno da ljudi svoju djecu odgajaju prema svojim vjerskim uvjerenjima, jer to spada u vjersku slobodu i ljudska prava, sve dok ta vjerska uvjerenja nisu na stetu necijeg fizickog ili psihickog zdravlja odnosno dostojanstva, sto je cesto praksa kod raznih sekti.

Znam da ovdje na forumu ima cure koje pripadaju razlicitim protestantskim zajednicama pa se nadam da ce se same javiti

a sto se tice zgrazanja - ja se npr. kao katolik zgrazam kad cujem da neki u crkvi kazu "dragi Isuse zamoli sv. Antu" ili kad se uplacuju mise za sve i svasta ili kad se iz raznih puckih poboznosti napravi religija koja nema veze s naukom Katolicke crkve ili kad se na razno raznim seminarima ljude plasi sotonizmom na svakom koraku i slicno. U susretu s ljudima druge vjere trudim se postivati njihove obicaje, posebno ako sam u njihovom prostoru ili ako sam u mojem objasniti zasto nesto radim (a radim to samo ako smatram da je bas jako bitno). Ako vec znas da je za nekog s kim si u tom trenutku nesto svetogrdje, onda ne mislim da je bas toliko jako bitno ustrajati u tome.

ali bas o tome se radi: bili smo u mom "prostoru", u mojoj vlastitoj kuci. opcenito sam dozivjela bas od protestanata najvise pokusaja na preobracenje, cak i u tako malim razlikama kao sto su izmedju denominacija katolicizma i protestantizma oni nalaze shodno propagirati svoje (sto se ja libim i kod otvorenih ateista, a gdje ne bih bracu u Kristu ostavila da zive po svom!). zato me to zasmetalo. a sto kazes o tome da li mi je jako "bitno" - je. zavjetovala sam se Mariji i ona mi je nesto pre pre Sveto i srcu milo, odmah do Isusa. tako da ne mislim da je na meni da to skrivam ili se libim prekriziti pred njenom slikom, da ne bi izazvala "sablazan"

[Hana_Sara]

samo mali info:

ovdje u Americi, upravo je evolucija razlog sto krscani (dakle, nasa braca protestanti) u velikom postotku sve vise idu na skolovanje djece kod kuce. ne zele da im djeca slusaju o evoluciji, ne vjeruju u to, ni cuti! sto vi mislite ?

to je novi trend prema (kršćanskom) fundamentalizmu. mi riječ "fundamentalizam" zadnjih godina (nepravedno) povezujemo samo s muslimanskim vjernicima tj. fanaticima, a nije da ga nema i u kršćanskom svijetu, posebice u americi - upravo među wasp-ovcima i pobornicima bushove politike. vidi ovdje: intelligent design. link: movement intelligent design

ovog sam vrlo svjesna. hvala na linku MC

[ivana zg]

Htjela sam o ŽRTVI, a možda ipak neću jer se bojim da neću dobro objasniti.
Znam samo da sam jednom davno mislila kako su "žrtva" i "patnja", opravdanje za nečiji "strah od života" i da su potpuno uzaludne, da vode, samo depresiji, tjeskobi i razaranju čovjeka unutar sebe.

Mnogo godina kasnije nučili su me da "patnja" bez, cilja, svrhe, ustvari bez smisla je uzaludna, a ako nešto iz nje naučiš, onda je ona imala svoju svrhu u tome da spoznaš sebe. Patnja, zbog patnje, ne daje ploda i uzaludna je, čak je i grijeh u nekom smislu, kada čovjek od sebe pravi žrtvu.
(figurativno:da je Bog dopustio da se Isusa razapne, eto samo tako bez veze, ta Njegova žrtva ne bi imala svrhu, ovako je žrtvovan da bi mi imali vječni život, i njegova smrt, patnja je prerasla u radost života vječnoga za sve nas)

Isto tako sam shvatila, da patnja postaje opet samo to, kada se izgubi vjera, smisao i bit, i da ona onda vodi u samosažaljenje, gorčinu i ljutnju.....


Čovjek koji ne nauči patiti, tj. nositi se sa svojom boli i patnjom, na kraju srlja u raznorazne ovisnosti ; drogu, kocku, buku, žene.....zašto- jer se boji u tišini susresti s samim sobom i s Bogom, ako je vjernik.
Nažalost život je često bolan, i zato nemojte djecu učiti da je život Raj na Zemlji, ne štitite ih pretjerano od bola i stvarnosti, jer ako ih ona jednom udari nespremne, mogli bi "loše završiti".



Malo sam slušala u Nedilju propovjed jer je Emanuela bila s nama( ima 8mj. a na misi je dobra i pjeva ) svećenik je ispričao priču o dvjema sestrama kojima je rijeka donjela dvije košare u kojima je bilo dvoje bolesne dijece.
Jedna sestra ga radosno prigrli, a druga ljutita na Boga vrati u rijeku.
Prva se setra s puno ljubavi brinula za dijete i ono kada odraste ozdravi i postane princ.
On joj dade napitak da ozdravi, a ona se sjeti i svoje sestre, pa ga zamoli i za nju, a on joj odgovori NE.
Onaj tko ne prigrli s radošću i zahvalnošću svoju patnju, križ ne može imati život vječni.

Mislim da je priča išla nekako tako, ako nije ispravite me.

Samo se osvrnite i pogledajte svoju prošlost, i vidjet će te da su neke stvari trebale biti onakvima kakve su bile, da bi vi nešto shvatili i bili osoba kakva ste danas.

Želim samo naglasiti ako nekom možda nije jasno, da ja bez obzira što sam katolkinja, fizičko zlostavljanje žene i djece u braku, ne smatram ŽRTVOM kakvu bi Isus htio, već znakom da se osoba pokupi iz toga braka za dobro svih.
Isto tako vjerujem da se "zlostavljač" može promjeniti uz molitvu i vjeru u Boga, AKO ON TO SAM ŽELI, ali za početak bez žene u kući. 8)

[ivana zg]

Osudi grijeh, ali ne onoga koji ga je počinio, jer istom mjerom mjerit će se tebi, ne sudi drugoga da ne budeš suđen.
Samo Bog pozna dubine naših srdaca, motive naših djela- grijeh je Zlo, a ne čovjek.

Npr; Haljina je plava, kada ju žena skine, ispod nje, njezino tijelo je bijelo.
Kada se čovjek ispovjedi, skine haljinu, grijeha, srama......ostaje Božanska duša u svojoj bjelini.

[Zdenka2]

Kako nas se dotiču tuđi grijesi? Odgovaramo li samo za sebe? Nipošto ne, mi živimo u zajednici i odgovaramo za cijelu zajednicu. Zato smo i suodgovorni za sve ono loše što se događa. Često se čuje fraza da je vjera intimna stvar čovjeka - e nije, iako sadrži i taj bitan dio intimnog odnosa između čovjeka i Boga, ali vjera je društvena stvar, jer smo mi vjernici upravo pozvani na tu društvenu suodgovornost. (Ne kažem da drugi nisu, ali kod nas postoje vjerski motivi za to).

ne razumijem
kada tuđi grijeh (koji nije bio pod mojim utjecajem) može postati moja odgovornost?

Postoji razina osobne i društvene odgovornosti. Naravno da osobna, subjektivna odgovornost pada na onoga tko je grijeh osobno počinio. Ali, priznat ćeš, za mnogo toga što se događa u društvu svi smo više ili manje suodgovorni. Ne zaboravimo na grijeh propusta koji se smatra najtežim grijehom protiv Duha Svetoga. Dakle, grijeh je ne učiniti ono što se je moglo učiniti na dobro drugih. Jesmo li mi suodgovorni ako se u našem radnom kolektivu događaju nedopuštene stvari, a mi šutimo? Jesmo li suodgovorni ako uz nas žive siromašni ljudi u potrebi, a mi pored njih prolazimo? Jesmo li mi svi suodgovorni što je Zemlja sve zagađenija? Odgovor na sva ta i brojna druga slična pitanja jest da jesmo. Ideja o zajedničkoj odgovornosti na poseban je način ugrađena u dogmu o istočnom grijehu koji simbolički znači zlo koje postoji u čovječanstvu, u kojem participiramo, jer smo svi ljudi. Potpisujem i ono što je napisala dijanam.

Što se tiče evolucije, ne postoji nikakav sukob između Crkve i znanosti ni evolucionizma, osim u glavama fanatika. Biblijska slika stvaranja svijeta i evolucija ne stoje ni u kakvoj suprotnosti.

Ali, moram dodati, karika koja nedostaje još uvijek nedostaje, odnosno nije dokazana izravna evolucijska spona između majmuna i čovjeka.

[MGrubi]

Ali, moram dodati, karika koja nedostaje još uvijek nedostaje, odnosno nije dokazana izravna evolucijska spona između majmuna i čovjeka.

nema je
nastali smo mutacijom
mutacije nastaju zbog djelovanja vanjskih faktora
samo je pitanje koji "vanjski faktor" je djelovao

[MGrubi]

Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!
(Albert Einstein)
[/quote]

[Natasa30]

Nisam neki poseban vjernik ali me zanima sljedece.

Imam jednu poznanicu koja je veliki vjernik. Medjutim ono sto me muci oko nje su njene lazi. Dakle imam osjecaj da cim otvori usta nesto slaze. Ali apsolutno sve. Dakle zanimam me kako osoba koja je veliki vjernik moze toliko lagati. Gdje je vjera u tome? Da li neki vjernici misle da je ok prevariti ili lagati ako kasnije priznas bogu da si to napravio? Onda mi ispada kao da se ona krije iza vjere.

[white_musk]

nisu tvoja odgovornost,ali mogu uticati na tebe tako da zgriješiš u onim stvarima koje jesu tvoja odgovornost.
Jedno je da tuđi grijesi mogu uticat na nas,a nešto sasvim drugo je snošenje odgovornosti za iste.

Npr.kad neko opljačka nekog,samo lopov služi zatvorsku kaznu,ali je i opljačkani oštećen iako ne snosi odgovornost za taj čin

Ali i ne samo zato. Zivot odbacena covjeka koji je otvoren grijehu u mojoj zajednici u odredjenoj je mjeri i moja odgovornost. Dakle, ne samo to sto ce njegov grijeh utjecati na mene, nego i to sto sam ja propustila tom drugom objaviti Ljubav ljubeci ga (i tako cinim grijeh propustom). Ne postojimo ja i moj Bog, nego Ti i ja, mi i nas Bog.

ja smatram da je dobar primjer najbolji savjet!

JER ako neko živi u lošem braku i ne radi ništa po pitanju toga,ako je loš roditelj,ako ima problema u odnosu sa drugim ljudima, ako je konfliktan,ako nema "uho" za tuđi problem, onda ne znam koliko neko treba biti jadan da od takvog prima savjete i ugleda se na njega :/ ,a još manje da mu se pusti da ga uputi u tu ljepotu u kojoj i sam živi

Nekad ljudi znaju biti naporni sa tim upućivanjem,ali u islamu se smatra da dragi Bog srca okreće kako on hoće i da uputa stiže onom kome on hoće,pa čak ako je i ne traži.

naravno,ne treba žmiriti na probleme oko sebe,ali znam koliko puta sam doživjela na seminarima međureligiskog dijaloga da mi se kaže kako je čudno to što ja izgledam sretno,opušteno,pozitivno i nekako opušteno,jer su oni zamišlajli da pokrivena žena samo pati(na ovaj ili onaj način)

a ako čovjek prakticira vjeru,onda ne moraš smisliti da nekom treba pomoći,jer to radiš onako po defoltu

[white_musk]

Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!
(Albert Einstein)

[/quote]

[Zdenka2]

Nisam neki poseban vjernik ali me zanima sljedece.

Imam jednu poznanicu koja je veliki vjernik. Medjutim ono sto me muci oko nje su njene lazi. Dakle imam osjecaj da cim otvori usta nesto slaze. Ali apsolutno sve. Dakle zanimam me kako osoba koja je veliki vjernik moze toliko lagati. Gdje je vjera u tome? Da li neki vjernici misle da je ok prevariti ili lagati ako kasnije priznas bogu da si to napravio? Onda mi ispada kao da se ona krije iza vjere.

Ne bih htjela pametovati o osobi koju uopće ne poznam. Možda se iza njezinih laži krije samo deklarativna vjera, a možda neki drugi problemi, strah od nečega, tko zna?

[white_musk]

Nisam neki poseban vjernik ali me zanima sljedece.

Imam jednu poznanicu koja je veliki vjernik. Medjutim ono sto me muci oko nje su njene lazi. Dakle imam osjecaj da cim otvori usta nesto slaze. Ali apsolutno sve. Dakle zanimam me kako osoba koja je veliki vjernik moze toliko lagati. Gdje je vjera u tome? Da li neki vjernici misle da je ok prevariti ili lagati ako kasnije priznas bogu da si to napravio? Onda mi ispada kao da se ona krije iza vjere.

Ne bih htjela pametovati o osobi koju uopće ne poznam. Možda se iza njezinih laži krije samo deklarativna vjera, a možda neki drugi problemi, strah od nečega, tko zna?

X

[white_musk]

a ako ti je samo poznanica,znači ne znate se dobro i nemaš neke potrebe da otkriješ razlog za svoje sumnje(jer ti si rekla da ti imaš osjećaj,a ne dokaz),onda je najbolje da ti gledaš svoja posla ,a ona svoja.
Najgore bi bilo,ako nemaš validne dokaze za svoje sumnje,da tu sumnju prenosiš i na druge i da tako ženu pošalješ u out,a nemaš pojma, kao što reče Zdenka,u kakvim se žena možda problemima nalazi.
JER ako bi to uradila,onda to nije nimalo uredu :/

[Natasa30]

a ako ti je samo poznanica,znači ne znate se dobro i nemaš neke potrebe da otkriješ razlog za svoje sumnje(jer ti si rekla da ti imaš osjećaj,a ne dokaz),onda je najbolje da ti gledaš svoja posla ,a ona svoja.
Najgore bi bilo,ako nemaš validne dokaze za svoje sumnje,da tu sumnju prenosiš i na druge i da tako ženu pošalješ u out,a nemaš pojma, kao što reče Zdenka,u kakvim se žena možda problemima nalazi.
JER ako bi to uradila,onda to nije nimalo uredu :/

Ma kuzim ja sta vi hocete reci. Inace poznajem je dovoljno dobro barem meni dovoljno. A sto se tice dokaza ima i dokaza. Ali nisu samo dokazi vazni. Meni je nje ustavri zao jer se i sama zaplela u svoje lazi i nezna kako da se iz njih izvuce. Zato sam ovdje i pitala jer imam osjecaj da misli da dok god je veliki vjernik niti jedan grijeh nije neoprostiv.

Svi mi imamo problema neko manjih neko vecih ali to nije razlog da lazemo i muljamo a onda pred bogom trazimo oprostaj. Gdje su ljudi koje smo povrjedili u tim lazima i prevarama.

Sitiuacija je vrlo zapetljana i neznam da li da joj otvoreno kazem da nije uredu to sto radi bez obzira na to koliko puta dnevno molila za oprost pred bogom.

[white_musk]

dobro barem meni dovoljno

nije dovoljno

Ali nisu samo dokazi vazni

jesu,jer te žena može tužit za klevetu

bez obzira na to koliko puta dnevno molila za oprost pred bogom.

o kome god da se radi i koje god vjere žena bila,ovo je ružno

[white_musk]

nego cure, vratimo se vedrijim temamaRAZNICI!!!! :D :D

kako se spremate?spiritualno?koji se osjećaji bude u vama?

[Natasa30]

dobro barem meni dovoljno

nije dovoljno

Ali nisu samo dokazi vazni

jesu,jer te žena može tužit za klevetu

bez obzira na to koliko puta dnevno molila za oprost pred bogom.

o kome god da se radi i koje god vjere žena bila,ovo je ružno

Cuj ja je dovoljno poznajem(nemozes ti znati koliko ja nju poznajem ili ti znas nesto sto ja neznam.

Nekuzim za kakvu kletvu ce me tuziti? Ja njoj iskreno zelim pomoci jer predpostavljam da joj je tesko toliko lagati i tolikim ljudima. Nemislim ici u novine s tim.

I nekuzim sta je ruzno. Moje pitanje koje je glasilo:
Da li je uredu da da varas i poslije trazis oprostaj pred bogom? Da li se sve ostale prevare onda brisu pred bogom?

Ima ona i djecu i muza. Kako osoba koja toliko nepravde nanosi drugima moze ispravno u duhu vjere odgajati djecu?

Kako joj pomoci?

[Brunda]

Nataša, ne znam kako bi uopće takvoj osobi mogla pomoći. Pomoći možeš samo onima koji priznaju da imaju problem.
A što se tiče vjere, sumnjam da ijedna osoba koja živi na način koji si napisala može biti velikim vjernikom. To je također samo slika kojom se predstavlja drugima.

[AdioMare]

Nataša, nije jednako deklarirati se vjernikom, biti mlaki vjernik kako kaže Ljiljan@ ili biti vjernik koji živi svoju vjeru.

Ja mogu posvjedočiti bar dva od tri, gore navedenih života s vjerom i zaista mogu reći da je razlika među njima nepojmljiva.

Možda bih čak prije x godina zlobno ili manje zlobno povlačila paralele između tuđih postupaka i tuđe vjere (makar znam da sigurno ne bih), ali danas se takvim stvarima sigurno ne bih bavila.
Osobu ocjenjujem prema osobinama koje ju čine čovjekom kakav ona već jest, a ne prema vjeri u kojoj ona ni/je.
Osobama koje su mi bliske iz svih razloga koje sam rekla, ja se i okružujem.

Ako želiš ostati u kontaktu s osobom koju spominješ, a smetaju te njene laži, bez obzira na njenu vjeru ti otvoreno porazgovaraj s njom o stvarima koje te kod nje smetaju.
Evo, ja bih tako.

[AdioMare]

Moje pitanje koje je glasilo:
Da li je uredu da da varas i poslije trazis oprostaj pred bogom?

Na ovo ti pitanje nitko ne mora odgovoriti, možeš i sama znati da nije u redu ako to činiš svjesna da ćeš prvom prilikom opet varati. Ali tada se iskreno nisi niti pokajao, zar ne?

Ako tražiš oprost iskreno se kajući i nakon toga se potrudiš da to stvarno više ne činiš, naravno da je u redu tražiti oprost.

[Natasa30]

Moje pitanje koje je glasilo:
Da li je uredu da da varas i poslije trazis oprostaj pred bogom?

Na ovo ti pitanje nitko ne mora odgovoriti, možeš i sama znati da nije u redu ako to činiš svjesna da ćeš prvom prilikom opet varati. Ali tada se iskreno nisi niti pokajao, zar ne?

Ako tražiš oprost iskreno se kajući i nakon toga se potrudiš da to stvarno više ne činiš, naravno da je u redu tražiti oprost.

Hvala AdioMare

Ali ako nastavljas raditi po starom onda je nepravedno traziti oprost.

[AdioMare]

Ali ako nastavljas raditi po starom onda je nepravedno traziti oprost.

Tako je, Nataša , ali nemoj se ti opterećivati s tim, to je zaista stvar samo tvoje poznanice.

[pujica]

Ali ako nastavljas raditi po starom onda je nepravedno traziti oprost.

nije, barem ne prema Bogu

ali prema ljudima jest jer to pokazuje da tvoje kajanje nije bilo iskreno i sa cvrstom odlukom da prestanes

[Natasa30]

Ali ako nastavljas raditi po starom onda je nepravedno traziti oprost.

Tako je, Nataša , ali nemoj se ti opterećivati s tim, to je zaista stvar samo tvoje poznanice.

Imas pravo

[AdioMare]

nije, barem ne prema Bogu

Pujice, zar i kada se iskreno ne pokaješ?
Znamo da je Bog milostiv više nego što to čovjek može i zamisliti, ali zar uopće govorimo o kajanju ako kajanje nije iskreno?

[pujica]

Bog zna da smo mi gresni i da padamo, njemu je bitno da mi odlucimo iskreno kako necemo vise (zato ima i ona formula u kajanju koje se izgovara na ispovijedi, kad se kaze: cvrsto obecajem da cu se pokajati i da necu vise grijesiti)

ja sam htjela reci da nije nepravedno Boga uvijek moliti za oprost, pa i kad smo svjesni da cemo vjerojatno opet pokleknuti

[AdioMare]

ja sam htjela reci da nije nepravedno Boga uvijek moliti za oprost, pa i kad smo svjesni da cemo vjerojatno opet pokleknuti

Da, ovako mi je puno bliže to što si htjela reći

[Ora]

Konstantno vas čitam i nikako da vam se pridružim

Htjela bih reči da "ne postoji" veliki ili mali vjernik. TKo sam ja (ti) da odlučujem tko je mali, a tko veliki...Nitko ne može ući u kožu i um druge osobe da bi tako nešto mogao reči.

Ne bih se složila da nije nepravedno moliti Boga za oprost nekog grijeha ako smo svijesni da ćemo ga opet počiniti. Zar ne činimo tada grijeh samim time što ispovijedamo nešto za što se možda uopće ne kajemo i za što znamo da ćemo vrlo vjerojatno ponoviti...?!

[dupla duplica]

vjernik je po defoltu optimista za zdravom skepsom u srcu koje voli i dušom koja je slobodna i lagana

WM - prekrasno! zaista prekrasno!

[dupla duplica]

A sad sam iščitala i ovu zadnju stranicu pa ću komentirat Natašino pitanje:

nije na meni da ulazim u tuđi odnos s Bogom. Ni malo. kako kaže WM, Bog poziva koga hoće i kada hoće. To nije na nama. nije moje da sudim, ispravljam ili moraliziram.
ALI mogu - i to bih ja napravila - govoriti o sebi. Mogu bliskoj osobi do koje mi je stalo reći kako je meni s njenim postupcima. Kako se ja osjećam kad ona/on napravi to-i-to. Kako meni izgleda neka situacija. bez osude. dalje nek dotični-čna radi s tim što želi.
time nisam odšutila ono što mislim, a opet nisam joj poručila da sam iznad nje. jer nisam. nisu moji grijesi i propusti ništa bolji ni manji od tuđih. o, ne!

kako kaže pujica:

Bog zna da smo mi gresni i da padamo, njemu je bitno da mi odlucimo iskreno kako necemo vise (zato ima i ona formula u kajanju koje se izgovara na ispovijedi, kad se kaze: cvrsto obecajem da cu se pokajati i da necu vise grijesiti)

ja sam htjela reci da nije nepravedno Boga uvijek moliti za oprost, pa i kad smo svjesni da cemo vjerojatno opet pokleknuti

ja volim onaj dodatak "cvrsto odlučujem da ću se popraviti i DA UZ BOŽJU POMOĆ neću više griješiti". to kazuje da želim odbaciti grijeh, ali i da sam svjesna svojih ograničenja - da sam svjesna da nekada moja odluka, koliko god čvrsta bila, nije dovoljna. potrebna mi je i Božja milost. nekada On dopusti da padamo. opet i opet. On zna zašto. Mi ne moramo kužiti, ne odmah. To ne znači da nisi dovoljno čvrsto odlučio. to samo znači da si čovjek.

[ljiljan@]

Zemlja je i bila Raj dok se čovjek nije odao grijehu.

ima onaj vic kad feministkinja na nekom predavanju pita auditorij: gdje biste vi muškarci bili danas, da nema nas žena? veli jedan muskarac: u raju!

ispričavam se na ot.

Nije ot. Jako pojednostavljeno, ali se tom muškarcu moglo odgovoriti da je Adam ipak dao svoj pristanak. I posegnuo je...kao što i danas milijune i milijune godina iza toga mnogi muškarci i žene, ne mogavši se oduprijeti, daju svoj pristanak grijehu.
A ovo - ne mogavši se oduprijeti - za kršćanina znači da se i ne može oduprijeti svojim snagama, već snagom Krista Spasitelja, koji je svojom žrtvom, smrću i uskrsnućem pobijedio svako zlo, svaki grijeh. Za kršćanina je snaga u Njemu.

[ljiljan@]

naše tijelo je 100% životinja
imamo i mjesto u hijerarhiji razvoja

znanstvenici su primjenili da majmun ima 24 para kromosoma. a čovjek samo 23 para. ALI naš 2. par kromosoma je izrazito debel, tj. duplo deblji od ostalih, kao da je došlo do spajanja 2 para kromosoma (praktički mutacija)
papa Ivan II , je rekao da nešto slično (ne mogu citirati) ovome: čovjek je nastao božjom intervencijom u majmunskoj vrsti (spajanjem 2 para u 1 par)
on je Adama napravio od Zemlje , majmun je dio Zemlje
meni je to logično

Slušala sam jednom lijepo predavanje dr. Tomislava Ivančića. On tvrdi da teorija evolucije ne mora nužno biti suprotna Bibliji.
Bitno, najbitnije je da je Bog stvorio čovjeka od zemaljskog praha, dakle čovjek je sličan svemu što obitava na Zemlji, ali jedino čovjeku je Bog dao besmrtnu dušu. Nije u svojim objašnjenima išao tako daleko da komentira teoriju o postanku čovjeka od majmuna.
Meni, čisto s evolucijske strane, ostaje nejasno slijedeće: ako je čovjek uisitnu postao od majmuna, a danas na Zemlji imamo i majmune i ljude, onda bi za životnog vijeka jednog recimo biologa koji se bavi tim dijelom znanosti, moralo doći do (i biti zapaženo) barem do jedne preobrazbe majmuna u čovjeka.
Nadam se da ne skrećem s teme, ta i ja sam svojoj djeci tako objasnila kad su me pitali zašto na biologiji uče jedno, a na vjeronauku drugo :?

[pujica]

Meni, čisto s evolucijske strane, ostaje nejasno slijedeće: ako je čovjek uisitnu postao od majmuna, a danas na Zemlji imamo i majmune i ljude, onda bi za životnog vijeka jednog recimo biologa koji se bavi tim dijelom znanosti, moralo doći do (i biti zapaženo) barem do jedne preobrazbe majmuna u čovjeka.
Nadam se da ne skrećem s teme, ta i ja sam svojoj djeci tako objasnila kad su me pitali zašto na biologiji uče jedno, a na vjeronauku drugo :?

e jesi me sad nasmijala

covjek i majmun su dvije vrste i evolucija sad ide dalje na covjeku, a ne opet s majmuna na covjeka. osim toga, ljudski vijek je neznatan treptaj oka u povijesti evolucije, njene promjene se nikad ne dogadjaju tako brzo

i kod same biblijske egzegeze, kad se tumaci prica o stvaranju svijeta iz knjige postanka uvijek se naglasava da je 7 dana stvaranja figurativni broj i da se zapravo radi o milijunima godina

[ljiljan@]

E hvala ti Pujice, sad mi je sve puno jasnije...a pogotovo činjenica da postoje i domene kojima se čovjek uopće ne treba zamarati. A pogotvo ne tražiti u nekim činjenicama argumente da Boga nema ili ima. Ono što osjećamo u svom biću je jedino mjerodavno.

[dupla duplica]

ja volim i razumijeti stvari. i imati stav.
ali slažem se s tobom da je vjera nešto mimo razuma. to je ISKUSTVO. ili ga imaš - ili nemaš. ne može se tumačiti, ne treba se dokazivati. kad povjeruješ, doista povjeruješ u Gospoda, kada osobno upoznaš Isusa, nitko te ne može uvjeriti u suprotno. Mogu te zbuniti, uvući u raspravu, ovisno o tome kolko si jak, mogu te i osuđivati, i zlostavljati, i razapeti na kraju krajeva. Ali ti ne mogu oduzeti ono što srce zna.

[dupla duplica]

s onim prvim sam htjela reći da vjerujem apsolutno u Božju Riječ, ali me i dalje zanima i znanost i napredak i tehnologija i sve što je dano - pa makar to čovjek i zloporabljao.
ja vidim evoluciju kao moguću uz kreacionizam, a do kraja ću znati nakon smrti.

[Hana_Sara]

Konstantno vas čitam i nikako da vam se pridružim

Htjela bih reči da "ne postoji" veliki ili mali vjernik. TKo sam ja (ti) da odlučujem tko je mali, a tko veliki...Nitko ne može ući u kožu i um druge osobe da bi tako nešto mogao reči.

a "mlaki" vjernik ? o takvima se vec govorilo na ovom topiku 8)

i kod same biblijske egzegeze, kad se tumaci prica o stvaranju svijeta iz knjige postanka uvijek se naglasava da je 7 dana stvaranja figurativni broj i da se zapravo radi o milijunima godina

taj prvi izvještaj o stvaranju pisali su elohisti, svećenici. koji su služili u hramu. svake subote je bio počinak od posla. oni su sedmicu podijelili na subotnji dan - dan počinka od svega stvorenog. a u ostale dane su po redu opisivali (sukladno sa znanošću onoga vremena) stvari (svjetlo, voda, zemlja, su prva tri dana, a druga tri dana Bog i popunjava. sunce i mjesec, vodena stvorenja, životinje na kopnu i kao vrhunac svega stvorenoga dolazi čovjek.
ovaj izvještaj govori kako je Bog sve stvorio u redu, i kako su se sva stvorenja odazvala na Božji poziv kad je koju stvorio - nastala je.
isto tako se čovjek stavlja na zadnje mjesto, da bi se kazalo kako sve, sve što je Bog stvorio, bilo dobro, i za čovjeka, da njemu bude na korist.
dakle, da Bog nije stvorio svijet u 7 dana, ali ga je stvorio kao dobrog, po redu...

[Zdenka2]

Naišla sam na zanimljiv članak o odnosu vjere i znanosti, pa i evoluciji i stvaranju. http://www.glas-koncila.hr/rubrike_i...?news_ID=11380

[dupla duplica]

Zdenka, odličan članak! Hvala ti!
evo, tu je izrečeno ono što i ja sama tvrdo vjerujem....

[ivana zg]

nego cure, vratimo se vedrijim temamaRAZNICI!!!! :D :D

kako se spremate?spiritualno?koji se osjećaji bude u vama?

Nikad nisam bila neki obožavatelj blagdana, Novih Godina, proslava rođendana, vjenjčanja...... sve mi je to djelovalo lažno, komercilizirano, nategnuto...sprovodi su za mene bili jedino stvarno, ono što nas sve čeka.

Danas, ne podnosim pomisao na smrt i sprovode, a Božić, eeee.....
Nisam bila neki nostalgičar ni netko tko se trudi "održavati" čvrste veze s malo daljom familijom.
No posljednjih godina sve se u meni promjenilo, postala sam svijesna trenutka, njegove vrijednosti-stvarnosti.

Dok sam živjela u Italiji umro mi je mamin tata, nisam mogla doći na sprovod i zato još uvijek ne mogu percipirati da ga nema-kao da će doć.
Nedugo poslije umro tatin, tata koji živi daleko, ali me je to nekako slomilo.
Onda je umro mamin stric koji živi kuću do nas,a dva mjeseca kasnije njegovog brata zgazio je vlak blizu naše kuće.
Mamina rodbina živi u susjestvu, pa smo povezaniji zbog toga s "daljnom rodbinom" nego nekom bližom koja živi dalje.

Umirali su i rađali se još mnogi dragi ljudi, iznenada.
Nestala je cijela jedna generacija koja je obilježila povijest mog djetinstva, mojih Božića, kada smo se svi skupljali kod moje bake, mamine mame.
Ujaci i stričevi imaju odraslu djecu koja se polagano žene i imaju svoje živote i prijatelje, obitelji, svoje sudbine, tako da se ne družimo više kao kada smo bili mali.
Baka je otišla ove godine kod tetke u Pulu, koja se rastala.
Nisu iste zornice bez nje, a niti Božić.
Neki su ldragi ljudi pomginuli u rati, dragi mi bratići od 20g završili odjednom u psihijatrijskim bolnicama....................prožela me bol.
Nismo više ljudi koji smo bili prije 20g, život nas je "slomi", promjenio, zateko....teško mi je to prihvatiti............

Uglavnom slika svijeta i moje familije se promjenila, i mada imam 31g sve mi se to odjenom srušilo prebrzo, iznenada i dočekalo me nespremnu.

Sada imam svoje dijete, i svoju obitelj, ovo nam je prvi Božić zajedno, moja mama je sada baka, a ja sam majka, seke su tetke - shvaćam da je došla smjena generacija i da ja sada stvaram novu povjest moje obitelji, stvaram sjećanja mome dijetetu, koje će to isto znati cijeniti tek tada kada postane roditelj.

Sada shvaćam svoje roditelje, njihov odgoj, njihovu mladost-da su i oni bili samo ljudi koji su od djece odjednom postali roditelji.

Veselim se Božiću, ipak dopusti ću si malo nostalgije i sjećanja na one koji su mi obilježili djetinstvo.
Nosim ih svaki dan u sebi, ali kroz advent, zornice i na sam Božić prikazati ću misu samo za njih uz jedno veliko HVALA.

Oni su povjesne ličnosti moga života.
Nadam se da će se moja djeca i djeca mojih sestara družiti i kada odrastu, a ne samo dok su mali.
Mislim za sada samo ja imam dijete i vidim kako je obožavaju, ali za razliku od njih ja sam svijesna činjenice da će se to promjeniti kada dobiju svoju djecu.

Ovoj Božić, dočekati ću s molitvom u srcu za obitelj, koja je i koje više nema.
Pokušati ću više moliti i biti bolja osoba prema MM, roditeljima, obitelji i bebi.
Pokušati ću bar jedan tjedan otići na zornicu i ispovjediti se.
Pokušati ću shvatiti svoga muža koje mu će biti teško što prvi put za Božić ne ide mami u Hercegovinu (tata mu je umro kada je imao 9g) a ona ne želi doći.
On želi sebi i njoj posvjestiti da sada ima svoju obitelj, a ona je uvijek dobrodošla.

Svijesna sam, ali ne tužna da je sve prolazno, da se ljudi i prioriteti mjenjaju, i da moram uživati i biti zahvalna na svakom trenutku i osobi pored mene.
Tako Božić utječe na mene.

[pujica]

ivana prekrasno

[AdioMare]

Ivana

Svijesna sam, ali ne tužna da je sve prolazno, da se ljudi i prioriteti mjenjaju, i da moram uživati i biti zahvalna na svakom trenutku i osobi pored mene.

[pikula]

Ivana
mi baš ove godine planiramo zbrisati od cijele šire obtelji i biti sami s klincima negdje u hotelu ili na selu za Božić i bez ludnice proslaviti (klinci se uvijek razbole nakon tih tri dana masovnih okupljanja i prejedanja - alergije,prehldae i sl.), ali sad kad si to ovako divno opisala... Malo sam se zamislila.
Žene, hranite mi dušu

[tinkie winkie]

Ivana... .... prekrasno rečeno...

[ivana zg]

Ivana
mi baš ove godine planiramo zbrisati od cijele šire obtelji i biti sami s klincima negdje u hotelu ili na selu za Božić i bez ludnice proslaviti (klinci se uvijek razbole nakon tih tri dana masovnih okupljanja i prejedanja - alergije,prehldae i sl.), ali sad kad si to ovako divno opisala... Malo sam se zamislila.
Žene, hranite mi dušu

Drago mi je da sam vas potakla na razmišljanje, i da ovo mogu podjeliti s vama.
Da ovo pročita bilo tko od moje familije, ne bi vjerovao, da sada razmišljam na takav način.
Razmišljam da to podjelim jednom i s njima, jednim po jednim. Možda već u čestitki ovoga Božića.

Možda bih trebala kupiti razglednice, i svima njma ( a ima ih jaaaako puno) poslati dio ovoga, mene.....tetkama, ujacima, stričevima, rođacima, sestričnama, prijateljima...........

Neću kupovati poklone niti slati SMS-ove, već ću im poslati ljubav, želim da opet osjete dio naše zajedničke prošlosti.
Možda neki neće shvatit, ali ja ću zaokružiti na taj način jedan dio svoga života i ispuniti prazninu u sebi, koja je nastala kada smo se udaljili.
Mali Isus želi obitelj na okupu, makar u srcima.

Želim ovoga Božića svima poslati blagoslov, i postati blagoslov za druge, bar na tren.

[dupla duplica]

ivana, prelijepo razmišljaš. baš si me taknula...i mislim da je odlična ideja da dio ovog posta pošalješ bližnjima...ni riječi ne trebaš mijenjati.

...i ja već danima razmišljam o široj obitelji....izrađujući s djecom čestitke i dogovarajući se s njima kome ćemo ih sve poslati, u srce su mi došli mnogi dragi ljudi, neki su dalja obitelj - sestrične i bratići po drugom koljenu koje nisam godinama vidjela...i oni imaju svoje obitelji sada.... a neki su davni dobri prijatelji, znate onaj osjećaj - od onih ljudi koji ti nikada neće biti strani, ma koliko godina se niste čuli ili vidjeli...
...i poželjela sam da im se svima, baš svima želim javiti. nekako bi mi srce bilo na miru tek tada, kada bih se barem jednom riječju javila, dala do znanja da mislim na njih. to možda neće biti moguće ovoga Božića, možda neću moći pisati svima. puno je to čestitki....(da vidite moj dan, bilo bi vam jasnije - organizirati dvoje šestogodišnjaka da crtaju čestitke i adresirati ih dok se pritom dvoje jednogođišnjaka vješaju za moje noge, a ja pokušavam kuhati ili vješam rublje ili štogod....)
ali mislim da je i jedna strelovita molitva za svakoga od njih jedan dar....to je strelica ljubavi koja leti do Neba, a takve Gospodin s osmjehom gleda. i vjerujem da će jednoga dana, kada to u Njegovoj Providnosti bude potrebno, dati i da se sretnemo fizički....

[piplica]

Danas sam tužna.
Moj omiljeni župnik iz župe u kojoj sam živjela sa roditeljima, je jako loše. Znala sam da je bio bolestan i operiran, ali sam nekako bila uvjerena da će se oporaviti. Jutros nam je bio naš župnik blagosloviti kuću, pa sam ga pitala za njega...rekao mi je da se samo čeka kraj...
On je bio jedini kojega sam voljela slušati, sa njime sam u župnom uredu znala dugo razgovarati o svemu, njegove mise su uvijek bile drugačije, odnos prema župljanima uvijek prijateljski.
Od kada sam preselila u drugu župu, slabo idem na mise, pokušala sam, ali su mi bile, ako mogu iskreno reći - dosadne. Kada sam išla na ispovijed, išla sam kod njega, kod njega sam i djecu krstila, iako je bilo malo problema oko toga sa našim župnikom, ali smo se uspjeli dogovoriti.
Znam da tako ne bi trebalo biti, ali imam osjećaj da ako njega ne bude, nestat će ona zadnja spona koja me veže za crkvu.
Žalosna sam...