onda kas si osjetila da nesto ne valja a nisi si htjela to priznati....i onda se to razvlaci dok onaj s vise motiva ne ode a onaj drugi ostane i pati,

to se uvijek osijeti,neka nije isto a kao da je isto.....
i kad se postavi pitanje slijedi tisina-koja kratko traje,jer taj netko koji vise ne voli ili ima drugu tajnu vezu ili jednostavno ne zeli biti vise tu-----konacno moze reci da je kraj...


ja sam dugo znala no nisam si priznala-govorila sam to je jer je dosla beba....e nije bila beba vec izblajhana mica i vecim cicama i manje nervozna od mene s upaljenim cicama i vise sluha za njega....

no kad sam konacno pitala...jedva je docekao da mi kaze kako ista postoji....i za par dana je iselio u sekundi-jos je po skrivecki vukao butelje vina i mirosne svijece-MOJE!!!!,kak bi ugodjaj napravio s kokom


i nikada se ne zakrpaju takve stvari

kad se izlijecis...ne znam,ja sam zalijecena,polucjepljena ( sorcika ),napuknuta jos uvijek-ali sam i odahnula


ako pitas kako smo znale..................dal ti nesto mislis da je cudno.........zasto si postavila pitanje:...........................