Razmišljam upravo o tome, jer me je ona pitala možemo li posjetiti njezinu veliku prijateljicu u domu. Ja sam rekla da možemo, a što je preporučljivo, nažalost, pojma nemam. Naručila sam hrpu knjiga o adaptaciji i odgoju posvojene veće djece, a zasada postupam po instinktu. Mnoge stvari su različite nego kod M. koji je posvojen kao beba i zato tapkam oko sebe. U Školi za posvojitelje također nismo učili o specifičnim problemima veće djece. Ja zdravorazumski mislim da ne mogu niti smijem izbrisati šest godina njezinog života, da ona ima pravo na neke kontakte i sjećanja i da mogu samo svima nama dobro učiniti da to podržavam. Ono što znam jest da je posvojenoj djeci potreban osjećaj kontinuiteta njihovog života, dok mnogi posvojitelji inzistiraju na zaboravu onoga od prije i početku života od posvojenja. Zato sam joj odgovorila kako sam odgovorila.a zakaj prvotno napisa