 |
|||
a u kojim drugim topicima da ga spomenem, u porodima?vitekova mamuška prvotno napisa
mogu ga spomenuti, ne mogu reči "njegovo rješenje" jer on ne daje rješenje, samo smjernice
svaka informacija je dobrodošla (to je moj stav),
ja sam slučajno naletjela na info o njemu iako nisam tražila, i to je jedina knjiga koju sam pročitala o odgoju
Ja se slažem sa vertex (osim u dijelu 'naknadnog' razgovora o događaju - mislim da su još premali za to).
I, Stijena, mislim da ti/vi znaš/znate što treba raditi. Samo ipak (i dalje) idete linijom manjeg otpora...
Vjerujem da je "Znati reći ne mirne savjesti" isto vrlo dobro pročitati, kao i ostale već navedene.....
ali ja zapravo uopće ne sumnjam u svoje NE i uopće nemam grižnju savjesti dok ga izgovaram jer znam da je ispravno i na mjestu...
Meni bi više odgovarao neki naslov "Kako da mirne savjesti izrečeno NE i ostane NE, a da pritom nemam osjećaj da svom djetetu činim nešto nažao" što je vertex navela u prvom postu.
Ovdje se referiram na naslov knjige iz jednostavnog razloga da još malo objasnim što me zapravo muči.
To stvarno ovisi o djetetu. Meni s D. (koji je zadnja dva mjeseca ipak odlučio pokazati da i on zna šta su poštene toddlerske šize) to dobro funkcionira. S A. nije nikad. Mislim da nije loše svako toliko probat, naravno, bez ikakvog inzistiranja.
Malo još moram pojasniti ovo jer ovako sročeno zvuči kao da ipak imam grižnju savjesti...
Naime, osjećaj da mu činim nešto nažao je posljedica i nema veze s tim što mu nešto ne dozvoljavam jer smatram da to što želi nije u redu. Taj osjećaj ima veze s tim što on toliko očajno i neutješno plače da koliko god moj razum vjeruje da to nije iskreno, toliko opet ne mogu procjeniti jesam li 100% u pravu :? :? :? i tu nastaje kratki spoj u mojoj glavi
Napravi reviziju svojih "ne". Iz tvojih postova mi se ne čini da ih je previše, ali ipak...Nepotrebne zabrane odbaci, ostavi one koje su ti važne i tako ćeš lakše stajati iza njih. A nakon toga - ako je njegovo plakanje i iskreno, ništa mu loše ne činiš time što mu nešto nisi dozvolila. Pokoja neostvarena želja mora biti dio djetinjstva, to je jednostavno realnost. Ne mislim da je dijete time emocionalno ugroženo, mislim da su to jednostavno situacije kroz koje odrasta. Svaka takva scena koju odradite na vaše zadovoljstvo bit će korak napred za njega i za vas.Malo još moram pojasniti ovo jer ovako sročeno zvuči kao da ipak imam grižnju savjesti...
Naime, osjećaj da mu činim nešto nažao je posljedica i nema veze s tim što mu nešto ne dozvoljavam jer smatram da to što želi nije u redu. Taj osjećaj ima veze s tim što on toliko očajno i neutješno plače da koliko god moj razum vjeruje da to nije iskreno, toliko opet ne mogu procjeniti jesam li 100% u pravu :? :? :? i tu nastaje kratki spoj u mojoj glavi
A, zaboravila sam jedan detalj. Naime, A. je jako dobro znao razlikovati što stoji iza moga "ne". Ako bi osjetio milisekundu oklijevanja (jer bi to možda bila nova situacija za koju nisam odmah bila načisto što odgovoriti) to je otvaralo prostor za beskonačno inzistiranje s njegove strane. Kad je moje "ne" bilo sigurno, on bi lako poslušao (ovo sve nakon jednog podužeg perioda u kojem nije prihvaćao nikakav negativan odgovor). Tako da se ispostavilo da o puno stvari moramo unaprijed dobro promisliti.
Nekada je možda mojih NE bilo previše, ali tada nije bilo ovakvih problema jer je bio mlađi pa smo se gotovo sve nekako dogovorili, ali uvidjela sam to i sada NE koristim samo, kako sam navela, kad sam stvarno sigurna da ono što on želi nije dobro za njega/nas kao obitelj/poimanje svijeta općenito....
U posljednje vrijeme takve su situacije najčešće (i jedino
Da se ne ponavljam čime je i to rezultiralo...
Najgore je ponovno upaliti televizor, staviti na babytv i slušati ga kako zadovoljno stenje zavaljen u fotelju- još mu samo iznad glave fali transparent s crveno podvučenim - POBIJEDIO SAM (OPET)!!!!
šta se desi ako babytv ostane upaljen 5 dana?
ne znam...da probam....brijem da još veći užas oko gašenja.....
jer u tom slučaju moram dobro razraditi taktike objašnjavanja - znaš, sine, "bejbi-iti" je bio upaljen 5 dana, ali sad ćemo ga ugasiti i gledat ćemo ga samo povremeno :? :? :? - ne vidim neku svrhu, osim možda da se nadam da će mu dosaditi
A da ne pričam da uredno zna reći "ne bejbi-iti", i onda kad ga ugasimo - dernjava "oću bejbi-iti"......pa sad reci da to nije manipulacija.....
mislim da će dosaditi , da li ste mu oružje kontra autoriteta (šta je u horoskopu?) , ovako ćeš mu oduzeti oružje
nedosljedna si već, ništa novog ne bi napravila
Imali smo i mi fazu nedozvoljavanja gašenja negledajućih crtića pa sam im doskočila tako što bih utišavala za 1 podeok svaki put kad ne gledaju a onda ga jednostavno ugasila kad se naviknu na tišinu.
Btw, mojima je bilo bitno da crtići vrte u dnevnoj dok se oni igraju u svojoj sobi sa zatvorenim vratima :/
Uopće se ne slažem da nisam dosljedna - svaki put je u pitanju baš isti, identični scenarij
zato sam odmah na početku i postavila pitanje da razlučimo razliku između nepopuštanja i dosljednosti.
Ja možda popuštam, ali popuštam svaki put, što je samim time dosljedno
Pa kad negdje pročitam - budite dosljedni - ja to već jesam, ali nikakve koristi od toga.
Ovaj primjer uopće ne smatram nedosljednošću...
Čini mi se da mu na ovaj način samo mogu poslati još jasniju poruku tko je gazda u ovoj kući...onaj tko je odustao....jel još uvijek pametniji popušta ili to u interakciji djece ii roditelja ne vrijedi????
Pa mislim da se pod "budite dosljedni" misli: "budite dosljedni u nepopuštanju".Uopće se ne slažem da nisam dosljedna - svaki put je u pitanju baš isti, identični scenarij
zato sam odmah na početku i postavila pitanje da razlučimo razliku između nepopuštanja i dosljednosti.
Ja možda popuštam, ali popuštam svaki put, što je samim time dosljedno
Pa kad negdje pročitam - budite dosljedni - ja to već jesam, ali nikakve koristi od toga.
Ovaj primjer uopće ne smatram nedosljednošću...
Čini mi se da mu na ovaj način samo mogu poslati još jasniju poruku tko je gazda u ovoj kući...onaj tko je odustao....jel još uvijek pametniji popušta ili to u interakciji djece ii roditelja ne vrijedi????
Khm...bojim se da ti nešto u ovom rezoniranju ne štima. Ili, možeš to i ovako gledati: vi nastavite biti dosljedni u popuštanju i možete računati s tim da će vam dijete biti dosljedno u neutješnom plakanju dok čeka da vi promjenite mišljenje.Uopće se ne slažem da nisam dosljedna - svaki put je u pitanju baš isti, identični scenarij
zato sam odmah na početku i postavila pitanje da razlučimo razliku između nepopuštanja i dosljednosti.
Ja možda popuštam, ali popuštam svaki put, što je samim time dosljedno
Pa kad negdje pročitam - budite dosljedni - ja to već jesam, ali nikakve koristi od toga.
Ovaj primjer uopće ne smatram nedosljednošću...
Čini mi se da mu na ovaj način samo mogu poslati još jasniju poruku tko je gazda u ovoj kući...onaj tko je odustao....jel još uvijek pametniji popušta ili to u interakciji djece ii roditelja ne vrijedi????
Ma ovo sve što sam napisala je napisano s vrlo izraženom dozom cinizma, jer da uopće mislim da je to dobro, ne bih se niti obratila za pomoć....
Jasno da je u cijeloj toj stvari najveći problem biti dosljedan u popuštanju, očito, ali je i to jedna vrsta dosljednosti koja čovjeka uz sve ostalo može zbuniti samo tako....IPAK je stvar u nepopuštanju, a ne u dosljednosti - to je bila moja poanta
Ne želim ovdje o dosljednosti i nedosljednosti, nisam dovoljno potkovana u teorijiU posljednje vrijeme takve su situacije najčešće (i jedino
Da se ne ponavljam čime je i to rezultiralo...
Najgore je ponovno upaliti televizor, staviti na babytv i slušati ga kako zadovoljno stenje zavaljen u fotelju
Htio je gledati crtiće, ali htio je još, i još, i još... neumjerenost smo riješili tako da smo ištekali televizor iz struje. Bunio se, protestirao, ali to je bilo rješenje i on se fakat nakon nekog vremena smirio i nije više toliko navaljivao na tv.
Nakon nekog vremena, kad smo zaključili da je zreliji i pametniji, prestali smo s tom praksom. Sad već zna i sam - kad kažemo da je dosta televizije, sam odšeće do televizora i ugasi ga. Ali kad se sjetim što smo imali... deračinu, navaljivanje na televizor, pokušaje pentranja na njega
Istina, on nije pretjerano tvrdoglav (u usporedbi s ovim što čitam na ovom topicu, rekla bih, premalo je tvrdoglav). Pokušat će svašta, to je istina. Ali kad shvati da neće postići to što je htio - prihvaća rješenje.
I ovo što vertex kaže definitivno je istina:
Onda oprosti, zbunila si me
mi isto ovako.Imali smo i mi fazu nedozvoljavanja gašenja negledajućih crtića pa sam im doskočila tako što bih utišavala za 1 podeok svaki put kad ne gledaju a onda ga jednostavno ugasila kad se naviknu na tišinu
Btw, mojima je bilo bitno da crtići vrte u dnevnoj dok se oni igraju u svojoj sobi sa zatvorenim vratima :/
Stijena draga...ako ono bas nista ne upali - mozda da mu pustas crtice iskljucivo na engleskom ili nekom stranom jeziku...od toga bar neke koristi...
Ja sam se neki dan frapirala kad mi je iz cista mira rekao it began to snow...
Da, tješim se time da na babytvu bar ima i edukativnih sadržaja, pa makar i na engleskomStijena draga...ako ono bas nista ne upali - mozda da mu pustas crtice iskljucivo na engleskom ili nekom stranom jeziku...od toga bar neke koristi...
Zamisli da je zapeo za one crtiće na Nov@tv - to bi stvarno bilo da ja počnem urlat....
bilo bi ti puno lakše jer kratko traju. moja zapne za njih, ali znam da su do polaska u vrtić gotovi pa mogu u miru i bez urlajućih scena ugasit tv.
ja ću definitivno isprobat metodu iz Oprah.
iako smo i do sada provali to sprovest u djelo ali bezuspješno.
kod šefice ignoriranje ne pali jer ako je odvedem u sobu i ostavim da tamo plače dok ne isplače svoj bijes, eto nje za mnom ko sjena.
i nema šanse da ona PRVO prestane plakat pa da onda razgovaramo.
ona urla, ako treba od jutra do mraka bi mogla, da je ja uzmem i da će tek onda prestat plakat.
išta ona meni radi: ucjenjuje me. a ja svaki put popustim jer mi svaki dan tanjaju živci pa da ne eksplodiram onda popustim.
ali mala nas definitivno vrti oko malog prsta i za*bava u zdrav mozak, ako ništa onda rečenicom: prvo me uzmi pa ću ti prestat plakat.
ili "izvini mi se pa ću prestat plakat" (ovo je neki novi štos jer joj ja niti rič ne kažem, a ona dođe do mene plačući i kaže kako je ljuta na mene i da joj se izvinim. a ja bila u skroz desetom dijelu kuće. ma mislim, meni je za ispalit na živce.
Mislim da vertex daje dobre savjete. Mi srecom jos nemamo bas takve size i inzistiranja, ali ignoriranje zasad najbolje pali. Ako ga slucajno krajickom oka pogledam kad prestane plakat, a on me vidi, nastavlja kao da je taj tren neko iskljucio 'mute'. I ja sam tvrdoglavica, i mene pukne inat, pa kazem 'e ne's majci, pa plakao do sutra' - a teta mi je recimo necaku slala u njenu sobu da tamo vristi i da se vrati kad zavrsi. Kod nje ne bi dugo potrajalo.
Ja ni inace nisam neka ogromna obozavateljica Juula, mislim sve je to OK, ali po meni nista revolucionarno, i meni bas i nije od neke velike pomoci samo opcenita prica o integritetu, samosvijesti i samopouzdanju u konkretnoj situaciji. Ja vidim nastojanje djeteta da izrazi svoje nezadovoljstvo, upornost, pa ako jos ta upornost urodi i plodom... kud ces plodnijeg tla za nase pametne male glavice.
I Stijena (btw. potomci nam imaju isti rodjendan) - mislim da nije bit u dosljednosti u popustanju svaki put, vec u dosljednosti da se to 'NE' iz starta ne pretvori u iscrpljeno 'DA', koliko god se ti sad pokusavala izvuci na dosljednost
Nadam se da cete pronaci rjesenje!
Hm, nakon pazljivijeg citanja, ovo o dosljednosti - vidim da kasno summer na Kosovo stize... Ne zamjeriti, kasno je
a da probas ovako...pratis koji su mu crtici ma nje zanimljivi.pa ugasis kad je jedan takav
ili mu odvuces paznju pa ugasis tv
ili, kazes gasim, pa on cvili jos, pa kazes ok jos malo (ili pet minuta ili tako nesto) i onda ugasis
uglavnom, kad ugasis, i on pocne urlati, kljuc svega je tvoja smirenost
sjedni na pod da si u njegovoj razini (mrzim kad roditelji nesto brane dok ih dijete gleda u koljena)
pusti ga da se dere, i divi se kako je super imati dijete koje se zna izboriti za sebe
uz put probaj koji put reci "znam da zelis jos gledati, no sada je dosta, znam da si ljut, ne necu upaliti..."
kad se napokon smiri, pomazi ga, pomozi mu da vrati izgubljenu ravnotezu, i nastavite dalje kao da se nista nije dogodilo (jer i nije, samo ste se malo raspravljali)
nakon par puta, shvatit ce da ne odustajes, pa ce ispadi biti kraci i bezbolniji
eto. probaj.
naučila sam reč ne mirne savjesti
prošlo je.sad je puno skloniji suradnji
Ovo što storma kaže - vidi šta najviše voli, pusti mu još pet minuta - sve je to odlično ako funkcionira. I nitko sretniji od roditelja ako može tako. Ali s nekom djecom i u nekoj dobi prilično uvjereno tvrdim da ne može tako. Jer to dijete razmišlja: Ako je moglo jedanput još malo, zašto ne može još jedanput? U čemu je bitna razlika? Ako je jučer bio cijeli dan crtića, zašto danas ne bi bio? U čemu je razlika između jučer i danas? I zašto bi to što mama želi bilo važnije od onog što ja želim?
Jedino rješenje koje smo uspjeli naći je bilo da se postave pravila oko nekih stvari - koliko televizije, koliko slatkiša...I to je bilo dobro. Ako ćemo o osobnosti i neosobnosti postavljanja zahtjeva, ja bih rekla da je mom A. pasalo da neke stvari ne budu preosobne. Jer njemu činjenica da ja nešto želim nije previše značila, ako on želi drugačije. Zato je to pravilo bilo objašnjeno - ne želimo da gledaš puno televiziju jer mislimo da bla-bla-bla. Zato postoji ovo pravilo. To pravilo je bilo uvijek isto i nije bilo odstupanja (dok nije dovoljno sazrio da može podnijeti odstupanja).
ovako je i kod nas, ali ja probam ignorirat. međutim to ignoriranje je nemoguće podnit. nju ignoriranje dovodi do ludila i još jačeg urlanja. a u meni kuha vulkan.
ovo boldano i ja kažem, ali je mala deset puta tvrdoglavija od mene i na kraju ja popustim. i zbog toga sebe grizem svaki put.
probala sam ja nju stavit i u sobu i napomenit joj da može doć meni/tati kad prestane plakat. ma šiš. nema šanse. ili će satima urlat ili će plačući napustit sobu i doć do nas.
šta se tiče crtića, tu odlično funkcioniramo. dogodi se da u isto vrime ja želim nešto gledat, a želi i ona. i onda se promislim: ok, ja ću to kasnije gledat, neka ona gleda prva. ali se s njom dogovorim. ti ćeš pogledat jedan crtani i nakon toga gleda mama svoj crtani. je li dogovoreno? je. i stvarno ne bude problema. često se zna dogodit da ona sama, na pola crtića kaže kako ga više ne može gledat i neka slobodno ja gledam svoje.
Pa onda je nemoj ignorirat. Nije ignoriranje samo sebi svrha, niti je cilj pokazat tko je jači. Ako se smiri kad je zagrliš, a ti je zagrli.
Sve u svemu, moj je zaključak da kad god je raspoložen da mu se pažnja usmjeri na nešto drugo - npr. idemo se kupati jer obožava brčkanje u kadi, pa za to vrijeme promjenimo program da kao ni ne skuži - sve prođe relativno mirno. Ali jednostavno ima dana kad ni to, ni bilo što drugo, ne pali. Jednostavno da radiš ne znam što, on postaje sve uporniji i uporniji. I takvi su dani zapravo naš problem.
Pokušat ću još primijeniti neke vaše savjete i iskreno se nadam da ćemo postupno (kao i u svemu drugom) učiniti neki pomak ka boljoj komunikaciji.
Odlučila sam !
Kad ti život da limun - napravi limunadu - što će reći: s obzirom da moje dijete i dalje stalno hoće gledati baby tv, sad se više uopće ne borim s njim jer vidim da nikakve koristi od toga, nego kao ponosna majka svog upornog i tvrdoglavog sina koji zna što hoće i što je još važnije zna kako to i dobiti (samo se nadam da kad će mu to stvarno i trebati u životu, da ga neće pustit), odlučila sam iskoristiti situaciju.
Osim što tamo nauči oblike, boje, brojeve...i to sve na engleskom
ajmeeeeee, ne znam jesam li više ponosna na sebe ili njega 8)
Nekako mi se to zasad čini kao najbolji mogući kompromis koji koristim u onim slučajevima kad vidim da nema šanse da mu se pažnja odvrati nečim drugim, a pogotovo kad stvarno procijenim da je iskreno nesretan i jednostavno ne može shvatiti zašto mu se ne da da gleda. Sva sreća pa je to u posljednje vrijeme sve rjeđe.
iz osobnog iskustva - izdovoljit ce se
al da ce naucitiiiiiiiii, o, itekako
i takoder iz mog iskustva - pruza li dijete obroman, prevelik otpor, nesto radim pogresno...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom