Tvrdoglavost....ili su opet krivi roditelji?

[Stijena]

Moje dijete je izrazito tvrdoglavo. Nema toga što on neće napraviti da dobije ono što želi, pomogućnosti istog trena. Najčešće (i najiritintnije) to bude vrištanje, urlanje i plakanje (bacanje na pod već dugo ne koristi ) - "jadno" stoji nasred sobe i plače do iznemoglosti dok ne dobije ono za što je zapeo. A u 100% slučajeva dobije, jedino je pitanje vremena koliko ćemo mi izdržati.

Je li samo skužio da to pali jer ga MM i ja ne možemo gledati takvog?

Odavno smo već, u nastojanju sačuvanja vlastitih bubnjića (i ostalog, ali neuspješno), odustali od odgovaranja da npr. trga igračke ili 12 sati dnevno bulji u babytv , ali kad se radi o nekim realnim opasnostima - nema popuštanja....a to podrazumijeva plakanjeeeeeeeeee ......do povraćanja, ako treba

Hm... razgovor? Nema razgovora kad skuži da nešto ne smije. Kad krene urlat, ne čuje više niti sam sebe, a kamoli mene kako mu u stotinu rečenica, živopisno pokušavam objasniti ZAŠTO nešto ne smije, misleći da će kad shvati razlog lakše odustati. Već i prije nego se nečeg dohvati, ako kojim slučajem počnem pričati ONOM intonacijom kojom obično "objašnjavam", već preventivno počne urlati.

Ne znam se snaći....bojim ga se ostaviti da urla (a to se jedino tim terminom može nazvati), žao mi ga gledati iako znam da u većini slučajeva manipulira, ne želim mu popuštati u baš svakoj situaciji jer to vodi samo ka još svjesnijem manipuliranju.
A da ne pričam da mu se takvo ponašanje tolerira samo doma, nigdje drugdje se tako ne ponaša

I još jedno pitanje: kako razlikovati dosljednost i nepopuštanje i jesu li to dva istoznačna ili proturječna pojma......

:?

[vertex]

) - "jadno" stoji nasred sobe i plače do iznemoglosti dok ne dobije ono za što je zapeo. A u 100% slučajeva dobije, jedino je pitanje vremena koliko ćemo mi izdržati.

:?

Stijena, vjeruj mi da dobro znam što znači strašno tvrdoglavo dijete te dobi. Ali ako radite kako piše u citatu, onda ga još dodatno tome i učite. Ako se "ne" promijeni u "da" zato što dijete urla, onda ono vrlo brzo nauči da je urlanje način da dobije što želi. Bolje onda recite odmah "da", prije urlanja. A "ne" mora ostati "ne".

[sofke]

probaj mu preusmjeriti pažnju..u toj dobi pamte dugo kao zlatne ribice..nakon par minuta neke druge aktivnosti zaboravit će ono zbog čega je plakao..valjda

primjerice, Sofi urla oko nečega ili ima tantrum, a ja ko budala tamo nešto skakućem, izmišljam neku priču, nešto joj dodajem da se zainteresira pa se onda u to malo-pomalo ufura uz teške jecaje od plača zbog tog nečeg pa ubrzo zaboravi zbog čeg je bila drama

sad je veća pa se s njom može i lijepo dogovorit..npr. otvorila bi frižider i ugasila ga, tri puta se ful otopio, lijepo sam je zamolila da to ne radi i zbog čega ne..i sluša

[ninet]

Moje dijete je izrazito tvrdoglavo. Nema toga što on neće napraviti da dobije ono što želi, pomogućnosti istog trena.

ovo ja ne zovem tvrdoglavost nego dresura roditelja...Dakle vi ste krivi
Sad salu na stranu...Zanima me sta vas dvoje radite kad on pocne da urla i dok urla?

[ninet]

probaj mu preusmjeriti pažnju..u toj dobi pamte dugo kao zlatne ribice..nakon par minuta neke druge aktivnosti zaboravit će ono zbog čega je plakao..valjda
primjerice, Sofi urla oko nečega ili ima tantrum, a ja ko budala tamo nešto skakućem, izmišljam neku priču, nešto joj dodajem da se zainteresira pa se onda u to malo-pomalo ufura uz teške jecaje od plača zbog tog nečeg pa ubrzo zaboravi zbog čeg je bila drama

sad je veća pa se s njom može i lijepo dogovorit..npr. otvorila bi frižider i ugasila ga, tri puta se ful otopio, lijepo sam je zamolila da to ne radi i zbog čega ne..i sluša

Kod nas, kako je krenulo, preusmjeravanje ce vrijediti do osamnaeste. Ali taj nikad ne zaboravlja. I nakon sedam dana mi zna ponoviti neke sumanute zahtjeve....

[Stijena]

Stijena, vjeruj mi da dobro znam što znači strašno tvrdoglavo dijete te dobi. Ali ako radite kako piše u citatu, onda ga još dodatno tome i učite. Ako se "ne" promijeni u "da" zato što dijete urla, onda ono vrlo brzo nauči da je urlanje način da dobije što želi. Bolje onda recite odmah "da", prije urlanja. A "ne" mora ostati "ne".

Da, u tome i jest problem, možda da čitavo pitanje preformuliram u: "kako da mi izdržimo njegovo urlanje i ne popustimo?" Mislim da je u tome većina problema :/

[sofke]

pa ni ova..pamti ko slonica, pamti stvari kad je imala dvije godine, fenomen od djeteta

al oću reć da kad imaju dve godine i živčane ispade šta ćeš s njima..možeš mu udovoljit pa nikad tome kraja..možeš ga i tući, derati se i sl.

bitno je da ne urla, a Stijena kaže da urla do povraćanja..to je isto too much, zato sam ja preusmjeravala pažnju

[Gdja K.]

"kako da mi izdržimo njegovo urlanje i ne popustimo?"

Mislim da je ovo ipak najbolje pitanje.
Ni ja koji puta ne znam što bi napravila. Lu zna iz čista mira, usred igranja početi tuliti, a kako još uvijek nisam svladala čitanje misli, pitam ju da li je zbog toga ili toga, da li hoće to ili to, i nakon sto puta, odustanem. A ona i dalje tuli, počne lupati nogama u pod, ne želi da ju se dodirne, počne vrištati.... ma užas.

Sve si razmišljam da si kupim one čepiće za uši.... Gdje toga uopće ima?

A onda si opet mislim, možda sam ja malo bezveze. Ona je dijete, i ne može mi još objasniti što želi.

I popustim. Svaki božji put. Popustim.

To baš nije ok. Zar ne? Mislim, mi smo ipak odrasli.....

[Stijena]

Zanima me sta vas dvoje radite kad on pocne da urla i dok urla?

Pokušavamo mu ne pokazati da nam je tlak skočio do nebesa, ali bez obzira na to on to jako dobro vidi....

[ninet]

Stijena, vjeruj mi da dobro znam što znači strašno tvrdoglavo dijete te dobi. Ali ako radite kako piše u citatu, onda ga još dodatno tome i učite. Ako se "ne" promijeni u "da" zato što dijete urla, onda ono vrlo brzo nauči da je urlanje način da dobije što želi. Bolje onda recite odmah "da", prije urlanja. A "ne" mora ostati "ne".

Da, u tome i jest problem, možda da čitavo pitanje preformuliram u: "kako da mi izdržimo njegovo urlanje i ne popustimo?" Mislim da je u tome većina problema :/

Zato me i zanima sta radite dok urla....Nastojite pricati s njim? Grlite ga? Nosite u situaciju br 2/neutralnu teritoriju? Zacepite usi i vristite i vi? (ovo mi se svidja) Pravite budale od sebe? Zaprijetite mu da ne urla...?

[Stijena]

Zato me i zanima sta radite dok urla....Nastojite pricati s njim? Grlite ga? Nosite u situaciju br 2/neutralnu teritoriju? Zacepite usi i vristite i vi? (ovo mi se svidja) Pravite budale od sebe? Zaprijetite mu da ne urla...?

Dok je god u "afektu" nema nikakve komunikacije s njim. Što mu se više pokušavamo približiti - raditi to što navodiš, to je gore i glasnije.
Ili pokušavam objasniti situaciju ili šutim i čekam da vidim koliko će dugo ovaj put trajati (čitaj: trebati nam vremena da popustimo).....
Ne jedanput mi je došlo da vrištim i ja, ali još se suzdržavam. A da probam?

[ninet]

Viktor se strasno iznervira kad ja pocnem ciniti sto i on kad histerise..."Nemoj ti mama pravit facu...nemoj ti vristati"...dovoljno da smetne s uma vlastitu dreku...
Pa dobijemo lijepi minut mira za objasnjenja...

Grljenje isto pomaze. Zagrlim ga i odnesem npr na prozor da vidimo neku uzasno zanimljivu pojavu (a uvijek se nadje neka)....

A da ga sljedeci put (on je vec dovoljno veliki) samo cudno pogledate i izadjete iz sobe uz obrazlozenje da cemo pricati kad odlucis da se smiris...


Moras prekinuti tu praksu popustanja. Nek se nauci pregovarati. Bolje sad, nego kad ga mazne pubertet.

[ninet]

I zaboravih asa u rukavu (sad ce gromovi i munje po meni)....Kad mi izbaci svaki kontraargument za zabranu, i kad bas zavre sa nekom nebulozom... posegnem za prijedlogom da sijecemo nokte....Ne prijetim. Samo predlozim
I imam andjela.
Koji mrzi sjeci nokte.
I ne stvaram mu, nadam se, pogresne asocijacije jer prijedlog nikad ne ostvarim, a nokte sjecemo kad smo u ljubavi (koja onda bude naglo prekinuta)

(Freud se u grobu prevrce)

[traktorka]

Potpisujem Ninet 100 %

Ja se zaista trudim biti dosljedna,kad moj explodira uvijek ja reagiram da ga prvo probam smiriti,onda pokušam prebaciti pažnju na nešto drugo ili čekam da se smiri.
Kod nas pali i da ja kao počnem plakati ,onda se on skulira i dotrči i odmah me počne tješiti

Nema šanse da dobije nešto što ili nije prihvatljivo ili inače ne smije-meni to vodi ka razmaženosti!
I da...slažem se da manipulira,jako dobro su oni svjesni kako doći do željenog cilja,njima je plač normalna vrsta komunikacije jer svjesno postiže rezultat!

[Stijena]

Kod nas ne pale fore

Kod nas pali samo da dobije što hoće

OK, ja sam kriva, ali pitam se što sad

Pustiti ga da plače do iznemoglosti ili ima kakav blaži tretman - za njega i za nas

[traktorka]

Sve si razmišljam da si kupim one čepiće za uši.... Gdje toga uopće ima?

U svakoj ljekarni

[traktorka]

OK, ja sam kriva, ali pitam se što sad

Pustiti ga da plače do iznemoglosti ili ima kakav blaži tretman - za njega i za nas

Probaj za početak (ako nisi) izaći iz sobe,ili okreniti glavu kad nastupi urlanje bez razloga ili s ciljem dobijanja nečega
Probaj mu na bilo koji jasan način reći ne može to dobiti a da to pri tome tako i zvuči !
Moraš biti čvrsta jer ako samo malo osjeti da nisi sto posto sigurna u svoju odluku,nastavitt će po svom.
I sama znaš koliko puta sam ti se žalila da je Roko nemoguć,ali ja ne odustajem,koliko god da mi je teško nekada,uvijek sam dosljedna svojoj odluci,i ako samo i pomisli da će nešto dobiti što inače nema šanse da dobije-brzo odustane jer zna da neću popustiti!

[paci]

naša starija curka je jednom u dobi od 2,5 godine ukrala gitu iz dućana i pobjegla po kaptol centru da smo ju morali ganjati, oteti joj gitu iz ruku i vratiti u dućan (da ne govorim da sam ja bila u 8. mjesecu trudnoće)

i onda je nastupilo URLAAAANJE neviđeno do tad i ikad poslije, toliko da joj je pukla kapilara u oku, uguravanje u auto, što smo ju mi finije pokušavali smiriti, ona je jače urlala, MM napravio sudar u garaži, ma prestrašno nešto

već drugi dan kad je prepričavala nemili događaj, rekla je da je bila zločko i da je tata napravio bum s autom, dakle kuže itekako, ali kad krenu ne znaju stat ako pređu određenu granicu, a u našem konkretnom slučaju stvarno nismo mogli popustiti i reći "ok, sad mazni gitu, al drugi put više nemoj"

[ninet]

Ajme paci...

[zumbulmama]

Evo nas još tvrdoglavih: Bili smo svi zajedno u dm-u, kupili svašta, mišek je poželio i nakon malo dogovaranja dobio hobotnicu četkicu. Kod kuće, ja na wc-u, mm na kauču u sobi. Kinci traže hobotnicu, ja kažem da će je dpbiti kad ja izađem iz wc-a. Izađem, a na hodniku kaos: razvučene vrećice, razbacani ulošci, sve po hodniku. Mama, našli smo hobotnicu. Tko je razvukao stvari? Pitam i odgovor je : on. Za kaznu mu uzmemo hobotnicu dok to ne pospremi. Rezuiltat: Histerično vrištanje. Pošaljemo ga u dječju sobu dok ne prestane vrištati i urlat, on urla još jače. MM ga je htio nalupati, a i ja. Srećom ipak se smirio jer je morao piškiti pa sam ga pustila van.
Kad god nije po njegovom, histerično urla. Ako mu kažem da ide piškiti, urla. ako mora prati ruke, urla, baca se i tuče me,...itd. Ne zahtjevam vojničku disciplinu, ali neke stvari se ipak moraju.
O jutarnjem spremanju za vrtić neću ni pričati...

[josie]

mi ovako:
kada ima faze urlanja, spustimo se u njegovu razinu (čućnemo) i vrlo, ali vrlo smirenim glasom lijepo kažemo da se smiri i obriše suze i da kaže zašto je tužan?
jer, mama i tata su tužni ako je on tužan ali ne možemo razumjeti što je problem ako tako viče i urla.
uvijek se smiri do te granice da bude razumljiv i da se s njim može razgovarati.

ako na nečemu inzistira, važna je točka da do urlanja ne dođe.
mi nemamo u svom odgoju jasno i glasno NE, mislim da je to najveći izvor frustracija.
niti ja ne volim kad mi se kaže ne i nemože, pa ne govorim to svom djetetu.
umjesto ne ili ne može, postojie drugačiji verblani oblici da se djetetu objasni situacija u kojoj mu je nešto oduzeto ili zabranjeno.
mislim da je takvo urlanje, barem u našem slučaju, nedostatak odgovora "zašto".

[Loryblue]

ja sve ovo čitam i ne virujem svojim očima jer sam mislila kako samo mi imamo ovakve ispade i scene.
a ja znam ko je za sve krivac: mm i ja.
i onda se glođemo nas dvoje jer ne znamo kako riješit ovo vrzino kolo u koje nas je mala uvukla.
a to je kolo urlanja za svaku, ali baš svaku sitnicu. nekad urla i usred najlipše igre-dođe joj da urla. i ne bira misto, vrime, način, okruženje....a nama obraz otpada jer kad vani počne tako urlat naravno da svi bulje u nas roditelje-neljude koji ko zna šta radimo ditetu pa ono tako urla. a mi npor. samo kažemo: nemamo novaca za tu (milijuntu) igračku i ne možeš je dobit. i tu nastaje kratki spoj i otpočinje urlanje, pa navlačenje, pa muka oko ulaska u auto, pa urlanje do kuće....ma strašno nešto.

sade je nova faza: bacanje na pod i revanje "tata/mama me naljutio/la", a mama/tata nisu niti blizu prošli a kamoli joj šta rekli šta bi je naljutilo.

i mi kao roditelji smo debelo fulali u odgoju, nismo znali postavit granice i držat se tih granica nego smo zbog vlastitog komoda da nam živci ne eksplodiraju i ne prsnu bubnjići popuštali i zato nam sad je tako kako je.
a ukenjano nam je maksimalno.
pa mi s malom ne možemo nigdi otić i kazat "u ime božje, fino je i mirno bilo" - nema šanse, mora doć momenat kad će počet ili plakat ili radit scenu ili izmislit neku nebulozu koju mi nema teorije da ispunimo i onda počinju scene.

sad ću čekat dalje vaša iskustva i rješenja pa ćemo vidit kako riješit naš pregolemi problem.

[Maslačkica]

Oprah!!! hahahaha... moram je spomenuti, jer su tamo slali "dadilje" i pokušavali rješiti problem sa djecom. Snimak koji sam vidjela je bio u najmanju ruku :shock: (možda je netko gledao)
Uglavnom se curica nešto mlađa od 2 godine od jutra do sutra bukvalno bacala po podu, vrištala, lupala i šta ja znam šta ne...i UVIJEK pobjeđivala, bilo je pitanje samo vremena kada će dobiti ono zbog čega se baca po podu.

Roditeljima je bio ovaj savjet: ignoriranje - totalno + NE POPUŠTANJE.
Nakon 2 sedmice NOVO DIJETE na snimkama.
Sretno, zadovoljno, surađuje, ukoliko nešto ne želi kaže to fino... ma i ovo mi je bilo :shock:

Eto... možda nekome pomogne...

[red sonja]

Ne popustati - jedino rjesenje.
Nacin ignoriranja, tjesenja, spustanja na djetetovu razinu je stvar izbora ali cilj je ne popustiti.

Bitno je, kad jednom zapocnete igru, dobro razluciti situacije kad nesto moze, a kad ne moze.
I nakon tjedan-dva cete to moci i djetetu objasnita zasto nesto ne moze bez da ono nekontrolirano urla. A kad nesto moze nece ni pitati zasto

I kad jednom postignete cilj, nemojte ga zaboraviti kao ja, jer onda sve ide ispocetka

[maria71]

ne popuštam sumanutim zahtjevima

svaki dan gledam što permisivni odgoj može učiniti od djece

[anima]

najjače djeluje kad i ja počnem vrištati iz petnih žila tj. nju oponašati, onda se čak zna i nasmijati :/
a nažalost, priprijetim joj da ću joj našpricat nos ili sl. ako neće poslušati, kad hodamo cestom a ona bi se nosila ja joj kažem da ću ju ostavit u ovom dvorištu i tak..snalazim se kako znam i umijem jer je isto razmažena do booola. Često joj popustim a često se i svađamo

[Mariela]

Moram Vam prepričati našu jučerašnju situaciju samo da vidite kako oni sve jako dobro kuže i izvrsno manipuliraju. Naravno i ja imam vrištavca kod kuće, ali kod nas ako smo rekli ne, ne će i ostati pa kako god (popusti kad vidi da nema efekta, ali svejedno mora malo prvo urlati).
MM, ja i moja svekrva gledamo dnevnik. Uto malac dolazi do svog kompanjona (tate) i pita ga može li gledati crtić. MM kaže da baka neće dati, a on će na to: "Probaj!"
I to je upravo to, on jednostavno mora probati hoćemo li mi svejedno popustiti ako je dovoljno uporan.

[Angie75]

MM, ja i moja svekrva gledamo dnevnik. Uto malac dolazi do svog kompanjona (tate) i pita ga može li gledati crtić. MM kaže da baka neće dati, a on će na to: "Probaj!"
I to je upravo to, on jednostavno mora probati hoćemo li mi svejedno popustiti ako je dovoljno uporan.

Nevjerojatno je kako oni tako maleni lako manipuliraju s nama velikima.

[Stijena]

Nažalost, jako je tanka ta granica koju roditelj ne smije prijeći u odgoju. Svi je mi dnevno više puta prelazimo, što iz neznanja, što iz neiskustva, što zato jer svom djetetu želimo najbolje....ali što se događa? Iz dana u dana oni "uče" da je roditelj krhko biće koje je lako modelirati po svojoj volji.
Ne popuštati je lakše reći nego učiniti!
Pogotovo kad dijete plačući zapomaže: "Moooooliiiiiiiimmmmmm te maaaaaamiiiiiiiceeeeeee!!!"
Možda da sam netko izvana, objektivni promatrač kamenog srca, možda, i samo možda, ne bih reagirala, ali ovako bez obzira što sam svjesna da je i (možda) manipulacija, popuštam....
Očito je najveći problem u ovim silnim "možda". Kad bismo u bilo što bili sigurni, problem bi zasigurno bio puno manji.

Od samog početka izabrala sam da svoje dijete neću odgajati zabranama i moje NE! stvarno, bez obzira kako zvučalo, njemu očito ne znači NE, jer zna da postoji način na koji će dobiti što hoće.

Pribjegavala sam i tome da ga pustim da se isplače, izlazila iz sobe, ostavljala ga samog, odnosila ga u njegovu sobu, mijenjala ambijente i interese, ali kad god on ZNA ŠTO HOĆE, ON ZNA I KAKO TO I DOBITI! Sve je završavalao samo time da je on plakao sam , urlanje se pretvorilo u pravo očajno usamljeno plakanje koje lomi srce svakome.

Znam da je najveći dio problema i u meni (i MM, iako on ima malo viši prag tolerancije plača od mene) i još veći sam problem napravila ignorirajući ga, ali znam da mi nema druge, ukoliko želim rješiti ovakvu situaciju i svoje dijete usmjeriti u pravom smjeru, KUPITI ČEPIĆE ZA UŠI! trak, gdje si ono rekla da ih ima?

[MGrubi]

meni je ružno nazbati njihovo nastojanje da se izbore za svoj prostor manipulacijom :/
samo uče kako se izboriti, kako ostvariti cilj, pa to su dobre karakteristike, ukazuju na osamostaljivanje
a prije svega trebaju komunikaciju, dvosmjernu

kad moja zapne za nešto da ja napravim , ako neću to joj i kažem, rečenicom: ja (naglasak) neću
tu prestaje traženje, dala sam joj do znanja da ja poštujem njeno ne, tako da ona imitira moje ponašanje, kad kažem neću
dajem joj da radi sve šta želi (a da nije opasno za nju, ne računam mogućnost male povrede) pa eto je nekidan birala šta će obući (ima stila), oblačili smo se jedno 20 min

djeca ne žele vladati, oni trebaju vodstvo ali ne i sputavanje
ignoriranje nije dobro jer dobiva signal da nije vrijedno pozornosti
a djeca bi učinila sve za pozornost, tj. da ih roditelji vide

[MGrubi]

Znam da je najveći dio problema i u meni (i MM, iako on ima malo viši prag tolerancije plača od mene) i još veći sam problem napravila ignorirajući ga, ali znam da mi nema druge, ukoliko želim rješiti ovakvu situaciju i svoje dijete usmjeriti u pravom smjeru, KUPITI ČEPIĆE ZA UŠI! trak, gdje si ono rekla da ih ima?

čepići će ti odgoditi konflikte za pubertetsku fazu i mogu biti gori od ovih
nešto vam šteka u komunikaciji
preporučam: "Vaše kompetetno dijete" od J.Juula ,
http://www.superknjizara.hr/index.ph...r&idautor=1689
http://www.zarez.hr/117/zariste3.htm
http://www.mama-mami.com/content/view/449/177/

mene je oduševio

[vertex]

MGrubi, znam da si pročitala Juula, ali praksu imaš ipak samo s jednim i to malim djetetom. Ja ih imam dvoje. Kad je D. bio dobi tvoje curice, ako nisam željela da nešto radi i to mu rekla, on bi rekao "aha, dobo" i prestao. Kad je A, bio te dobi, i ja rekla da ne želim da nešto radi, iz njega je, verbalno, neverbalno i telepatski izbijao samo jedan odgovor: "Ali JA to hoću".

[MGrubi]

slično ponašanje (tvrdoglavo, samovoljno) vidim i u druge curice samo mj dana starije do moje
Nera jest tvrdoglava

[Deaedi]

[quote="StijenaA da ne pričam da mu se takvo ponašanje tolerira samo doma, nigdje drugdje se tako ne ponaša

[/quote]

Ovako je i kod nas. Doma je tvrdoglava, u gostima super...Ja priznajem da je kod nas odghovornost na MM i meni. Nismo dosljedni, ne discipliniramo je i na kraju uvijek popustimo.

[Stijena]

Ne bih sad ulazila u rasprav: moje dijete je ovakvo, a tvoje onakvo. Kao što sam i rekla, svatko od nas svom djetetu želi samo najbolje, jedan roditelj na jedan način, drugi na drugačiji, ali svima nam je cilj isti.
Mene, a vjerujem i mnoge druge ovdje, zanima sredstvo!

Sve u našoj kući pokušava se riješiti razgovorom, kako MM i ja, tako i mi s našim djetetom, ali kao što sam već navela, kad on zna što hoće - razgovor je nešto čime se ne postiže komunikacija, već samo smetnja. U tom trenutku jedina komunikacija s njim je dati mu što hoće. U tome je moj problem.

Pročitala sam neke naputke i savjete kako reagirati u takvim situacijama, ali to mi se sve činilo kao neka "kazna" za takvo ponašanje, a ja ga ne želim kažnjavati jer ne mislim d je učinio ništa loše. Znam da je to njegov način komunikacije, jer nije naučio drugačiji, a ja samo želim znati postoji li drugi način, kojem bih mogla nuačiti njega, jer ga ni sama ne znam. I ja u kriznim situacijama najprije pribjegnem vrištanju i urlanju. Pa kad ja tako komuniciram (iako nastojim ne "komunicirati" tako pred njim ), kako od djeteta mogu očekivati da komunicira drugačije?

Znam da sam sad postavila i previše pitanja, ali bilo kakav odgovor (uz već ove napisane ) je dobrodošao!

[vertex]

kad moja zapne za nešto da ja napravim , ako neću to joj i kažem, rečenicom: ja (naglasak) neću
tu prestaje traženje, dala sam joj do znanja da ja poštujem njeno ne, tako da ona imitira moje ponašanje, kad kažem neću

Nera jest tvrdoglava

Nije.
Niti je Juul prvi i jedini izmislio poštovanje djetetovog ne, niti si ti prva mama koja poštuje djetetovo "ne".
Ako se sijećaš, Juul negdje na početku kaže da će 9 od 10 djece žrtvovati svoj integritet da bi zadovoljili roditelje. Dakle, jedno od 10 to neće napraviti. Ja to poštujem i divim se takvom karakteru. Ali to znači i da puno toga ne ide glatko.

[MGrubi]

Znam da je to njegov način komunikacije, jer nije naučio drugačiji, a ja samo želim znati postoji li drugi način, kojem bih mogla nuačiti njega, jer ga ni sama ne znam. I

o tome i priča J.Juul, on ne daje upustva za discipliniranje djeteta i sl. nego govori o komunikaciji, knjiga je smjernica, putokaz i ništa više, nema pravila jer su djeca različita
ja ti ne mogu dati konkretan savjet, jer samo ti dovoljno poznaš svoje dijete da nađeš način
kvaliteta komunikacije ovisi isključivo o roditelju, dijete nema taj stupanj iskustva/razvoja da preuzme tu odgovornost

[MGrubi]

[Ako se sijećaš, Juul negdje na početku kaže da će 9 od 10 djece žrtvovati svoj integritet da bi zadovoljili roditelje. Dakle, jedno od 10 to neće napraviti. Ja to poštujem i divim se takvom karakteru. Ali to znači i da puno toga ne ide glatko.

njegova je poanta da se ne narušava djetetov integritet, narušavanjem djetetovog integriteta narušava se njegova samosvijest
samosvijest je jako bitan dio ličnosti, bitnija nego samopouzdanje
ona dolazi iz unutra, ona je snaga osobe, mišljenje o svojoj vrijednosti

[vertex]

Stijena, ja mislim da su stvari ovdje prilično jednostavne. Ali nimalo lake kad ih treba preživjeti. Ne udovoljiti njegovom zahtjevu nije kazna. On ima reakciju kakavu ima - to je njegovo pravo.
Nisam za govorancije u kriznim situacijama, mislim da ih djeca većinom tada ne slušaju. Možda možete prokomentirati situaciju u neko mirno doba, kad je kriza već davno prošla. Pitaj ga što je on mislio, reci što si ti željela od njega i zašto ti smeta kad se tako ponaša. Ako mu ti razgovori idu na živce, odustani od njih na neko vrijeme.
Ako nisi dosad, možeš probati, kad on nešto želi, reći " ne možeš sada to, ali možemo zajedno..."(ubaci nešto što mu je drago).
Ako mu bilo šta ide na živce i samo pgoršava situaciju (a to je kod nas bio slučaj) onda sjedni kraj njega, ili dalje od njega, ovisno o tome što mu paše, i čekaj da ga prođe. Ako mu smeta da ga gledaš, ne gledaj ga - uzmi nešto za čitanje, radi nešto svoje.
Kad se smiri, vidi šta mu odgovara-zagrljaj, poljubac, igra. Ne radi u tom trenu veliko pitanje od proživljene scene.
I najvažnije - ne gubi živce. Ovaj prijedlog s roditeljskim vrištanjem je meni u redu jedino ako se na taj način uspije okrenuti situacija na šalu. Ako uznemirava dijete, ja to ne bih radila. Jer, ako je njegov plač već prešao u sredstvo za manipulaciju, onda mu pokazuješ da mu ta taktika uspjeva. A ako nije, nego su to situacije u kojima zaista gubi kontrolu nad sobom, onda mu treba tvoj mir i staloženost da mu pomogne u krizi.

[Stijena]

meni je ružno nazbati njihovo nastojanje da se izbore za svoj prostor manipulacijom :/
samo uče kako se izboriti, kako ostvariti cilj, pa to su dobre

Ja ga osobno nazivam manipulacijom u nedostatku druge riječi, a da ne moram stalno opisivati što mislim. To mi je nekako najsličniji pojam onome što se događa kod nas:
"U čvrstom nastojanju da provede svoju volju, moje dijete koristi plač, sažaljenje i moju neograničenu i bezuvjetnu ljubav prema njemu, (nesvjesno) dovodeći nas (svoje roditelje) u situaciju da sumnjamo u svoje metode odgoja i pritom preispitujemo i sami narušavamo svoj integritet."

[Angie75]

I ja sam upotrijebila riječ manipulacija i ne mislim da smo time jako daleko od istine. Isto kao što je i naše preusmjeravanje njihove pozornosti na neki način manipulacija s naše strane.

[vertex]

[Ako se sijećaš, Juul negdje na početku kaže da će 9 od 10 djece žrtvovati svoj integritet da bi zadovoljili roditelje. Dakle, jedno od 10 to neće napraviti. Ja to poštujem i divim se takvom karakteru. Ali to znači i da puno toga ne ide glatko.

njegova je poanta da se ne narušava djetetov integritet, narušavanjem djetetovog integriteta narušava se njegova samosvijest
samosvijest je jako bitan dio ličnosti, bitnija nego samopouzdanje
ona dolazi iz unutra, ona je snaga osobe, mišljenje o svojoj vrijednosti

Znam što je poanta i jako se slažem s tom poantom.
Kad nastojanje da se izbore za svoj prostor postaje manipulacija? Onda kad roditelji izgube snagu da se bore za svoj prostor i osjećaju da su stvari krenule na gore za svih, jer ne mogu reći ne tamo gdje osjećaju da ga treba reći.
Sasvim je nerealno misliti da dijete neće uočiti da je zbog njegovog dramatičnog plakanja (iskrenog) zbog izrečenog "ne" taj odgovor prešao u "da". I nerealno je misliti da sljedeći put kad poželi dobiti nešto, neće upotrijebiti takav isti plač, ali ovog puta malo manje iskren. Ja to onda zovem manipulacijom, ali "krivca" ne vidim u djetetu, nego u roditelju.

[MGrubi]

u svoje metode odgoja[/b]i pritom preispitujemo i sami narušavamo svoj integritet."

100% nije greška u metodi?
metoda kontrole drugog čovjeka jest manipulacija, ako koristiš metode, koristiš profinjenu manipulaciju, i zašto onda dijete ne smije koristiti isto ponašanje?
mislim da je ovdje integritet zamjenio izraz autoritet, i to je pogrešno, to nisu dvije iste stvari

[MGrubi]

[Kad nastojanje da se izbore za svoj prostor postaje manipulacija? Onda kad roditelji izgube snagu da se bore za svoj prostor i osjećaju da su stvari krenule na gore za svih, jer ne mogu reći ne tamo gdje osjećaju da ga treba reći.
Sasvim je nerealno misliti da dijete neće uočiti da je zbog njegovog dramatičnog plakanja (iskrenog) zbog izrečenog "ne" taj odgovor prešao u "da". I nerealno je misliti da sljedeći put kad poželi dobiti nešto, neće upotrijebiti takav isti plač, ali ovog puta malo manje iskren. Ja to onda zovem manipulacijom, ali "krivca" ne vidim u djetetu, nego u roditelju.

"Znati reći NE mirne savjesti" tu knjigu još isam pročitala, još mi ne treba

i ja mislim da je roditeljska odgovornost u toj komunikaciji
a na kraju krajeva dijete i treba naučiti manipulaciju, to mu može pomoći u ostvarivanju kasnijiih životnih ciljeva (umiljato janje dvi matere sisa)
samo treba usmjeravati manipualciju u prihvatljivu za obje strane ., a to može samo roditelj

[piplica]

Slažem se sa Vertex. Nekada pomaže ignoriranje, nekada grljenje, tješenje i objašnjavanje, a najčešće pomaže odvraćanje pažnje nečim drugim što bi ih moglo zainteresirati...u svakom slučaju treba imati debele živce!
Meni su moji potpuno različito reagirali, stariji je bio tvrdoglav uglavnom pred publikom, kada smo bili negdje, a mlađi kao i tvoj, samo kod kuće.
Meni je sa ovim drugim bilo ipak lakše, iako je tvrdoglaviji od starijeg, jer su scene u javnosti uvijek duplo neugodne...

[Stijena]

Kao svjesni i savjesni roditelj (valjda), prihvaćam edukaciju i čitanje - iako i to ponekad može isto tako izazvati zbrku u glavi roditelja jer svatko će za isti problem izreći neko drugo "rješenje", samo još moram smisliti kada.....

[MGrubi]

tvrdoglavo dijete je tvrdoglavo, to se ne da promjeniti, samo prihvatiti
tvrdoglavost je dobra podloga za vježbanje upornosti, a čovjek može puno toga postići upornošću

moja mama je počela gnjesti sa eeeeeeeeeeeeee (samo sam upozoravala da me nervira taj zvuk) da bi Neri privukla pažnju, za par dana Nera koristi isti način da privuče pažnju, moja mama ju počela zvati "malom glumicom"
onda je mama dobila bukvicu

[vitekova mamuška]

potpisujem vertex u svim postovima
Stijeni treba savjet za konkretnu situaciju koju prolazi većina roditelja u toj dobi djeteta, a samo se pozivati na Juula i citirati ga topicima o odgoju baš i ne pomaže previše, osim mamama koje traže preporuku za knjigu.

[MGrubi]

izazvati zbrku u glavi roditelja jer svatko će za isti problem izreći neko drugo "rješenje",

zato me i J.J. oduševio
on nema rješenja, sve ovisi o osobnosti roditelja i osobnosti djeteta
potvrdu njegova razmišljanja nalazim u sebi, samo ne na pozitivan način (autoritativan kontroliran odgoj)

[vertex]

"Znati reći NE mirne savjesti" tu knjigu još isam pročitala, još mi ne treba

Nisam ni ja, ali vjerojatno hoću.