Prekrasno i dirljivo!!!!
Drago mi je zbog Vas! Stvarno jedan lijepi isječak iz nečijeg života kojeg sam spremila u svoje srce jer ispunjava toplinom i ljubavlju.
Hvala ti na tome.
 |
|||
|
|
|||
Prekrasno i dirljivo!!!!
Drago mi je zbog Vas! Stvarno jedan lijepi isječak iz nečijeg života kojeg sam spremila u svoje srce jer ispunjava toplinom i ljubavlju.
Hvala ti na tome.
"Ja tebi nisam prijatelj, ja sam ti bratMama, i je vrlo važno, i znači da smo mi zajedno, a ne ... pored. Mi smo brat i sestra".
Izmedju svih lijepih forumskih prica koje ispunjavaju dusu, povremeno se pojavi poneka koja me posebno dirne, razmisljam zahvaljujuci (i) njoj kako je zivot zaista lijep. Ovo je jedna takva prica i zaista sam prosla citav spektar emocija citajuci sve do sada napisano. Tvoj prekrasni sin i njegova reakcija na sestru su posebno dirljivi, a od tebe se kao i toliko puta moze jako puno uciti o zivotu opcenito.
Put do vase kcerkice koji si opisala je cini mi se materijal za knjigu, a ne "samo" za jedan forumski post. Nacin na koji ste donijeli odluku, svi troje, kad, kako i kakvo drugo dijete traziti, vasa zrelost i iskrenost u suprostavljanju besmislenim argumentima koje ste dobijali, ustrajnost... ma, mogla bih kompletan tvoj zadnji post secirati red po red, jer je svaki edukativan, inspirativan i napokon velicanstven, jer odrazava divljenja vrijednu snagu i ustrajnost koja vas je dovela do zeljenog cilja. Duboko, duboko vjerujem da kada covjek nesto iskreno i ciste duse zeli, stvari se posloze da se to i ostvari - u pravom trenutku. Ova prica samo je dokaz tome.
Sve je toliko lijepo i zaista sam pocascena sto bar ovako imam uvid u jednu prekrasnu epizodu iz vasih zivota. Ceka vas prvi od vasih posebnih zajednickih Bozica i zelim vam svu srecu svijeta, sada i uvijek.
Tek sad vidim...Divno, predivno!
pa draga Zdenka, skoro da ništa ljepše od ovoga nisam pročitala
Koja prekrasna vijest, sretna sam radi vas, uživajte.
....
Kad smo donijeli odluku i krenuli u obradu razgovarali smo s našim roditeljima, sestrama, braćom, šogorima i šogoricama i drugim rođacima. Moram reći da su nam oni svi pružili razumijevanje i podršku. Išli bismo mi za svojim ciljem i bez toga, ali ipak je mnogo ljepše i lakše kad te tvoji najbliži razumiju i stoje uz tebe. Moji roditelji su malo brinuli kako će sve to doživjeti njihov ljubljeni unučić i nije li to previše za njega, no, kad su se osvjedočili da on želi sestru, umirili su se. Moja mama je bila malo zabrinuta i zbog naše želje da posvojimo starije dijete zbog toga što ga nećemo mi odgajati od najranije dobi i što će imati tko zna kakva sjećanja i kontakte s članovima biološke obitelji. Ja sam joj objasnila svoje razloge i da to zbilja želim, da se osjećam emotivno i racionalno spremnom. Jedna draga forumašica mi je u pp napisala da je "posvojenje starijeg djeteta više od ljubavi". To je jako lijepo rečeno, a mislim da je i u srž pogođeno. Pod time mislim da se u posvojenje općenito, a pogotovo u posvojenje starijeg djeteta ne bi smjelo ulijetati samo srcem nego čovjek mora zaista neke stvari znati i biti siguran u svoje postupke. Ja sam taj osjećaj imala - bila sam sigurna da se želim i mogu nositi sa svim problemima koje donosi posvojenje većeg djeteta. Meni je taj osjećaj sigurnosti ulilo iskustvo odgajanja mog M., mog predivnog, ali izuzetno odgojno zahtjevnog sina. Druga stvar koja mi je pružala sigurnost bila je Škola za posvojitelje sa svim znanjem, tuđim iskustvima i prijateljstvima koja sam tamo stekla. U tome smo se MM i ja potpuno složili - i on je bio za veće dijete.
Svojima smo odmah objasnili i kakva je situacija s posvojenjima te da nema puno nade, ali da mi ipak ulazimo u to. Ne damo li molbu sigurno nećemo dobiti dijete, damo li molbu, upuštamo se u neizvjesnu borbu, ali sa šansom da ipak dobijemo dijete. Tata mi je rekao da mu već sama naša namjera da posvojimo još jedno dijete grije srce i da misli da će se Bog pobrinuti da dijete i stigne k nama, jer smo dobri roditelji.
Kad smo predali molbu o tome smo razgovarali i s M. On se oduševio s mogućnošću da će dobiti sestru, s time da se je odmah odredio što se tiče dobi: "Mama, idemo se pomoliti da ne bude mala beba"! Nikako mu nije išlo u glavu to da ljudima ne daju dijete zato što već imaju jedno dijete. Njegove su riječi: "Mama, zašto? Pa dijete treba drugo dijete. Ja ću im reći da ste vi najbolji roditelji". S njim smo kasnije povremeno razgovarali o tome tek toliko da vidimo razmišlja li o sestri i je li možda promijenio mišljenje. Ali, on nije mijenjao mišljenje. Ostao je kod toga da želi sestru - kad je imao 6 godina, želio je da ona ima 5, a kad je navršio 7, 5 mu je postalo premalo i želio je šestogodišnjakinju. U mjesecima što su slijedili nastojali smo ne opterećivati ga previše s time da se ne bi uljuljkivao u lažne nade.
I tako je počelo čekanje na početku kojeg nismo znali da će se mjeseci pretvoriti u godine...
zdenka, suze mi naviru dok čitam ovu tvoju bajku s sretnim završetkom..prekrasna priča
i na ovo sam se rascmoljila.Zdenka2 prvotno napisa
Zdenka, ovo je divno.
ti si moj favorit od samog početka mog učlanjena na ovaj forum i zato ti od srca čestitam na ovoj prekrasnoj priči i želim vam puno sreće u životu.Priča tek počinje, a već sada je prekrasna..
Željno čekam nastavak
Meni je tako drago što je ova želja ispunjena! Želja? Želje! I to ispunjene sve do jedne.
Svi smo uz vas i s vama.
Suza suzu goni!Cestitamo od srca i zelimo novom clanu obitelji dobrodoslicu.
jako su me raznjezile i rasplakale izjave tvog sina. biti ce divan brat. cestitam svima od
Prekrasno.Sretna sam zbog vas.
Evo još jedne kojoj teku suze
prekrasno je to što činite
prekrasno je čitati što pišeš
uživajte,volite se beskrajno
prekrasno Zdenka
... i prekrasne su riječi tvoga tate...
neka vas Bog blagoslovi i vaš primjer neka grije srce svima onima koji idu vašim stopama....
predivno Zdenka,
čestitam od srca
Zdenka, mucam po tastaturi jer ne znam kako izreći sve ono što osjećam čitajući ovo.
Čestitam od srca! Blagoslov malenoj i vama!
a ona je došla taman kad treba
Neizmerno mi je drago. Čestitam od
Drago mi je što je još jedno dete dobilo mogućnost da postane predivan mali čovek kao i tvoj M.
Zdenka2 cestitam od
Svaka riječ mi se čini suvišna. Zato samo čestitke mami, tati i M.-u .
moram još malo Zdenka
Iskreno i od srca govorim, iako te ne poznajem i malo sam tu, ali me jako dirnula ova tema.
Zdenka tako si lijepo sve ovo napisala, iz svake riječi isijava nevjerojatna ljubav, toplina, nježnost... sreća... sve što treba!!!
sutra je sretan dan?
Vratili smo se od B. Dijete je već napaćeno tim predugim postupkom. Neć je nervozna koliko god je ona inače racionalna i da si objasniti zašto to tako dugo traje. Odgojitelji kažu da živi ni na nebu ni na zemlji. Nadam se da ima povjerenja u nas da će sve biti kako smo joj rekli.
Preko dana su se ona i M. prvo posvađali, a poslije su se lijepo igrali. Kad smo je vratili u dom nije se mogla odvojiti od mene. Sjedile smo tako nas dvije oko 45 min, ja sam je mazila, pričala joj koliko još puta spavamo, što je sve čeka do kuće. Dugo je trebalo dok je odlijepila umornu glavicu od mog ramena, a onda se je htjela još malo poigrati sa mnom. Pitala je, kada se sljedeći puta vidimo, hoćemo li je povesti zauvijek k sebi. Mi joj to stalno ponavljamo, ali je ona očito još uvijek u nevjerici. Ona je razumna djevojčica, ali je ipak još malo dijete i tko zna kakve se sve bure događaju u njezinoj maloj dušici. Jedva čekam da dođe, da bude ovdje, da može početi stjecati sigurnost i opuštenost, da odgoj može početi i općenito, normalni obiteljski život. Mislim da je pomalo muči i rastanak od osoba koje su joj bile bliske tamo, iako se je vezala uz nas i želi ići s nama. Još malo svi četvero moramo izdržati.
... nastavak priče o našem čekanju.
Moram priznati da sam nakon što smo poslali molbe neko vrijeme živjela u nerealnim očekivanjima. Naime, većina vas zna da smo mi s posvojenjem našeg sina imali ludu sreću, to jest gotovo da i nismo čekali. Obrada je i tada trajala dugo i predugo, no kad smo poslali molbe, nezaboravni poziv stigao je nakon pet dana. Drugi puta sam napisala molbu s mnogo više sigurnosti koje mi je dalo majčinstvo, mnogo rječitiju, mnogo osobniju molbu. I ona prva je bila osobna, ali ova je bila još osobnija i po mom sudu uvjerljivija. I tako sam ja, žena od pera, mislila da će moja neodoljiva molba ubrzo dati rezultate, da će se, možda ne tako brzo kao prvi put, ali ipak dogoditi onakav poziv, da će mene netko zvati da mi ponudi dijete. Međutim, od toga ništa. Osim što smo mi prije 6 godina imali ludu sreću, činjenica je da se i mnogo toga promijenilo, odnosno da posvojitelja svake godine ima sve više i više i da u Centrima zaprimaju toliko molbi da ih sve ne mogu niti pročitati. Dragi moji, ja sam imala prilike u Centru gdje je posvojena B vidjeti hrpu molbi samo od 2500 naovamo koja je bila visoka skoro meni do struka, časna riječ. Dakle, pozivi nisu stizali. Nikakvi. Onda je stigao jedan poziv. Radilo se o djetetu s izuzetno teškom mentalnom i fizičkom retardacijom. Nismo se mogli odlučiti za tako teško bolesno dijete. Nakon toga pala sam u razočaranje, misleći, pa zar zaista nisam zaslužila da konkuriram među ostalim posvojiteljima. Ali, nije se radilo o tome jesam li ja nešto zaslužila ili nisam nego o tome da način na koji sam ja očekivala da će se to riješiti jednostavno nije funkcionirao. Trebalo je promijeniti stav i aktivirati se.
Tako sam i učinila. Počela sam nazivati po centrima i domovima (iako meni za nazivanje nepoznatih ljudi, pogotovo administracije trebaju visinske pripreme). Posjetila sam dom u Nazorovoj, nazivala druge domove, nazivala centre. Obratila sam se i nekim ljudima za koje sam vjerovala da mi mogu pomoći tako da mi pruže informaciju ima li negdje neko dijete, kao i preporuku. Kratko rečeno, svi su ti ljudi prema meni bili benevolentni, ali to na kraju nije dalo nikakvih rezultata. U tom razdoblju postojala je jedna jedina mogućnost posvojenja, ali troje djece odjednom, od kojih je dvoje djece bilo bitno starije od M. MM nikako nije bio za to, a ja, koliko god sam već bila očajna, morala sam priznati da nisam sigurna u sebe imam li snage iznijeti tako veliki zadatak na svojim leđima. M. nismo baš ispitivali hoćemo li posvojiti ovo ili ono dijete, jer roditelji smo mi, a ne on, ali ipak smo morali uzimati u obzir i njega. Jednostavno se nismo usuđivali suočiti ga s činjenicom da bi dobio troje braće, od toga dva starija dječaka. Loše sam se osjećala nakon toga, čak sam i sebe prekoravala i preispitivala želim li ja doista djecu kad postoji mogućnost da dobijem troje djece, a ja se nećkam. Prevladao je razum, koji po mom mišljenju i inače mora biti prisutan kod posvojenja. Iznijela sam taj konkretan slučaj želeći biti iskrena i dati vam savjet da činite samo ono za što ste sigurni da doista želite i možete iznijeti.
Kad sam već krenula i aktivirala se nisam htjela odustati, ali prepreke su izbijale na svakom koraku. Mnogi tel. pozivi završavali su čuđenjem: Ali, gospođo, pa vi već imate dijete? Pa što vi hoćete? Pa zašto vi to hoćete? Znate li koliko mi molbi imamo? Katkad sam se osjećala kao da sa mnom nešto nije u redu zbog toga što želim još jedno dijete. U to vrijeme već smo čekali više od godine. Počela sam sve češće pomišljati na to da je naš ulazak u drugi postupak bio samo wishful thinking, da to nije realno, da gubimo vrijeme i energiju za nešto što se neće nikada dogoditi, a oduzimamo sve to djetetu koje imamo. Bilo je perioda kada sam obustavljala svoje akcije, privremeno odustajala, pa im se ponovo vraćala, ponovo se razočaravala. Dugo sam se kretala u tom začaranom krugu.
...
Ne, tek u četvrtak. Još moramo izdržati.sutra je sretan dan?
Mene valjda pucaju hormoni, pa ne mogu ništa suvislo napisati osim naizmjeničnih
Jako sam sretna zbog vas
Draga Zdenka, ovo me tako dirnulo, tako je bilo nama i našem djetetu u onom prelaznom periodu, koji je trajao nepuna dva mjeseca ali za nas ipak predugo... Držite se još tih nekoliko dana.
A ovaj drugi dio - čitam i učim.
zdenka!!
ne znam sto pametnog napisati!!?? ja sam odusevljena!! :D
presretna zbog vas i vase djece!!
ZdenkaJoš malo svi četvero moramo izdržati.
Ljudi ja sam izgleda stvarno premorena. Ona brojka 2500, trebala je biti 2005., naravno.
Zdenka...pa tek sad vidim ovaj topic!!
Čestitam cijeloj obitelji na sekici! I seki na svima vama!
Ajme, koliko puno ljubavi na jednom mjestu!
zdenka, oduševili ste me...želim vam puno puno sretnih trenutaka!!!!
Nakon tako dugo čekanja, još samo malo...
...
:D :D :D čestitke od
hrpa emocija mi se izmješala, smijem se, plačem . . .
prekrasna priča . . . željno iščekujem četvrtak, a mogu si misliti kako je tek vama
zdenka, tulim ko kišna godina na izjave tvoje dječice i uzbuđenje koje izbija iz tvojih postova!
Prekrasno, čestitam!
joj zdenka nism dugo navracala na posvojenja. tako mi je drago zbog vas. cestatam od srca
Ovo me bukvalno oborilo s nogu.Još na prvom susretu mu je rekla: "Ti si moj najbolji prijatelj u životu!". A on je odgovorio: "Ja tebi nisam prijatelj, ja sam ti brat!"
:D
Bata i seka
Sve cestitke, uzivajte u svojoj deci, svojoj velikoj radosti.
Predivna prica o upornosi, istrajnosti, strpljivosti koja se zavrsava najlepse sto moze. Krug je zatvornen, kao sama pises, imate sina i cerku, ste covek vise da pozeli ?
Retko je da neko uspe da usvoji dvoje dece u dansnje vreme.
Zato samo za vas posebni smajliji :i
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom