zašto nije išlo prirodno?
Htjela sam prirodan porod. Na kraju nije išlo kako sam se nadala da će ići i sad pokušavam, dok je još friško shvatiti što se to 'desilo s mojim tijelom'. Svjesna sam da se o tome može samo nagađati, ali nadam se da će mi mame angažirane na ‘tematici porod’ možda moći pomoći u tome. Taj dan (prenijela šesti dan) bila sam naručena ne pregled u Varaždinu (izborom rodilišta htjela sam bebi i sebi omogućiti što bolje uvjete za prirodan porod). Ujutro je otišao sluzni čep (do tad sam bila skroz zatvorena), a kasnije sam shvatila da iz mene i dalje curka, pa još nešto kasnije da je to i vodenjak. Iako nisam gledala na sat (i tako do kraja poroda), znam da sam dodala još par sati kad sam trebala prijaviti vrijeme pucanja vodenjaka. Nije ni to na kraju pomoglo... Sve je bilo super, osjećala sam se dobro. Čak su se i trudovi počeli uigravati, a doktori su mi odlučili dati vremena i ne pregledavati me baš bez potrebe. Mala napetost je nastala kad su narasli bebini otkucaji (svako malo je taj CTG vikao piii – možda je to utjecalo na moje trudove?). Bila bih sretnija da je taj monitor bio u nekoj drugoj prostoriji. MM me tješio da se to događalo kad bih se ja pomaknula pa je sonda mjerila moju aortu i onda aparat zbrajao s bebinim otkucajima (zna li netko jel ima nešto u tom objašnjenju?). Ipak pustili me u dalje i cijeli dan i dobar dio noći sam se osjećala lijepo i imala trudove koji su u jednom momentu bili na svake 2 ili 3 minute i bili dosta jaki. I onda su se odjednom počeli smanjivati, a ja ne znam zašto. Znam da mi je bilo hladno i tražila sam sestru da uključi grijanje. Ujutro smo shvatili da grijanje ne radi i da smo uključili hlađenje. Je li to moglo utjecati? Spominje se da ženi treba biti toplo tijekom poroda, ali nisam nigdje naišla da se to dovodi u vezu sa samim trudovima ili njihovom učinkovitošću. Uglavnom, ujutro se na pregledu ustanovilo da sam ja i dalje otvorena samo za jedan prst?!! Znači i oni trudovi koje sam imala nisu napravili ništa, a u tom momentu ih više skoro pa i nemam. Dalje se stvari razvijaju tako da dolazi smijena koja baš nije naklonjena mojoj ideji o prirodnom porodu (valjda se onih jedinih dvoje našlo skupa u smijeni) i očito ih ljuti moj plan porođaja i što mi je smijena prije ‘dopustila’ sve što je. A meni ponestaje argumenata (trudova). I vadi mi se krv, zabranjuje voda, lopta, micanje, daje mi se antibiotik, pa drip, pa dolantin (koji bi trebao omekšati grlić maternice, a ja se potajno nadam i smanjiti bolove kad je već tak, ali ništa od toga – dobra stvar je bila što je bilo jasno da će njegovo djelovanje već dugo prestati do trenutka samog poroda). Unatoč tome sam se otvarala užasno sporo (valjda zato što sam komplicirana pa sam bila ljuta na te trudove koji nisu moji), na kraju je glavica uporno previsoko pa tek navečer (nakon tko zna koliko bočica dripa) i nakon što otkucaji na CTG-u padaju, ja bih rađe na carski, nego da se rade još neke međuintervencije (vakum i sl.), ali idem na onaj klasični ginekološki stol (umjesto stolčića) , doktorica naliježe na trbuh i ipak rađam... Koju minutu kasnije već smo na ciki i, naravno ja presretna i sve bih odmah mogla izpočetka, ali... ostaje veliki upitnik – što se desilo da je išlo tako? Smatrala sam se idealnim kandidatom za prirodni porod (predivna trudnoća, ja optimistična, podrška od svih od kojih treba...). Uh, nisam znala da će ispasti ovako dugačak tekst, ali ne stignem ga sad skraćivati. Nadam se da će netko imati više znanja, iskustva da mi pomogne shvatiti zašto se moje tijelo ‘zablokiralo’.
 |
|||
Odgovori s citatom
!
Ms. Mar prvotno napisa
(i možda poneki jastuk), čak i ljeti (zbog bolnica u kojima imaju klimu, pa nahajcaju ).
, ali sve ono suprotno od navedenog su uobičajeni bolnički postupci, neprepoznati kao veliki potencijalni blokatori fizioloških procesa u porodu.
.
Nije tema, ali ipak moram reći da mi je ovo iskustvo puno značilo u trenucima problema sa dojenjem. Nema toga koji bi me uvjerio da 'nemam dosta mlijeka', da mi 'mlijeko nije dovoljno kalorično' ili što sam sve čula... Sto problema, ali Bartol i ja se gledamo sa razmaka od 20 cm i znamo, ne sumnjamo - sve što nam treba je tu.
