ne mogu prestati plakati
drage moje,
nakon prvog horora kojeg sam pretrpjela dolaskom kuci, stavri su se bila malo dovele u red.
medjutim, danas je prošlo 37 dana od poroda na carski rez. neki kažu da se postporođajna depresija kod žena sa CR javlja kasnije. ja već, evo, četiri dana, ne mogu prestati histerizirati i plakati. znam da je to grozno i pokušavam sa autogenim treninzima, međutim, ne ide mi. konstatno imam posjete koje me smaraju. jučer sam jela samo jednom, a dojim dijete, jer je nekulturno jesti dok su gosti tu.
jučer sam imala tri posjete zaredom nakon kojih sam eksplodirala na muža, jer mala nije htjela prestati plakati, ni zaspati. nakon toga je i on poludio na mene i malo smo se zakačili. osjećam se grozno, jer mislim da sam loša majka, jer nisam u stanju svom djetetu da obezbijedim potrebni mir, a da ne povrijedim nečije osjećaje. osim toga, kad dolaze, svi se otimaju za dijete, kao da je neka igračka, što me posebno užasava. nakon toga se osjećam kao da me je pregazio kamion, jer ni uz najbolju volju, ne mogu sebe ubijediti da je to ok.
molim vas za pomoć, kako da se izborim sama sa sobom. plačem već danima i dijete plače. nemam nikoga s kim bih porazgovarala o tome. niko ne razumije kako se osjećam. a imam osjećaj da se sama borim protiv cijelog svijeta i kako jednostavno više nemam snage. možda sam prezaštinički nastrojena, ali ne mogu si pomoći. dosta mi je ubijanja slobodnog vremena kojeg drugi ljudi ubijaju organizirajući fakultativne pohode na moju intimu. očajna sam i treba mi samo malo mira.
 |
|||
Odgovori s citatom
bjuma prvotno napisa
).
, znam kako se osjećaš i reci to TM. Istina je kako ti cure kažu. Zamisli kako je njemu super... dobio dijete i želi ga svima pokazati, a od sreće ne vidi kako se ti osjećaš, bit će vremena za rodbinu, svi će doći na red. Ljubi bebicu i samo polako i ja ti skidam kapu na dojenju nakon carskog, ma ti si super mama sigurna sam u to 
jednostavno nemam u nikoga povjerenja.. znam da je to malo posesivno ali to je moje dijete, da joj se što desi umrla bih od brige, i nema mi tko šta prigovarati, neka se prilagode inače će naletiti na zatvorena vrata!
iako ih je moram priznat bilo jako malo, svi su jako postovali nasu prigvatnost i prakticki prvih mjesec - dva nas nitko nije ometao) kad su nam poceli gosti dolazit ja bi ih vec s vrata slala u wc da peru ruke i govorila da ne volim da se mala beba dira a pogotovo ne neopranim rukama pa bi to vecini bio znak da bebu ne smiju niti uzet, pokusaj. a sad ti je i gripa super adut, to bi trebali svi razumit! no najvaznije od svega je razgovaraj - s muzem, sa svojima, njegovima, reci sto ocekujes i bit ce svima lakse. 
