Hvala na pitanju, dobro su. Pripremamo se za Božić i za praznike onako s punim srcem. Ja, nažalost, imam jako puno posla, ali nastojim što više toga odvaliti prije nego njima počnu praznici tako da im se mogu posvetiti, da možemo nekamo ići, primati goste, peći kolače, igrati se, itd. Baš ih se želim nauživati tijekom ovih praznika. M. je i dalje izvrstan u školi, sviranje mu je krenulo iznad mojih očekivanja. B. počinje shvaćati da je učenica, nije toliko motivirana kao M., ali joj ide sve bolje i može sve bolje. Kao osoba je procvala i kad mi misli krenu godinu dana unatrag, vidim koliko se sada pokazuje drugačijom, koliko su neke divne osobine isplivale na površinu koje su tada još bile zapretene ispod njezinih i mojih stresova, otpora i problema prilagodbe. I tada sam primjećivala da je topla i altruistična, ali sada vidim koliko je vesela, druželjubiva, duhovita. Ona je sretna što je živa, voli da svi oko nje budu sretni i trudi se oko toga. Intelektualno je jako napredovala - što više zna više je i zanima. Divno je gledati kako taj mali um upija i nadoknađuje propušteno i kako to malo stvorenjce uživa u svom sadašnjem životu, u svojoj obitelji, svima i svemu što je okružuje. M. polako već počinje "frajerisati", a u isto vrijeme je još mali mamin dečko, privržen i mazan kao i uvijek. Prva ljubav je tu, neka nova razmišljanja i novi pogledi, raste i napreduje. Sve mi priča o onome što osjeća i razmišlja, što se događa u školi i u njemu samome tako da s nekom sigurnošću očekujem buduće godine. Nadam se da se to povjerenje između nas neće ugasiti nikada. Jako su mi slatki oboje i neizmjerno uživam u njima. Zahvalna sam sebi, MM i svima koji su nas podržali i bili uz nas kad smo se borili za djecu. Bez njih bila bih pola sebe.