nemam ti pametan savjet, možda da provjerite željezo?Zaklinas prvotno napisa
Vise neznam sta da radim
Kako je moguce da tako dijete iznenada pocne strajkat.
Odvest cu ga opet u pedijatrice jel sam stvarno ocajna.
 |
|||
|
|
|||
nemam ti pametan savjet, možda da provjerite željezo?Vise neznam sta da radim
Kako je moguce da tako dijete iznenada pocne strajkat.
Odvest cu ga opet u pedijatrice jel sam stvarno ocajna.
Bas grozno...
Idem u pedijatrice kada malo prizdravi vidit zeljezo
Sent from my iPhone using Tapatalk
Evo maleckome smo kupili multivitamine i iako sam bila skepticna stvarno djeluju!jeeeeee!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Evo i nas ovdje i trazimo savjet....
Imamo 8,5 mj, sa 7 mj je imala 7 kg i 74cm.
Poceli smo dohranu sa 6 mj, iskljucivo dojena beba. Naravno uvodenje dohrane nije nikako islo. Onda je s vremenom znala pojesti tu i tamo zlicicu, dvije necega. Najvise sto je pojela u mozda dva navrata je bilo koliko stane u malu bocicu od (kršitelj koda)a.
Prije 7 dana je imala trodnevnu groznicu i od tada nece vise ni usta otvoriti. Cim joj se prinlizim ustima stisce ih i pocne trljat rukama po licu i odguravati zlicu. Prije dva tjedna su nikla 2 donja zubica, za sada mi se ne cini da bi isao jos koji zub. Probavala sam koj nuditi kad je gladna, sita, pospana, nakon budenja, u svim mogucim oblicima i naravno nista ne prolazi. Strasno sam frustrirana zbog toga. Al ipak mi je malo lakse dok sam tu procitala da ima dosta takvih kao ona. U principu ona ni cicu od pocetka ne voli bas, u smislu onog visesatnog nacicavanja i sl nego ona kad je bas gladna onda pocica u 2 min i to je to.po njezinom ona nikad nije gladna i da joj ja ne nudim svaka 3 sata cca ona nebi ni trazila vecinom. Inace je zdrava, aktivna, rano je propuzala, nema mira 2 sekunde. Krvna slika i urin su ok, hemoglobin 116. Mozda se nebi ni brinula toliko ali bojim se da nebi pocela gubiti na tezini jer je i ovak stalno na donjoj granici i bas je sitna.
Bas sam ga oduzila, ali moram se negdje pojadati
Molim iskustva mama djece odbijača. Curka dakle ima 10 mjeseci. I dalje isključivo doji, apsolutno ne želi nikakvu dohranu. Ako se tako nastavi, što se događa kad se budem morala vratiti na posao? Probali su njoj hranu dati i mm i moja mama i moja sestra, kad mene nije bilo doma, ali ne prolazi ni njima.
Ja sam kao dijete bila takva, ali pila sam adaptirano, kasnije kravlje i to mi je bilo glavna hrana praktički do škole.
Moja srednja curka je gotovo iskljucivo dojila 11 mjeseci
Ja sam svaki dan uporno kuhala (i po tri puta) i ona je pojela zlicicu, dvije i gotovo
I onda je sa 11 mjeseci pocela jesti
I dalje kolicinski malo, ali ipak se moglo nazvati obrokom
I dan danas jede malo, ali sve sto joj se ponudi
Sto se dogodilo s tih 11 mjeseci, ne znam...
Nadam se da ce i tvoja malena projesti
Moja je prvi pošteni obrok pojela s 14 mjeseci kad sam počela raditi.
Stvarno se nadam. Jer ovo mi je vec malo bed, svaki put kad moram izaći, panično se žurim doma od straha da nije pregladnila.
Juhuuuu, i ja sam se došla postrojiti
8 mjeseci, 10 kila, isključivo dojen. Dosad prihvatio samo krušku vilijamovku i to optimalno zrelu. Hvalisala sam se na Dohrani kako tuče po ajdaredu, ali to je bio samo trodnevni hir. Tu i tamo malo poslini po banani.
I ja kao i Kloto strepim da neće projesti do mog povratka na posao. Ne bih se oko toga posebno uzbuđivala, nitko nije na cici ostao, ali ja moram prestati dojiti ako želim na drugo (potrebna potpomognuta, nema postupka pod laktacijom...) Plus, kad je gladan i nervozan, neće ni izdojeno, samo cicu.
Jeij.
Posljednje uređivanje od Argente : 12.05.2014. at 23:29
hej draga...evo naše iskustvo... u toj nekoj dobi je počeo tu i tamo pojesti one pahuljice koje se miješaju s vodom. unutra ima AD-a. unutra bi mu naribala jabuku ili zgnječila bananu.
Nisam bila sretna radi toga, ali ipak je tu i tamo nešto pojeo.
Volio je eventualno jogurt s malo kruhića. Tu i tamo bi prošla palenta s malo brokule ili griz od pira na vodi.
Voće nikako nije htio pa bi tu i tamo, ali stvarno rijetko, kupila voće u teglici. to bi ajde pojeo par žličica.
Uglavnom je zivio od cice. S godinu dana sam još bila doma i plakala i nervirala se radi tog jela. Pucala sam od brige iako su mi svi govorili da ne brinem i da će projest. Teško je gledati dijete koje ne želi jest. Da ne govorim o nakuhavanju doručka, ručka i večere.
Sve se promijenilo kad sam počela raditi. On je tada imao 13 i pol mjeseci. Mene cijeli dan nije bilo doma i on kao da je osjetio i počeo je jest. Tad smo mu i počeli dodavati malo soli. (svi pričaju da njima to nema veze, ali i dan danas ako je nešto totalno bljutavo on neće jest) Mozda i kad tvoja malena napuni godinicu i kad vidi da mame stvarno nema (oni to nekako osjete) počne jest. Ono što je bitno (što znaš i sama) je da pratiš njeno opće stanje, da li je vesela, općeg dobrog stanja, kako napreduje. Mozda da provjerite željezo? (obavezno uz njega davati i C vitamin)
Moj B. je dobivao na težini (doduše manje), ali super je izgledao, sav je bio pupast. Uvijek sitniji od vršnjaka (i danas je tako), ali za svoju građu super. Veselo je i zdravo dijete.
i dan danas jede uz teški nagovor...hrana mu je totalno nebitna stvar na svijetu...nekako se nadam da će se i to promijeniti i da će počet uzivat u hrani kao i mama.
Hvala ti draga. Zapravo ne mogu reći da se jako brinem jer je njeno opće stanje stvarno super - aktivna je, energična, vesela i znatiželjna. Nakon što smo uzimali željezo, sad je super krvna slika. Sitnija jest, ali teško da drukčija može biti obzirom da sam ja pigmej.
Jedino me brine ta situacija nakon godine - a kako su vaši nejedači svi uglavnom pristali na kakvu takvu hranu, valjda će i ona
Moja je rođena s 4630, sad s 2 i pol godine ima 11,4 kg.
Kašice nikad nije prihvatila, od početka smo bili na krutoj hrani. aktivna od početka, energična... u nedjelju je prohodla gotovo cijeli put od Sošica do doma Vodice na Žumberku.
Bude već, samo strpljenja.
Potpis na zadnja dva pasusa od giussepe... i... prva hrana koju je s guštom jela bio je špek.
Nova sam ovdje, imam curicu od 14 mjeseci s kojom muku mučim oko hrane od samog početka dohrane. Ona razmišlja samo o sisi, u vrtiću hoće da jede bar tako tete kažu da pojede sve. Sada je prvi put od rođenja pala na težini ali bila je bolesna. Nikada neće sjesti i jesti, to nisam doživjela. Mislila sam da sam jedina koja ima taj problem ali vidim da ima takve djece
Stvarno je ponekad teško imati odbijača dohrane.
Moj je počeo jesti sa 11 mjeseci. Kako, zašto tada, ne znam...
Sada sa 14 mjeseci i dalje brljavi i hrana mu nije prioritet ali barem nešto pojede.
Posljednje uređivanje od Begonija : 16.05.2014. at 13:19
Žene, kako ste se vi sa svojim odbijač/ic/ama držale tablica? Kod nas (skoro 9mj.) i dalje igra samo rijetko voće.
Strah me ponuditi mu meso i ribu dok još nije savladao nijedno povrće ni žitaricu...
ja sam cekala da prvo prihvati voce i povrce
Argnte, zasto te strah?
Pa probas i vidis
Moza ti s mesom bude htio i neko povrce
Mala od moje frendice nije htjela nikakvo povrce, ako nije bilo mesa
Pa joj je ona svaki dan davala meso s povrcem, ali u jako malim kolicinama tako da ne bude previse na tjednoj bazi
Ono, da ga mala osjeti po okusu
Arđo možda je tvoj mesni tip, kako kaže Ginger,a baš čudno da neće žitarice sa nekom voćkom?
Ma bojim se napasti mu mesinom nedozrela crijevca kroz koja još nisu prošle ni benigna palenta ni tikvica
Prošvercala sam mu 2-3 puta po pola žlice prosa i rižinih pahuljica s ljubljenom kruškom...ali kruška mora biti stvarno zrela i puna okusa (toliko da ni ja ne skužim da je nešto dodano unutra) inače - no pasaran.
A možda neće kašasto, kao što je kod moje bio slučaj...
Tu imaš dosta informacija: http://forum.roda.hr/threads/25920-Baby-led-weaning
Hvala Mojco, probali i to ali ništa. Samo se igra pa ispljune, ako slučajno proguta komadić, guši se i diže mu se želudac...
"Gušenje" i "dizanje želuca" su refleks izbacivanja ilitiga obrambeni mehanizam dok ne skuže žvakanje i gutanje hrane koja nije tekuća. Bit je da se igraju, istražuju i isprobavaju, pa u nekom trenutku i klikne i projedu.
On topic, ja isto ne bih preskakala, nikad ne znaš na čemu će se projesti.
A bijelo meso je lagano, uvjetno rečeno :mrgreen:
Posljednje uređivanje od maca papucarica : 05.06.2014. at 11:48
Moj buco jede zobene, banane, breskve, zgance i jogurt, i to u malim kolicinama, kad je meso, povrce ili neke druge zitarice pomirise zlicu i nece otvorit usta, i tako od pocetka dohrane, bumbi od ad, sreca da ne ide u vrtic jer
ne znam sta bi tamo jela, dok mali mrsavi migavac zijeva na sve
Moj debeljko u principu nije jeo do jedno 10.5-11 mjeseci, a kasastu hranu nije htio ama bas nikad. I sad, s godinom i pol, ne zeli jesti nista pasirano (nedajboze pire krumpir, od toga mu se doslovno dize zeludac). U principu ne voli ni sladoled, pretpostavljam zbog teksture. Najmekse/kasastije sto ce pojesti je jogurt sa zobenim pahuljicama, chiom i nekim bobicama.
Ja bih u toj dobi svakako ponudila vec nesto drugo osim voca i povrca tj. uz voce i povrce.
Kod moje cure nije u pitanju tekstura hrane nego okus, hoce samo slatko, na sve drugo se strese
jao mare, bojim se da će i moj imati meni kao i tvoja buco...i on brije samo na slatko
već sam mislila da ću morati smanjiti input slatkiša, ali vidim tvoja na ADu pa ista stvar
dobro je
Ja kupila u bio&bio nekakav rižin slad koji je sladak ali nema šećera nego je prirodni zaslađivač i to sam mu prvi put pomiješala sa rižom, pojeo je ko da je jede sladoled, malo sam mu stavila možda pola žličice na porciju riže, možda da probaš s tim ako već voli slatko.jao mare, bojim se da će i moj imati meni kao i tvoja buco...i on brije samo na slatko
već sam mislila da ću morati smanjiti input slatkiša, ali vidim tvoja na ADu pa ista stvar
dobro je
Ja više to ne dodajem u hranu, pojede on sad i kisele stvar ali još uvijek preferira slatke okuse
Mimi, jučer sam držala taj slad u ruci i premišljala se kupiti ga ili ne (BTW, koliko košta u Biu? U Billi je oko 35 kn). Pa si mislim, tek ako mu počnem sladiti više neće ni prismrditi drugome...a opet, nije ni dosad prismrdio, pa možda da mu ipak zasladim barem žitarice da prihvati? Malo me pokolebalo to što sam u knjizi od Jovančevića i ostalih vodećih CRO pedijatara vidjela par recepata za kašice s po 5 grama šećera u svakom...da ne govorim da mi je i pedica rekla da mu sladim i kuham na adaptiranom...ah!
Ma ne bi me bilo briga da za 3 mjeseca ne kreće u jaslice, a što će tamo? S majčinog mlijeka direktno na kapuz i fažol? Ili će urlati dok ne dođem s posla da ga podojim? A da ne spominjem da moram prestati dojiti ako mislim probati napraviti još jedno dijete (a mislim). Nadala sam se da će taj prijelaz biti bezbolan jer će s godinu dana imati 3 obroka k'o sva ostala djeca, a vidi ovo
Pozdrav,
cura je jucer navrsila 6 mjeseci, i do tada je bila samo na mom mlijeku. Da ne ulazim ponovno u detalje, nece cicu osim u snu, tako da ju nocu jednom-dva puta podojim, a danju se izdajam.
Jucer smo poceli s dohranom, dobila je leso tikvicu, prvo na komade a onda sam joj zgnjecila i dala zlicom, super ju je prihvatila.
E sad, problem je sto joj se zadnjih tjedan dana, pretpostavljam zbog skoka, apetit poduplao, i moje izdajanje to vise ne prati. Uz to je dobila i dva zubica pa me nocu ugrize i ne zeli dalje cicat! Izdojim tijekom dana 600-700 ml, al vidim da bi ona jos. Navecer kad zaspe izdojim cca 100 ml i time joj u toku dana "popravim" obrok. Uglavnom, kupila sam kutiju ad-a da joj dodam jedan vecernji obrok, s tim da bi ja nastavila svoje izdajanje svaka 3 sata, ali ona ne zeli ni pomirisat tu bocicu!
Sto da radim? Imam jos zaliha u skrinji pa joj to odledim navecer (dok imam, necu dugo) al ne znam kako da mi prihvati obrok ad-a. Ako za vecernji obrok izdojim 70-80 ml, jasno da joj je malo, jer stvarno moze pojest bar duplo, i nemam vise, cicu nece, sto cu? Probat s drugom vrstom ad-? Da prihvaca cicu ne bi mi napamet padao ad, al ovako me strah da ne dobiva dovoljno mlijeka...
Rođena je s 2800 i 47 cm, sa 6 mj ima 6.540 gr i 67 cm, s tim da je u 25 zadnjih dana dobila samo 240 gr...
Svaki savjet je dobrodosao
opet vam se (po drugi put) pridružujem u ovoj grrrrr temi
sad imam i žešćeg odbijača
10 mjeseci odbacio i ono što je prije jeo. Kg ne znam ali i dalje mu svi govore "a ti voliš jesi, jel' da?" tako da vjerojatno nije smršavio. Pitala sam dolje na Jaslicama ali nitko mi nije odgovorio - ima li među vama onih koji su smjestili odbijača dohrane u jaslice i kako je to prošlo? Može li se dogovoriti s tetama da mu smućkaju bocu AD-a ako baš ništa drugo ne ide?
Inače, probala sam mu dati sve (osim mliječnih proizvoda), i meso, i kašice iz kutija, i pošećereno - ej, jučer sam mu nudila čokolino i petit beurre keks na AD-uviše ne branim rodbini da mu daje kekse, znam da neće ni to pojesti...
Argente, mozes li pojasniti koji je konkretno razlog zbog kojeg te toliko brine djetetova dohrana? Je li dijete zdravo? Je li premrsavo? Je li apaticno? Nesto drugo?
Vrlo je cest scenarij da dijete u jaslicama/vrticu/kod bake jede bolje nego doma, pa cak i onu hranu koju doma ne zeli jesti. Mozes upozoriti tete na svoj "problem", ali ne vjerujem da ce ga pustiti gladnog.
Tvojoj bebi je samo 10 mj i jos uvijek doji. Ocito mu je tvoje mlijeko jos uvijek dovoljno i nema interes za drugu hranu. Osobno, da mu je, stajaznam, 15 mj, a on i dalje odbija hranu i samo doji, onda bih nesto poduzela. A ovako, to je jos mala beba u pitanju i mislim da nema razloga za sekiranje.
Nadam se da si svjesna da on osjeca i tvoju uznemirenost u vezi hrane i da bi to mogao postati problem - da hranu dozivljava emocionalno, da te ucjenjuje s jelom, da izgubi vlastiti osjecaj za glad, itd.
Ma je, on je pravo bucmasto plavo nasmijano dijete s reklame (za dječju hranu) kažem ti da svi misle da tuče po klopi k'o lud, nije u životu kihnuo...al brine me to da neće prihvatiti ništa ni u sljedeća dva mjeseca; vidim scenarij u kojem me tete zovu na posao "Gospođo, molim vas dođite odmah, on je gladan, vrišti i ne možemo ga smiriti, neće ništa", kužiš...
Svjesna sam da osjeća moj grč u želucu dok mu 3x dnevno drhtavom rukom nuđam najraznolikije bilo đakonije/bilo splačine i to me još više uznemiruje, da će uskoro osvijestiti da hrana može biti mehanizam manipulacije ili razviti neki poremećaj u prehrani...Probala sam i po par dana ne nuditi mu ništa, nikakve razlike. Ne znam što da radim, koju hranu da mu nudim, koliko puta dnevno?
A što ću sa mlijekom na poslu, pa eksplodirat ću u tih 9-10h, izdojiti mogu jako malo i ide mi jako sporo, još ću fasovati mastitis...valjda će pod tom navalom i izdajanje ići lakše?
Taj scenarij koji si ti zamišljaš u glavi SIGURNO se neće dogoditi. Tete koje rade u vrtiću/jaslicama su iskusne, njihov posao je brinuti se za djecu i sigurno tvoj sin nije prvo takvo dijete koje im je došlo pod ruku.
Možeš li početi malo po malo izbivati iz kuće, npr. po satak vremena, da ga netko drugi hrani? Pretpostavljam da on tebe vidi kao hodajuću cicu i ne pada mu na pamet ručati išta drugo dok je fina ukusna mama tu
Možda bi, kada tebe ne bi bilo u vidokrugu, a netko drugi ga pokušao nahraniti, projeo.
*mamice* hvala tiracionalno znam da si u pravu ali malo su mi živci otanjili nakon svakodnevnog četveromjesečnog terora s nuđenjem, podmićivanjem, zabavljanjem, moljakanjem, varanjem, prisiljavanjem i ostalim pratećim cirkusom koji se NE preporučuje no čovjek je slab i poklekne
Nisam sigurna da on uopće kuži da se od ičega može najesti osim od cice. U mom odsustvu ga je pokušavala nahraniti i nona, nije prošlo. Kad izbivam iz kuće uvijek se vratim u okviru od max 3,5h u kojima on izdrži bez mame-cice jer se dogodilo jedno 2x da je počeo očajni gladni nezaustavljivi plač. To je doduše bilo pred par mjeseci, pretpostavljam da bi trebalo probati opet...
Jesi mu ikada pokusala dati da sam rukom jede?
Shvacam te u potpunosti jer i sama imam taj strah da dijete nece dovoljno pojesti, vucem to od muka koje sam imala sa svojim prvim djetetom, ali kod nas je bolest bila u pitanju i samo jedan kraci period. I to je bilo dovoljno da mi ucini stetu.
Arđo, slazem se sa mamicom i dodala bih- 2 mjeseca u zivotu tako male bebe cine ogromnu razliku! Nemoj se vec sada opterecivati sa "sto ce biti za dva mjeseca".
Ja bih ti savjetovala ono sto sam savjetovala dragoj frendici kojoj je malena jela i jede jedino kad i ako ima kvalitetnu animaciju i to samo hranu odredene gustoce kasaste konzistencije.
Ja bih na tvom mjestu krenula ispocetka sa dohranom.
Kuhala i nudila komade i komadice i pustala ga da mu to bude animacija, bez ikakvih drugih rekvizita. Neka se igra, gnjeca, baca, s vremenom ce nesto zavrsiti i u ustima.
Gledala da netko uvijek jede kad i on. Vi jedete svoje, a on brlja svoje.
Zlicu bi spremila u ormar na dulje vrijeme, i ostale pribore i rekvizite koje sad povezuje sa hranjenjem. Clean slate!
Obzirom da tvoj ionako ne jede neke kolicine dohrane i cica mu je glavni izvor hrane, briga te hoce li i koliko pojesti.
Ali kad odluci projesti, znat ces da jede hranu i da ima dobar odnos i razumijevanje hrane i hranjenja.
Dajem mu i komadu u ruku (u pauzama maltretiranja žlicom i bocom), evo danas je namazao pločice brokulom i popunio fuge od parketa rižinim stiroporom. Komadima se najčešće igra, katkad nešto stavi u usta pa ako je fino prožvače i ispljune. Ja često jedem ili glumim da jedem to njegovo, to ga ponekad privuče da proba. Ali ne i da proguta
maco, razmatrala sam to da mu se jedaći pribor toliko ogadio da sad bježi od njega pa da je ne znam kakav božanski nektar na njemu, ali kad je žedan bez beda pije vodu iz boce...i maloprije je (prvi put nakon valjda 2 tjedna) pojeo jedno 5 žličica kruške...tako da izgleda da nije u priboru stvar, nego u namirnici i tajmingu...ahh, koliko varijabli za tako jednostavnu
radnju!
Hvala cure na tješenju i savjetima, sad mi se to ne čini tako dramatičnim, možda ipak ne bude gnjevnih poziva iz vrtića.
Sori šta sam uzurpirala temu.
argente potpisujem mamicu i macu...
moja nije bila odbijač do polaska u vrtić...polaskom u vrtić poklopili su se razdvajanje od mene, prvi vrtićki virusi, drugačija hrana, nicanje zubića, ma čini mi sve u ta prva dva mjeseca...bilo je dana kada sam se pitala od čega to dijete živi...i da, bilo je dana kada su mm govorili: vaše dijete danas ništa nije jelo, pa dođeš kući a ono neće ni kod kuće...tada sam i ja kao ti popuštala, pa sam joj davala razne gluposti samo da nešto pojede...kao i ti, pokazivala sam joj strah i nesigurnost, pa je još više počela odbijati...na kraju, za utjehu
do vrtića, nikad nije stavljala ponuđenu hranu u usta, doduše osim rižinih krekera...samo je gnječila rukicama bez da je prinese ustima...sada joj se nekad desi i donese šta do usta...ja sam joj od prvog dana davala kašičicu u ruku, pa ona danas svojom grabi hranu i uglavnom propispa okolo, a nešto i ubaci ili u moja ili svoja usta...
još je on mali, i ako sam išta naučila je to da se djeca mijenjaju...
Ma, nisam ja mislila da mu se jedaći pribor zgadio, te da ga zato trebaš odbaciti.
Već da je stvorio krivu sliku da je jelo nešto što će mami napraviti ako bude baš jaaako dobra i dovoljno ga molila i zabavljala (jer je odbijač, ne zato što si ti nešto krivo napravila, da se razumijemo)...
A to je krivo i u svrhu mijenjanja toga, uvela bih totalnu promjenu. Izbacila žlicu, bocu, zdjelicu i nudila komade za u ruku, komadiće za vježbanje pincetnog hvata, mrkvicu, grašak, čašu za vodu (ev. bocu ako daješ adaptirano ili izdojeno) pa da vidiš igre i lovljenja po tanjuru.
I, pobogu, nemoj glumiti da jedeš njegovo, pa nije on blesav. Jedi lubenicu, breskvu, nešto osvježavajuće ako si već ručala. Kad vidi kako ti se sok cijedi možda i on poželi probati
ma bašće on probat svoje, ak ona jede lubenicu, to kod mojih nikad ne bi prošlo
Onda vi uopce niste jeli skupa ili ste i vi jeli kasice?
Ne znam, moj je najnormalnije klopao mrkvu i batat dok je ekipa oko njega jela srnetinu sa njokima. Mislim, pokazivao je on interes za nasu hranu, tanjure i ostali jedaci pribor, ali ne mere i gotovo.
Kod nas još uvijek sve isto, ona sad ima 12 i pol mjeseci. Nisam još full na poslu jer radim u prosvjeti i još sama za sebe pa imam još mjesec i nešto sitno lufta.
Više se uopće ne brinem oko toga kakvu hranu joj nudim. Nudim joj sve što jedemo i mi - jedino što skuham skoro neslano, pa mi onda sebi dosolimo.I onda si tako s nama sjedi, ima svoj tanjur i vilicu i onda prebire. Nikad ništa se stavi u usta. Ne dajbože da joj neko od nas proba dati - onda se strašno naljuti i počne dreka.
Pedijatar nas je poslao na sve moguće alergo testove i test za celijakiju. Nalazi će biti za tri tjedna pa ćemo vidjeti ima li to nekakve veze.
Maco, možeš ti pored mojih jest sve ali lubenicu ne ak i njima ne daš. Kaj ti misliš kak bi ja nahranila moje alergičare i kak bi oni normalno mogli jest u vrtiću svoju hranu, dok drugi slade svoje nepce?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 21.07.2014. at 07:14
Argente kad te citam kao da citam sebe. I sad ad vidim slike sbog djeteta prije godinu dana shvatim da je bio duplo okruglastiji nego sada. A zivio je uglavnom na mom mlijeku. To sto je tu i tamo pojeo koju zdjelicu pahuljica s vocem ili palentom je zanemarivo.
Sjetili ste me tog rizinog slada, kad sam s tim pocela zasladjivat tu i tamo je znao pojesti dorucak.
Uistinu ne moras brinuti da ce naviknuti na slatko.
Ja sam shvatila da djeca ili vole jest ili ne. Nema tu da smo mi mame u necemu pogrijesile. Tipa trebala sam poceti s povrcem...pocela sam s vocem.i sad hoce samo slatko. Nema tu pravila.
Uzasno je tesko gledati vlastito dijete koje nikakvu hranu nece pribliziti ustima tako da vas potpuno razumijem, ali vjerujte mi proci ce.
U vrticu je sve dugacije pa tako i jelo. Neka djeca super prihvate (pogotovo oni koji doma zezaju), a neki koji su super jeli pocnu zezat. Iako vecina djece lijepo jede jer gledaju jedni druge...
Kloto sve je to ok. I sama kazes da si i ti bila takva. H. Je prekrasna pupasta djevojcica i vjerujem da ce sve biti ok.
Argente ne sjećam se više točne cijene tog slada bio je preko 20 kn i nama propao jer ga nisam držala u frižideru kad sam otvorila, a stavila sam ga malo s rižom za prvi put i baš je htio jesti tako (a kažu da nije štetan taj slad kao šećer npr.)probaj ako voli slatku krušku možda će i druge namirnice s tim, iako me čudi da neće npr. bananu koja je isto slatka.
Ni moj nikad nije volio bananu. I dan danas ju jede samo s jogurtom.
Ni moj sin nije lud za bananom, a za sljive i breskve bi se prodao.
lp mame!
dugo me nije bilo ovdje imala bi jednu očajničku molbu ako bi mi se mogla javiti u inbox mama koja je imala pravog pravcatog odbijača dohrane, imamo 11 mj. i.... teško mi je iti to napisati ali ni jedan konkretan obrok još
da vas ne zatrpavam informacijama zbrda zdola (jer se trenutno nalazim baš u takvom psihofizičkom stanju) voljela bi razmijeniti koje iskustvo i čuti neki dobar savjet i utješnu riječ jer sam stvarno očajna!
napominjem da cura sisa!
eto!
Pa ova tema upravo tome i služi Blekonjo...kontam da je stvar u tome što je takvih trenutno aktivnih mama malo...ako su tu, one koje još nisu neka slobodno podastru svoje iskustvo jer i kod nas je identična situacija
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
