Pretražujem ja ovaj forum pa čitam, i čitam, i čitam, i čitam…… Ovdje zbilja ima svašta za pročitati ☺ Onda se napokon jednog dana i ja odlučih učlaniti, poslah jedan-dva površna posta, no i dalje sam svako malo pred monitorom zahaklana baš na ovu stranicu još uvijek u potrazi za smislom. I tako vam ja čitam i čitam……
Naime, iz svega toga revno pročitanog stekoh dojam kako su ovdje sve same supermame!! (i jedan supertatek ☺ ). Ajd dobro, ako nisu sve, onda su sigurno većinom. One se znaju brinuti o mužu na svim mogućim nivoima na kojima se o mužu treba brinuti, pa onda i o djeci (kad ona dođu na svijet, otud ovaj redoslijed); znaju ublažiti njihove traume pri polasku u vrtić, znaju koje knjige u točno kojoj dobi treba o-ba-vez-no čitati prije spavanja i gdje ih najpovoljnije kupiti; One stignu imati i prijateljice i hobije, pa naposlijetku stignu čak i podijeliti s virtualnim nama svoju apsolutnu upućenost ama baš u sve.
Mislim aleluja, bez trunke ljubomore ili zavisti koju bi neke mogle isčitati iz navedenog, već svaka čast, skidam kapu, blago onom tko teeeee imaaaaa….. itd, itd.
No kako ja nisam takva, niti imam ambiciju ikada i postati, pitam se nakon svega što će biti s mojom djecom, kakvi će se ljudi iz njih razviti obzirom na golemi propust koji sam napravila ne čitajući im prije spavanja?!?! Što će biti (primjera radi) s djecom iz radničkih obitelji gdje roditelji odlaze na posao u pet-nula-nula, s istog se vraćaju krajnje isrpljeni čak i za redovne obaveze prema domaćinstvu da bi navečer zaspali gotovo prije svoje djece?!?! Od njih znači nikad ništa??? Što bude s djecom kojoj se nikada ne kupi…… ovak, ovdje sam počela sam nabrajati sve one stvari s tobožnjom etiketom “must have”, ali sam odustala i pobrisala. Oni koji će imati iole razumijevanja za sav ovaj tekst znati će o čemu govorim.
Nesavršena kakva jesam, a što sa zadovoljstvom priznajem, odgajam svoju djecu na način da im pružim sigurnost i povjerenje, a u ostalom im prepuštam da se razvijaju sami. Potičem ih i ohrabrujem, ali nikada mi ne pada na pamet učiti s njima. Čak nemam pojma što uopće u školi uče. A imaju sve petice. Zamislite?!?! Medalje u sportovima. Njihovo informatičko znanje bi vas iznenadilo, a i u tome su “samouke”. Priče im se objavljuju u školskim časopisima. Godišnje budu pozvane na toliko rođendana da nam je to postala stavka broj tri u kućnom budžetu. Ne poznajem bolji osjećaj od ovog sad dok pišem kako su moja djeca premašila moja očekivanja. Vjerojatno zato što sam očekivala samo da budu zdrave i sretne.
However, nakon svega, ne mogu a ne zamisliti se što bi tek bilo da sam im čitala prije spavanja…..? Ovo prenaglašavanje "čitanja prije spavanja" koristim kao parabolu na ukupnost onih metoda odgoja koje se ovdje zagovaraju, a koje ja sramotno neangažirana, eto propustih……