 |
|||
Po broju postova vidite da više čitam nego pišem (u stvari sam se odlučila logirati za uključenje u skupljanje uplata za Leonardin rođendan) no ova vaša životna situacija, kako ste se ustrajno (iz)borili i kako se sve lijepo posložilo me ponukala da se javim i to da vam svima 4 pošaljem veliki
Malo je reći kolika silina predivnih osjećaja trenutno struji kroz cijelu mene.
Zdenka2 prvotno napisa
najljepše mi je bilo što je ona, ležeći tako, dugo ponavljala: "Mama, tata, mama, tata....!
Slucajno sam naisla na ovaj topic i sad cmoooljim
Cestitam od srca
Predivna priča i predivna obitelj, želim vam svu sreću, ljubav i toplinu ovog svijeta, ovakve priče daju novu pozitivnu dimenziju ovom našem posivjelom svijetu , divim se vašoj namjeri, ljubavi i vjeri.
Zdenka, tek sad vidim ovaj topic i, uz isprike na zakašnjenju, od srca vam čestitam!
Želim vam puno sreće, ljubavi i prekrasnih trenutaka s vašom djevojčicom! Došla je zaista u divnu obitelj.
Zdenka, ti si prava sretnica !
Čitajući tvoje postove, osjeti se takva ljubav u obitelji (nadam se da je zbilja sve tako, vjerujem 8) ),
baš mi je srce na mjestu kad vidim da djeca dolaze u takav dom, sretno i piši nam!
bez riječiA kad smo došli pred vrata naše kuće on je stao pred nju i rekao: "B. spremi se na novi život!"
a mala harambašica izgleda kao moja mlađa, iste vragolasti pogled, čak i frizura!
mi je doma zovemo "sugar and spice"
znala sam da je kod nas posvajanje težak i dugotrajan proces, ali ovo što ste vi prošli...
sretno i pišite, svima nam to ispunjava srce
predivnoLjubav se polako gradi, svjesna sam toga, ali jako sam zadovoljna s onim što ona za sada pokazuje: povjerenje, privrženost, želju za suradnjom. Jučer smo se opet poslije čitanja i molitve svi zajedno pomazili, a najljepše mi je bilo što je ona, ležeći tako, dugo ponavljala: "Mama, tata, mama, tata....!
Znate da sam više analitična nego patetična, ali moram reći da je ovo jedna od najboljih stvari koje sam pročitala na ovom forumu. Anita, bolje od mene same si objasnila kako sam se osjećala prije dolaska B. - upravo tako, kao što si rekla, nisam bila nezadovoljna, samo sam osjećala da nedostaje jedan dio mozaika. Ta rečenica na jedan pozitivan način opisuje sve živote u kojima nešto nedostaje: kao ljudi možemo biti i potpuni i zahvalni i onda kada nam nedostaju dijelovi životnog mozaika... osjećam sklad, ravnotežu, znam da nepostojanje nekih određenih puzzli nije ovdje da nas muči, nego je samo pitanje trena kad će kompletna slika biti ispunjena, a do tada treba biti maximalno zahvalan za sve ostale djelove životnog mozaika........
Sve dolazi na svoje mjesto i to je tako, tako, beskonačno divno.
Nisam se baš javljala, jer smo u ludnici oko trke za dokumentima, a kad smo doma nastojim biti s djecom. Sve je i dalje OK i počinjemo ulaziti u ugodnu obiteljsku rutinu. Jučer je M. krenuo u školu i tu se osjetilo koliko on pomaže B. da se uklopi. Kad ga nije bilo bila je povučenija i tiša. Poveli smo je van da joj kupimo čizmice za snijeg i išli u troje na kavu i kolače. Ona je htjela da je oboje držimo za ruku.
Ona se svemu strašno veseli, stalno se smije, imaš osjećaj da je sretna što je živa. Jučer je bila prva stvarno mirna večer, bez eurofičnog divljanja prije spavanja. U tome se još moramo malo uskladiti, jer je ona očito navikla kasnije ići spavati nego M. Osim toga, ovih dana sam im čitala "Nikicu", nakon čega su imali potrebu crtati akcije Nikice i njegovih prijatelja i sami su se bacali u akcije. Zato smo jučer eksperimentalno preskočili Nikicu, a danas ću im ga čitati poslijepodne.
Uglavnom, sve lijepo ide. Još da obavimo svu tu gomilu formalnosti, upišemo je u vrtić i počnemo s Adventom posebno punim zahvalnosti.
I ja tako osjećam....Ajme srce mi lupa sto na sat.
Riječi ne mogu opisati moju radost zbog vas.
Čestitam vam od srca.
A B. mora da je jako dobra i posebna djevojčica kad ju je Bog poslao u vašu divnu obitelj
Isto sam tek danas shvatila da na slici nije M. i krenula na detektivski zadatak. I otada plačem (sreća da sam prehlađena pa nitko na poslu ne obraća pažnju na moje šmrcanje).
Zdenka..meni je tako divno citati te..
Meni je sve ovo zaista prelijepo....
Uživajte u svakoj sekundi
Zdenka tako vas je divno citati
ajme...predivno.........
s toliko ljubavi pišeš svoje postove, da ćak i meni kao muškom članu foruma, suze oči nakon nekih tvojih rečenica. Uživajte
Prekrasna priča o ljubavi, roditeljstvu, smislu života...
Zdenka2ići, sretno!
Ja sam se večeras nad ovim riječima zamislila.
To se i mene dojmilo.
Kako je lijepo vidjeti da dijete pronalazi pravu obitelj - jer očito je vaša obitelj baš prava za tu djevojčicu. Tako mi je drago da ste se našli, kad pomislim koliko ćete jedni drugima moći pružiti.
uživam kad opisuješ sreću tog malog stvorenja
ne stignem u zadnje vrijeme na forum, a na podforum posvojenja nisam ni inace cesto zalazila.
a sad bas ciljalo citam i tvoju i druge price.
bas griju srce.
Rijetko se javljam, ali nakon tvoje price jednostavno moram - srce mi se stezalo dok sam citala koliko muke ste prosli, koju agoniju iscekivanja, suze su mi kretale ne znam ni sama koliko puta, pa sam morala okrenuti glavu od ekrana da se ne rasplacem tu u uredu gdje mi svakog trena moze netko uci... a sad sam euroficna i presretna zbog vase srece
Cestitam vam svima od srca! Prekrasna ste obitelj
Zdenka2
Imaš prekrasnu djecu, a i oni imaju prekrasne roditelje.
Uživajte!
Ja mislim da imaš materijala i za knjigu, Zdenka.zdenak ja bih vrlo rado ovo imala na nasem portalu...jako je i inspirativno
Neizmjerno mi je drago zbog vas
Čestitam sretnoj četveročlanoj obitelji!
Prekrasna, pretopla priča...uživala sam čitajući ovaj topic. Želim da i sve ostale forumašice na ovom podforumu napišu ovakvu priču.
Božeeeeeeeeee
čestitke
Jooj sad sam tek pročitala sve ovo i to nakon što sam na sasvim drugom topicu ugledala atavar koji mi je zagrijao srce. Iskrene čestitke cijeloj obitelji i nadležnom Centru na izvrsno obavljenom poslu. Sva ta ljubav koju ste imali za to dijete morala je biti prepoznata, inače zbilja cijeli sustav ne bi imao smisla. Najveća nebuloza mi je kad se odbijaju obitelji zato što su već posvojili jedno dijete. Kao da i ta djeca nemaju pravo na brata ili sestru.
tek sad otkrila topic i saznala da ste posvojili jos jedno dijete - morala sam odmah procitati odpocetka.
prekrasno. inace vrlo rijetko placem na forumu, ali ovo...
nemam rijeci. zaista.
Mi idemo polako, korak po korak, dan po dan. Sada smo usredotočeni na našu malu obitelj, na nove odnose koji se u njoj oblikuju i na dnevne navike. B. nema nikakvih problema s jelom, osim što ne voli neku hranu, a mi tek učimo koju. Druga je stvar sa spavanjem, jer je ona navikla ići mnogo kasnije spavati nego M. Mi smo uložili puno u to da M. bude rano u krevetu, osim toga on ide ujutro u školu i mora biti odmoran, tako da tu nema kompromisa. Osim toga, čitala sam da ta dnevna rutina pomaže djeci u adaptaciji. Ali, trebat ću savjete od mama više djece kako savladati večernju euforiju dvoje temperamentne djece. Inače, B. počinje pričati o domu i vrtiću, prisjećati se ljudi i djece koje je tamo ostavila, a bili su joj dragi. Trebat će joj vremena da to preboli, a i svima skupa. Nemamo nikakvih većih problema, a svaki dan koji složimo hrpu, jedan je naš dan više i to mi ulijeva snagu.
Zdenka, da li je uobicajeno da posvojena djeca nekad posjete svoje odgajatelje i prijatelje iz doma, ili se to ne preporucuje?
Razmišljam upravo o tome, jer me je ona pitala možemo li posjetiti njezinu veliku prijateljicu u domu. Ja sam rekla da možemo, a što je preporučljivo, nažalost, pojma nemam. Naručila sam hrpu knjiga o adaptaciji i odgoju posvojene veće djece, a zasada postupam po instinktu. Mnoge stvari su različite nego kod M. koji je posvojen kao beba i zato tapkam oko sebe. U Školi za posvojitelje također nismo učili o specifičnim problemima veće djece. Ja zdravorazumski mislim da ne mogu niti smijem izbrisati šest godina njezinog života, da ona ima pravo na neke kontakte i sjećanja i da mogu samo svima nama dobro učiniti da to podržavam. Ono što znam jest da je posvojenoj djeci potreban osjećaj kontinuiteta njihovog života, dok mnogi posvojitelji inzistiraju na zaboravu onoga od prije i početku života od posvojenja. Zato sam joj odgovorila kako sam odgovorila.
joj, koji topic
srecom da sam sama u uredu pa nitko ne vidi moje suze
zdenka
Zdenka sigurna sam da si postupila ispravno (uvijek vjerujem da odabir iz srca svakako bolje pogodi nego ma koji savjeti iz knjiga). Ja se samo razmišljam o tome da je tvoja B. stara kao moj sin koji je jedan potpuno mali formirani čovjek i sve ono oko njega ga određuje i čini onim šta on je, tako da "prelazak B. iz jednog života u drugi" kako kaže tvoj M. mora dobiti svoje vrijeme pa ma koliko ga ona trebala. Čini mi se (govorim samo kao majka) da ona ima prava i na realne želje i na nerealna htjenja jer to je sve skupa jako puno za jedno malo biće koje ni do sada život nije mazio pa koliko te promjene bile na bolje.Poljubac tvojim ptičicamaRazmišljam upravo o tome, jer me je ona pitala možemo li posjetiti njezinu veliku prijateljicu u domu. Ja sam rekla da možemo, a što je preporučljivo, nažalost, pojma nemam.
Ja o ovoj situaciji zaista mogu samo hipotetski razmisljati, jer nje nisam dozivjela. Ali dok sam citala o B-inim pitanjima, i mene je strcnulo od tuge zbog toga sto mozda nece vise vidjeti ljude koji su joj prije bili bliski.
I vjerojatno je zaista vazno da se osigura neki kontinuitet i omoguci jos se da posjeti prijateljicu.
Ipak, to prijateljstvo vjerojatno nece moci predugo trajati, jer pretpostavljam da je jaz izmedju djeteta koje je dobilo obitelj i onog koje je ostalo u domu preveliki da bi ga djeca mogla uspjesno premostiti.
Jednom kad krene i u vrtic, naci ce novo drustvo i nova okolina ce joj vjerojatno biti toliko poticajna da nece niti imati puno vremena za osvrtanje unatrag. Djeca su iznimno prilagodljiva.
Vjerojatno ce vise na vama roditeljima ostati odgovornost da neke uspomene i odnose sacuvate od zaborava i fiksirate.
Ali, oprostite sto spekuliram o situaciji u kopjoj uopce nisam.
A zakaj, ja i ne mislim na neko doživotno održavanje kontakata. Ona je ipak vrlo mala i ne vjerujem da se radi o nekom tako čvrstom prijateljstvu. Radi se o žalovanju koje je uzrokovano premještanjem. To je prisutno i kod malih posvojenih beba, ali se manifestira drugačije i nije tako izraženo kao kod veće djece. Dijete mora promijeniti navike, upoznati nove ljude, zbližiti se sa svojom novom obitelji - a mi smo zajedno tek osam dana. Meni se čini da trebam ohrabrivati priče o njezinoj prošlosti, sjećanja itd. Dozvoliti i poneke kontakte, ali ne forsirati ih. Pred njom je novi život, ali ona se prema njemu može potpuno okrenuti tek onda kada odboluje svoje gubitke. To je sve dio njezinog života i ne može se izbrisati.
Zdenka, mislim da potpuno ispravno razmišljaš. Bit će sve super.
To razumijem, upravo tako sam se i ja osjećala na početku posvojenja.
Mi u početku nismo mislili da naš klinac treba posjećivati još i prijatelje, i mislili smo da će se ta stara prijateljstva ugasiti. Većina i je brzo, čak se mali funjio jer prijatelji nisu dovoljno često zvali ili njegove pozive doživljavali :D kako je on mislio.
Ali s jednim je dečkom održao vezu. Kad je prošlo prvih nekoliko mjeseci i on u više navrata izrazio želju da ga posjeti, išli smo ga posjetiti, pa pozvali za zimsko ferje ne nekoliko dana. Od tad se redovito viđaju, dečko provede po nekoliko dana kod nas gotovo svako ferje.
Zdenka, i ja mislim da razmišljaš u dobrom smjeru. Podržati ju i omogućiti joj posjetu prijateljici, ali ne poticati.
A što se tiče uspavljivanja dvoje hahara
Kontinuitet odlaska u krevet (popodne i navečer) održavamo (i kod nas nema kompromisa
Večernja euforija oko odlaska u krevet nam je svakodnevna i nismo je "riješili" tj. oni imaju svojih pola sata - sat za bacanje plišanaca po sobi i pričanje
Manje-više uredno zaspu između 21-21:30 h (stavljamo ih oko 20 h).
Koristimo "trikove" - ritual svaku večer (klopa, tuta, tuškanje, pidžama), smirivanje igre (oko 19 h - čitanje, crtanje, slaganje puzzli, ... ) i zajedničko buđenje - i ujutro i popodne ih prema potrebi budim (ili se sami probude) u isto vrijeme.
Pretpostavljam da će se kod vas situacija promjeniti kada B. krene u vrtić, a i kada se još malo privikne na cijelu situaciju
Još uvijek su ovo preuzbudljivi dani za nju
Naša Djevojčica je puno mlađa od vaše B, pa možda i nije za usporedbu, ali ti mogu reći kako se slična situacija razvija kod nas. Ona je prvih dana stalno spominjala svoje prijatelje i tetu, a onda prestala. Unatrag nekoliko dana je počela ispitivati kad ćemo ići u dom, rekla je da bi voljela vidjeti svoju tetu i igrati se s prijateljima.Razmišljam upravo o tome, jer me je ona pitala možemo li posjetiti njezinu veliku prijateljicu u domu. Ja sam rekla da možemo, a što je preporučljivo, nažalost, pojma nemam. Naručila sam hrpu knjiga o adaptaciji i odgoju posvojene veće djece, a zasada postupam po instinktu. Mnoge stvari su različite nego kod M. koji je posvojen kao beba i zato tapkam oko sebe. U Školi za posvojitelje također nismo učili o specifičnim problemima veće djece. Ja zdravorazumski mislim da ne mogu niti smijem izbrisati šest godina njezinog života, da ona ima pravo na neke kontakte i sjećanja i da mogu samo svima nama dobro učiniti da to podržavam. Ono što znam jest da je posvojenoj djeci potreban osjećaj kontinuiteta njihovog života, dok mnogi posvojitelji inzistiraju na zaboravu onoga od prije i početku života od posvojenja. Zato sam joj odgovorila kako sam odgovorila.
Mi smo prije nego je došla k nama pitali što učiniti ako poželi doći u dom. Njena odgojiteljica (jedna od rijetkih dobrih odgajatelja tamo) je rekla da prvih mjesec dana nikako, jer ona treba shvatiti da živi kod nas, da gdje god odemo zna da se vraćamo kući. U našem slučaju to znači da ona sad više ne pita jesam li ja njena mama, jesam li ja samo njena teta, gdje je njen krevet, i sl. U početku je znala govoriti da ona spava malo tu, malo u domu, što je pokazivalo nesigurnost i zbunjenost. Toga već dugo nema. Mogu reći da se Djevojčica smjestila kod nas dušom i tijelom.
Sljedeći tjedan planiramo posjet domu. Javit ću ti kako je prošlo.
Mislim da još nije vrijeme da bi vaša B. odlazila u dom. Razgovarajte o njenim prijateljima, ali u toplini i sigurnosti vašeg doma
Hvala Mareena, tako smo i mi odlučili. Meni je važno da mi je B. počela povjeravati svoje osjećaje, da ima dovoljno povjerenja da mi govori o svojoj ljubavi prema teti i prijateljici u domu. Jučer je u krevetu maštala o tome što bi im htjela poslati za Božić, pa ćemo tako i napraviti. Zajedno ćemo odabrati poklončiće, zapakirati i poslati im. Tako će ona imati neki osjećaj povezanosti, a bez izravnog kontakta. MM i ja smo razgovarali o tome da bi za sada za nju bilo prebolno da se s njima čuje telefonom, a kamoli da ih posjećuje. Kao što je bilo s vašom djevojčicom, ni ona još uvijek nije potpuno načistu kamo zapravo spada. Mislim da joj je racionalno jasno da će zauvijek živjeti ovdje, ali emocionalno to ponekad još poriče. Uglavnom, zove nas mama i tata, najveći dio vremena je zaigrana i vesela, a kad se rastuži da se utješiti. Sve to što ona prolazi čini mi se normalnim i prirodnim, štoviše, bila bih zabrinuta kada ona ne bi pokazivala emocije prema osobama iz prošlosti, jer bi to značilo da ne može voljeti.
B
Zdenka
Mi s Kikićem oduvijek provodimo ritual koji počinje oko 18:30; kupanje, večera, kratki crtić, čitanje knjige, odlazak u krevet (oko 20 h), pričanje priče, tiho pjevanje uspavanke, maženje, spavanje (u 21 h sigurno spava). Kad je došla Djevojčica, nismo mogli odoljeti i ne dozvoliti im da pjevaju iz sveg glasa, već po odlasku u krevet. Nikad kraja, nikad dosta, nisu zaspali do poslije 22 h. To se ponovilo tri večeri za redom i ja sam rekla, dosta. Pjesma, ples, skakanje, sve završava odlaskom u kadu. Tu počinje vrijeme smirivanja i nema rasprave. U krevetu nakon priče tiho otpjevamo jednu ili dvije pjesmice, a zatim je tišina. Najljepše mi je slušati ih kako dišu sve dublje i smirenije. Zaspu u roku od pet ili deset minuta.
Ni kod mene nema puno rasprave - čim dopustiš razigravanje prije odlaska u krevet nema spavanja. MM je par puta pogriješio kad se upravo prije spavanja s njima hrvao po krevetu - naravno da nakon toga od mira nije bilo ništa, dugo vremena. Jučer smo na nagovor B. počeli čitati Bibliju i najmanjima, pa je bilo više mira nego kod čitanja Nikice. M. je prosvjedovao, jer on tu Bibliju već zna napamet, ali ja se nisam obazirala. Mora i on podnijeti neke "žrtve". Kod nas je 18.30 sati prerano za pripreme za spavanje, jer M. dolazi iz škole između oko 4 sata, ponekad i kasnije ako se nekamo ode poslije škole, pa bi to poslijepodne bilo prekratko. Mi počinjemo oko 19. 30 da bismo u 20.30 bili u krevetu, a u 21.00 spavali. To je pola sata kasnije nego što je M. išao spavati prije dolaska B., ali pomalo ćemo vratiti to staro vrijeme. I moji vrlo brzo zaspu - nakon molitve i puse čujem ih da još 5-10 minuta šapću u krevetu i onda nastane blažena tišina. Nitko se ne budi do jutra.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom