Shanti,Aurora-ovih dana na vase rijeci samo iznova pocinjem plakati,ali opet toliko mi prijaju,i toliko se vi trudite pruziti podrsku da sam vam neizmjerno zahvalna...
Sutra je taj dan,kako cu izdrzati,to jos ne znam...znam da ima puno tezih stvari u zivotu, i mozda sam i sebicna (samo gogicina prica...),ali mene je ovo dotuklo.Znam da necu odustati,to znam sigurno vec sad, ali ostaje ovaj strah koji ne moze donijeti dobro,moze mi sad samo pogorsati stanje hormona ,imunitet itd...kako dalje? Tjese price zena koje su nakon kiretaze ubrzo zatrudnile, ali ugledati plus poslije toliko godina,ici na kiretazu ...kolike su sanse da cu ja ponovo vidjeti svoj plusic? Juce sam cak razmisljala da uradim jos jedan test, mozda mi je to zadnja prilika u zivotu da vidim kako izgleda moj pozitivan test. Znam da sad ovo zvuci pateticno, ali svasta mi prolazi kroz glavu, i nemojte mi zamjeriti...
Juce sam pricala sa zenom koja je poslije 11 godina borbe i 6 spontanih (u 2. tromjesecju,cak i u 7.mjesecu) rodila troje djece.Sa prvim djetetom je lezala od kad je uradila test pa do porodjaja,sa drugo dvoje nije uopste mirovala jer je vec bila mama i nije si mogla priustiti mirovanje, i sve ih je rodila za tri godine- sve je bilo ok,i svako je rodila poslije 35. Nikad nije saznala uzrok,iako je zdravstveni radnik,i ispitivala se u jakim centrima.
Zato necu razbijeti glavu sa tim zasto (necu?),molim Boga da izdrzim sutrasnji dan , i idemo dalje...(jos juce ovo ne bih rekla!)

A podrska cura sa rode,to je nesto sto nema cijenu! Hvala svima !