Citiraj anek prvotno napisa
Ja Vida pustim da "bude" što god želi; sve dok je to bezazleno i bez agresije. On se totalno uživi u raznorazne likove; neke oponaša, neke izmišlja, i ja mu uopće ne rušim koncepciju da ti likovi "ne postoje".
Puštam ga da uživa u tom svom divnom svijetu mašte koliko hoće; pa dijete je - kad će ako neće sada
Ne mislim ni ja da im treba rušiti koncepciju kada je igra bezazlena, ali u slučajevima kada vidim da bi moglo otići u ovom smjeru koji je vertex spomenula uopće se toga ne libim. Onda mu kažem da je to samo crtić ili film, i je li ikada vidio nekoga da leti a da to nije na TV-u.
Meni je čak i simpatično to što on npr. kada se zavali na trosjed a hoće dohvatiti jabuku sa stola, pušta špagu iz ruku da je uhvati. Ili kada plastičnu udicu za pecanje zamota oko kvake pa mu glumi špagu da preskoči s tepiha u kupaoni na onaj u hodniku.
Ali me recimo smeta kada mali susjedić koji je dosta agresivan zbog neograničenog gledanja ninji i kupovanja svake nove ninja igračke priča kao Casey Jones (valjda se tako piše). Od super izgovora koji je imao počeo je govoriti totalno nerazgovjetno i isprekidano kao taj lik. I to radi konstantno, više uopće ne priča drugačije. To mi je katastrofa, i ja bih kao roditelj u tom slučaju (ustvari u njegovom slučaju i prije) izbacila taj crtić iz kuće.
Sven je od ninji postao agresivan, ali se zato one već godinu dana u našoj kući ne gledaju. A sada samo pratim i čekam kada će pretjerati sa Spidermanom da napravimo isto.
Maja, što se tiče oponašanja, klinci koje znam i koji briju na neke takve likove, skidaju ih besprijekorno. Sven više ni ne skače kao prije, tj. doskakuje, već svaki doskok završava u pozi Spidermana. Ono, na jednoj nozi čuči, druga je bočno izbačena, a ruke na podu, tj. samo prstima dotiče pod