I nama je umrla vjenčana kuma od teške bolesti kad je moj F. imao 3 god.,
obožavala ga je a on to tada nije tako teško primio osim pitanja gdje je ona, a mi smo rekli na nebu je i sada je naš anđeo čuvar. Uvijek mu govorimo istinu jer mislimo da će se kad tad saznati a onda ćemo se izvlačiti i dodatno zapetljati. Idemo na groblje,palimo sviječicu, pomolimo se navečer za sve koji su na nebu. Međutim nedavno (sada je 5g.) me prestravljen pitao zašto netko mora umrijeti, da on ne želi umrijeti i hoće li i on umrijeti...Rekla sam mu da ćemo svi mi jednog dana umrijeti i otići na nebo pa tako i on, ali kada ostarimo ne sada (kažem ja kako bih mu taj događaj ipak malo udaljila ).
Inače je jako emotivan i tada se rasplakao onako tužno, da on ne želi umrijeti.....Ja nisam znala što bih rekla, da lažem "ma nećeš" glupo je, ne želim lagati, a ovako ga povrijedim....Teško je sa malom djecom pogotovo ako shvačaju što znači umrijeti, da te nema više ...
Štrigica [/b], žao mi je što mama nije dobro, ali imam primjer kolegice s posla, umro joj je sin i što dalje vrijeme ide sve je teže i teže....Osjećaj da ti netko blizak fali, taj osjećaj tuge i praznine nikad ne prođe, kaže ona, to se ne zaboravlja nego jednostavno počneš živjeti sa tim osjećajem, kao kad ti fali dio tijela....pusa svima