Zdenka, uživaj u sreći svoje potpune obitelji!
 |
|||
|
|
|||
Zdenka, uživaj u sreći svoje potpune obitelji
Hvala vam, a stvarno i uživam. Sad je za mene nakon dugo, dugo vremena došlo vrijeme pravog opuštanja. Cijelu sebe sam davala samo za to da dobijem djecu. Samo ja znam koliko sam od sebe dala da ih dobijem. Sada mogu u njima uživati, davati svoju energiju njima koji mi je višestruko uzvraćaju. Oni su prekrasna djeca - uživam u svakom pogledu na njih. Sam miris njihove kosice, njihove dječje puti ispunjava me blaženstvom. Kuća nam stalno odzvanja smijehom od njihovog prštavog veselja. Kaže meni M. jučer: "Mama, baš ti hvala što si izabrala ovako komično i zabavno dijete kao što je B." Rekla sam mu da je nisam izabrala nego dobila, ali da se osjećam od Boga izabranom zbog toga što sam dobila i njega i nju.
Svima vama koji čekate, koji možda još imate neke dileme, želim reći da se osjećam stvarno blagoslovljenom svojim životnim putem. To svoje posebno, posvojiteljsko majčinstvo smatram darom s neba, nečim što je baš po mojoj mjeri, zbog čega sam kao osoba narasla, a da ne kažem koliko sam sretna. Ponovit ću još jednom, ovoga puta i s B. u paketu: meni je drago da nisam rodila, jer ovo je moj put, ovo su moja djeca, to je moja obitelj.
Zdenka,
Zdenka
još jedno
prekrasno...
Zdenka2 prvotno napisa
ovo je predivno
ti nam dajes puno snage... prepoznala sam se u ovomejedva cekam dan kada cu i ja reci da uzivam.Cijelu sebe sam davala samo za to da dobijem djecu. Samo ja znam koliko sam od sebe dala da ih dobijem.
*
Hvala ti jos jednom Zdenka
šmrc.
Zdenka, divne riječi
Zdenka
zdenka.
Zdenka, divno je čitati tvoje postove i osjetiti toliko zadovoljstvo, sreću i ljubav koja izbija iz svake riječi.
Hvala vam svima, lijepo je od vas da se znate veseliti tuđoj sreći.
Leonessa je divno napisala da je posvojenje.proširenje onih uobičajenih granica sreće i otkrivanje nekih područja koja možda u životu nikad ne bi bili spoznali
To je točno tako. Naučila sam i na drugim primjerima u životu, a prije svega na svom majčinstvu da to hoćemo li biti sretni ili ne ne ovisi samo o objektivnim okolnostima nego i o perspektivi, stavu kojeg zauzmemo. Mi mame posvojiteljice smo svoj nedostatak pretvorile u svoju prednost i mislim da će se sve složiti sa mnom da smo sada i sretnije nego što bismo bile da tog nedostatka nije bilo, jer smo kao ljudi narasle, mnogo toga spoznale i znamo punim plućima uživati u našoj teško stečenoj sreći.
Već sam se par puta rasplakala na ovom topicu, a nisam bas nimalo plačkavica. Jednostavno toliko ljubavi, upornosti i sreće na jednom mjestu.
Nekako sam u srcu osjećala uvijek želju za posvojenjem, i kad sam saznala za problem neplodnosti kod MD nekako sam to sasvim smireno prihvatila, kao da sam znala da cu imati drugaciji put, koji nije nimalo losiji nego samo drukciji. Hvala puno Zdenka što svoju priču djelis s nama. Sve najljepše.
Zdenka avatar ti je svakim danom sve bolji i bolji , i stvarno se vidi koliko si ponosna svojom djecom
Zdenka, upijam svako tvoje slovo, svaku tvoju rijeć....Uživajte u beskrajnoj ljubavi koju si međusobno dajete...
Da, a to je zato što djeca rastu, postaju mali ljudi, sve više i više ima njihovih fora. Teško mi je bilo zamisliti kad mi je M. bio sasvim mali ono što mnogi govore da ljubav prema djeci raste zajedno s njima, ali to je istina. Ona jedna jezgra ljubavi je uvijek ista, osoba je uvijek osoba, ali na to se s vremenom dodaje toliko zajedničkih doživljaja i razgovora, a osim toga, djeca postaju sve ravnopravniji sugovornici, unose sve više i više svoje osobnosti u komunikaciju. Sad mi tek u potpunosti sviće što znači postaviti temelje nekim stvarima - ako su u ranom djetinjstvu uspostavljeni bliski odnosi može se očekivati bliskost i kasnije, ako nisu, to je zauvijek izgubljeno. Sada su mi djeca u onom predivnom razdoblju kada sve možeš s njima, a još uvijek su mala djeca i žele više od svega biti s tobom. Idemo s njima na izlet, planiramo i put u Italiju... veselim se vremenu koje slijedi. A veselim se i onome što dolazi iza - paradi njihovih prijatelja po kući, izlascima, dečkima, curama (M. već traži savjete!).Zdenka avatar ti je svakim danom sve bolji i bolji , i stvarno se vidi koliko si ponosna svojom djecom
Inače, moram reći da su mi djeca vrlo zabavna i vesela. M. ima onaj vid sofisticiranog, intelektualnog humora. Fore koje prosipa su da se okreneš oko svoje osi. B. je prava veseljačica. Nakon prvog perioda kad je bila dosta tužna otkrivam da je njoj život smijeh i humor. Užasno je smiješna, radi fore na svačiji račun, a najviše na svoj. Sad kužim da su joj taj humor i životno veselje pomogli da ostane normalna. Ona neprekidno izvodi, a mi se držimo za trbuh, uključivši i M. Čak i njegovu ljubomoru u odnosu na mene uspijeva liječiti humorom. Moji roditelji, koji su je već sasvim ravnopravno i djelatno uključili u svoj četverolist što posvojenih što bioloških unuka, stalno pitaju kad će im doći "show". I dolaze k nama na predstavu, naravno. A "show" svakoga dana otkriva sve više i više svojih divnih osobina, o čemu ću pisati kad uhvatim više vremena. Naravno, da ne budem nepravedna, ni pola mise ne bi bilo bez muškog dijela predstave.
Ovaj novi avatar mi je HAOS!
veselite se, volite i uzivajte
avatar me ostavio bez rijeći.
Kako je kod vas?
Avatar ti je
Hvala svima, ponukali ste me da napišem par vijesti od nas.
M. i B. su sada već pravi brat i sestra – doživljavaju svoj odnos kao nešto što je bilo oduvijek. Jest da je M. još uvijek ljubomoran, ali ipak kaže da 100% voli B. (moj račundžija). Za B. on je glavni uzor i motor u njezinom životu. Inače, B. je počela proces testiranja za školu – uskoro će i ona biti prvašićka, u školi velikog brace.
Kako se moja B. opušta, sve više dolazi do izražaja njezina prava osobnost. Ona je toliko slatka i umiljata. Uživam kad mi dođe, onako sitna i slatka, uvali mi se u krilo ili u krevet i mazi se. Uz to, pokazuje neke osobine koje mene iznenađuju i zadivljuju. Iznimno je darežljiva i nije joj do materijalnih stvari. Najveći dio onoga što smo joj poklonili je podijelila s djecom u domu, a još više toga je poklonila M. Sada dijeli i u vrtiću, uživa darivati druge.
Pokazuje i izrazitu socijalnu inteligenciju i opažanja. Glavni kriteriji prema kojem procjenjuje ljude je djelatna ljubav, naročito prema djeci. Izvanredno dobro luči istinske od formalnih odnosa i obraća tome daleko više pažnje nego M.
B. je u toj mjeri solidarna i altruistična da njezin životni poziv vidim u skrbi o drugima. Ona primjećuje što je potrebno drugima i spremna je to napraviti i to s veseljem. Već je nekoliko puta, kad je primijetila da sam umorna i shrvana, nagovorila M. da pospreme sobu „kao sunce“ da bi mene razveselili. Nono i nona su im dali korizmene kasice da skupljaju novac za djecu u Africi. Ona je tu kasicu potpuno napunila, raspada se od težine. Stavila je unutra sav novac koji ima. Budući da su na kasici slike afričke djece, pitala me gdje je Afrika, je li to daleko, jer bi im ona voljela to sama odnijeti da se s njima poigra i poljubi ih. Inzistira da dajemo novac prosjacima i jako se ljuti ako mi koji puta ne damo.
Točno zna obrazložiti zašto nekog voli više, nekog manje, a nekog uopće. Izuzev uže obitelji, na vrhu njezine ljestvice stoji moja mama. Njih dvije su legle jedne drugoj na dušu i prepoznale su mnoge slične osobine. B. skače i vrišti od sreće kad čuje da će ići noniću i noni, najviše kad zna da će spavati kod njih, ali i onda ako je to samo sat-dva poslijepodne. Isto tako i kad oni dođu u posjetu.
Evo jednog događaja koji me fascinirao kod B: Moja mama još od mladosti pomaže svim svojim starim i bolesnim rođacima i prijateljima koji žive u Zagrebu ili dolaze u bolnicu. Posjećuje ih, donosi hranu, počisti, opere, popriča s njima, utješi ih, bude s njima. Pomagala je tako mnogim ljudima i sada pomaže iako već ima dosta godina. Jedna od osoba o kojima mama sada brine tražila je pomoć baš kad je B. bila kod mojih. Mama je to riješila tako da je povela malu sa sobom. Tamo je učinila sve što je trebalo, a moja B., šestogodišnja curica, joj je u svemu pomagala. Toj ženi je poklonila svoju čokoladu. Ta stara i bolesna žena je plakala kad je gledala tu malu curicu kako joj pomaže, sva vesela što može pomoći. Kad se B. vratila kući rekla mi je da će opet ići s nonom „k onoj staroj teti, jer joj želi pomoći i odnijeti još čokolade, jer ta teta voli čokoladu, pa će biti manje žalosna.“.
Vidim da je za mene na red došla jedna nova velika lekcija, a učiteljica će mi biti moja mala kći.
Divni su, B. i M.
Predivno
Zdenka,
A za avatar se već nekoliko dana spremam napisati kako ti je prekrasan. Za rastopit se od miline.
Toliko mi je drago procitati lijepi izvjestaj.
I nevjerojatno koliko malo vremena prode, a da zeljena djeca vec postanu potpuni i integrirani clanovi obitelji, usprkos teskih trenutaka.
Veselim se za vas. Ljubi male andele
Ovaj mi je topic punjač baterija
kakva ste vi prekrasna obitelj
I ja kažem cmolj.
Bravo za malu B. Ona je jedan od onih primjera kako nekog nepovoljni životni uvjeti (pri tom mislim na boravak u domu) osnaže i oni to iskoriste u svoju korist. Mislim da svi mi možemo puno naučiti od vaše posebne male curice.
Krasno
Užitak mi je čitati o vašoj obitelji
I ja već danima gledam na kom topicu da se divim tvom avataru
Zdenka - divna mamo sa divnom decom
Baš ovakoOvaj mi je topic punjač baterija
Prekrasan avatar i prekrasna priča!
Zdenka, pisi i dalje
I nevjerojatno koliko malo vremena prode, a da zeljena djeca vec postanu potpuni i integrirani clanovi obitelji, usprkos teskih trenutaka.Da, kad se osvrnem iza sebe ne mogu vjerovati kako su teškoće koje su bile brzo savladane. Svakodnevno razmišljam o tome kako mi je upravo nevjerojatno da je od njezinog dolaska proteklo nepunih 5 mjeseci. Od problema s jelom, tugovanja za domom, otpora na svakom planu, ljubomore i sličnog došli smo do toga da smo svi jedni druge posvojili. Sad smo stvarno svoji. Vjerujem da će to još i rasti, ali već sada mi smo čvrsto povezana četveročlana obitelj.Bravo za malu B. Ona je jedan od onih primjera kako nekog nepovoljni životni uvjeti (pri tom mislim na boravak u domu) osnaže i oni to iskoriste u svoju korist. Mislim da svi mi možemo puno naučiti od vaše posebne male curice.
Ivanas, moram reći nešto i u prilog domu u kojem je boravila B., jer nisu svi domovi isti. Istina je da su mnoge stvari neminovno zanemarene i nepostojeće u domu, ali se ljudi ipak trude pružiti djeci osjećaj doma. B. nema i nije uopće imala negativan odnos prema domu. Dapače, silno je tugovala za nekim osobama iz doma. Ta emotivna povezanost, zajedno s osjećajem samosvijesti kojeg je u domu izgradila uz pomoć osoblja i djece bili su ono na čemu sam ja gradila u prvim tjednima nakon njezinog dolaska. Isto tako, omogućili smo joj kontakte s nekim, za njezin život iznimno važnim, osobama iz doma. Od tada je mnogo mirnija - povezala je svoj život u jednu cjelinu i to joj je pomoglo da posloži stvari u svojoj glavici.
Uglavnom, mi smo dobro, sretna obitelj kao i mnoge vaše obitelji, posvojene i neposvojene.
Zdenka želim vam da vam odnos uvijek ostane takav i da i dalje zračiš nesebičnom ljudskom ljubavlju koju daješ.
Imam jednu mamu u naselju u Njemačkoj kojem živim koja je posvojila svog malog petogodišnjaka nakon što je bio par godina kod nje kao njegovateljice dok se ne pronađe familija koja će ga usvojiti. Žena ima dvoje odrasle vlastite djece i jednog odraslog posvojenika koji joj je jako puno problema zadao u životu, bar ona tako kaže, zato ju je bilo strah posvojiti maloga dječaka jer se boji njegovog puberteta. međutim nagovorila su je njena odrasla djeca koja joj danas itekako pomažu oko malog dječaka. Ta žena također njeguje kod sebe novorođenčat čiji roditelji imaju problema u startu. Žena to radi s takvom lakoćom da je to za ponevjerovati. kako su moj karlo i njen mali dečko u istoj vrtičkoj grupi često se vidimo. bebe su kod nje po mjesec dana ili mjesec i pol i onda se pokušavaju vratiti pravim roditeljima.
Divim se njenoj hrabrosti i lakoći provođenja takvih prekrasnih dijela. Rastavljena je i sama podiže dječaka.
Zdenka
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom