Ovu rečenicu ne mogu smisliti. A čujem je gotovo svakodnevno.
Naime, moja se rodbina osjeća pozvanom komentirati svaki aspekt odgoja moga djeteta-jedanaestomjesečnjaka, i to mi je počelo užasno smetati. Umorna sam od objašnjavanja (ionako im nijedan moj argument nije uvjerljiv). Skoro svaki dan slušam:
-jesi mu stavila soli/šećera u hranu? Ne, zašto? Pa to je skroz bljutavo! Jadan, čime ga hraniš! Mora svaki dan jesti meso! Hoćeš da mu ja napravim hranu pa da vidiš kako će sve smazati?! Pa i vi ste odrasli na kravljem mlijeku/medu/(kršitelj koda)u/šećeru/keksu... i šta vam fali?
( a djetetu dajem samo zdravu hranu, i trudim se nalaziti što kvalitetnije proizvode)
-pusti ga da plače, kad se isplače zaspat će sam. I vi ste plakali, i šta vam fali?
-do kad ćete ga voziti u tom koritu (AS), od toga se krivi kičma. I vi ste se vozili bez AS, i šta vam fali?
-zašto nema hodalicu? I vi ste bili u hodalici i šta vam fali?
Ima toga još, i još, i još...
Kako se vi nosite sa okolinom, ili samo ja imam tu "sreću" da me smatraju budalom koja pojma nema ni o čemu?