tooolika bol, da sam se grčila, Moja današnja kiretaža....
naaaajgore iskustvo u životu, valjda paralelno kako su mi davali anesteziju, tako su me kiretirali, samo mi se zavrtilo u glavi, ali daleko sam bila SVEGA svjesna i sve sam osjetila, vrištala i plakala sestre se deru"a imate se snage derati" i slično, svi me grčevito drže, a ja na tom stolu umurem, matrenica ne rastura, premještaju me na neki krevet, ja u takvim bolovima, plakala sam kao ljuta godina, kao nikada u životu, bolilo me da nisam znala što da radim, a onda sestre, nemojte pčlakati, to vam je psiha sada, nemojte uznemiravati druge toliko bešćutni svi... ipak su mi dali još injekciju protiv bolova, koja je počela djelovari nakopn dosta vremena. adli osoblje , katastrofa, ono odvratni finjak. tražila sam bila opću, tj da me uspavaju kao što su na merkuru, ali rekli su da je ovo nepotpuni pobačaj ne missed kao prije i da mi ne mogu dati i što ja znam, da nemaju tu uvjeta i slično...
koma, koma, koma,jedva čekam da sve zaboravim. ovo je bilo grozno iskustvo i nikada ne bi više to htjela proći, pogotovo ne na ovaj način, neću si više dopustiti. i ne želim to nikome. možda nekoga ne boli toliko, ali meni je bilo PRESTRAŠNO. sve to u perovoj bolnici, di sam na hitnom odjelu čekala sat i pol.
jedva čekam da sve prođe, sada sam bolje...