kad ivan kaže nešto krivo npr. Vucija umjesto Lucija
ja mu kažem "Da, to je Lucija" izbjegavam "Ne, kaže se Lucija"

ponekad pokušam sa "L,l,l Lucija" no L nam nikako ne ide

imamo jednog rođaka Dinka kojeg ivan zove biko iako može lijepo reći i d
pokušavam ja njega naučiti pa mu govorim "D,d,d Dinko"
a on meni lijepo "D, d,d, Biko"

meni se čini da bi moj ivan mogao i više i razgovjetnije pričati :/

meni za ivana stalno svi govore kako je čvrst i spretan, žilav io jak ko bik iako tako ne izgleda
on je stvarno od kada je bio beba motorički jako napredan
sad s eviše točno ne sjećam ali znam da kad sam pisalal o njemu kao bebi da su svi bili :shock: kako s ebrzo okretao sa leđa na trbuh i obratno, propuzao je već sa 5.5 i slično, nećak je npr. 3 mjeseca stariji ali je ivan sve motoričke radnje obavljao prije njega
žao mi je ko psu što ga nisma slikala kako za 2, ročkas vozi romobil, a i s biciklom je rano krenuo, morati ću ga dati na nekakve sportske aktivnosti, možda kapne kakva para

a ja nikada nisam skijala, kad smo si to i mogli priuštiti nismo išli, sad je već malo teže
ali sam bila u sloveniji na sanjkanju, imamo profi sanjke a tamo ima par jako dugih staza pa se spuštaš ko divljak jedno 10 minuta, juriš skoro ko na bobu, luuuudooo ali i opasno, jednom smo u 2 ujutro, jer najbolje je po mraku, sletjeli u mini provalijicu, ja i mm na jednim sanjkama, nabila sma si obraz na njegovu galvu, jedva smo se vratili na stazu, a frendovi su već bili dolje na cilju
najgore je kaj se penješ 45 min. da bi se spuštao 10tak i manje i to s akomplet opremom

uvijek smo išli u gluho doba noći jer ima manje ljudi i gušt je po mrklom mraku samo sa onom rudarskom svjetiljkom na čelu, a najslađe je kad dođeš na vrh u planinarsku kuću na topli čaj
to su bili dani, nit brige nit pameti...