Evo me opet nakon nekog vremena. prošlo je mjesec dana i stvari su nekako krenule dalje. ali ne prođe dan da ne promislim na njega, klince ženu... vrtićka psihologica je bila od velike pomoći i mami u vezi s klincima. a sad se bojim za nju. sad kad je sve ˝prošlo˝ čini mi se da će ona koja je bila toliko jaka puknut. Sva djeca (uključujući moje klince) su toliko pažljivi prema njima da ono čega sam se bojala se u biti nije niti približno dogodilo.

LeeLoo puno hvala na savjetu o Virgo30 stvarno je pomoglo.
Slajice moja iskrena sućut zbog brata.