Moj 6-godišnjak ima takve poteškoće s hranjenjem. U vrticu (u koji je krenuo s nepune dvije) i dalje ništa ne jede osim šnite bijelog kruha i vode. Dakle, gotovo pa natašte do 16h svaki dan. Živ, zdrav, medju najvećima u grupi. Doma vrtimo doslovno 3 vrste ručka iz dana u dan. Večere isto vrlo limitirane. Teško je, jako tesko, ali preživljavamo.
U Klaićevoj je bio uključen kod psihologinje Mare Vukadin koja se time bavi u tzv. “Piknike” - 2x tjedno i na radnu terapiju kod Ivane Bukovine. Uz to smo posebno još išli na senzornu. Ne znam kolko je to sve pomoglo bas za hranjenje, ali vjerujem da je za sveopći razvoj ipak bilo poticajno. Jer on osim hranjenja je imao problem i s taktilnim sustavom-jako dugo nije želio ništa dirati tipa pijesak, plastelin, boja... nije se volio maziti, grliti i sl. I druge su tu još poteškoće koje smo ranom intervencijom stvarno dobro izvukli.
Dobronamjeran savjet svima koji primijetite probleme s hranjenjem da malo preispitate i ostala razvojna područja (komunikacija, govor, motorika) jer uz poteškoće senzorne obrade može biti još razvojnih problema.