nema frke sutra pišem ogrooooman postnažalost!
 |
|||
|
|
|||
nema frke sutra pišem ogrooooman post
Blekonja, moja cura je prvi pošteni obrok imala s 14 mj kad sam krenula na posao.
Samo strpljenja... Samo strpljenja. Čuvaj živce i vjeruj da mora početi jesti. Jer hoće. Samo je pitanje kad.
Mojca, koliko si cca podoja dnevno imala prije i nakon uvođenja tog prvog obroka? Jesi li se morala izdajati na poslu? Kad si uvela drugi i treći obrok, mislim koliko brzo je išao napredak prema njima? Kad si ukidala dojenje, jesi li prvo ukinula dnevna ili noćna? Je li ti mala išla u jaslice ili ju je netko čuvao?
Posljednje uređivanje od Argente : 15.08.2014. at 11:21
Nemam pojma koliko podoja prije i poslije početka dohrane, non stop je visila na cici... svaka sitnica koja bi ju "uzrujala" bila je razlog za spajanje.
Počela sam raditi s 14 mjeseci, imala je, još ima čuvailicu, nisam se izdajala na poslu osim nešto sitno prva dva-tri dana dok se cice nisu prešaltale na novi režim.
Ne sjećam se kad sam počela s drugim i trećim obrokom, ali znam da sam pratila upute iz Kljuna, pa prema tome.
Prvo sam počela s ukidanjem dojenja po vani, dakle dnevnih, jer mi je već bilo dosta da za svaku sitnicu traži i dobija cicu gdje god joj padne na pamet... a nekih 6 do 9 mjeseci kasnije i noćnih, jer ih je bilo bezbroj, valjda svaki sat... bila sam premorena.
Smjehuljica je baš veliki cicoljubac... čak i sad 4 i pol mjeseca nakon naglog ukidanja dojenja (zbog terapije koja nije bila kompatibilna s dojenjem) ponekad govori da želi cicu. Čak je rekla da će ići cici kod tete A. koja doji svog 6-mjesečnog dečka.
evo me konačno!
unaprijed isprike za ooogroman post, ali nikako sažeti u malo sve što želim reći pa eto tko ima vremena i volje nek pročita...
curica mi ima 11 mj. i nemamo ni jedan jedini konkretan obrok....prvih par mjeseci je brljavila (uvodila sam malo voće malo povrće, žitarice, meso uglavnom kombinirala) to je bilo 1-2 ili nijedna žličica prvih 2-3 mjeseca, nisam paničarila na to, računala sam ok, ima vremena, e ali sada 11 mjeseci mi smo (tj. ja) sam pred zidom, toliko sam očajna da me boli želudac kad idem leći i kad se sjetim sutrašnjeg dana i dohrane [IMG]file:///C:\Users\Tudor\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\ clip_image001.gif[/IMG]
moram bit iskrena voćne kašice je čak jedan period jela čak i dobro par puta i oko 180-200 ml. da sam čak mislila da joj je to previše [IMG]file:///C:\Users\Tudor\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\ clip_image002.gif[/IMG]ali ručak n i k a k o ne prolazi....
miksam, ali nisam sigurna jel to u redu, svašta smo probali i finger food i gnječeno vilicom (doduše par puta jer mi se činilo da ništa posebno ne dobijam s tim-možda totalna greška ne znam) i da ima pribor i bez njega, hranu uglavnom pogleda ili čak ne pogleda kao danas komad ribe stavila sam joj ga ispred nosa i nudila u ruku, ma niti čuti da bi ga takla, jedino što hoće je kruh i njega čak traži da joj ga otkinemo i damo, ali ni to je nije volja svaki dan, neku hranu gnjecka, neku neće niti da dotakne, u usta rijetko rijetko da bi išta stavila, je jednom komad kapule (tražila me) ali ju je „pecnula“ (bila je malo ljutkasta) ali stvarno rijetko....
jučer i prekjučer uspjeli smo joj uvaliti 10-12 žličica blitve i krompiriće sa maslinovim uljem i malo soli ( da da pribjegla sam tome jer više ne znam što da radim [IMG]file:///C:\Users\Tudor\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\ clip_image003.gif[/IMG]ubijte me---- ali računam 11 mj. nije neki bed toliki) evo kako ..... 4-5 žličica vode i ispod stola 1 žličica (na prijevaru jer misli da je voda) blitve .....uopće nisam oduševljena tim načinom hranjenja najviše jer to nije njenom voljom nego na prijevaru i nisam sigurna što točno s tim dobivam, možda baš kontraefekt ali shvatite... očajna sam [IMG]file:///C:\Users\Tudor\AppData\Local\Temp\msohtmlclip1\01\ clip_image003.gif[/IMG]
jednostavno ne mogu niti zamisliti kako sam joj uspjela toliko namirnica uvesti kad ona ništa ne jede, u čudu sam...pogotovo zadnje vrijeme. jogurt ne jedemo, probala par puta, diže joj se želudac nakon prve žlice ne bi drugu niti pogledala, probala u voće kao danas pa jednu žlicu se zaletila i valjda osjetila malo kiselije i ne bi više otvorila usta nikako!
gluten nismo probali, pšenični griz i kruh jesmo (računa li se to da je uveden gluten??)
griz od pira jednom, dvaput skuhala ali kako ne želi, ja se nekako vrtim u začaranom krugu, izgubljena sam, ne znam više što da kuham kad sve završi u kanti
žumanjak sam (valjda???) danas počela uvoditi na jedvite jade na gore opisani način pojela je danas ravno 4 žličice e sad jel imalo žumanjca ušlo u nju tko to zna?? L
sisa ujutro kad se probudi oko 7-8
oko 10-11 voće i žitarice (jer je slabo kakala i sad nije nešto posebno bolje)
sisa (uspavljivanje, a nekad i douspavljvanje) onaj period kad je jela dobro voće povukla bi jednom i zaspala (znači nije joj trebalo) voće ju je zasitilo
oko 14-14,30 ručak (da bar ga mogu tako nazvati L)
sisa odmah iza toga jer ništa ne pojede
pa uspavljivanje na sisi oko 15-16 (čini mi se više dudlanje samo za uspavati se)
zatim još jednom kasnije popodne (nekad ja ovo forsiram jer sam u panci da je možda gladna i da joj treba)
i navečer ili za uspavljivanje ili prije u dnevnom dok još ne ide leći
i naravno noću ne znam koliko puta jer se ne budim - spava s nama!
e i da napomenem...ni jednom ni jednu uvaljenu žličicu nije izbacila vani svaku je progutala, ali kad neće samo zatvori donju usnu preko gornje i čini mmmmmm, plačucka i okreće glavu, ne pomažu ni glupiranja, ni igračke, ni slikovnice ni tv....ništa – ona je toliko skoncentrirana na odbijanje hrane da je ni jedna zabava ne uspije omesti! Sada je počela na pitanje hoćemo papati voće, ručak odmahivati glavom ne ne, a hoćeš sisu odmah se namješta, ako mi je u rukama ili pogleda u nju!
Prije par dana pedijatar je upoznat, nije se zabrinuo previše (za sada), ona ok izgleda sa 10 mj imala 8,5 kg i 72 cm (rođena u terminu sa 2760)...na moj zahtjev je vađena krv prošli četvrtak i pokazala je hemoglobin 100 (ref. Vr. 109) ali taj dan je dobila i temp. pa nam je rekao da on to ne bi računao jer je u infektu. da ponovimo kad prođe viroza. U pon. Idemo opet vaditi krv pa ću vidjeti jel to bio infekt ili nejelo!
Prve zubiće je dobila sa 9,5 mj, u zadnjih 20-tak dana izbijali su i izbili 3 dvojke, znam mogu biti i zubi, ali i druga djeca imaju problem s nejelom kad idu zubi, ali i prije i poslje jedu
Šta da radim? Imate li kakav pametan savjet!
Ukidanje dojenja? Ali što onda, AD? Ako ga ne prihvati, a ne projede se di sam onda?
Da joj opet nudim zgnječeno vilicom?
FF?
Zbunjena sam pa sam to zadnje vrijeme izbacila, ali da joj opet nudim zgnječeno vilicom? FF i ostavim je da se bačka sama i da je uopće ne gledam, možda šta i stavi u usta?
E i da danas je kad smo bili u gradu tražila rukama da joj damo ono što mi jedemo, jeli smo pizzetu, naravno nisam joj dala, ali duša me boli....
Huh svašta sam ja nadrobila onaj tko se prisilio da pročita nek me prosvjetli sve savjete prihvaćam!
ajme ne da mi editirat oprostite na ovim smajlić erorima pisala sam ovu litaniju u wordu!
Moja je malo bolje jela nakon što je dobila sirup željeza, hemoglobin je bio nešto ispod donje granice.
Strpljenja draga... Natjerati ju me možeš.
Blekonja potpisujem Mojcu, ja nemam odbijacicu dohrane ali je u jednom periodu užasno loše jela i ustanovljeno je da joj je hemoglobin nizak. Nakon terapije imam malu izjelicu.
Svakako još provjerite hemoglobin jer je jedan od simptoma bas nedostatak apetita.
I tih sirupa ima različitih okusa, pa se rapitaj koji je najukusniji.
Off: moja je sad imala neku virozu, toliko joj se svidio Panadol sa sam ju jedva uvjerila da više nije bolesna i da joj više ne treba.
Posljednje uređivanje od Mojca : 16.08.2014. at 07:43
Mojca, tnx. Ovo zvuči utješno. Čuvalici je dakle počela jesti?
Dok ne dođe na red sistematski s 1g, ja sam sebi išla provjeriti željezo, kontala ako je meni nisko možda je i njemuNikad bolje...mogu li meni željezo & co. biti visoko, a njemu nisko? Nekako sumnjam, jer apetita ima al samo za cicu, dosad je nikad nije odbio (znam da odgovarate Blekonji, samo kukam).
Blekonjo, tvoja je prema mome usisavač. A opet, moj je izjelica prema Klotinoj...
Argente kad mi je maloj utvrđen niski hemoglobin išla sam odmah provjeriti svoj i bio je na gornjoj granici referentne vrijednosti. Tako da nije povezano.
Ne mora biti da je kod tvog to problem ali zasto ne provjeriti.
Evo moj buco danas pljuje rizu, jutros krusku ni pogledat, a neki dan rizu jela, meso hoce, i mlijecno hoce, a opet je to bolje nego prije, ima je pa se ne brinem
Mene je Mojca jako bila utješila i - imala je pravo. Moja odbijačica dohrane je prije 10 dana, s navršenih 13 mjeseci počela malo otvarati usta. Još uvijek nemamo nijedan suvisli obrok, ali ona pomalo želi iskušavati hranu. I dalje je puno na cici, ali ja sam presretna.
<3 Mojca
Drago mi je da si se javila da potvrdis da prije ili kasnije počnu jesti.
Mislim, ova moja još uvijek neće doručak kako bi ja to htjela... Ali zato rastura za večeru.
Različiti su, kao i odrasli.
ajme nadam se da će se i nama isto dogoditi Kloto...počinjem krajem 9. mj raditi i ne znam što me čeka, to me užasava, ali evo Mojca kaže da je počela njena valjda će i moja tako
e da je meni ona prva, a osjećam se kao da nisam s prvom imala nikakvih problema (a i ona je dobar dio do godine dana odbijala), ali ni približno ovako
ni danas ništa od nas, jutros voće ni čuti, ma šta sve nismo radili, crtići, omiljena joj pisma, skakala ja, seka, teta joj, ona joj i probala dati, ma show ali njena koncentracija na nejedenje je fascinantna i kad je usredotočena na nešto drugo, strašno!
a ručak, laptop, voda, blitva i rižine pahuljice + žumanjak kojeg pokušavamo uvesti (moš misliti) to mi dajemo, a njoj ispred na hranilici, brokula, mrkva, tikvica u komadima.... ma ni čut, gnjeckala je ona to, čak je u dva puta išla kao pas liznuti (bez dodirivanja rukom)ali ništa ni jednom nije uzela i krenula prema ustima, a naravno mi smo uz vodu uspjeli uvaliti dvije žlice jedva jedva!
drvim po blitvi radi onih 10 žlica od neki dan, a i dobila sam domaće danas dva lista, pa da je iskoristim (da iskoristim hahahaha, da bar jede...iskoristim je samo za u kantu)
idemo u pon. ponovo vaditi krv pa tražim željezo ako nam opet bude nisko iako mislim da naš ped neće tako lako dati željezo
Možda joj je preveliki presing.
Ja sam to shvatila nakon jedne epizode: skuham joj tikvicu na kockice, stavim u zdjelicu, pokušavam ju nagovoriti da jede, ona uzima komadiće, baca po podu, razmazuje po stolu, po sebi... Igra se. Ja vristim u sebi, ali sam kao kul. Na kraju baci i zdjelicu...
Nakon nekog vremena izvadim ju, stavim na pod, krenem čistiti taj krš... I odjednom nema je... A ona ispod stola skuplja komadiće tikvice, stavlja u zdjelicu, pa vadi iz zdjelice i jede.
Posljednje uređivanje od Mojca : 16.08.2014. at 17:16
eh evo mene opet.... i dalje nula bodova pa počinjem kao i Mojca misliti da je forsamo previše pa čak razmišljam 3-4 dana ne nuditi ništa, možda zaboravipa joj opet dođe volja
nego kako se ja vraćam na posao 26.9. onako u primozgu negdje računam "ok ne jede, ili će se tati i svekrvi projesti ili postoji i solucija (ako mi budu nakloni na poslu) koristit ću onu stanku od 2 sata za dojenje" i sad doživim još jedan šok...to je do 1. godine života...i što sad?
ok imam još mjesec i nešto dana da se projede, ali isto tako znam da imam i tvrdoglavku ogromnu!
nalaz krvi i danas pokazuje nešto niži hemoglobin i još one neke vrijednosti su isto tako niske, bili u ped. dao joj Legofer sirup + C vitamin da uzima nekih 1,5 mj. pa ponovo vaditi krv, vagali se i od prije mjesec dana dobila samo 100 gr. (ako i toliko, vaga im je koma)
teta u ljekarni mi je dala tabletice C-vit one sitne za djecu
ne znam treba li nešto posebno uvoditi da joj ne bude kakva reakcija na C-vitamin?
da ga rastopim u vodi kaže teta, a nisam se snašla da je pitam ima li u kakvom drugom obliku C-vit, iako valjda bi mi ga dala
i ono što me malo zbunilo ped mi je predložio da možda zamjenim jedan obrok sise sa ili AD-om ili kravljim m ( kravlje ne bi za sad nikako još)
ako sam ga dobro razumjela ono u sredini dana kada ću biti na poslu, ali to mi ne pomaže dohrani nikako?
ma koma sam, toliko sam zbunjena i munjena da sam čak danas promislila da nisam ni trebala dojiti
Posljednje uređivanje od Blekonja : 18.08.2014. at 23:51
evo samo da prijavim nakon 13 dana od mog zadnjeg posta
mi smo samo jednom imali malo bolji ručak tjestenina (bez jaja) na pome, sa malo tikvice i kuhane piletine (mislim kombinacije) ovo je bio naš ručak samo je njoj dodana još i tikvica,
i tu brojim 7-8 žličica ali uz tešku muku,
ono što uvijek ide je kruh i to najbolje sam bez ičega, skoro uvijek kad joj ga ponudiš
prođe tu i tamo sa vivis namazom, ali nakon 3 zalogaja ni čuti više
voće odbija kompletno, miksano, gnječeno, u ruku
ali je zato danas pojela **** keksić u roku od 2 min doslovno
ja više ludim i ne znam što mi je činiti, plačem i zamišljam samo što će biti kad krenem raditi!
sutra imamo grašak s mesom za nas, da joj to ponudim, zgnječim i probam, hoće li je napuhati, jer osim sise ne jede ništa, to joj može stvarno teško pasti
OČAJNA SAM!
Blekonja, suosjećamMoj barem jede bananu i jogurt i ono što mu uspijem dati s tim u kombinaciji, i žvače kruh tu i tamo.
Jučer smo krenuli s adaptacijom, rekla sam da za ručak ne jede ništa. Kažu da ga neće forsirati, ali neće ni ostaviti gladnog, vidjet ćemo što to znači.
Pročitala sam negdje da djecu koja odbijaju ručak drže samo do 12 u jaslicama, je li to istina?
Što se tiče našeg ručka, zijevao je nekoliko puta na meso u saftu s tjesteninom, par puta je pogrickao paradajz iz naše salate (s maslinovim uljem i blago zasoljen) i to je sve. Kao što tvoja pojede keks, moj u roku od 2 minute pojede gotovu kašicu (voćnu), ali to nije rješenje.
Moj nije bas ovako ekstreman kao Blekonjina ( nisam bas proucavala cijelu temu pa ne znam za druge nejelice) ali isto jako slabo jede. Ima vise od 10 mjeseci, pojede vocni obrok tako tako ali ovaj kao rucak katastrofalno, vise od par zlicica nikako mu ne mogu uvalit... Nas dodatni problem je sto pljuca i to mu je jako fora. Znaci nakin par zlicica krene onako kao 'puhat' kroz usta i onda to izlazi van u svim smjerovima. Osim sto nista ne pojede napravi pravi svinjac od sebe, mene i okoline. Ne znam uopce kak na to reagirat. Prvo bi odmah prekidala hranjenje, al to mu je ustvari i cilj. Sad ozbiljno i ostro kazem Ne al mislim da ne pomaze. Eventualno ga dobijem ako ga zaigram s necim. Jeste imali iskustva s tim pljucacima-rasprsivacima? Ludim, svako hranjenje mi je tezi stres.
Argente, Blekonja, kako je u vrtiću, jesu li se adaptirali, jedu li?
Kod mene iznenađenje, u vrtiću jede sve (najprije nisam vjerovala, a onda sam po crvenilu oko čmara i povremeno po licu vidjela da očito jede). Doma i dalje skoro ništa (kruh, jogurt, banana, ostalo ako ga zavaram, i to samo par žličica).
Također, otkad je počeo sve jesti, prestao se buditi svaka 2-3 sata za cicanje noću (cica u 20 prije spavanja i onda ujutro oko 5).
Hatatitla, normalno je da beba baca hranu okolo, igra se, jednom će već skužiti da treba jesti, moj ima 13 mjeseci i dalje baca okolo, ja ne odustajem od nuđenja. Kašaste stvari jede sam žlicom,moš mislit kako izgleda i on, i hranilica, i ja, i sve okolo. Naučit će već.
Adaptacija nije baš slavno prošla, bolje reći, još je u tijeku
S hranom nikako - u vrtiću isto kao i doma, možda i manje. Pojede koricu od kruha, keksić-dva, poliže žlicu s toćom od maneštre ili gulaša, i prije spavanja mu daju 2 dcl mlijeka (kravljeg...al šta da radim).
U međuvremenu smo doma napredovali na cca 5 žličica jogurta i veliko otkriće -frape. Dakle u bocu s mlijekom mu umiksam breskvu, bananu ili neku gotovu voćnu kašicu i toga popije jedno dec i pol. Konzistencija mora biti tekuća, sad i sve kašasto u potpunosti odbacuje. Pojede i pokoji bobi štapić. Voli i čokoladu, ali to dobiva samo meni iza leđa. "Voli" - to znači da pojede jednu kockicu, čak ni toga ne želi više.
Nije uopće povećao broj popodnevnih/večernjih/noćnih podoja, to me čudi...
vidjela sam zgodan receptic na fb za kamuflazu voca, voce se zmiksa, naprave se kuglice pa se uvalja u integralni keks
i ja se dosjetila frapea iliti moderno smoothie
jel im dajete juhu u kojoj je povrce? moja kad sve pljuje hoce malo juhe
Da se pridruzim...
Moj mali M ima za par dana 10 mjeseci, i da se njega pita zivio bi od zraka.
Poceo je prihvacati dohranu s kojih 7-8 mjeseci, al onda ga je zahvatio gadni bronhitis, uslijedila hospitalizacija i u to vrijeme jedno dobrih mjesec dana nije uopce jeo nista osim sise. Nakon sto je ozdravio poceo je opet fino papati, ponovo postao lijepo bucmast, ali vremenom se situacija pogorsavala. Sad pojede maksimalno zlicicu-dvije. Ako mu odvratim paznju igrackama i knjigama, pojede i cijelu zdjelicu, al to odbijam raditi. Jedino sto tu i tamo pojede je banana. Prinesem mu cijelu babau ustima i on odgriza komade i zvace.
Finger food sam probala, al ne ide nam, gusi se. Ocito jos nije spreman, ili nemam pojma sta.
Cicu nikad ne trazi, ali ja mu vise puta dnevno ponudim, i uglavnom hoce.
Inace je alergicar. Ja sam iz prehrane skroz izbacila mlijecne proizvode i jaja. Citala sam da alergicne bebe inace slabije prihvacaju dohranu, jel ima jos koja mama alergicne bebe?
Bas sam klonula duhom
Gledam sve neke manje bebice u obitelji jedu ko lude, a on vristi cim ugleda zlicicu. Nekad place i kad cicu vidi
Pridruzujem se......curica danas ima 9 mj.i nista nista nista od dohrane ne prihvaca.....bilo koju kasicu skuham ona samo okrece glavu a ako joj i uspijem stavit u usta pocne radit onako kao da ce povracati.....osim toga hemoglobin joj je 111 i dobili smo zeljezo koke isto tako tesko prihvaca....il dobije proljev il povrati isti tren....dojimo bezbroj puta i pitam se sto ce biti kad krenem radit ......imam jos dvoje djece dojene o bez problema su jeli i kasice....bas sam frustrirana....malo da se pozalim.....inace ona napreduje ima 8800 i 74 cm...a rodjena s 3400.....
evo da se javim nakon duugo vremena
počela sam raditi, a cura se je ipak malo pokrenula po pitanju dohrane
ujutro doji i naravno budi se čim mi zazvoni budilica, sljedeći obrok je doručak tu i dalje prolazi samo kruh s nečim namazanim, sad smo se od vivisa prebacili na neki džem od kupina, (nije domaći
uopće nisam oduševljena s tim
od voća gricne bananu, mandarinu i krušku (ali najviše vani kad smo) one kombinacije sa žitaricama još ne prolaze,
e sad ručak....uglavnom ga pojede ali u mikro količinama i dalje, nešto više nešto manje voli, tjestenina gotovo uvijek prođe,
ribu ok prihvaća, piletina i crveno meso kako kad i u kako kojim kombinacijama, malo smo se pomakli i po pitanju povrća ali i to je na dane
ja je zovem škartočić jer kad god vidi da je nešto iz pekare ne misli se ni sekunde, grabi!
jogurt nisam nudila odavno, iskreno ne gleda mi se ona njena faca kao da je g**** pojela (mea culpa), ali spremam se opet ponuditi ga
ono što stvarno voli je panceta!!!
sisa dakle, ujutro, kad dodem s posla, napada odmah s vrata nebitno koliko dobro je ručala dva sata prije, još koji put preko dana i naravno uspavljivanje i noću više puta (ne znam, jer joj je sisa na izvolte)
sve u svemu pomaka ima, nisam oduševljena sa namirncama koje preferira ali što je tu je.....uglavnom borimo se i po našoj vagi dobili smo u mjesec i nešto oko pola kg! nije puno ali veseli
e da za par dana ćemo 14 mj.
Moja ima dana kad su doslovno svi obroci dvije zlicice, al jucer nesto bolje, i jutros, a posto je kuzim da voli slatko, ko mama, dam joj mrvu cokoladice, i pocela vristati za jos, seka svejed je uopce nije htjela
Odgađala sam pridružiti se ovoj grupi, misleći, pa ako sam imala problema sa dojenjem neću valjda i s dohranom. Irena ima 9,5 mjeseci. No, počeli smo nešto malo nakon 6 mjeseci i tijekom ljeta je bilo onako, činilo mi se ok, pojela bih žličicu dvije svega što sam joj nudila. Držali smo se manje više Rodine tablice, ali kako vrijeme odmiče nije bolje nego je gore. Prošli tjedan je imala neku virozu (osip usta-ruke-noge) i ja sam tih dana forsirala dojenje, a nisam baš inzistirala s dohranom. Sad kad je viroza prošla kad vidi žličicu stisne usnice, ništa ne želi ni probati već nekoliko dana. Jedina stvar koju joj nisam do sada niti davala, a pristaje uzeti u ruku i onako cuclati je korica kruha. Ima već 4 zubića gore i dva dole. Doji normalno, normalno mokrih pelena, uglavnom jedna do dvije dnevno ukakane. Ne stignem više ništa proučavati po netu jer mi ona uzima cijeli dan, zato se vraćam starom dobrom forumu koji mi je toliko pomogao kad sam krenula u potpomognutu oplodnju. Imam li razloga za brigu već sad, trebam li nešto poduzeti. Kad smo bili kod pedijatrice zbog viroze prošli tjedan, ona je bila sva oduševljena i otprilike po njenom ni ne treba ništa djetetu osim majčinog mlijeka do godine dana, da se ništa ne brinem.
Talia, javit ce se neko iskusniji sa savjetom, moja odbijacica vec dva dana lijepo jede, manje od seke, al bar ne pljuje, kod nje pali da za taj obrok mora biti gladna, mora joj biti fino i mora jesti sama
neopisivo mi je drago sto te vidim na forumu na djecjim temama
X imare41 prvotno napisa
Mislim da se ne trebas brinuti
Daj joj jos malo vremena
U gužvi sam ovih dana pa nikako da postam; mi smo završili u bolnici zbog teške anemije.
Moj savjet bi bio da inzistirate na vađenju krvi, ja sam pitala na sistematskom s godinu dana pa mi je pedica rekla da ona iz iskustva na pogled vidi da je s djetetom sve OK
U bolnici mi baš i nisu vjerovali da sam se trudila nahraniti ga...možda sam zabrijala, ali imala sam osjećaj da se svi zgražaju nada mnom i optužuju me, čistačice su komentirale kako su one počele dohranu s 2-3 mjeseca pa nisu imale problema...morala sam voditi dnevnik što je danas pojeo...No na kraju ili sam se ja skulirala ili su mi konačno povjerovali, stvarno su ispali svi super i korektni, maksimalno efikasni. Pregledali ga od glave do pete i uzrok je isključivo odbijanje dohrane (mislim, hvala bogu da je samo to, bili smo na Hematoonkologiji, možete misliti koje sam sve filmove vrtila tih pet dana).
Rekla mi je specijalistica da zalihe željeza kod isključivo dojene djece mogu potegnuti max do 9 mj. I sad kad gledam retrogradno, mislim da sam simptome anemije počela primjećivati tako nekako, oko 10 mj. (sad ima 14).
Glavni savjet koji sam dobila je izgladnjivanje (u tome su unisoni, od pacijenata preko pomoćnog osoblja do specijalista
U međuvremenu pojede ponekad ponešto - dosta voća, griz, zobni griz, jogurt, kruh, već spomenute štapiće, kekse, slatkiše
Probala sam sve vrste hrane, sve konzistencije, sve načine konzumacije, sam se hrani, u društvu, netko drugi ga hrani, uz molbe, prijetnje, igrokaze, na puštanje, prisiljavanje, na gladno, na sito, između - ništa...i kako biti uporan a istovremeno ne preuporan (on je npr. razvio PTSP od žlice, bježi čim je vidi)...a znala sam ga pustiti i danima bez da mu nudim išta...i još sad kad znam da mu se to ipak odražava na zdravlje, mogla bih plakati i vrišteći si kosu čupati od frustracije.
OK, i ovo što sam nabrojala je neki napredak u odnosu na prije par mjeseci, ali to su i dalje količine kao u 6-mjesečne bebe. Ima li negdje neki stručnjak koji se bavi ovakvom djecom? On nije mršav, naprotiv...
I Gabi25, imala si pravo - sad se nadam da će projesti kad mu se regulira hemoglobin kao i tvoja...da li netko od vas daje neke pojačivače apetita, B-kompleks ili sl.? Ne znam ima li to smisla, da mi ne bi opet tulio samo na cicu, mlijeko i voće...
Ajme Argente sta ste prošli! I još prolazite! Bas mi je zao, ali stvarno vjerujem da ce sada projesti.
Ja ne mogu shvatiti te pedijatre- pa zar je toliko tesko poslati dojenu djecu na vađenje krvi nakon 7-8 mjeseci, cisto da se vidi. Nego moras upasti u ovakvu anemiju i prolaziti sve ovo samo zato sto on njoj na oko dobro izgleda. Strašno
Moja malena je u to doba bila bas blijeda i to mi je bio još jedan znak upozorenja( osim sto nije imala apetita) da tražim vađenje krvi
Argente... uf!
argente, probaj proso može ko žitarica može i tekuće na flašicu, potrebno je malo posoliti.
Smjehuljica je "projela" kad je bila na sirupu željeza, baš je nekako bolje jela uz taj sirup, ali to nije ni blizu onome koliko neka druga djeca pojedu, a svjetlosnim godinama udaljeno od jedenja njene prijateljice s parka koja smlati dva tanjura graha za ručak.
Ona se i dalje drži onog pravila da pojede koliko joj stane u dlan... osim, otkad ne dojim, navukla se na slatko... toga bi mogla pojesti tonu. Sreća pa voli suho voće, pa nekako balansiramo tu njenu želju.
Iako, teta u vrtiću kaže da dobro jede... e sad, da li fakat dobro jede ili svi jedu još slabije... ne znam.
E da... sad ima 3 godine i 12 kg.
Uffff, Ardo, stvarno mi je zao sto je do toga doslo, bas ste se namucili
Drzim rucnonozne da se hb uskoro digne pa da ti sinko sam odagna sve brige i projede se svjetski!
Potvrda da sam ipak imala razloga za brigu je nalaz hemoglobina nakon sistematskog prošli tjedan. Referentna vrijednost je 120-170 g/L, a nama je 108. Nije nešto strašno alarmantno, ali definitivno se moram potruditi više, a ne razmišljati da je ok je super sisa i fino napreduje.
pozdrav, nisam nikad mislila da ću postat na ovoj temi jer stariju treba tjerati od stola..ali mala 17 mj je totalna kontra. S dohranom smo krenuli malo poslije 6 mj i do god dana sve po tablici prošli i sve je papala bez miksanja, ugl gnječenje vilicom, komadiće..ma perfektno. U zadnjih 5 mj cca ne želi jesti ništa slano. Samo bi slatko. Milk šnite, puding, kaksići su joj osnovne namirnice, tu i tamo uspijem ugurati koju žlicu juhe, griza, nekog povrća, variva. meso u nijednom obliku, krumpir samo pommes, riža nikako niti tjestenina. Ja sam više luda, ne znam šta raditi. Ima 17 mj i 9 kg, i obzirom da ima Down dr kaže da je ok i čak bolje da je sitnija nego da se borimo s pretilošću jer prije ili kasnije i to krene..kako vas čitam vaši neće otvoriti usta, uzeti žlicu u usta, a ona kontra zijeva, uzme u usta i onda vadi rukom, baca, pljuje..Ona nije nezadovoljna, plačljiva niti neraspoložena, super je samo je meni muka kad treba jesti.
Oprosti, ali kako s 17 mjeseci uopće zna za sve to što bi htjela? Pommes? Pa kud pommes djetetu od 17 mj?
Posljednje uređivanje od Mojca : 03.01.2015. at 11:27
Pa ja iskustveno mogu zakljuciti da vidi od starije sestre. I moje je dijete nakon godinu i pol pocelo brljati s hranom i odbijati ono sto je dorad uredni jela i nema druge nego nuditi i dalje ono sto se jede za rucak. Ja sam popustila pa nisam inzistirala na svim namirnicama koje mi inace jedemo (ne kazem uopce da je to dobro, samo eto, tako sam radila), ali nema zamjene rucka s cokoladom. To nemoj davati.
Ja sam popustila kad je bila bolesna sa slatkim, u stilu da bar nesto pojede i eto problema, pljuje sve sto nije slatko, sestra nije takva i jede sve i dalje, ovoj slatkoj vise ne znam sta bi nudila, cesto se sjetim da sam i ja takva, al ona to ne vidi
prošla sam isto sa twinsima kada su imali 14mj., njima je hgb bio 68 i 72.. O. je završio na transfuziji krvi a A. je pušten doma uz udarnu dozu željeza..U gužvi sam ovih dana pa nikako da postam; mi smo završili u bolnici zbog teške anemije.
Moj savjet bi bio da inzistirate na vađenju krvi, ja sam pitala na sistematskom s godinu dana pa mi je pedica rekla da ona iz iskustva na pogled vidi da je s djetetom sve OK
U bolnici mi baš i nisu vjerovali da sam se trudila nahraniti ga...možda sam zabrijala, ali imala sam osjećaj da se svi zgražaju nada mnom i optužuju me, čistačice su komentirale kako su one počele dohranu s 2-3 mjeseca pa nisu imale problema...morala sam voditi dnevnik što je danas pojeo...No na kraju ili sam se ja skulirala ili su mi konačno povjerovali, stvarno su ispali svi super i korektni, maksimalno efikasni. Pregledali ga od glave do pete i uzrok je isključivo odbijanje dohrane (mislim, hvala bogu da je samo to, bili smo na Hematoonkologiji, možete misliti koje sam sve filmove vrtila tih pet dana).
Rekla mi je specijalistica da zalihe željeza kod isključivo dojene djece mogu potegnuti max do 9 mj. I sad kad gledam retrogradno, mislim da sam simptome anemije počela primjećivati tako nekako, oko 10 mj. (sad ima 14).
Glavni savjet koji sam dobila je izgladnjivanje (u tome su unisoni, od pacijenata preko pomoćnog osoblja do specijalista
U međuvremenu pojede ponekad ponešto - dosta voća, griz, zobni griz, jogurt, kruh, već spomenute štapiće, kekse, slatkiše
Probala sam sve vrste hrane, sve konzistencije, sve načine konzumacije, sam se hrani, u društvu, netko drugi ga hrani, uz molbe, prijetnje, igrokaze, na puštanje, prisiljavanje, na gladno, na sito, između - ništa...i kako biti uporan a istovremeno ne preuporan (on je npr. razvio PTSP od žlice, bježi čim je vidi)...a znala sam ga pustiti i danima bez da mu nudim išta...i još sad kad znam da mu se to ipak odražava na zdravlje, mogla bih plakati i vrišteći si kosu čupati od frustracije.
OK, i ovo što sam nabrojala je neki napredak u odnosu na prije par mjeseci, ali to su i dalje količine kao u 6-mjesečne bebe. Ima li negdje neki stručnjak koji se bavi ovakvom djecom? On nije mršav, naprotiv...
ja sam bila slomljena, samu sebe sam krivila, a i ostali (isključivo dojenje do 6 mj a onda nacicavanje do besvjesti)
u bolnici su mi rekli da sam grozna mama jer sam eto skoro ubila svoju djecu i takoto..
imali smo kontrole 1xtjedno u bolnici uz dnevnu terapiju željeza kod kuće..
u početku je bilo užas, jer i dalje nisu htjeli jesti..ukinula sam dnevne podoje tako da su bili prisiljeni početi jesti konkretnije. svakodnevno kuhanje hrane bogate željezom a oni izbirljivi da te Bog sačuva.. moljakala sam, nekad gurala na silu od straha što će biti na kontroli, pjevala, davala im da jedu sami.. ma svašta smo izvodili. u sve što sam im davala sam uvalila nešto bogato željezom.. i mic po mic željezo je raslo, i evo sada su preživahni 4godišnjaci.
dojila sam ih i dalje bez obzira što su svi bili protiv do 19mj.
samo se oboružaj strpljenjem jer taj period dok ih ne "odčepi" zna potrajati i užasno je stresan.
sretno!
ne zna ona što bi htjela nego što joj se sviđa više to hoće, drugo baca i iskušava a ja popuštam jer eto..nema opravdanja i najmanje što mi treba da me netko napada zašto djetetu dajem milk snite ili pommes. Mi ga jedemo i kad ga mi jedemo jede ga i ona eto kako djetetu sa 17 mj pommes, a to da se mi ne hranimo po teblici zdrave hrane to se ne želim nikome opravdavati. Mislila sam da ćuu naići na neki iskustveno konstruktivni savjet na ovoj temi, a ne na upitnike..
Iz iskustva, moji su imali faze kad apsolutno ništa nisu htjeli jesti, nekada samo kruh i mlijeko, i ja sam strpljivo čekala da prođe. Nisam paničarila, jer sam, čitajući tuđa iskustva, uvidjela da dosta djece prođe tu fazu i da je najgore burno reagirati, jer djeca skuže da na taj način dobivaju pažnju i hranjenje postaje plodno tlo za različite vrste manipulacija roditeljima. Ja bih joj ponudila obrok - ako hoće, ok, ako neće, opet ok, ali ne bih joj nudila zamjene u obliku slatkiša, pomfrita i slične vrste hrane. Moja djeca svakodnevno jedu slatkiše, ali tek nakon pojedenog obroka, i našoj kući se zna da se slatkiš ne može dobiti ako kuhani obrok nije pojeden. Ako ne žele ručati, nema problema, ali onda ne mogu dobiti sok, slatkiš, niti išta slično.
Ako želiš, izvadi joj nalaze da budeš mirna. Ako su nalazi ok, ja bih pustila da je prođe ta faza, ali ne bih joj nudila slatkiše, sokove, pomfrit i slično dok ne počne normalno jesti.
Jedini je nacin da vasa obitelj ( svi skupa) pokusa promjeniti prehrambene navike u zdravijem smjeru. I sama kazes da je vasoj najmanjoj opasnost od pretilosti prilicno velika, pa ce trajna promjena na bolje u obitelji samo joj ciniti dobro.
Sve to sto ona voli moze se pripremiti na zdraviji nacin i moze nutritivno biti puno bogatije.
to nece promjeniti ukus ( npr. ja poham u pecnici , a ne u ulju. Mozes i krumpir tako pripremiti da izgleda kao pomes, ili drugo povrce.).
Uglavnom, kuhala bih za sve. Nudila bih isto svima. Ako nece , ne bih davala zamjenu u vidu slatkisa.
Za veceru bih ponudila nesto sto voli u zdravijoj verziji ( ne ducanskoj) . Nemam nista protiv pudinga i domaceg keksa.
i drugi dan opet ispocetka.
Oprosti, nisam mislila prozivati, samo opće je poznato da se.klinci lako navuku na junk... Mislim, nisam ni ja.puritanac u hrani... Ali sam odlučila da ona ni ne zna za ono što je fino, a loše po zdravlje.
I uredno jede suho voce umjesto slatkiša, jogurt s pekmezom umjesto vocnog jogurta.
Ja sam popustila pritisku okoline da mrsavoj dam kaloricniju hranu jer sam ispadala ko nemajka sto jede zitarice, voce, povrce, palentu, sir, jer treba se udebljati, ona je i dalje mrsava, i dalje jede sve, a seka odbija sve sto nije slatko, nema ni rucka ni vecere, samo dorucak prodje, smanjila sam i ad, i kad vidim da odbija sve, dam slatko, iako je bolest prosla. Otici cemo vadit hb, jer njoj nismo nikad, dok je mrsavica vise puta vadila, zbog strajkova i bolesti
Posljednje uređivanje od mare41 : 03.01.2015. at 21:00
Oh, digla se moja omiljena tema
Kod nas se situacija popravlja, udarna doza željeza radi svoje pa je hemoglobin nakon mjesec dana terapije već prešao 100. S klopom napredujemo dozlaboga sporooooo, izgladnjivanje stvarno jedino daje rezultate ali to je sklizak teren - trebam balansirati da ga ne izgladnim previše jer je onda prenervozan da pojede išta
Menu se nije baš proširio. Voće, žitarice, mliječno, slatko, krušnato sad ide k'o grom. Voće i žitarice - i dalje samo miksano, krušnato i mliječno - prolazi i u komadu, pokoji komadić mesa - samo pečeno i pohano, od povrća samo krumpir i to pečen. Slatko u svim oblicima.
Glavna vijest je da u vrtiću pojede nekad ništa, a nekad svašta: male količine ali ipak - i variva, i maneštre, na žlicu koja je doma i dalje neprijateljski objekt!
Dojimo malo, dva do tri puta dnevno, tj. noćno, jer je cica ostala samo za uspavljivanje...a noći su postale pakao, skoro svaku smo budni po par sati. Ne mogu skužiti je li to od gladi jer količine koje pojede po danu su i dalje smiješno male...i bocu dodajem...no to je već priča za "Ne mogu više ne spavati", tamo se još nisam prijavila
Pred malo je prohodao pa je sad nova nada da će mu ova novootkrivena aktivnost istovremeno otvoriti apetit i poboljšati san.
Disciplina, kako tvoji preživahni dječačići danas jedu? Reci mi da vole meso i povrće i da ne moraš za njima trčati sa žlicom, pliz?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
