Moj stariji je sa šest mjeseci počeo sve jesti uredno po onoj tablici što ju dijele pedijatri: prvo žitarice s mlijekom, pa voćne kašice, pa povrće i konačno meso. Kako bi uvela jedan novi kruti obrok, tako bi bez problema ukinula jedan obrok na cici. Jedino što sam dugo mislila kako je premali za komade hrane pa sam miksala skoro do navršene prve godine, a onda je i baku koja ga je čuvala uvijek uspio navući da mu i dalje miksa. Pa sam ja odlučila da ću svoju curu odmah učiti na gnječenu hranu a zatim i na komadiće hrane. A ona, mala gospodična, neće ni kašice. Uglavnom, ima sedam mjeseci i uspijemo na dan pojesti oko pola (kršitelj koda)ove male voćne kašice, a ja uz to moram pjevati, pljeskati i plesati da se ne bi odmah gorko rasplakala. I nakon što pojede tu kašicu još se naklopa sa cice kao da danima nije jela. Ništa, probat ću svaki dan tako, uz promjenu okusa, možda odjednom poželi jesti. I ona jede dosta po noći, ali, iako sam umorna, nekako mi je milo, jer znam da će ta bliskost prije ili poslije prestati.