Cure moje, da sam mogla, sigurno bih bila vrtila prirodnjake između stimulacija, ali nisam nikad mogla to ubacit jer sam stimulacije u kratkom protokolu rel. teško podnosila i jajnici bi se oporavili nakon 6 mjeseci ćipo pred novu stimulaciju, a u pauzi bi bili FET-ovi uz klomifen. Financijski je to vjerojatno loše, ali logistički, ako ima redovne ovulacije, i psihički, ako se shvati onako "sportski", možda i ne mora tako biti - znate već kad ovulirate, znači to je jedno 2-3 folikulometrije, štoperica, punkcija i transfer, a bolovanje - ja bih vjerojatno probala bez bolovanja osim dana punkcije i transfera. Sigurno ni FET nije toliko puno uspješniji od prirodnjaka - biće FET isto maks 15-18% ako je stimulirani 30%, ajmo nekako šecnut. U svakom slučaju, držim vam palčeve za sve kombinacije! Meni je osobno bilo koma čekati tih 6 mjeseci i više, onda sam već pri kraju u međuvremenu "ubacivala" u pauze operacije ne bi li sve ginekološki bilo super i vakcinacije (cijeli živogt strepila od nepreboljenih v. kozica) i aktivnosti na posvojenju. To čekanje je isto vrag, vjerujte, i stvarno teško za "odradit", jednom kad IVF, kao što je Snješka rekla, postane "stil života" i postpupak se može odraditi onako... usput, jer je sva logistika ionako njemu podređena, a čovjek se navikne putovanja i ostalo ad hoc planirat. Tako da nije jedna stvar jednoznačno loša, druga jednoznačno bolja. Treba svak nekako pronać' sebe i svoj put u svemu tome, em tjelesno jer nije svačije tijelo isto, em mentalno, em financijski em logistički. Činjenica je da naše državne klinike, mariborska klinika sve više odustaju od prirodnjaka, vjerujem zbog neke njihove logistike, ali ako su za neku ženu objektivno najbolja opcija - zašto ne.