Citiraj yasmin prvotno napisa
ne znam zašto ali imam osjećaj da svi, pa i oni čija djeca idu u vrtić i čija ne idu, a i sama sam ponekad takva, misle o vrtiću iskljičivo kao o nužnom zlu
meni je iskustvo sa ivanom totalno preokrenulo taj film, ja vidim da je on radostan i veseo kada ide, u 6 ujutro kada se budi, budi se, vrišti, rado se sprema, papa, oblači i ostaje tamo, a kad dođe doma, uvijek nešto prepričava i općenito je lakše s njim

znam da je teško onima čija djeca plaču, bilo bi i meni ali i oni čija djeca rado idu stalno s epreispituju trebaju li ih voditi ili ne

evo to pišem radi onih mama ovdje koje odlažu, nećkaju se
Mene ovo isto straaaaaašnoooo ljuti i pokušavam se što manje uključivati u topice o vrtićima jer bih povremeno napisala svašta.
Naime, ne ide mi u glavu zašto se roditelji djece koja ne moraju i ne idu u vrtić osjećaju pozvanima da ovima drugima trljaju sol na ranu i da preispituju svoju odluku i smatraju se lošim roditeljima - to se prvenstveno odnosi na roditelje djece koja teško prolaze adaptaciju, a da ne pričam o tome da bez ikakvog iskustva, na temelju nekog pročitanog teksta valjda, zaključuju da su djeca koju se ostavlja u vrtiću slomljena ili nešto tako slično, pa i da je vrtić nužno zlo a pritom se isto tako niti ne definira što znači "slomljeno dijete".

Ja isto moram priznati da nemam nekih preružnih i nedajbože trumatičnih iskustava s patrikovim odlaskom u vrtić. Uvijek je na početku teško, ali zato se i djeca i roditelji moraju adaptirati na svaku, pa i ovakvu novonastalu situaciju. Zašto recimo nitko ne piše kakve je pozitivne pomake primijetio na svom djetetu otkada ide u vrtić. Ja ih sigurno imam više nego onih negativnih, a isto tako ne vidim razloga da mom djetetu bude bolje da ga čuva neka nepoznata osoba bez nadzora, čitav dan sama s njim....I kad ga čuva baka, koliko god voli ići k njoj, nakon tjedan dana već primjećujem da mu fali društvo vršnjaka i zanimacije kojima se djeca u vrtićima bave i koje su primjerene njihovoj dobi.

Naravno da uvijek ima svjetlijih i manje svjetlih primjera, ali sve u svemu ne volim uopćavanje ni u čemu, a najmanje u forsiranju predrasude da je djeci u vrtićima groooooznooooo....pa zašto onda uopće postoje i jesam li i ja istraumatizirana jer sam išla i u jaslice i u vrtić prije 30ak godina kad su uvjeti zasigurno bili puno lošiji nego danas. Pa da jesam sigurno to ne bih priuštila svom djetetu.