Nesavršena mama

[leonessa]

Ono što danas pamtim kao najradosnije trenutke iz djetinjstva je sjedenje u krilu mog dedice dok zajedno listamo jednu iz zbirke slikovnica "Maja", mama i ja zajedno razvlačimo tijesto za bučnicu, bakine priče prije spavanja, tata i ja u berbi kestena... ne može mi nitko reći da je druženje s djecom nepotrebno ili da to čini superroditelje.

To je jednostavno djetetova potreba, baš kao što je potrebno raditi i zaraditi za život. Zbog toga se iz dana u dan trudim svim silama odvagati i zadovoljiti te potrebe na oba nivoa, duhovnom i materijanom. Ponekad to činim uspješnije, ponekad mi je puna kapa svega, pa zakažem, ali u svakom trenutku sam svjesna koliko im znači naše druženje i bliskost.

Rasprava o superroditeljima, eliti i tome sličnom mi je totalno bespredmetna i ne da mi se komentirati.
Moj komentar se odnosi na onaj dio o nepotrenosti uključivanja u djetetove aktivnosti

Baš tako Linda, potpisujem, ni više ni manje.

[TeinaMama]

danas sam skuhala svoj prvi pravi rucak za goste, a imam 31 godinu.

čestitam
zbilja
ja sam to učinila s 30 i bila sam jako ponosna na sebe 8)

dosta nabijanja kompleksa...

ja volim svoje goste. nikad ih ne zovem na ručak koji bi ja kuhala .

Ja sam prvi ručak za goste skuhala kad sam se udala (sa 22 godine) i pozvala vjenčanu kumu, kuma, frendicu i njenog dečka i svog brata. I mislim da je to to. Ručak je bio super, svi su me hvalili, pokazala sam da znam skuhat i dosta. Ne volim kuhati, a pogotvo ne za puno ljudi. I mislim da to nema veze su titulom super mame.
Ne vidim kako bi ja bila super mama dok provodim u kuhinji vrijeme koje mogu provesti igrajući se sa djetetom.

[leonessa]

I da, najljepši dio dana mi je čitanje mom sinu pred spavanje, i nema te stvari ili posla zbog kojeg ću te dragocjene trenutke propustit...

[seni]

I da, najljepši dio dana mi je čitanje mom sinu pred spavanje, i nema te stvari ili posla zbog kojeg ću te dragocjene trenutke propustit...

isto tako. samo je u mom slucaju kcer.
upravo smo na knjizi:
George's Secret Key to the Universe
by Stephen Hawking, Lucy Hawking
u njemackom prijevodu.
odlicna knjiga o tajnama svemira upakirana u zgodnu pricu.

"Lesen ist Abenteuer im Kopf"

[Zdenka2]

I da, najljepši dio dana mi je čitanje mom sinu pred spavanje, i nema te stvari ili posla zbog kojeg ću te dragocjene trenutke propustit...

Također. I bude mi baš žao ako je on preumoran ili nezainteresiran.

[babyiris]

Nisam sve pročitala, ali ono što jesam, dovoljno.

U svih ljudi tinja strast za autocenzurom radi prihvaćanja okoline pa će netko obrisati dio posta za koji zna da bi mnoga usta graknula.

Nastojim živjeti po svome pa me nervira kad okolina nešto forsira, ali zato rado prihvaćam nove informacije i dobronamjerne savjete. Ne volim etiketiranja pa se ne bih nigdje svrstala.

Jula sam pročitala, ali mi se ne sviđa. Radije bih kao literaturu ljudima preporučila Adele Faber i Elaine Mazlish. U njihovim knjigama nalazim mnogo bolji pristup (Kako govoriti da bi tinejdžeri slušali i kako slušati što tinejdžeri govore, Kako razgovarati s djecom da bi bolje učila kod kuće i u školi Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije...)

http://www.fabermazlish.com/

Njihove ideje moguće je koristiti u komunikacijji sa svim generacijama. Iskustveno mogu potvrditi da pristup prolazi i kod jasličara i kod bračnih partnera, a i kod školaraca.

Kako mi je obrazovanje struka, mogu reći da je mama koja je otvorila temu jako dobro postupila što se tiče učenja djece. Roditelji ne smiju učiti s djecom. Mogu ih uputiti u pronalaženje problema, ali ne i raditi umjesto njih jer im time dugoročno štete.


Inače, nisam sklona ne kupovati proizvode određenih proizvođača samo zato što proizvode adaptirano. Taj mi se dio čini dosta agresivnim. Ako vidim da su određeni proizvodi dobri zašto bih kupovala neke lošije samo zato jer taj proizvođač proizvodi i nešto što ja nikad ne bih kupila, niti odobravam.

[alanovamama]

Potpisujem leonessu/čitanje

[sanja74]

Zadnjih mjesec-dva smo počeli uspavljivati K. uz čitanje slikovnica. To je doba dana kad je skroz mazna, otvorena, kad zajedno maštamo, razgovaramo, pričamo, grlimo se.. Malo čita ona meni, pa ja njoj sve dok ne zaspi. I to mi je prekrasno.
Ne mislim da je to njena, već zajednička potreba. I zadovoljstvo.

[seni]

Kako mi je obrazovanje struka, mogu reći da je mama koja je otvorila temu jako dobro postupila što se tiče učenja djece. Roditelji ne smiju učiti s djecom. Mogu ih uputiti u pronalaženje problema, ali ne i raditi umjesto njih jer im time dugoročno štete.

nije mi jasno kako se upucenost u ono sto dijete uci, sudjelovanje u edukaciji, kao i iskrena zainteresiranost za skolu i skolsko okruzenje djeteta prevodi u "raditi i uciti umjesto njih"?

[rinama]

Kako mi je obrazovanje struka, mogu reći da je mama koja je otvorila temu jako dobro postupila što se tiče učenja djece. Roditelji ne smiju učiti s djecom. Mogu ih uputiti u pronalaženje problema, ali ne i raditi umjesto njih jer im time dugoročno štete.

nije mi jasno kako se upucenost u ono sto dijete uci, sudjelovanje u edukaciji, kao i iskrena zainteresiranost za skolu i skolsko okruzenje djeteta prevodi u "raditi i uciti umjesto njih"?

to ni meni nije jasno. pa naravno da ne radim zadatke umjesto njega, a to što volim pregledati knjige i bilježnice prije nego ih stavi u torbu za slijedeći dan, smatram da se time potpuno informiram kao roditelj nebi li možda na vrijeme uočila neke eventualne probleme. ako i pronađem neku grešku, nikad u nju ne uprem prstom, već mu kažem da mislim da nije sve točno i da još jednom provjeri gdje je pogrješio.
ili kaj, dal bi možda bilo bolje pustiti ga da naniže loše ocjene, pa da tako "uči na svojim greškama". meni je ipak draže (a i njemu) kad ga navečer kroz igru ispitam engleski, onako bez pisanja ili prirodu, vidim dal mu ide ili nešto još treba proraditi. To sve skupa ne oduzme mi više od 15 minuta, a ako je takav način loš, javit ću vam za par godina pa vi nemojte raditi tak kak ja radim.

[ms. ivy]

godinama sam daleko od toga, ali zanima me kako se ovo uklapa u juulovsko (nemojte se sad obrušiti) predavanje odgovornosti. odn. gdje je granica između pomaganja/usmjeravanja djeteta i preuzimanja njegove odgovornosti.

ah - pretpostavljam da ovisi o dobi.

[Zdenka2]

Moj sin je prvašić koji se tek privikava na školu. Ja ipak nikada ne radim umjesto njega, ali volim imati uvid u ono što se radi u školi, jer je to dio života mog djeteta. I on ima, koliko to može imati, uvid u ono što ja radim i čime se bavim. To je za mene pitanje povezanosti između članova obitelji, a s roditeljske strane i pravovremenog nadzora. Pa djeca ne mogu sama sebe odgojiti. Ima primjera uspješnih koji su bili prepušteni sami sebi, ali to sigurno nije najbolji roditeljski put. O sebi ne mislim da sam supermama ni natčovjek, naprotiv, mislim da sam čovjek s mnogim slabostima, ali se trudim, a osobito se trudim oko svoje djece.

[rinama]

godinama sam daleko od toga, ali zanima me kako se ovo uklapa u juulovsko (nemojte se sad obrušiti) predavanje odgovornosti. odn. gdje je granica između pomaganja/usmjeravanja djeteta i preuzimanja njegove odgovornosti.

ah - pretpostavljam da ovisi o dobi.

nemam pojma, tek sam na pedesetoj stranici "vašeg kompetentnog djeteta", za sad mi je zanimljivo i ne kosi se sa mojim načelima, a do ovog dijela o učenju još nisam stigla.

[babyiris]

Kako mi je obrazovanje struka, mogu reći da je mama koja je otvorila temu jako dobro postupila što se tiče učenja djece. Roditelji ne smiju učiti s djecom. Mogu ih uputiti u pronalaženje problema, ali ne i raditi umjesto njih jer im time dugoročno štete.

nije mi jasno kako se upucenost u ono sto dijete uci, sudjelovanje u edukaciji, kao i iskrena zainteresiranost za skolu i skolsko okruzenje djeteta prevodi u "raditi i uciti umjesto njih"?

to ni meni nije jasno. pa naravno da ne radim zadatke umjesto njega, a to što volim pregledati knjige i bilježnice prije nego ih stavi u torbu za slijedeći dan, smatram da se time potpuno informiram kao roditelj nebi li možda na vrijeme uočila neke eventualne probleme. ako i pronađem neku grešku, nikad u nju ne uprem prstom, već mu kažem da mislim da nije sve točno i da još jednom provjeri gdje je pogrješio.
ili kaj, dal bi možda bilo bolje pustiti ga da naniže loše ocjene, pa da tako "uči na svojim greškama". meni je ipak draže (a i njemu) kad ga navečer kroz igru ispitam engleski, onako bez pisanja ili prirodu, vidim dal mu ide ili nešto još treba proraditi. To sve skupa ne oduzme mi više od 15 minuta, a ako je takav način loš, javit ću vam za par godina pa vi nemojte raditi tak kak ja radim.

Zašto ne s njima sjediti za knjigom? Jer djeca s vremenom dobiju averziju prema učenju i ono postaje obveza, a ne igra i zabava što bi moralo biti. Neki i ne počinju učiti, ako nema roditelja u blizini. Neki bježe od knjige glavom bez obzira... i što ih se više tjera, sve manje žele.

Ne biti nezainteresiran, već ne biti nasrtljiv i naporan. Dakle, upućeni pozadinci.

Ima još jedan knjiga idealna za tu temu.
Revolucija u učenju - kako promijeniti način na koji svijet uči · Jannette Vos ; Gordon Dryden , a i Buzanove knjige mogu biti osvježenje.

[ms. ivy]

u glavi mi je onaj primjer "ako ga ujutro morate dizalicom izvlačiti iz kreveta iako mu alarm zvoni na vrijeme, pustite ga da kasni u školu dok ne shvati da je sam odgovoran za to".

zanima me kako se to primjenjuje na stvaran život.

[Lutonjica]

vjerojatno nikako u našem školstvu
osim ako će ti biti aposlutno svejedno što ti dijete ima brdo neopravdanih sati (ne znam koje "kazne" danas postoje vezano za to)

[AdioMare]

Ja pazim kako koja obaveza.
Ona koja je bezbolnija - pustim, no ne da mi se baš pustiti da mu se ozbiljnije stvari obiju o glavu iako su njegova odgovornost, što god JJ rekao na tu temu.

[mama courage]

u glavi mi je onaj primjer "ako ga ujutro morate dizalicom izvlačiti iz kreveta iako mu alarm zvoni na vrijeme, pustite ga da kasni u školu dok ne shvati da je sam odgovoran za to".

zanima me kako se to primjenjuje na stvaran život.

prvo, stavljati ga ranije u krevet.

inače, isti problem ima moja rođaka s devetogodišnjom curicom. ova ujutro tako razvlači da mami već para izlazi na uši. ako me netko može uputiti na neku konstruktivnu raspravu ili savjet (link), bila bih zahvalna.

pustite ga da kasni u školu dok ne shvati da je sam odgovoran za to".

jel ovo juulova izjava ? :?

[ms. ivy]

potažit ću točno (i nadati se da će me netko preduhitriti ).

ali i stavljanje u krevet je oduzimanje odgovornosti.

[AdioMare]

ali i stavljanje u krevet je oduzimanje odgovornosti.

Evo nas opet!

[mama courage]

ali i stavljanje u krevet je oduzimanje odgovornosti.

Evo nas opet!

umirem od smijeha!

[ms. ivy]

[seni]

dobro pitanje, ivy.

ja ne uzimam odgovornost od moje kceri. odgovornost je uvijek njena. i jako mi je drago kada ona sama sa svojom uciteljicom neke stvari dogovara. i prvenstvono, nismo jos do toga sasvim dosli, ali krecemo se prema tome: odgovornost ima prema sebi, svom zivotu, ne prema uciteljici ili meni.

dijete najvise "uci" od nas, kroz to sto mi jesmo. dakle ja ne "foliram" svoje dijete kroz nesto sto bih ja "trebala" raditi, reci....

netko koga skola kao roditelja ne zanima, mislim da moze mirna srca to svom djetetu i reci. odnosno dijete to i onako i ovako savrseno osjeca. i ne mislim da je to nekakv minus.

ali mene skola jaaaako zanima i to isto tako mirna srca svojoj kceri i pokazujem.
ja osobno obozavam, knjige, znanje, edukaciju. to mi je vazno. i sretna sam da mogu u tome sudjelovati. zaista uzivam kad mi ina prica sto je bilo u skoli, pokazuje biljeznice, knjige....kad zajedno nesto trazimo po enciklopedijama, kada idemo u nasu tjednu posjetu knjizari gdje si ina bira knjige....itd

medutim problem je sto vrlo cesto ljudi koje ne zanima ta "akademska" komponenta, imaju neodoljivu potrebu sarkasticno komentirati druge i drugacije. i da budem pomalo ostra, vec mi je puna kapa toga.

o tome cu kad stignem, radni naslov:
"zasto su u trecem reich spaljivali knjige, sto je precasni jorge imao protiv aristotelove poetike, zasto je cool ne imati pojma tko je w. shakespear, da li se protiv knjiga i edukacije treba cijepiti?"

[ms. ivy]

ah, seni.

[Zdenka2]

u glavi mi je onaj primjer "ako ga ujutro morate dizalicom izvlačiti iz kreveta iako mu alarm zvoni na vrijeme, pustite ga da kasni u školu dok ne shvati da je sam odgovoran za to".

zanima me kako se to primjenjuje na stvaran život.

To sam provela kod najmlađe sestre kad je bila studentica prve godine i upalilo je. Ali kod sedmogodišnjaka? Niti slučajno. (Doduše, uopće ga ne moram izvlačiti dizalicom, jer voli ići u školu).

[BusyBee]

Kod nas je upalila izjava da je njena zadaca njena duznost i da smije odluciti da je ne napise, ali da mora biti spremna nositi se s posljedicama koje ce izreci uciteljica. I da kasnije ne smije kukati da nju uciteljica nije pohvalila i ostalo sto je kukala inace.

S odlaskom u skolu, kazem da je to njena duznost i da je kuzim da joj se ponekad ne da, ali je podsjetim da joj je uvijek na kraju lijepo u skoli. Pomogne kad joj se "povjerim" da ni ja bas ne uzivam svaki dan ici raditi, ali da je najteze krenuti, poslije je ok.

[seni]

u glavi mi je onaj primjer "ako ga ujutro morate dizalicom izvlačiti iz kreveta iako mu alarm zvoni na vrijeme, pustite ga da kasni u školu dok ne shvati da je sam odgovoran za to".

zanima me kako se to primjenjuje na stvaran život.

o gore navedenom, ti ne mogu nista reci, jerbo curka ide rado u skolu, a i jutarnji je tip.

siroti juul, sigurno mi se stuca. je njegove "savjete" (koje jako cijenim) uzimam kao "konceptualne skice", a ne doslovno.

globalno, gledam da ina korak po korak preuzima odgovornost, a koja je to kolicina odgovornosti, ovisi o subjektu, objektu, radnji i situaciji.

[seni]

Kod nas je upalila izjava da je njena zadaca njena duznost i da smije odluciti da je ne napise, ali da mora biti spremna nositi se s posljedicama koje ce izreci uciteljica. I da kasnije ne smije kukati da nju uciteljica nije pohvalila i ostalo sto je kukala inace.

bb je to lijepo sazela. to je moj stav na tu temu.
prakticnog iskustva JOS nemam , jerbo je mojoj curi nezamislivo da ne napise zadacu i jerbo nasa uciteljica ima stav: ako nisi danas napisala, mozes i sutra (pod uvjetom da se to ne ponavlja svaki dan)

[BusyBee]

Mi smo imali traumatican pocetak skole, s puno suza i otpora.

[mamasch]

Mislim da svi mi ovdje dobro znamo kaj se krije iza naših razgovora, savjetovanja, pa čak i svađa potaknutih kritikama - svi mi želimo biti što bolji ljudi, roditelji, partneri, koliko god nam to naša narav omogućuje.
Griješimo, pa se ispravljamo, svoje naučeno prenosimo više-manje uspješno na naše potomke.
I život ide dalje, nečija djeca su odlikaši, nečiji super-sportaši, netko ide redovito na razgovore kod školske pedagogice, a neki su sasvim prosječni, zdravi klinci.
I Zemlja se dalje okreće, a mi svi i dalje tipkamo na Rodi, tražimo ohrabrenje, pomoć, smijemo se jedni drugima i plačemo zajedno, oslonjeni jedni drugima na rame.



I da... JA sam supermama!
Moje starije dijete, moj sin stariji 5 minuta od seke, dvoipolgodišnjak danas je izjavio "mamiiiiiii ti si mi super"

Eto, moje samohvaljenje nije bez pokrića, molim lijepo!

[mamamaja]

mamamaja i kako postižeš točku br 5?

a za br 7...pa kako voziš dvogodišnjaka?

Sta se smostalnosti tice, vazno mi je da mi djete jede samostalno, sad kad je doslo vrijeme da samostalno ide na wc i skida se, isto tako i s odjecom i obucom, da svaki dan pospremi igracke ,pere ruke,...Ne mislim da druga djeca u toj dobi to ne rade al ne zelim situaciju da radim umjesto nje ono sto ona moze sama.
I ne mislim da vecina radi obrnuto od ovoga. Al sam se susrela sa smjesnim situacijama da dijete od godine ipol , ne zna drzati zlicu jer je mami lakse dijete hranit, nego brisat pod i prat prljavu robicu.... Dijete treba poticat i najvaznije dopustit mu. pa bili podovi prljavi i mokri.

A sta se AS tice - kazem NEKAD i ne mislim da imam opravdanja niti da su ostali po tom pitanju brijaci.Imaju potpuno pravo al ja jednostavno ponekad nemam volje montirat AS.Slamperaj , jest.Takva sam.

[MGrubi]

što se tiče učenja, ja imam 12g malđu sestru , koju sam često pomagala savjetima tokom školovanja (i još joj pomažem)
pošto imam više "staža" u učenju na razne načine mogu joj objasniti principe učenja
meni nije imao tko objasniti kako se najbolje buba (ono šta me ne zanima ne želim pamtiti dugo), "izgubila" sam godinu dana na "pronalasku" dobre metode
matematika i fizika nisu jednostavni u ovim novim knjigama, često me znala sama knjiga zbuniti a ja se čudila njoj šta ne shvaća ...
knjiga iz povjesti joj koma, pa smo skupa tražile logiku stvari, čak mi je bilo žao što sam bacila svoje stare knjige iz povjesti .. šta je s tim novim knjigama?
u idealnom svijetu ne bi trebalo pomagati u učenju, jer sve nejasnoće bi profesor/nastavnik objasnio
aliu stvarnosti ima profesora/nastavnika koji znaju prenjeti znanje i oni koji ne znaju .. onda roditelj mora uskočiti

tek nakon tri +1 iz testa iz latinskom sam ja shvatila da ona ne ocjenjuje znanje nego rukopis tj. krasopis
pa sam slijedeći test se živa izmučila i napisala najljepša slova u mojoj povjesti pisanja, i dobila sam +2
znanje nije bilo upitno jer sam sve prepisala ka i prva tri puta

moja profesorica iz njemačkog nam je rekla kako je ona svaki dan učila tj. nije bila kampanjac .. i imala solidnu 4
ja sam si rekla da je to bacanje energije kad ja kao kampanjac mogu imati 4,5 koje se označava kao odličan uspijeh

sestra mi je dobila aša iz razumjevanja povijesti .. promjenio se profesor, stara profa je tražila recitiranje tj. nabubavanje, novi profa te rešeta protupitanjima i traži razumijevanje
uz moj "trening" je shvatila kako da uči

triba pomoć

[Storma]

u glavi mi je onaj primjer "ako ga ujutro morate dizalicom izvlačiti iz kreveta iako mu alarm zvoni na vrijeme, pustite ga da kasni u školu dok ne shvati da je sam odgovoran za to".

zanima me kako se to primjenjuje na stvaran život.

ovisno o dobi i razini shvacanja djeteta.

imas li srednjoskolca kojeg svakodnevno moras istjerivati iz kreveta ujutro da ne bi zakasnio u skolu, ocito si nesto zaribao, zar ne?

pustis ga da spava. i drzis fige da ce shvatiti poantu.

[double trouble]

Koliko vidim, cijela ova rasprava vodi se oko pretpostavki – početno mojih, a kasnije i vaših. Naravno, svakom je dopušeno imati svoj dojam i o njemu pisati na ovakvim stranicama otvorenog tipa.

Također vidim da je ovdje o meni stvorena slika nesavjesne majke i to samo zato jer ne radim ništa by the book. A niti imam namjeru, by the way.

Većina vas smatra da je djeci potrebno čitati prije spavanja. Ja to nisam radila. Kako je književnost “moja ljubav” svojoj djeci sam prepričavala priče dok sam peglala, a one sjedile onak slatko u položaju indijanca na trosjedu u dnevnom boravku. To nam je dugo vremena bio omiljeni ritual. Sad čitaju same. Ako nešto nisu znale, a željele su saznati, nisam im čitala, niti ponudila da čitaju enciklopedije već sam ih odvela na zanimljivo “putovanje” gradskim muzejima. Toliko se toga da vidjeti i saznati u Tehničkom muzeju, u Sportskom, Lovačkom, U muzeju pošte, u Prirodoslovnom ili Arheološkom! A tek zvjezdarnica! Nema te knjige koja pisanom rječju može zamijeniti te doživljaje! Mislim da je to ujedno i moj odgovor jednoj mami koja je u svom postu ustvrdila da “triba pomoć”. U našoj četvoročlanoj obavezama zatrpanoj obitelji sve se odvija paralelno. Za vrijeme zajedničkog brisanja prašine (ja+one) obavljaju se “ozbiljni” razgovori o njima prevažnim stvarima. Etc, etc, da ne nabrajam sve aktivnosti u domaćinstvu za vrijeme kojih se uvijek i o ama baš svemu raz-go-va-ra. Nemam potrebu poslušati puste savjete koji mi uporno nameću “odvojite vrijeme”. Može li mi i jedna knjiga sadržaja “ovo ili ono je najbolje za vaše dijete” odgonetnuti što moje dijete zaista treba od onog pa i naizgled besmislenog razgovora s njim samim???? A ako sam se ja mogla sama informatički opismeniti, ne vidim razloga za potcjenjivanjem svoje djece na način da ona u tome neće uspjeti. Nepotrebnost sjedenja i učenja s djecom vam je pojasnila mama-prosvjetni djelatnik, ne bih ništa dodala. Na kraju našeg (predugo bi trajalo da ga opisujem) dana curke uredno zaspu u vremenskom roku od doslovno pet minuta. Bez čitanja.

Poštujem različitosti.
Ali odbacujem nametanja!

[Dijana]

Ok, double trouble, ovaj post ti je vrlo različit od prvog, možda cijele diskusije ne bi ni bilo da si i prvi post pisala manje napadački, a više kao opis svog načina odgoja.

[Mima]

Nitko ovdje nije napisao da je djeci potrebno čitati prije spavanja - svi smo redom napisali da nam je to gušt raditi.

[petarpan]

Ok, double trouble, ovaj post ti je vrlo različit od prvog, možda cijele diskusije ne bi ni bilo da si i prvi post pisala manje napadački, a više kao opis svog načina odgoja.

otela mi riječ...
i da, double trouble, ti ipak na neki način odvajaš vrijeme za njih... posvećivanjem pažnje za vrijeme, npr. peglanja...
i sada sam dojma da ipak prebukvalno shvačaš ,primjerice, to čitanje prije spavanja....
nije nužno da čitanje priče za laku noć ide po nekom ps-u iz filmova...djete ušuškano, mama kraj njega i čita priču dok oboje ne zaspu....daj si malo prostora da se nadišeš zraka...nitko od nas nije dobio uputstva o roditeljstvu kojih se drži

[Joe]

joj, double trouble, a tko to tebi nešto ovdje nameće?

[MGrubi]

Koliko vidim, cijela ova rasprava vodi se oko pretpostavki – početno mojih, a kasnije i vaših. Naravno, svakom je dopušeno imati svoj dojam i o njemu pisati na ovakvim stranicama otvorenog tipa.

dojam je posljedica tvog posta, načina na kojeg si ga napisala tj. koje si izraze koristila
reka bi ti J.J. da preuzmeš osobnu odgovornost za napisano i efekte koje je prouzročilo

imaš averziju prema knjigama?

ja nemam,
rado ću pročitati šta je neki psiholog napisao, jer da je čovjekov um jednostzavan ne bi postojao fakultet za psihologe

moje znanje je ograničeno, šta mogu reći klincu kad me pita šta je kvantna fizika? ništa, da je to skužija Einstein, ali bi rekla da pronađe knjigu ili da progugla po tom pitanju
ja mogu svom djetetu prenijeti samo ono šta znam, a to je ograničeno na područja koja me zanimaju ... praktički sam beskorisna ako moje dijete bude zanimalo nešto sasvim 100-to, npr. glazba, jezici, književnost...

eto ipak si im pričala priče
zar je bitno da li su priče čitane ili prepričavane (ili tajh tren izmišljene)
moj dida mi je priča svoje priče o vuku, lisici i medi

[Vlvl]

Naš je sin imao jako težak prelazak u više razrede, počeo dobivat loše ocjene, potuljio se, odbijao učenje, histerizirao na sam spomen učenja, vikao i plakao, jadikovao ujutro da mora u školu i navečer da mora sutra u školu, iskazivao zavist što mi ne moramo u školu (a ja istovremeno gulila izvanredni studij). Kad bi sjeo učiti bilo je očito da ga se nikakvo znanje ne prima, a pametno je dijete. Kad smo ga pitali ima li išta što mu se u školi sviđa govorio je ništa, ili tjelesni, ili: kolač za užinu...
Pokušavali smo mu pomoći na sve moguće načine (ali nismo učili umjesto njega) od kojih su neki sigurno bili nedjelotvorni, a drugi kontraproduktivni - ali nekako smo prošli kroz to.
I ja bih voljela da sam mogla to preskočit. Moja je mama cijelo vrijeme mog školovanja išla samo na roditeljske sastanke, ni jednom na informacije, i nije me pitala što radimo u školi - jer sam bila odlična učenica i bez toga.

Nije bit u tome što radimo nego što želimo postići. Želimo da nam djeci bude dobro, sada i poslije, i pomažemo im u tome kako znamo i umijemo. Djeca su različita i mi smo različiti i prolazimo kroz različite faze, i zato se to što radimo razlikuje na bezbroj načina.
Osim toga, svima se desilo da su napravili nešto što su mislili da neće morati, ili popustili tamo gdje su planirali ostat čvrsti.

[Ana i mamino zlato]

Pretražujem ja ovaj forum pa čitam, i čitam, i čitam, i čitam…… Ovdje zbilja ima svašta za pročitati ☺ Onda se napokon jednog dana i ja odlučih učlaniti, poslah jedan-dva površna posta, no i dalje sam svako malo pred monitorom zahaklana baš na ovu stranicu još uvijek u potrazi za smislom. I tako vam ja čitam i čitam……
Naime, iz svega toga revno pročitanog stekoh dojam kako su ovdje sve same supermame!! (i jedan supertatek ☺ ). Ajd dobro, ako nisu sve, onda su sigurno većinom. One se znaju brinuti o mužu na svim mogućim nivoima na kojima se o mužu treba brinuti, pa onda i o djeci (kad ona dođu na svijet, otud ovaj redoslijed); znaju ublažiti njihove traume pri polasku u vrtić, znaju koje knjige u točno kojoj dobi treba o-ba-vez-no čitati prije spavanja i gdje ih najpovoljnije kupiti; One stignu imati i prijateljice i hobije, pa naposlijetku stignu čak i podijeliti s virtualnim nama svoju apsolutnu upućenost ama baš u sve.
Mislim aleluja, bez trunke ljubomore ili zavisti koju bi neke mogle isčitati iz navedenog, već svaka čast, skidam kapu, blago onom tko teeeee imaaaaa….. itd, itd.

No kako ja nisam takva, niti imam ambiciju ikada i postati, pitam se nakon svega što će biti s mojom djecom, kakvi će se ljudi iz njih razviti obzirom na golemi propust koji sam napravila ne čitajući im prije spavanja?!?! Što će biti (primjera radi) s djecom iz radničkih obitelji gdje roditelji odlaze na posao u pet-nula-nula, s istog se vraćaju krajnje isrpljeni čak i za redovne obaveze prema domaćinstvu da bi navečer zaspali gotovo prije svoje djece?!?! Od njih znači nikad ništa??? Što bude s djecom kojoj se nikada ne kupi…… ovak, ovdje sam počela sam nabrajati sve one stvari s tobožnjom etiketom “must have”, ali sam odustala i pobrisala. Oni koji će imati iole razumijevanja za sav ovaj tekst znati će o čemu govorim.
Nesavršena kakva jesam, a što sa zadovoljstvom priznajem, odgajam svoju djecu na način da im pružim sigurnost i povjerenje, a u ostalom im prepuštam da se razvijaju sami. Potičem ih i ohrabrujem, ali nikada mi ne pada na pamet učiti s njima. Čak nemam pojma što uopće u školi uče. A imaju sve petice. Zamislite?!?! Medalje u sportovima. Njihovo informatičko znanje bi vas iznenadilo, a i u tome su “samouke”. Priče im se objavljuju u školskim časopisima. Godišnje budu pozvane na toliko rođendana da nam je to postala stavka broj tri u kućnom budžetu. Ne poznajem bolji osjećaj od ovog sad dok pišem kako su moja djeca premašila moja očekivanja. Vjerojatno zato što sam očekivala samo da budu zdrave i sretne.

However, nakon svega, ne mogu a ne zamisliti se što bi tek bilo da sam im čitala prije spavanja…..? Ovo prenaglašavanje "čitanja prije spavanja" koristim kao parabolu na ukupnost onih metoda odgoja koje se ovdje zagovaraju, a koje ja sramotno neangažirana, eto propustih……

Ovaj post mi je u najmanju ruku nepristojan i vrijeđa me. Ja nisam supermama, imam veliku pomoć supruga, mame i općenito cijele uže familije. Ne stižem svejedno puno stvari. Samo to što tražim pomoć na Rodi, u Juulu i na sto dugih strana ne zaslužuje ovakav post. A tvoja djeca čudom sama od sebe postaju super učenice i socijalno prihvaćene. Daj bože da moje dijete bude pola od tvojih postignuća pa će uz sav moj ekstra trud biti blizu tvoje super djece.

[AdioMare]

imaš averziju prema knjigama?

ja nemam...

Ma, nema žena averziju prema knjigama, ali joj je draža usmena predaja , pa šta tako ne kaže? Mi bi ovdje samo naučili jednu više. I mir.

Nije bit u tome što radimo nego što želimo postići. Želimo da nam djeci bude dobro, sada i poslije, i pomažemo im u tome kako znamo i umijemo. Djeca su različita i mi smo različiti i prolazimo kroz različite faze, i zato se to što radimo razlikuje na bezbroj načina.
Osim toga, svima se desilo da su napravili nešto što su mislili da neće morati, ili popustili tamo gdje su planirali ostat čvrsti.

Draga Vlvl, potpisujem 100 puta.

[suncha]

Ok, double trouble, ovaj post ti je vrlo različit od prvog, možda cijele diskusije ne bi ni bilo da si i prvi post pisala manje napadački, a više kao opis svog načina odgoja.

Ja ne vidim zašto bi se netko osječao napadnut!!!

double trouble odlična je ova tema koju si otvorila, i potpisala bih sve što si rekla... nadam se da ću i ja jednog dana moći napisati post poput tvojeg zadnjeg jer baš na takav naćin želim odgajati svoju djecu...

I zašto ste se sve uhvatile tog čitanja prije spavanja? pa to je bilo (kolko sam ja shvatila) metaforički rečeno ili???
Bdw ja ne čitam, zaspim prije njega, dok mi mrsi kosu, jer dižem se u pol 5, radim dva posla (radi njega)...

[double trouble]

[quoteOvaj post mi je u najmanju ruku nepristojan i vrijeđa me. Ja nisam supermama, imam veliku pomoć supruga, mame i općenito cijele uže familije. Ne stižem svejedno puno stvari. Samo to što tražim pomoć na Rodi, u Juulu i na sto dugih strana ne zaslužuje ovakav post. A tvoja djeca čudom sama od sebe postaju super učenice i socijalno prihvaćene. Daj bože da moje dijete bude pola od tvojih postignuća pa će uz sav moj ekstra trud biti blizu tvoje super djece.[/quote]

pa rekla sam ja da je post za manjinu koja će razumjeti "što je pisac htio reći" ....
i doista je manjila i razumjela.

[double trouble]

double trouble odlična je ova tema koju si otvorila

Na početku su je proglasili besmislenom
Možda se ne bi tako brzo i tako konstruktivno razvila da nisam započela s "visokim C" .....???

[MGrubi]

i doista je manjila i razumjela.

pa da si čitala više knjiga možda bi i znala kako napisati da te razumije i većina

moj način odgoja si napala,
i šta hoćeš: da te potapšam po leđima ili šta?

[AdioMare]

Nije bit u tome što radimo nego što želimo postići.

i još da dopunim...
I ono što smo željeli postići kojiput se nije ostvarilo upravo zbog onoga kako smo radili, a ne možeš resetirati.
Mislim, ja kad vidim neke čvrste granice i još čvršće stavove pitam se, u koliko života i na kojem je broju djece istesan? - a ono na jednom, dvoje - u samo jednom, jedinom životu!
I učini se čovjeku da ne radi dobro, ali svijest da uvijek možeš bolje te ne čini jalnim i daje ti vjeru za dalje. I otvara ti um i srce za drugačija iskustva.

Na početku su je proglasili besmislenom

Jedino je beskompromisno uvjeren da radi kako je jedino ispravno bez da se osvrne lijevo ili desno.

[MGrubi]

i još da dopunim...
I ono što smo željeli postići kojiput se nije ostvarilo upravo zbog onoga kako smo radili, a ne možeš resetirati.
Mislim, ja kad vidim neke čvrste granice i još čvršće stavove pitam se, u koliko života i na kojem je broju djece istesan? - a ono na jednom, dvoje - u samo jednom, jedinom životu!
I učini se čovjeku da ne radi dobro, ali svijest da uvijek možeš bolje te ne čini jalnim i daje ti vjeru za dalje. I otvara ti um i srce za drugačija iskustva. .

[AdioMare]

... bez da se osvrne lijevo ili desno.

Ne moraš se osvrtat po Rodinom forumu, možeš bilo gdje drugdje gdje ti je draže, zar ne?
Ja još uvijek mislim da ovdje ima jako puno pametnih ljudi od kojih puno mogu naučiti.

[Dijana]

manjinu koja će razumjeti "što je pisac htio reći" ....

Ma ja mislim da je većina razumjela što je pisac htio reći, ali ne znam kako bi trebali reagirati na omalovaživački i sarkastičan ton i sadržaj prvog posta?
Double trouble, meni se čini kao da te nešto jako isprovociralo tu na forumu, pa ti je taj post ispao kao neki ishitreni odgovor na tu (nepostojeću) provokaciju. Daj si pročitaj prvi post ponovo, i ako ti se to čini korektnim i fair postom, onda zbilja ne znam.