hvala vam cure na svemu ja bi volontirala ali je problem sto tu di ja zivim nema ni jedan takav dom... nadam se da ce u buducnosti stvari sjesti na svoje i jednoga dana ( a nadam se uskoro) da cu imati svoje djete a nadam se i usreciti bar jedno malo tuzno srce....
no ima problem sto mene najvise zabrinjava... naime kolega od mog dragog ima sad vec 38 godina a ni supruga mu nije puno mladja. pokusavali su cijelo vrijeme imati bebu bili na svim mogucim pretragama i obadvoje mogu imati djecu, ali ocito ne skupa ( citala sam nesto o nekompatibilnim parovima ) bili su na hrpetini umjetnih oplodnja u Zagrebu, cak su pod zadnje digli tri kredita da bi u Njemackoj mogli platiti ali nista.....a nikada se nisu odlucili za posvojenje...sad im je vec relativno kasno...i onda se ja pitam cemu smisao zivota ako ostanes ˝sam˝.... ......radio si mucio si se cijeli zivot a u odredjenim godinama to sve padne u vodu jer jednostavno nesto ne dostaje...nekakva praznina u tebi...jer nisi dovjeka mlad....i nije ti uvijek do lumpovanja i kupovanja skupih nepotrebnih stvarcica, sto ce ti sve to ako nemas kome to sve ostaviti, ako nemas maloga covjeculjka koji ce se plakati kad mu neces kupiti najskuplju najnoviju igracku, a opet ce se veseliti kad dobije obicnu cokoladu....ili kad doces kuci mrtva umorna a ono se zatrci prema tebi i zagrli te onim malim slatkim rucicama i kaze ti mama.....pa ja mislim da nema vece srece od toga.....mislim da bi zaboravila na sav svoj umor.... no naravno nije sve tako lijepo i krasno kako se cini ali to su sve slatka iskustva vise u zivotu .....
no jos jedamput hvala vam cure i drzite mi fige da jednoga dana imam svog malog covjeka
cujemo se kiss kiss