M. je imao slova svog imena nalijepljena na vrata svoje sobe. U akciji opremanja kuće sekinim stvarima, igračkama i slikama, odlučili smo i njezino ime nalijepiti na dječju sobu. Ali, M. je rekao da ne možemo lijepiti samo slova imena M. i B. nego moramo između nalijepiti slovo i. "Mama, i je vrlo važno, i znači da smo mi zajedno, a ne ... pored. Mi smo brat i sestra".

Sunce moje malo, kako se veseli seki! On se i inače jako voli igrati s djevojčicama, a pogotovo s takvim aktivnim curicama kao što je njegova seka. Ona nije povučena bubica, ni mala šminkerica, nego pametnica i harambašica. Zanimljivo mi je slušati njihov verbalni ping-pong, jer me zadivljuje koliko ona uspijeva kompenzirati razliku u znanju. M. ima daleko veće znanje i vokabular od nje, ali ona sve upija kao spužva. Željna je znanja. Za svaku riječ koju ne zna dovija se što znači ili pita i odmah je počinje upotrebljavati. Pametna je glavica, nema što! Imam osjećaj da će se brzo prilagoditi, jer je takva po prirodi. Testira granice, ali kad vidi da su čvrste, posluša. (He, he, ne zna ona da sam se ja izvježbala s tvrđim orahom od nje.) Želi pripadati, želi imati obitelj. MM se stalno uvaljuje u krilo i on je nosi. Često se događa da između mene i njega bira njega. A meni je već nekoliko puta rekla mama. Mislim da to ne bi išlo tako lako da nema M. Njega je odmah i bezrezervno prihvatila. Provela ga je kroz cijeli dom, sve mu je pokazala i sa svima ga upoznala. Još na prvom susretu mu je rekla: "Ti si moj najbolji prijatelj u životu!". A on je odgovorio: "Ja tebi nisam prijatelj, ja sam ti brat!"