Kiretaža na 3 načina - osobna iskustva - 2. dio

[Iva30]

Bok. cure!

Ja evo javljam nešto sitno novosti; dakle, sestrična je razgovarala jučer sa dr. B, kod kojeg bi trebala ići na pregled i potanko mu je sve objasnila (čitaj - nacrtala). On kaže (isto što i vi) da moja dr. nema ni moralno ni bilo kakvo pravo postavljati dijagnoze napamet, bez dodatnih pretraga. Nakon što je u komp pogledao (zajedno sa sestričnom, tako da vjerujem 100% u istinitost) o čemu se kod mene radilo, utvrdio je da je sve to skupa više bio porod nego "obična" kiretaža i da je normalno da organizmu možda treba malo više vremena da se sve vrati u normalu. Zatim, ne smijem pored svega zanemariti stres koji takvi događaji izazivaju, pa je tu također možda dio problema. No međutim, obzirom da se ipak nešto u organizmu događa (endometrij, folikuli...), kaže on da završim turu Dabrostona i onda se svakako vidimo. Eto, sad mi je lakše, kad je netko stručniji od moje dr. dao nadu da će ipak sve doći na svoje mjesto. 15.09. sam gotova sa Dabrićima, pa ćemo vidjeti. Takoc, malo sam sve nadugo i široko, ali šta mogu...

Svima šaljem puse i brdo pozitivnih misli!

pinocchio stavila link
Kiretaža na 3 načina - osobna iskustva - 1. dio

[kli_kli]

Iva, i moja bebica je trebalo da dodje oko mog rodjendana, a i ja nisam malo bila trudna (u 13. nedelji kiretaza...)

[Iva30]

Ma strašno je sve to što se događa, nažalost, čak i dr.-i se slažu da je to sve češće. Ali, treba glavu gore, riješiti eventualne probleme i gas u nove pobjede...

[kli_kli]

Svakako.

[Iana27]

Ovo mi je cak malo i cudno...naime i moja beba je trebala doci oko mog rodendana....
A sto se tice ucestalosti spontanih/kiretaza...kazu svaka 3 trudnica...sto je prestrasna statistika!

svima

[kli_kli]

Ovo mi je cak malo i cudno...naime i moja beba je trebala

e pa znam, procitala sam malo na ovom topicu, zato sam i napisala i za moj slucaj.. meni je trebao da bude termin 3 dana pred rodjendan...

a za ucestalost ne znam, meni se nije cinilo da je cesto, jer od nas 6 koje smo bile u isto vreme na kretazi samo ja sam bila zato sto sam morala...
verujem da ima mnogo vise faktora koji uticu na genetske mutacije danas nego ranije, ako to mislis.

kod mene je 99% bila genetska greska, jer je plod imao preveliki nuhalni nabor, a beta je od pocetka trudnoce bila neuobicajeno mala (moze da bude i u normalnoj trudnoci jako mala, ali je u trudnocama sa genetskom greskom po pravilu mala).
npr. ja sam dojila bez problema, od osetljivosti bradavica ni "o".

[lilium]

Nacitala sam se statistika: vjerojatnost jednog pobacaja je 15-25%, za ponovljene pobacaje se ta vjerojatnost mnozi, pa zato svi kazu ako se desilo jednom jako je mala vjerojatnost da ce se ponavljati. Najcesci uzrok pobacaja su slucajne kromosomske greske; 50-61,5% za zene ispod 35, a kod zena iznad 40 naraste na cak 80% (neki izvori kazu da je tu kritican faktor blizina menopauze jer je to u direktnoj korelaciji s kvalitetom jajnih stanica).
Kod mene je dokazano da je treci puta bila kromosomska greska-trisomija, za prva dva puta ne znamo tocan uzrok, no buduci da je svaki puta scenarij bio slican, da su svi nalazi OK i da sam i u prvom pokusaju bila starija od 35 povecana je vjerojatnost da su sva tri puta bile kromosomske greske. Svjesna sam toga da mi moje godine ne idu u prilog, no prema nekim statistikama iz jedne londonske klinike za habitualne pobacaje i za nas over-40 ima preko 50% sanse da nekako dodjemo do happy-enda. I dalje se borim!

Kad smo kod rodjendana...moje bebe nisu trebale imati rodjendan ni blizu mom, no od prvog pobacaja su mi ipak moji rodjendani postali tezi dani i obicno jedva cekam da prodju jer me posebno pritisce osjecaj da imam jos jednu god. vise, a da moja djeca nisu tu, no i taj dan prodje, pa guram dalje! Kako bi jedan istocnjak rekao: odbijam osjecati se lose

Sretno, drage moje!

[Iva30]

Meni su rekli da nije bilo nikakvih genetskih (kromosomskih) grešaka. Velika je vjerojatnost nedostatak željeza i gripa sa temp. od 39,7 10-ak dana. Nije htjela pasti, nikako! Sad rješavam posljedice svega.

Lilium, već sam ti rekla da je moja sestrična dobila prvo dijete u 37-oj i sve pet! A druga ide za par dana u Rijeku na IVF u 39-oj i nada se da će biti sve OK! Zato i tebi držim fige jer znam iz iskustva mojih cura da je sve moguće!

Uf, to s rođendanima je malo hmmm... čudno! :shock:

Puse svima!

[kli_kli]

Kod mene je najverovatnije bila hromozomska greska, jer, kako sam vec napisala, beba je imala nuhalni nabor veci od 3 mm, a beta mi je bila manja od samog pocetka trudnoce.
Pored toga moji nalazi (za sada krvna slika, urin i biohemija) su bili odlicni.
Dve doktorke koje su pogledale plod na uzv rekle su da je genetska greska, ali se za prvi pobacaj ne radi kariotipizacija ploda, pa nikad necu znati sigurno.

Za rodjendan je i meni jezivo.. posebno sto sam oduvek zelela proletnju bebicu, a ova trudnoca se desila iz prve, sto nikako nismo ocekivali jer ja zaista mnogo dojim.
Mislili smo trebace nam par meseci...

Ja nemam mnogo godina, a sad sam uverena kako godine nisu toliki problem kao sto se naglasava... Desava se i starijim i mladjim, cak neke statistike kazu da se cesce desava mladjim (jer valjda vise ima mladjih trudnica).

Statistika - tacan broj pogresnih cinjenica..

Ja se jos uvek oporavljam od toga kako sam isterana iz klinike, evo tek danas su mi napisali otpusnu listu, a kiretaza i izlazak iz bolnice su bili u cetvrtak.
Zena sa otpusta kaze da su namerno odugovlacili jer sam izasla na vlastitu odgovornost..

[ZO]

cure

[Iva30]

Drage moje, samo sam vas poželjela pozdraviti i vidjeti (ćuti) kako ste i ima li kod vas kakvih novosti... Kod mene sve po starom. Završila jedna tura Dabrostona, sad pauza, pa druga i onda na pregled. Takoc. Voljela bih znati kako je kod vas... Puse šaljem!!!

[sanja74]

Ja sam nakon nekih 6-7 tjedana (od kad sam izgubila trudnoću) konačno dobila M.
A po glavi mi se vrzmaju misli o novom IVFu. Želja za djetetom se ne smanjuje.. i uopće ne želim vrtiti po glavi negativne scenarije. Dva gubitka (višeplodnih trudnoća, pa bi to bilo cca 5 beba) su mi više nego dovoljna.

[sonja3333]

Nakon prve kiretaže mislila sam pa dobro,bad luck,ja sam jedna od tih 15 od 100.
Nakon druge već sam bila ljuta na sebe,na svijet,na Boga jer sam statistički među 5 od 100.
Vi na Forumu ste jedine koje "poznam" a koje se stim suočavaju i bore.
Inače,teška je usamljenost kad svi oko tebe imaju uredne trudnoće,a tebe samo znaju pitait kad ćeš ti roditi ili samo šute bojeći se pitati išta.

[lilium]

Iva30, vibram da napokon krene M!

Mi se pokusavamo vratiti u igru jer kad vec nije bila treca sreca bilo bi vrijeme da to bude četvrta tako da sam sada u mjesecnim sinusoidama dobrog i malo_manje_dobrog raspolozenja kako se vec ciklusi razvijaju. Svaku slijedecu trudnocu zeljno iscekujem, no naravno da je prisutan i strah sto ako opet ne uspije, no onda si govorim to si vec naucila prezivjeti... Iako su mi u ovoj igri dane neke cudne karte idem partiju odigrati do kraja, nema odustajanja!

Da, osamljen je ovaj nas put, rijetki su oni van ovog naseg kruga koji mogu razumjeti nase dozivljaje i reci pravu rijec kada je potrebna. Jako sam zahvalna sto poznam par takvih ljudi i sto s vama mogu o svemu pricati i sto znam da me posve razumijete.

Cure, drzite se & velika

[Maya_78]

cure, evo i mene u vašem klubu... (nažalost, ali...)
valjda čovjek uvijek misli da se baš njemu to neće desit (kao, pih 12%!!!) eto, ipak... sutra kiretaža i to je to... nadam se općoj anesteziji (ne pritsajem na ništa manje ) i brzom oporavku... hvala na vašim iskustvima koja su me ohrabrila...

[lilium]

Maya_78,
Drzi se!
Ako ti treba bilo koja dodatna info, tu smo.

[Iana27]

Maya_78 zao mi je sto moras proci kroz to...drzi se i mi smo ovdje za podrsku!!

Nisam se dulje javljala, jer sam na svoju zalost upala u neka glupa razmisljanja...ali sad je i to iza mene...mozda me je trznuo doktor u utorak koji je rekao da idemo u akciju vec od ovog ciklusa (danas mi je 11 dc). Ne znam sta bi vam rekla, da li da vristim od srece ili da grizem nokte od straha...ali eto on kaze akcija pa cemo ga i poslusati...

Vas sve!!!

[lilium]

Iana27, posve razumijem kako se osjecas, no samo naprijed!!!

svima!

[Drejka]

Drage moje, do danas sam uporno izbjegavala ovaj topic jer mi je bilo prebolno čitati sva vaša iskustva koja me samo podsjećaju na ono što sam i sama proživjela (naravno, gubitak rudnoće i kiretaža).
Mislila sam da ću na taj način lakše zaboraviti i više ne tugovati, ali ovih dana me jednostavno guše osjećaji tuge, jada i očaja jer mi se bliži rođendan i datum kad sam trebala upoznati svoga anđela .
Isto tako sam izbjegavala i Jesenske trudnice na kružocima jer sam se raspadala od muke čitajući njihove slatke doživljaje, no, nije pomoglo. Još i činjenica da se već/tek 2 godine borimo s neplodnošću baca me u još veći očaj.

S obzirom da i MM iz dana u dan pada u sve veći bed (a do sada je on bio čvrst ko stijena) prestala sam govoriti na glas koliko me sve to muči, ali on skuži po mojem ponašanju pa smo u komi oboje.

Danas sam na poslu pukla i rasplakala se kao malo dijete. Sada molim Boga da nitko ne uđe u ured i vidi me u ovakvom stanju. Zato sam imala potrebu nekome se isplakati tko me u potpunosti razumije.

Eto, malo sam si olakšala dušu. Nadam se da mi ne zamjerate

[lilium]

Drejka, prolazila sam kroz slicna iskustva, meni su trebale 3. kiretaze da "puknem" i ovdje se aktivno ukljucim, isto me je sve podsjecalo na nesto sto sam mislila da je nabolje zatomiti, no naravno da to tako ne ide, treba odtugovati. Tu smo, samo se Ti javi & drzi se

[ZO]

Drejka svi isto osjećamo

[kli_kli]

Maya i Drejka, a naravno i ostale cure, veliki virtualni .

[Iana27]

Drejka, pises o necemu kroz sta mi sve prolazimo i nije tu nista cudno.
Imala sam dana kada sam super a onda opet ljusnem sa nekakvim tmurnim mislima i osjecajima. Sjecam se da 10 dana nakon spontanog sam bila tako visoko, kao u stilu sve je super, ja to mogu idemo dalje...i trajalo je nekih 20-tak dana ali onda naprosto puknes. Sta da ti kazem...evo, ovo cak ni ovdje nisam spominjala jer sam zabrijala da sam jedina koja je skrenula, ali otisla sam na nekoliko razgovora sa psihijatricom jer sam mislila da cu skroz skrenuti sa tim mislima. O tome sam razmisljala svaku minutu tokom dana. I danas nakon 4 mjeseca ja imam problema sa spavanjem..ne spava mi se, mrzim noc (ona mi je objasnila da je to zato sto mi podsvijest daje signale jer se to desavalo po noci), u strasnom sam strahu za MM, strah me da mu se nesto ne desi, provjeravam po noci da li dise ( jedan gubitak povezuje strah za gubitkom drugog), stalno sanjam nase vjencanje (tzv. materijalno dobro u braku - dijete - koje smo izgubili, pa kroz cin vjencanja u snu trazim ponovnu povezanost sa MM) i da ti ne pricam sta sve ne...i nisam prolupala, nego iz razloga sto sam mislila da ja to sve trebam pospremiti jer kao nisam izgubila dijete u kasnijoj trudnoci nego na pocetku (bilo je ljudi koji mi nisu dali da kazem da sam izgubila bebu nego plod) sve to je rezultiralo tome da si nisam dala vremena da prodem kroz fazu ljutnje i bijesa, do oprosta i zahvale. Tek zadnjih 10-tak dana od zadnjeg razgovora pocela sam drugacije razmisljati i puno mi je lakse...govorim stalno hvala Bogu sto mi se to desilo jer tko zna od cega me je Bog u biti spasio..mozda neke vece patnje..samo sto sam sada uspjela to izgovarati iskreno iz srca... Da ti ne kazem da sam u tih 4 mjeseca od stresa uspjela skroz pokvariti krvnu sliku koja je sada koma, dobila sam miom, a bestija nas nije napustala...i evo sada nekako krecemo na bolje...dobili zeleno svjetlo, iduci tjedan opet idem vaditi krv....
Eto, sada sam i ovo podijelila s Vama, i stvarno mislim da i tim cinom dokazujem sebi da sam tek sada bolje...jer o u periodu kada nisam imala snage to reci, sumnjala sam u sebe...
Draga drzi se, razgovaraj sama sa sobom, postavljaj si pitanja i daj sve moguce odgovore, ljuti se, placi, zahvali se..jer sve je to normalno i kroz sve to moras proci....netko prode brze i lakse a netko malo teze...zavisi od osobe do osobe...

[Iana27]

A jesam oduljila ali mozda nekome pomogne....

[lilium]

Iana27 , drago mi je sto si pocela osvjestavati sto se zbiva i na dobrom si putu!

Puno simtpoma koje si nabrojala sam i ja imala, od nesanice nakon prvog gubitka, straha za meni drage ljude i jednog optimizma s rezervom jer prije dosta stvari koje pocnem raditi znam pomisliti da to ne mora dovrsiti dobro... I za miome sam sigurna da ih mozemo sami izazvati. Meni su diagnosticirani pola godine nakon sto mi je umrla majka (bez znakova upozorenja je dobila mozdani udar i umrla nakon 3 mjeseca kome, bio je to grozan period, tada sam se sa svim stresom i emocijama jako lose nosila). Moji miomi su bili na peteljkama i odstranjeni su laparaskopski, nisu uzrok pobacajima. Njihov nastanak me osvjestio da sama sebi mogu biti najgori neprijatelj.

Na zalost kroz skolovanje nas pune s hrpom podataka, uvjezbavaju nam racio, razvijaju logicki aparat za radne zadatke... no jako slabo nas uce kako bolje upoznati sebe i kako se suociti s vlastitim emocijama, pa se s tim suocavamo tek kad stvarno zagusti, nesto poput “Life is like playing a violin solo in public and learning the instrument as one goes on.”

Cure, drzite se

[kli_kli]

lilium skroz se slazem s tobom.
Iana27 zelim ti da sto pre uspete, a trudnoca da bude mirna i uredna.

Meni je u cetvrtak bilo 3 nedelje od kiretaze, a tek sam pre nekoliko dana prestala da krvarim.
I sad mi sluz nekad bude crvenkasta ili braonkasta.
Imate li slicna iskustva?

[Drejka]

Joj, ovo s nemogućnošću spavanja i strahom da će se mojim najbližima nešto loše dogoditi ratujem već mjesecima. Nekad se forsiram da se kroz dan što više fizički umorim kako bih na večer mogla zaspati. Nekad upali a nekad i ne. Najgore mi je to kad ne mogu zaspati, pa razmišljam šta da se dogodi ovo ili ono (naravno, nešto loše), pa me počne stezat i gušit u grlu, srce lupa 100 na sat, obljeva me znoj, vrti mi se....pa se dižem, hodam, bauljam i na kraju negdje oko 4-5 "krepam" od iscrpljenosti. Onda par dana mir, pa ponovno.....

I ja sam razmišljala otići psihiću ali nekak, ne znam, imam osjećaj da bi mi rekao daj odi doma i zbroji se, nisi ni prva ni zadnja.....ma, ne znam, probat ću riješiti to sama sa sobom, i s vama

[Maya_78]

eto mene nakon kir....
sve bilo uredno...
prije zahvata sam se isplakala, nakon: ni suze...
znam da će me puknuti kad tad pa pokušavam "osvijestiti" prije nego me iznenadi zakašnjela reakcija,,, bit će bolje...
btw, rekli su da sam se nakon zahvata smijala ko luda... valjda netko plače neko se smije... ludnica,,,

[lilium]

Maya_78, drzi se, sad treba odtugovati pa dalje, a suze, smjeh... sve je to psiha i u ekstremno stresnim situacijama se sve zna pomijesati, bitno je da izlazi van.

Drejka

kli_kli, do prve M. je svasta moguce, dok se hormoni ne ulove, koliko se sjecam i ja sam u tom periodu znala imati sluz malo obojanu smedjim i crvenim.

Velika

[ZO]

Maya_78, drzi se, sad treba odtugovati pa dalje, a suze, smjeh... sve je to psiha i u ekstremno stresnim situacijama se sve zna pomijesati, bitno je da izlazi van.

Drejka

kli_kli, do prve M. je svasta moguce, dok se hormoni ne ulove, koliko se sjecam i ja sam u tom periodu znala imati sluz malo obojanu smedjim i crvenim.

Velika

potpisujem

[Iana27]

Joj cure kako mi je nekako lakse cuti da nisam jedina s takvim problemima...jer s druge strane mislila sam da sam prolupala jer kao po nekim tkz. pravilima ne bi smio biti sok kada se izgubi beba u 11 tjednu a ja s druge strane toliko mjeseci ne mogu sabrati misli. Da Vam ne kazem da mi je doc. opce prakse rekla da ona za tako nesto nije cula niti procitala u niti jednoj knjizi da neko moze biti recimo depresivan zbog gubitka trudnoce u tom razdoblju i da ja sigurno imam problema sa MM i da sam nesretna u braku - pa si ti sada misli!
Ponavljam, meni je pomoglo puno razgovora sama sasobom, setnje po parkovima. Evo, cak mi je jucer mama rekla da po prvi puta od tada vidi one moje stare crte lice ispunjene zadovoljstvom, lagani sjaj u ocima...i vjerujte mi da se tako i osjecam!

svima!!

[ZO]

jer s druge strane mislila sam da sam prolupala jer kao po nekim tkz. pravilima ne bi smio biti sok kada se izgubi beba u 11 tjednu a ja s druge strane toliko mjeseci ne mogu sabrati misli. Da Vam ne kazem da mi je doc. opce prakse rekla da ona za tako nesto nije cula niti procitala u niti jednoj knjizi da neko moze biti recimo depresivan zbog gubitka trudnoce u tom razdoblju i da ja sigurno imam problema sa MM i da sam nesretna u braku - pa si ti sada misli!

svima!!

Iana po kakvim tkz. pravilima...
ne mogu vjerovat ovo što čitam.... :? kakva ti je to doktorica....
gubitak bebe je gubitak bez obzira kad se desi, a to treba preboljeti

[Iva30]

Joj, cure moje, ne znam šta da vam kažem osim da vam pošaljem poljupce i zagrljaje!
I ja sam mislila da ću prolupati nakon kiretaže... A ovih dana ponovo ludim, kako se približava dan kad je bebica trebala stići. Još mi više otežava ova glupa situacija s nedolaskom M već punih 5 mj. Strah me svega, a nisam pesimisti po defaultu, nego eto tako... MM je mislio da ću još više prolupati budem li se družila s vama na ovim stranicama, međutim, ipak sam mu uspjela objasniti da te uz svu njegovu podršku, ljubav, pažnju najbolje razumije netko čija je koža na jednak način opečena. I sad razumije. Svima držim fige za daljnje pokušaje! Iana - slušaj dr. u akciju! Lilium, sonja333, sanja74, kli-kli, drejka, Maya_78... -

[lilium]

Iva30


Inace mene je od vecih emocionalnih sokova mozda spasilo slijedece: nakon prve kiretaze s doktorima nisam pricala o emocionalnoj strani, smatram da dr.i na sve skupa gledaju drugacije (cast izuzecima!), vise rutinski, jer je to njihova svakodnevica no nije i nasa i zbog toga se ne zelim dovesti u situaciju da me, kada sam emocionalno ranjiva, dodatno uzdrmaju svojim komentarima. Nakon sto sam prvi put nakon kiretaze stigla doma potrazila sam utjehu u virtualnom svijetu, pronasla sam slijedeca 2 linka i te tekstove sam iscitavala i iscitavala...dosta su mi pomogli. Postala sam ih na Rodi no ne na ovoj temi, sad vidim da bi bilo jako dobro da ih imamo i ovdje:
http://www.miscarriageassociation.or...n/leaflets.htm
http://www.babyguideuk.com/pregnancy...iscarriage.asp
Da nisam pronasla svoj ventil i da sam primijetila da se emocionalno petljam bez da se znam otpetljati sigurno bih otisla psihologu ili psihijatru, kao sto za druge probleme odlazim drugim specijalistima.

Nakon druge kirateze sam pocela sumnjati da to sto se meni zbiva nije slucajnost i nabavila sam 2 knjige o pobacajima (jednu je napisala lijecnica koja vodi kliniku za habitualne pobacaje u Londonu, a drugu novinar koji je sa svojom zenom prosao kroz visestruke pobacaje) i jos sam sate i sate provela on-line u potrazi za dostupnim medicinskim istrazivanjima; naravno da me muz stalno bockao sto mi to sve treba. Za knjige mogu reci da su jako dobre za habitualke (daju i medicinski pregled i pomazu emocionalno), no ne bih ih preporucila svima jer mogu dodatno i nepotrebno zaplasiti s detaljima koji se na vas slucaj ne odnose, no evo linkova:
http://www.amazon.com/Miscarriage-Le...981403-5261656
http://www.amazon.com/Coming-Term-Un.../dp/0618277242

Nakon trece kiretaze i dalje nisam posve sigurna da li je to kod mene slucajnost ili sistematska greska, no sve vise vuce na ovo drugo (najsumnjivija je ponavljajuca aneuplodija zbog mojih godina). Tek nakon trece kiretaze sam odlucila progovoriti i pronaci sugovornike i eto me ovdje s vama. Jako mi je zao sto ste ovdje na ovoj temi no puno mi znaci sto vas imam!

[Zrina]

Do sada nisam imala snage se tu javiti, makar su mi vaša iskustva bila dragocijena kad sam prolazila isto. Tako mi je bilo žao samo nastaviti niz istim ili sličnim činjenicama: prva trudnoća, zastoj rasta ploda u 8. tjednu, kiretaža nakon tjedan dana...
Sad je prošlo skoro 2 mjeseca od svega i ja sam još toliko u svemu tome da sama sebi idem na živce! Čak još nisam otišla ni na kontrolu jer svaki put kad se sjetim doca i njegove ordinacije oblije me hladan znoj-odmah mi je pred očima ono sažalno klimanje glavom i riječi: žao mi je, ali od ovog neće biti ništa.
I mene intenzivno muči strah za bližnje i uopće ne znam s kim bi mogla razgovarati o svemu. Imam osjećaj da sad tek stvari postaju gore jer sve polako sjeda na mjesto,a ja još uvijek nemam neki "svoj" kao razlog zašto je to moralo baš tako biti.
Svim curama šaljem virtualni i stvarno su mi vaša iskustva puno pomogla.

[lilium]

Zrina
odlasci dr.u nakon svega skupa znaju biti problem, imala sam periode kada mi je bilo dovoljno samo se pribiliziti bolnici ili udahnuti miris ljekarne pa da pocnem vrtiti film. I ja sam znala odgadjati posjete dr.u, no uglavnom bih na prvu kontrolu odlazila odmah, cisto da potvrdim da je sve proslo korektno, no nakon toga bih si za slijedece preglede i pretrage dala malu pauzu.

[Iana27]

zrina, u potpunosti te razumijem a mislim i sve mi jer sve smo kroz to prolazile ili prolazimo. No vidis, meni se desilo to da sam jedva cekala otici da mi se napravi ultrazvuk jer sam htjela potvrdu da je dolje sve na svojem mjestu, jer sam i to zabrijala. Mozda mi je bilo lakse iz razloga sto sam otisla svojoj priv. gin. kod koje inace idem a ne u Petrovoj gdje se sve ostalo odvijalo. Ali kada sam trebala ici u Petrovu to je bio slucaj za sebe, hladan znoj gledanje u pod da ne vidim trudnice ili bebe - koma. A danas, evo bas jucer sam isla kod prijateljice koja je rodila i dobila 2. sina i vidjela sam tu malu strucu..a Vama necu lagati da kada sam hodala pjesice da sam spustila suzu ispod naocala, da kada sam navecer pricala MM kako maleni izgleda da su mi oci bile pune suza ali i pozitivnih misli za moju buducnost..izreka koja je u nekim trenucima uzasno glupa a kasnije govorimo da je istinita....vrijeme lijeci sve rane.....

[Iva30]

Uf, ja sam jučer i danas posebno jadna. Baš jadna, mislim tj. osjećam da je to jedina prava riječ za trenutno stanje duha. Prijateljica koja živi vrata do mene prije tjedan dana je rodila drugo dijete - malu, slatku, čupavu crnu djevojčicu. I sretna sam zbog nje, ali... Družimo se s njima intenzivno kao i inače i MM i ja. Pucam, lagano. Jučer, zove me sestra da joj donesem knjigu Trudnoća i porod koju sam bila posudila jer je zajednička prijateljica trudna pa da joj posudi. Pucam opet. Ne znam šta mi je ovih dana, ne mogu si pomoći, samo bi plakala, ne pričala, ne ništa. Baš sam onako jadna. I stvarno, na kraju, jedino ovdje nađem utjehu. Čudno je to... :/ , ali kao što je rekla Lilium - sretna sam što vas imam...

[lilium]

Iva30, drzi se, zivot slozi takve situacije i prepreke ... no preskocicemo mi i to

[Iva30]

Lilium

Noćas sam sanjala da je M došla, hmm... Zapravno nije, ali ti moji snovi često nagovjeste događaj, pa se sad nadam da će uskoro... Nikad je u životu tako željno nisam čekala...

[Zrina]

Iva 30
Valjda će s vremenom sve sjesti na mjesto. Znam da mene recimo sad već manje uznemiruju trudnice, bebe mi nisu smetale (kak to ružno zvuči, ali valjda znate na što mislim) ni tada ni sada.
Najgore mi je bilo kad sam dva dana nakon kiretaže išla u lokalni dućan pa me poznanica zaskočila sa: oooopa čujem da ima veselih vijesti kod vas! Ne znam kojoj je bilo gore nakon što sam rekla što je bilo :/ ,
ali sam doslovno mislila da ću puknut od muke.

[Iva30]

Zrina !

Ma ne smetaju ni meni bebe, u stvari mi ni trudnice ne smetaju samo se u njihovoj blizini raspadam. A proći će znam, nadam se uskoro!

[Iva30]

A da, zaboravila sam reći da se i meni događalo neposredno nakon kiretaže da su mi poznanici, prijatelji čestitali na bebi... Neugodno jako... Mislim čak njima više.

[Maya_78]

evo dijagnoze: ODUMRLO JAJAŠCE I NEHIDATIOZNA MOLA
je to "normalna"/uobičajena "dijagnoza" (tj. nije ona "opasna" mola ili?)

[lilium]

Maya_78, koliko sam naucila neugodne znaju biti hydatidiformne mole i to one kod kojih b-hcg nakon kiretaze ne pada ili cak raste (b-hcg se kod takve diagnoze nastavlja redovno monitorirati) . Nisam ekspert, no mislim da je bitno sto u tvom nalazu pise NE ispred hydatiozna, sto bi znacilo da to nije ta neugodna vrsta, ali najbolje da ti to sto prije potvrdi lijecnik da se sada ne opterecujes i s tim.
Javi se da cujemo sto je doktor rekao!

Velika svim suborkama!

[Iana27]

Cure, malo da nas podignem a i da cujem kako ste..
Ja sam Vam u fazi iscekivanja...danas mi je 23dc i moram priznati da me vec od 16dc dolje boli i to svaki dan mogla bi reci konstantno...sto se vise umaram (hodam ili radim po kuci) to je bol jaca..kao predmenstrualna..malo lijevo malo desno...totalno sam zbunjena i u strahu...ako dobijem M jedva cekam otici na ultrazvuk da se pogleda sta je to...a o napetosti i nervozi Vam ne moram ni pricati!

svima!!!

[lilium]

Iana27 drzi se!

[Zrina]

Iana27 nadam se da nije ništa zabrinjavajuće. Meni se često zna dogodit da me zaboli ili baš onako oštro presiječe ako se naglo dignem ili nešto teže podignem, pogotovo u drugoj polovini ciklusa.
Do sada je sve uvijek na UZV-u bilo ok pa se nadam da će tako biti i tebi.
Ja obavila kontrolu i sve je na mjestu. Jedna briga manje...

[Drejka]

Iana i mene stalno nešto bolucka, pa žulja, pa steže, pa zapecka ali mislim da to nije samo u zadnje vrijeme nego prije nisam toliko osluškivala tijelo i obračala pažnju kao u zadnje vrijeme. Sad se svaki put splašim i odmah mislim da nešto nije u redu, a na kraju sve OK. Mislim da smo postale preopterećene i u panici i da nam to stanje samo odmaže :/

Drži se

[Iana27]

Otisla ja na UZV (bas sam na prije zacesca napisala) i situacija je ovakva... 24dc - u Douglasu oskudno slobodne tekucine, endometrij sekrecijski 10mm, ili se radi o cisti ili moze biti trudnoca..i miom je i dalje tu...
Receno mi je da cekam M ako kasni da napravim test pa cemo znati o cemu se radi... tako sam se rasplakala u autu jer imam osjecaj da nemam snage...stalno nesto ne stima, stalno neki losi nalazi... ne vidim kada cu na zelenu granu sa svime time...a sto se tice trudnoce iskreno, nekako ne vjerujem... koma sam!!