Hvala Dijana, rekla si ono što i ja mislim.
 |
|||
|
|
|||
Hvala Dijana, rekla si ono što i ja mislim.
o tebi nije stvorena nikakva slika.double trouble prvotno napisa
Koliko vidim, cijela ova rasprava vodi se oko pretpostavki – početno mojih, a kasnije i vaših. Naravno, svakom je dopušeno imati svoj dojam i o njemu pisati na ovakvim stranicama otvorenog tipa.
Također vidim da je ovdje o meni stvorena slika nesavjesne majke i to samo zato jer ne radim ništa by the book. A niti imam namjeru, by the way.
Većina vas smatra da je djeci potrebno čitati prije spavanja. Ja to nisam radila. Kako je književnost “moja ljubav” svojoj djeci sam prepričavala priče dok sam peglala, a one sjedile onak slatko u položaju indijanca na trosjedu u dnevnom boravku. To nam je dugo vremena bio omiljeni ritual. Sad čitaju same. Ako nešto nisu znale, a željele su saznati, nisam im čitala, niti ponudila da čitaju enciklopedije već sam ih odvela na zanimljivo “putovanje” gradskim muzejima. Toliko se toga da vidjeti i saznati u Tehničkom muzeju, u Sportskom, Lovačkom, U muzeju pošte, u Prirodoslovnom ili Arheološkom! A tek zvjezdarnica! Nema te knjige koja pisanom rječju može zamijeniti te doživljaje! Mislim da je to ujedno i moj odgovor jednoj mami koja je u svom postu ustvrdila da “triba pomoć”. U našoj četvoročlanoj obavezama zatrpanoj obitelji sve se odvija paralelno. Za vrijeme zajedničkog brisanja prašine (ja+one) obavljaju se “ozbiljni” razgovori o njima prevažnim stvarima. Etc, etc, da ne nabrajam sve aktivnosti u domaćinstvu za vrijeme kojih se uvijek i o ama baš svemu raz-go-va-ra. Nemam potrebu poslušati puste savjete koji mi uporno nameću “odvojite vrijeme”. Može li mi i jedna knjiga sadržaja “ovo ili ono je najbolje za vaše dijete” odgonetnuti što moje dijete zaista treba od onog pa i naizgled besmislenog razgovora s njim samim???? A ako sam se ja mogla sama informatički opismeniti, ne vidim razloga za potcjenjivanjem svoje djece na način da ona u tome neće uspjeti. Nepotrebnost sjedenja i učenja s djecom vam je pojasnila mama-prosvjetni djelatnik, ne bih ništa dodala. Na kraju našeg (predugo bi trajalo da ga opisujem) dana curke uredno zaspu u vremenskom roku od doslovno pet minuta. Bez čitanja.
Poštujem različitosti.
Ali odbacujem nametanja!a u krajnjem slucaju svoju sliku sama stvaras.
jako se slazemo, da postujemo razlicitost i da odbacujemo nametanja.
medutim tvoj prvi post i topik je zapocet upravo nepostovanjem razlicitosti i izrugivanjem onih koji svoje zivljenje sa vlastitom djecom zive drugacije od tebe.
ali i sama si poslije primjetila da bi stvari mozda bile drugacije da nisi pocela sa "visokim C.."
sve se to moglo i drugacije formulirati:
primjetila sam da veliki/neki broj forumasica radi to i to.....
ja sam sa svojom djecom radila ovako i onako..... jer mislim da je za mene i moju djecu to i to...... bolje/jace/ pametnije.......zbog razloga tih i tih....
sto mislite vi....?
Moderatorica popravila boldanje.
ojojoj, sve mi boldanje otislo krivo
trebalo je samo izrugivanje i
mene i moju djecu
Seni, potpisujem. Kao i Vlvl i Adio Mare.
Mislim da se pokretačica topica jednostavno htjela napraviti važnom, i meni je sve to skupa malo djetinjasto. Najradije bih ignorirala, a opet je na topicu rečeno toliko lijepoga da sam htjela potpisati nekoliko ljudi.
Ah, jadno čitanje na stupu srama! Bojim se i pomisliti što neki misle o mojoj profesiji koja se sastoji od čitanja i pisanja.
Moj sin je obišao sve spomenute muzeje, kazališta, gotovo cijelu Hrvatsku, vodili smo ga i u inozemstvo kad god smo mogli. Vidio je i doživio svašta. Ali to nije zamjena za čitanje. Čitanje ne može zamijeniti izravni doživljaj niti izravni doživljaj može zamijeniti čitanje. Prepričavanje priča je dobro, ali isto tako nije zamjena za čitanje, jer čitanjem dijete ulazi u svijet književnosti koji nosi svoje osobite vrijednosti. Sad, dopuštam da netko misli da se njegova djeca moraju sama ili preko škole snalaziti u tom svijetu, ali poprilično mi je čudno da se takav stav uzdiže na razinu načela i da se drugima prigovara što sami djeci žele čitati, utjecati na njihov književni ukus i zajedno s njima uživati u dječjoj književnosti. Napisala sam mnogo postova o čitanju, ali mislim da ni u jednom nisam kritizirala one koji svojoj djeci ne čitaju, jer ne mogu ulaziti u tuđi život i tuđe razloge. Isto uvažavanje očekujem i za sebe. Ne pristajem na to da me netko kritizira zbog toga što čitam svom djetetu.
Još jedna stvar - pa i mi ostali živimo tako da smo zatrpani poslovima., bez obzira jesmo li u dvo-, tro-, četvero-, petero-, šestero- ili sedmeročlanim obiteljima za kakve znam da postoje na ovom forumu. I ja moram zaraditi svoju plaću i srediti svoju kuću. Čemu takva mistifikacija vlastitih obaveza, a minoriziranje tuđih? Imamo drugačije odabire, drugačije organiziramo vrijeme. U redu, no čemu prozivati druge zbog toga što se njihovi odabiri razlikuju od naših?
Molim te ispravi me ako griješim, da li sam ja negdje rekla da mi ne volimo čitati?????????
Evo i mog skromnog mišljenja...
Seni u potpunosti se slažem!!
Ali isto tako mislim da d.t. ima pravo na svoje mišljenje o svom načinu odgoja koje može izreći tj. napisati i na ovom forumu. U jednu ruku ju razumijem jer je i meni bilo u početku smiješno čitati neke teme kao npr. kako dati bebi vit. d, joj to joj je gorko, jadna bebica, jel sa žličicom ili..
Hej, riječ je o 4 kapljice tekućine koju staviš na žlicu, i bebica zalije sikom.To sam uzela kao primjer kojeg sam se nabrzake sjetila (zašto od buhe radimo slona?) da se ne bi netko ljutio...
Stoga želim reći da nema savršene i nesavršene mame, takve smo kakve smo, poučene odgojem naših mama ili željom nas samih i vjerujem da smo sve najbolje našoj djeci jer su nas takvima i izabrali.
Ma možda čak i nigdje, ali si zato jasno stavila do znanja da ćeš radije skočiti sa savskog mosta nego djetetu pročitati priču, što je nesvakidašnje čudno. Ne moraš, ali čemu toliki otpor? I to prema nečemu što tako lijepo legne na kraju dana (pa i prije, tko si može priuštiti, mi smo jučer u knjižnici 1,5 sat čekali tatu, i naravno - čitali) zaista je teško razumjeti.
A možda su ti se sada i samoj (nakon 5 strana ovog topica) neke stvari posložile?
Meni je M više puta rekao da se voli družiti s R iz razreda jer se vidi da se njegova mama brine za R kao i ja za njega i da su oni zato jako slični. Bila sam jako ponosna radi toga.
Međutim: već sam puno puta dobila primjedbu iz okoline da previše "brijem" na majčinstvo i stvarno vidim da sam frikuša: čitam, planiram, surfam, mijenjam sličice, često zapostavljam druge obveze. Pa često pomislim, radim li ja to radi sebe ili radi njega. Zato sam se počela sve više svjesno kočiti. Ponudim pomoć oko zadaća, ali više ne gnjavim da moram pročitati i tražiti pravopisne greške po sastavcima. Pratim iz prikrajka. Stvarno se trudim biti što više u blizini, a što manje s njim. Mislim da treba naći zdravu mjeru i u "bavljenju" djecom.
Evo, MM poludi kad ja kažem: Sad smo na klaviru. Idemo na njemački. Pišemo zadaću (!) I sve više vidim da je u pravu.
svako ima pravo reči/napisati šta misli, no treba se i biti spreman na tuđe pravo izrecivanja mišljenja tj. slaganja ili kontre
nema ovdje monologa, kad nešto napišeš očekuj reakciju , e sad ta reakcija ti se ne mora svidjeti
rizik komunikacije
nitko nije savršen , jer smo ljudi, a ljudski je griješiti
Pa to je skroz ok, ako si ti uvidjela da je tvoja okolina u pravu, i svjesno mijenjaš neke stvari prema onome kako misliš da bi trebale biti. Nećeš se zato izrugivati meni jer ja recimo ne mislim da sam frikuša u pogledu odgoja, mojim metodama i načinima.već sam puno puta dobila primjedbu iz okoline da previše "brijem" na majčinstvo i stvarno vidim da sam frikuša
Čitanje je samo bio sinonim za nekakav skup metoda odgoja, kakav je dt shvatila da se promoviraju na ovom forumu, i zbilja smo se previše zakačile za čitanje kao čitanje.
Nitko dt ne osporava pravo na svoje mišljenje, ali valjda postoje i prihvatljivi načini za iznošenje istog. A kad se dogodi neprihvatljiv način, onda dobiš kobasicu od pet strana postova.
Ma daj double trouble, molim te. Pa mene se ne tiče volite li ti i tvoje kćeri čitati ili ne niti bih si uzela za pravo da to komentiram. Moj post se odnosi isključivo na roditeljsko čitanje djeci i ti to vrlo dobro znaš. Ti si u svom prvom postu navela čitanje djeci kao "parabolu o ukupnosti onih metoda koje se ovdje zagovaraju, a koje ja, sramotno neangažirana, eto propustih", da sada ne cjepidlačim s drugim citatima u vezi toga kojih ima u izobilju. Tebe nitko nije prozvao što ti ne čitaš svojoj djeci nego si ti prozvala one koji čitaju djeci. Meni je to paradoksalno, ne samo zbog prozivanja drugih ljudi nego zbog toga što se hvališ nečim što nisi učinila, što si propustila, kao što i sama kažeš. :? Ja se isprva uopće nisam htjela javljati na ovom topiku, jer dajem za pravo svakome da kritizira i forum i neke odgojne pristupe i metode, ali zbilja ne shvaćam zašto bi netko tko nikada nije čitao svojoj djeci toliko upeo protiv onih koji to čine.
Molim te ispravi me ako griješim, da li sam ja negdje rekla da mi ne volimo čitati?????????
Što se samog čitanja tiče, mislim da svi koji čitamo djeci prije svega čitamo maloj djeci koja još ne znaju sama čitati ili su slabi čitači. Ja sam svom sinu počela čitati slikovnice kad je imao jednu godinu i do vremena kad je on počeo sam čitati ja i tata smo ga već upoznali s velikim brojem prekrasnih slikovnica i knjiga. On bi za to jednostavno bio zakinut da mi nismo to vrijeme navečer posvetili zajedničkom čitanju koje je ujedno i obostrano zadovoljstvo, vrijeme posvećeno samo nama.
Ni ja se nisam mislila uključiti u raspravu, ali, sad kad čitam većinu postova, ispada da se čitanje provlači kroz većinu njih.
Da, čitala sam: puno, dugo, sve dok nisam ostala bez glasa. M. je imala vlastitu iskaznicu knjižnice s dvije godine i sve do njene 5. ja sam joj čitala, ali je i poticala da čita sama jer je naučila samostalno čitati s 4 godine. Jedan kratki period čitale smo zajedno, a onda je ona rekla kako "bolje zamišlja slike iz knjige kad to radi sama". I od tada ne čitam. Prepričavam joj svoje knjige, tražimo zajedno odgovor u stručnoj literaturi, potičem je da čita knjige za koje znam da su vrijedne čitanja, ali i one koje sama odabire po samo njoj znanom kriteriju. Rezultat toga je njen prebogat riječnik i sastavci koji su daleko zreliji nego što bi trebali biti za njenu dob, bez pravopisnih pogrešaka (većinu pravopisa naučila je upravo čitajući), a i njena razmišljanja građena su i uz pomoć pročitanog.
Savršenog roditelja po mom skromnom mišljenju nema. Griješimo svi. Važno je da se trudimo ne griješiti kardinalno i da shvatimo u čemu smo pogriješili. Znam da sam kilometrima daleko od savršene mame, ali moje dijete je zadovoljno sa mnom kao majkom. Često je pitam misli li da sam nekim svojim postupkom napravila grešku i ponekad dobijem zrelo objašnjenje zašto ga ne smatra ispravnim. Naučila sam je da argumentira svoje mišljenje i stavove, da misli svojom glavom i da ocjenjuje što je ispravno. Zbog toga nisam savršena majka, ali sam najbolja koju moje dijete ima.
Kompliment koji mi srce čini većim je kad M. u nevezanom razgovoru kaže: "Mamica, ja te ni za što ne bih mijenjala". Meni dosta. Ne znam ima li baš zajednočko čitanje veze s tim jer mislim da ga se M. ni ne sjeća, ali ono što smatram važnim su trenuci kad smo nepodijeljeno samo njihovi, kad su djeca svjesna da smo upravo na tom mjestu upravo zbog njih. Možda su to trenuci uz knjigu, možda je to zajedničko brisanje prašine, možda samo sjedenje u zagrljaju. Važno je da imaju takve trenutke s roditeljem.
I najvažnije-ispričati se zbog pogreške. Ljudi teško govore riječ "oprosti", a tako je važna. Naročito djeci jer postavljaju kriterije ponašanja upravo kopirajući nas. Ako nauče da se smije pogriješiti i da je to ljudski, ali i shvatiti da si kriv i da drugi ispašta zbog tvoje greške-mislim da je to korak više prema dobrom odgoju i razvoju empatije.
Knjige o odgoju sam prestala čitati: nastojim slušati vlastito dijete, odgajati je onako kako NJOJ to treba, pratiti ono što mi ONA, a ne pisac, želi reći. I opet nisam savršena majka, ali tome ni ne težim.
Ako zanemarimo činjenicu double, da si zeljela to ti ili ne, ali prvenstveno napala sve one (i to, uz svo duzno postovanje) koji ovdje zalaze, prvenstveno stoga sto su ... roditelji, samo zato jer svi mi ovdje, vjerovala ili ne, zelimo dobro, ne, zelimo najbolje moguce za svoju djecu; dakle, ako zanemarimo da si mene ili sve druge piknula kao roditelja s vrlo slabim argumentom (rad od 5), ali, dirnula si i profesionalnu tocku apsolutno svakome tko se skolovao ili radi s knjigama. Ili puno cita. Ili voli puno citati. Ili ... da ne nabrajam dalje, svakoga kome je profesionalni dio zivota povezan s knjigom.
Opcenito ne volim generaliziranje. I ne volim polemiziranje preko neta s nekim koga ne znam u pravom svijetu. Jer, npr. ovo nekome moze biti dobra zafrkancija. Kao npr. nemam boljeg posla, hajmo taknut ljude tamo gdje su najslabiji - njihova djeca. Ako i to zanemarim, ne vidim razloga da se ti kao roditelj zalis ovoj nasoj interesnoj skupini kojoj su zajednicki interes vlastita djeca i njihov boljitak.Ne, ne vidim, jer iz tvojih postova vidim da si i ti supermama, jer ipak sve stizes, jel tako? Da li ti zaista treba potvrda tipa, rekle su mi Rode, da, da, ja to dobro radim, iako to i sama znam... MIsljenja su nam razlicita, u aspektima (citanje, kad su se vec svi ovdje za to zakacili), ali, nemam pojma cemu minoriziranje onoga sto ti svakodnevno sa svojom djecom radis. Pricate price, dok radite zajedno kucanske poslove - pa sto ces bolje. Tu pokazujes kakva si mama, aktivno ukljucujuci djecu i ono sto je najvaznije - SLUSAS IH -, a za to, nazalost i sami roditelji danas nemaju dosta vremena. To je po meni, bit roditeljstva, osluskivanje potreba svoje djece, njihova percepcija svijeta, da ti dozvole da udjes u taj njihov posebni kutak pun maste, bez granica i odredjenja. Kad ti tvoje vlastito dijete to dozvoli, ma na vrhu si svijeta. Uvelo te unutra, smatra te svojim, nema boljega. Pa to je nesto najljepse - daruj ljubav i bit ces ljubljen, jos kad ti to pokaze vlastito dijete ... Roditelj mu nije samo osoba koja od njega nešto traži i zahtijeva, odredjuje granice i zabranjuje. Roditelj voli, daje, pruza, sudjeluje, slusa i voljen je. To je bit, zar ne? To da se ti s njima igras, zasto se pravdati pa i meni je bilo normalno pospremiti svoj krevet, usisati sobu, obrisati prasinu, pomagati mami i tati - dapace - zamisli, dali su mi da to napravim, znaci ja to mogu, SAMA! Ne znam, mene su tako odgojili. NIsu me odgojili da moram imati neke, kako si ti spomenula must have proizvode. Nije bit u must have proizvodima, to je samo povrsno citanje i gledanje na stvari, da si pazljivije iscitavala dosla bi do zakljucka da se vecina roditelja slaze s korisnoscu nekog proizvoda. To ja gledam tako, ali da ce me to natjerati na kupnju, hej, pa ja imam vlastiti mozak, odlucujem sama, a sve su preporuke dobrodosle, zar ne?
Oprostite svi na duzini, u biti se ne ukljucujem tamo gdje se polemizira jer to smatram gubljenjem vremena, ali nasla sam se ovdje braniti i roditelje koji ustaju u 5, ili ranije. Zivot nije idealan, svi mi znamo da se kockice nekad ne poklope savrseno. Ali, ako nesto zelis, cak i kad se sve ne poklopi, i dalje se trudis, trudis - zelis bolje, jel tako? Moji su roditelji iz radnickih obitelji, i to s velikim R. Dizanje u 4, rad u smjenama, krvnicki rad doma, znate ono, polje, njiva i slicne stvari pa rad u tvornici ... pa tako cijeli zivot rad. I veliko siromastvo. Npr. moja mama u osnovnoj skoli niti na jednoj slici nije imala cipele. Mislim, ona iz svojega djetinjstva sve skupa ima 4 slike - sve bez cipela. Danas, pomalo nezamislivo, zar ne? Rasla je u obitelji u kojoj je skolovanje bilo nesto totalno off, da ne kazem da su se skolovali samo muskarci. Ona jednostavno nije bila na popisu. I zivjela je Bogu iza nogu. Ali, ... ne, nije ju to pokolebalo. Pobjegla je na prijemni za srednju skolu, skrivala se kod dobrih i nazalost, manje dobrih obitelji. Bila je tuđi sluga, prosla je svasta, ali znas sto, double, bez ijedne donirane pare, utuvila si je u glavu zavrsiti srednju skolu. Uspjela je, sama samcata. Sa svoje dvije ruke, uceci i radeci. Da skratim, nije tu stala. Vlasnica je diplome vise medicinske. Bez icije pomoci, ponajmanje roditeljske, nazalost.
Tata? Jedinac iz izrazito siromasne obitelji - najbolji djak razreda, zavrsio Ekonomski fakultet za 2 godine (četverogodisnji), sve je stizao, dizanje u 4, ne u 5, rad doma, rad na faksu, za sve se takodjer sam izborio. Sam samcat. I uspio.
I godinama se i dalje dizao u 5 i odlazio raditi i kad su se vjencali, gradili su kucu, vlastitim rukama (jer ova bakina nije imala niti wc, kamoli kupaonicu), izrodili dvoje djece, radili vikendicu, da to dvoje vlasnika nicega, jednoga dana nesto ima.
Zasto sam pocela tu pricu? Zato, jer su me odgojili da je sve moguce, rad, volja, strpljenje. Bez okretanje glave i koristenja rijeci nemoguce. Moj je tata potom bio direktor jedne superuspjesne tvtke, hranio je cijelo jedno podrucje, a kad je dolazio doma, cekala ga je koruza, jecam, raz. NIkad u zivotu nisam ga cula da se zali. ILi mamu. Uspjesni na poslu, uspjesni doma.
Sve smo radili zajedno. I nas su tako ucili. Ukljucivali u sve od samog pocetka. Mislim da je to kljucno za sestrino i moje samopostovanje danas - da sve mozemo same - super, ako ti ima tko pomoci, dapace, ali ako nema, it's ok, mogu to ja sama.
I da, citali su nam. Nekad jedan, nekad drugi. I dandanas pamtim te trenutke. Znas li double, da moj otac nije imao niti jednu jedinu slikovnicu? NIje znao kako izgledaju. NIti mama. Ali, oboje su obozavali citati. I super su mi bili ti obiteljski trenuci, kad vrijeme staje - postojimo samo seka i ja, bilo to 3 minute ili 300 minuta, navecer, poslijepodne ili ujutro, prije posla. Jel mozete zamisliti direktora tvrtke koji hranu 1000 ljudi, da se dize ujutro i svojim petogodisnjakinjama cita pricu ili jednostavno razgovara s njima - jer ce taj dan doci kasno, kad cemo mi vec spavati.E, to je meni pojam obitelji. Pamtim njegove krupne sake, miris, osjecaj koji je njegova ruka ostavljala na mojoj glavi...
Kad sam ga davno poslije pitala, da li je to osjecao kao zrtvu, da li je to tezina roditeljstva - rekao mi je, ma ni u ludilu, to je bio moj doping, moja "hrana", nesto sto me je drzalo i kad je bilo dobro i kad je bilo lose. On je bio skroman covjek, pa nije zelio biti pretenciozan, ali, znala sam i onda, znam i danas - bila je to ljubav.
To je moja prica o 5 ujutro.
Tata mi je jednoga jutra, upravo jednoga cetvrtka, poginuo u saobracajki. Srusio mi se cijeli svijet. Baki, mami, sestri i meni. I najradije bih otisla za njim, sve mi cetiri koje smo ostale, ali, nije nas tako ucio. Bila sam na prvoj godini faksa. Zeljela sam umrijeti i rijesiti sve apsolutno svega. Ali, nisam. Zavrsila sam faks, imam svoj kruh i uvijek se nadam boljemu.
I apsolutno sam njemu i mami zahvalna za sve sto su me naucili - imam svoj mozak i svoje ruke, zdrava sam, mogu apsolutno sve sto zelim (no, dobro, mozda malo idealiziram, ali u biti je to to).
I da, citam djetetu, zelim uzivati u tome. MM i ja se trudimo biti najbolji. Ne znam da li smo super roditelji, ali nastojimo iz ovoga maloga covjeka napraviti najbolje moguce. I nauciti ga da i on moze to sve sto i mi, samo ako radi na tome, ako je ustrajan i ako to dovoljno zeli.
I da, mislim da se to moze bez megabloksa, lego kocki, ... da ne nabrajam sad sve moguce i nemoguce igracke, ali... da se citati mora!
Blazenka
Blazenka
Baš me dirnula tvoja priča...
E jesi me...Prekrasna ispovijest i totalno te podrzavam.
Blaženka
Uštedjela si mi tipkanje, željela sam mnogo toga reći što si ti već izrekla
Blaženka
Blaženka
Tako imam poriv reći nešto na ovu temu pa ću to i učiniti
Spominju se i kritizaraju različita saznanja, metode, istraživanja temeljena na godišnjem radu. Da, neki će reći, "u ono doba nije tako bilo i opet smo ispali svi dobro". Da, dodajem ja, ali bi nas godine trebale učiniti (ako ne pametnijima) onda barem iskusnijima. Svi smo rasli u različitim obiteljima, nosimo vlastito iskustvo djetinjstva i u tome možemo pronaći podlogu za buduće roditeljstvo. Ili čak reći "neću tako, želim drugačije".
Nema supermame, supertate, ne postoji SUPERčovjek. Postoje samo ljudi koji su svjesni svojih pogrešaka i odlučuju učiti iz njih i ne ponavljati ih. A to je meni SUPER.
Moja mama je meni NAJNAJmama.
Moj brat nije znao za cicu i dojenje, jer rekli su joj "nema mlijeka".
Bio je na adaptiranom.
Miksala mu je svaki obrok "jer je tako bolje" i muku su mučili s prehranom.
AS je čini mi se bila utopija.
Int.kruh, žitarice općenito su bile rijetko na meniju.
Igračke - bilo je bitno da su igračke
......
da ne nabrajam dalje
No, mama kakva je bila, htjela je, željela je i znala je da može bolje. Učila je, tražila, čitala, ispitivala.
U ono doba je vjerojatno i sama djelovala kao luđakinja kad je pokušavala i pokušavala milijun puta prije nego sam se prikopčala na cicu.
Dojila me s guštom; istraživala o dohrani; kupovala kvalitetne namirnice; promijenila čitav sastav hladnjaka; a govorimo o vremenu kad je takav stav bio i više nego čudan. Danas je meni normalan.
Brat i ja smo djeca mame koja je težila boljem. Radila je svaki dan 8-9 sati, a opet imala vremena da nas okupi oko stola barem za večerom, da nam do ponoći pjeva pjesme, čita bajke, priča o vješticama, vilama i divovima, da nas sasluša u svakom trenutku. Gledala je dok smo crtali, pisali, slagali, pisali zadaće, učili jezike.
Guza se dirala samo kad se kupala, kad nas je mazila.
Spavali smo s njom u krevetu kad god smo htjeli; nekad se ušuljavali ujutro, nekad kad je grmilo navečer; nekad jednostavno jer smo htjeli.
Poticala nas je, hrabrila, slušala naše prijedloge.
Velik dio današnjeg AP-a, ona je tada već radila.
Ovaj forum, baš kao i drugi forumi, mjesto je gdje se sreću roditelji s različitim iskustvom, koji možda različito odgajaju djecu, ali teže prema boljem. Spremni su na učenje, žele primiti i dati savjet, prenijeti neko saznanje o možda kakvom prirodnom lijeku za upalu grla, uha i sl. Svatko od njih želi pružiti svom djetetu sretno i sigurno djetinjstvo.
Savjeti su tu - možeš ih poslušati/pročitati i odmahnuti rukom, možda se nad njima zamisliti, a možda ih i primijeniti.
Roditelji nekad kiksaju, nekad su umorni, živčani, pretrpani obvezama.
Nema šablone po kojoj svatko od nas MORA odgajati dijete. Ne postoje pravilnici kojih se trebamo strogo držati i koji nam garantiraju ovakav ili onakav uspjeh.
Zašto dramiti i raditi trzavice među ljudima koji imaju isti cilj?!
Zašto naglašavati da se nekome ne čita, ne gleda zadaća, a taj je netko ipak uspješan u svojim obvezama, sretan i zadovoljan?!
Zašto se nekome (i ovako virtualno) "pravdati" što se nešto radi ili ne?!
Ako su djeca sretna, izrastaju u mlade i zadovoljne male ljude, ako u obitelji postoje zajedništvo, ljubav i razumijevanje, ako mala zajednica raste svakim danom s novim otkrićima, eventualnim problemima i rješenjima, ako kao roditelj vidite zadovoljstvo svojih najmlađih....radujte se tome. Bez velike pompe.
nakon posta od malene, ja bih samo dodala jedan veliki- AMEN!
Blaženka i Malena, pravo ste osvježenje! Hvala na lijepim postovima!
Blaženka i Malena, pravo ste osvježenje! Hvala na lijepim postovima!
gdje je nestala logička argumentacija????
Argumentum ad populum
Kada demagog na mitingu ničim ne potkrepljuje je svoje tvrdnje, nego im daje privid uvjerljivosti najavljujući ih zvučnim frazama: "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaća kako ...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk). Ovaj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje o biti sporne stvari, nastojimo pridobiti slušače djelujući na njihove osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Također, ovaj argument je moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznaša, i po jasnom dojmu da je akcent na formi a ne na samom sadržaju argumenta.
Argumentum ad numerum
Ovaj pseudoargument je vrlo sličan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje, potkrepljujući je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo često zloupotrebljava.
Primjer: "Tisuće ljudi vjeruje u horoskop, to onda mora biti istina."
Mislim da smo svi ovdje prisutni iznašali svoje stavove prilično jednostavnim jezikom i formom, bez obzira da li smo se složili sa tobom ili iznijeli suprotno mišljenje ili te možda napali da unašaš nemire.
Populum i numerum nit vidjeli nit mirisali.
No hard feelings ali iskreno nisam još skužila što si točno željela postići sa svojim prvim postom, a baš me zanima jer izazvala si šarolike reakcije. :?
Ljudi, ne uznemiravajte se......Zena ocito ima problem s tim da prizna sto je iskreno muci.
nesto je meni sumnjivo u nastupu. mozda je politicarka?
mozda se zabunila u kopipejstu...svima se desi...
jel se to odnosi na postove od Blazenke i Malene? Ako da onda :shock: pa...moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznašai na kraju
. Mislim da je rasprava suvišna.
adeze?nesto je meni sumnjivo u nastupu. mozda je politicarka?
većinom oni imeju tendeciju zaboravljanja šta su rekli
kao da drugi nemaju...
svi moji poznanici koji su ušli u politiku ,ušli su zbog svojih sitnih interesa a ne zbog općeg dobra.....
no ,kad sam danas doznala koliko iznosi plaća u jednoj poznatoj firmi a posao bih ja mogla obavljati desnom zadnjom nogom, onda se ovi političari fakat narade
Re: Nesavršena mama
Nekako imam dojam da su svi koji su replicirali na prvi post ovog topic-a previdjeli ovaj dio. Namjerno počinjem ovime jer se povela žestoka rsaprava o čitanju/ nečitanju.
Ja se zapravo slažem s double, i potpuno mi je jasno što je htjela reći u svom prvom postu. Nije htjela ništa postići, kako je to netko napisao, nije nikoga optuživala niti vrijeđala, nego je jednostavno razmišljala naglas... isto kao što i ja milijun puta razmišljam o tome kakva mama jesam i kakva ću mama biti... svjesna činjenice da zbog prirode svog posla neću dosta večeri biti kod kuće pa joj neću moći čitati (da krenem od toga), svjesna činjenice da već i sad, a ima tek 3 mjeseca, nisam već danima naspavana i 100% orna za igru i razne aktivnosti s njom jer opet- zbog prirode svog posla- noći provodim u učenju jer drugog vremena nemam, svjesna da joj i iz financijskih razloga neću moći priuštiti sve one "must have" igračke, najbolje AS i slično, da ne nabrajam dalje!
Samo razmišljam glasno, i smatram da je to zdravo. Tako iznalazim rješenja i neku vrstu kompenzacija za ono vrijeme koje neću moći provoditi s njom. Ali vjerujem u to da neće biti zakinuta za moju/MM pažnju, ljubav, osjećaj sigurnosti, prijateljstvo... jer namjeravam je odgajati isto kao što je i mene moja mama, koja je često iznalazila jedva sat- dva dnevno da se bavi sa mnom i sestrom, ali je meni u sjećanju ostala kvaliteta a ne kvantitet tih trenutaka, isto tako se sjećam da nikad nisam imala većinu "must have" igračaka i svega što se u ono vrijeme na tržištu nudilo a bilo je toga puno, puno manje nego danas, često mama nije imala ni vremena ni snage da nam navečer čita ali je obavezno došla ušuškati nas u krevetu, poljubiti i zaželjeti nam lake snove... i što je najvažnije, bila mi je uvijek prijateljica, prva osoba koja je znala za moje brige, simpatije, uspjehe... Primarno to ja svojoj kćeri hoću biti, i ako uspijem u tome da me ona time smatra, bit ću najbolja mama na svijetu!
Mislim da je double mislila i na pretjeranost marketinga da se sve igračke moraju kupiti, baš u toj određenoj dobi, jer jedna potiče vid, druga sluh, treća- karikiram- palac na nozi itd.... moja kćer ima već hrpu igračaka, šarenih i glasnih zvečki, sto čuda koje se vrte i blješte, a i dalje ju to baš ne zanima jer su joj najzanimljivije moja faca i ruke! Moj tata, odrastao u poslijeratnoj Bosni kao 12. dijete u gladnoj obitelji, sigurno nije imao od tih igračaka i slikovnica baš ništa, mama je bila bolesna i vječito trudna, tata pio i tukao ih, a danas je sveučilišni profesor. Eto o tome ja razmišljam, puno se toga u današnje vrijeme nameće kao apsolutno potrebno i ako se to nema onda nisi dobar roditelj, kao- nećeš svom djetetu kupiti najbolje...nećeš ga potaknuti na razvoj...neće ispasti pametno...
Ali da se vratim na čitanje pred spavanje, jadno to čitanje, od kojeg je sve počelo... moja je velika želja to činiti, pa pomagati joj oko zadaća (usmjeravati je, a ne pisati ih umjesto nje), isto kao što mi je velika želja doći kući s posla i odbaciti sve misli o poslu, ali već sad znam da to neću moći činiti dobar dio svog radnog života. I ne mislim da ću zbog toga biti lošija mama... vjerujem da ćemo MM i ja usaditi kćeri poštenje, razumijevanje za druge, osjećaj sigurnosti u sebe, osjećajnost, ljubav prema knjizi i znanju, toleranciju...često se pitam kad ću naći vremena za sve to, jer sam realna i ne zanosim se da ću biti svemoguća žena koja će 100% uspjeti zadovoljiti potrebe djeteta, muža, posla, pa čak i svoje, ali i dalje se "tješim" onom kvalitetom, a ne kvantitetom vremena koje je moja mama posvećivala meni i sestri.
Živija govornik!I sutra svi u knjižnice!
(nego, jesi ti to gledala "Heroes", jel da da su odlični???)
napokon sam se navukla na neku seriju nakon dugog vremena
MOj je post iskren. Sorry draga, ako ti je patetican. No hard feelings. Bit je u tome da mi danas olako baratamo s terminom umoran (po mojem misljenju, nek se nitko ne uvrijedi). Pa bili su i nasi roditelji umorni, mislim, sto to znaci, da dijete radi toga mora ispastati. Ako padam s nogu od umora, mozda ga usred tjedna necu odvesti u kazaliste, ali da ga ne mogu odvesti van, igrati se s njim, sorry, kod mene takvih dana nema. Umora ima uvijek, po meni je samo bitna stvar organizacije. Da pocnem objasnjavati, opet bih skrenula u patetiku pa necu.
Jedino za cim u ovom gradu zalim, je ono propusteno nepovratno vrijeme koje gubim da stignem s tocke A na tocku B. To bih vrijeme itekako mogla bolje iskoristiti.
i[code] ja sam nerijetko dobila dojam o "super" roditeljima...doji se godinama, nema duda ni boca, nosaju se platnene pelene il bezpelenaštvo, hrani bio/eko uzgojem, nima slatkiša do faksa , ne/cijepi selektivno, nosa u maramama/slingovima, spava s roditeljima, peru zubi čim vršak iznikne, uvijek i bez iznimke vrištavo dijete u auto sjedalici,ne po guzi ....
što još???
ama sve suprotno od onog što vidim u okolini....
a jopet, kad promislim
, masu toga stoji i masu toga i ja usvajam [/code]
potpisujem
Samo ću dati ideju i spojiti čitanje i gubljenje vremena u tramvaju...to mi je jedini način da sat i pol dnevno provedem u čitanju (nečega što nisu slikovnice
evo sad mi je opet upao u oči ovaj citat:
problem je što se u glavama ljudi koji možda rjeđe posjećuju forum ili ga površnije čitaju svi ovi faktori akumuliraju u jednog fiktivnog nazovi superroditelja i onda ga se drže (svejedno da li im se sviđa ili ne sviđa)doji se godinama, nema duda ni boca, nosaju se platnene pelene il bezpelenaštvo, hrani bio/eko uzgojem, nima slatkiša do faksa , ne/cijepi selektivno, nosa u maramama/slingovima, spava s roditeljima, peru zubi čim vršak iznikne, uvijek i bez iznimke vrištavo dijete u auto sjedalici,ne po guzi
a on u zbilji ne postoji
naime, ja ne znam niti jednog forumaša/ forumašicu koji radi apsolutno SVE to
znam nekolicinu koji rade većinu toga
i puno njih koji rade samo neke stvari
ispravite me ako griješim :/
Točno. Ako čovjek imalo ozbiljnije čita, lako vidi da nas ovdje ima raznih. Pa se čudim kako double trouble nije to primijetila kad je, kako sama kaže, "čitala, čitala i čitala".
A ova fora o malobrojnima koji će razumijeti što ona želi reći je za mene primjer vrlo ne-fer načina komuniciranja.
Eto, napokon se pomalo iskristaliziralo što je zapravo od prvog DT-inog posta potaklo ovakvu raspravu - njezin ton, način obraćanja ostalim Forumašima. Nitko od nas ovdje ne govori da je savršen, za čini sve ono što Udruga zagovara, itd. nego smo se svi osjetili prozvanima kao da se upravo tako ponašamo i gledamo svisoka one koji to, po nama, ne čine. Vejrujem da DT nie imala loše namjere, vjerujem da je dobra mama (ja sam za sebe izvrsna mama
xTočno. Ako čovjek imalo ozbiljnije čita, lako vidi da nas ovdje ima raznih. Pa se čudim kako double trouble nije to primijetila kad je, kako sama kaže, "čitala, čitala i čitala".
A ova fora o malobrojnima koji će razumijeti što ona želi reći je za mene primjer vrlo ne-fer načina komuniciranja.
Mislim da ne griješiš.
Ja sam poprilično nova ovdje, radim otprilike pola nabrojanih stvari
Mislim da ovdje ima prilično dobrih stvari za pročitati, kome se što svidi, može nešto i "preuzeti". Meni je osobno žao što si nisam nabavila maramu, sad mi se čini da je kasno. 13 mj, skoro 12 kg, hoda... A to mi tak super izgleda...i mami i bebi...
sad vam je pravo vrijeme za sling
Ma da? Ja sam mislila da je ona to prerasla? Vidiš da sam totalno neuka!
Hvala!
Znam da sam of topik... ŠŠta onda je nosim na boku?
da. dođi na podforum nošenje djece, tamo ćeš naći sve što te zanima.
Potpisujem lutonjicu.a i radimo većinu ovoga,jer mislimo da je to ok,ne da bi netko mislio da smo superroditelji.Većina ljudi ionako misli obrnuto,većina ljudi ionako misli da je pravi roditelj nešto skroz drugo.Nažalost.doji se godinama, nema duda ni boca, nosaju se platnene pelene il bezpelenaštvo, hrani bio/eko uzgojem, nima slatkiša do faksa , ne/cijepi selektivno, nosa u maramama/slingovima, spava s roditeljima, peru zubi čim vršak iznikne, uvijek i bez iznimke vrištavo dijete u auto sjedalici,ne po guzi
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom