Dakle ovako - sa mojim mužem sam u vezi 10 godina. Danas smo u sretnom braku i imamo sina. On je Makaranin, ja Zagrepčanka. U cijelom tom desetljeću doživjeli smo svega dvije-tri neugodne situacije u kojima su se spominjali pojmovi dalmoš i purgerica, a jednom nas je neki pijani dečko presreo s namjerom da se "obračuna" s mojim mužem... On nije konfliktna osoba, čak niti uvredljiva, pa je sve ispalo ok.
Iako i dalje vjerujem da je većina ljudi normalna, te da se usijane glave ipak najviše skupljaju na mjestima kao što su nogometni stadioni (gdje mi ne odlazimo), ne mogu pobjeći razmišljanju o tome kako će se školarci jednoga dana odnositi prema našem sinu. Djeca zaista mogu biti surova, osjetila sam to davno i na svojoj koži, no to je jedna druga i duga priča. Mihovil će sigurno pokupiti neke riječi od mojeg muža, možda će govoriti nekom mješavinom zagrebačkog i dalmatinskog... Kako će klinci na to reagirati? Ili već na samu činjenicu da mu je otac Dalmatinac?
Zanimaju me vaša iskustva. Sigurna sam da na ovom forumu ima još takvih brakova...