 |
|||
Napisala sam dugi post, a onda sam ga pobrisala.
Ne znam kakva si u stvarnosti, ovo je samo forum, ja sudim po onom sto si napisala.
Iskreno, ja bih se tebe bojala da sam teta.
I ne bih rado suradjivala s tobom.
I uopce nemam dojam da si emotivka. Samo nekontrolirana.
Drago mi je, zbog tvog djeteta, da prica ima hepiend.
Ovo gorenapisano se odnosi na Dambo.
emotivka i nekontrolirana, to ti ide zajedno. Proizlazi jedno iz drugog. Ne čudim se takvoj tvojoj reakciji...
Ali sam na više mjesta naglasila, da sam sa tetama razgovarala na finjaka - onda kad sam razgovarala, a ovdje sam se izduvavala. Ne znam jesi li pročitala moj zadnji post ovdje jer je isto dug, možda sam ga postala dok si ti pisala svoj koji si obrisala.
To ovako ide kod mene: zove se 'zakašnjela reakcija' ili tako nekako.
One meni prvu loptu, ja šutim. Druga lopta, šutim. Treća lopta, šutim. Četvrta ide preko svekrve - dijete će zakržljati. Dolazim pod pauzom u vrtić jer je tad još odlazio prije spavanja i pitam u čemu je problem i zašto je baka uznemirena. Ona meni tanjurić pod nos-pojeo je samo tri žlice! Pa kaj? Ako mi danas govoriš o adaptaciji trla, la - a sutra prekoravaš mene ili dijete (svejedno) što nije pojelo odprve cijeli ručak -meni je to napad pa mi je normalno da se branim.
Zar ne bi bilo normalno reći: 'Gledajte, gđo. baka ta i ta, on je danas prvi put na ručku i pojeo je vrlo malo. Vi sad idite ravno doma i nahranite ga. Vjerujemo da će s vremenom bolje jesti, da će se to popraviti i tome slično? Normalna je reakcija da dijete prvi put ne pojede sve...'
Pa zašto be se mene bojala, hej,?
...bi se mene bojala?
E, imamo i nešto slično... I ja sam prije nego sam 'pukla' često pisala duga pisma i kasnije ih derala (brisala), jer u ta doba nisam bila na netu nego sam pisala na papiru.
Na stranu šala, lakše se izražavam 'na papiru' pa onda izađu svakakve gluposti van, a, eto, slična si mi bar po tom pobrisanom dugom postu pa budući da nisi teta nemoj mi suditi, da ti ne bi bilo suđeno...
ma i da jesi teta...nema veze...
Osim toga, nisam imala nikakve, extra prohtjeve, osim da ga čuvaju kao i drugu djecu...
Je li to neki bad? :?
Kako bi ti to, osim što bi propuhala uši? Kao neki kojima to pali - ja to ne mogu, želim a ne mogu. Mirno se vratim doma i onda me usred noći 'posjeti' teta i govori mi da će D sutra plakati u vrtiću jer sam ga navikla da doji kad poželi. Proživljavam cijeli razgovor nebrojeno puta i patim što joj ništa nisam odgovorila. Ne mislim ništa bezobrazno, nego ništa pametno i odlučno, u stilu :'to je moja odluka, moje dijete, a vas molim da ga čuvate i tretirate kao i ostalu djecu'.Ovo objašnjavanje je OT, ali moram.... Ne želim nikome da to doživi...
Bilo bi mi razumljivo, iako se ne bih složila, da je D otplakao prvih mjesec dana, da urla dok druga djeca jedu i spavaju pa da mi nakon što su se malo potrudile oko njega idu nešto prigovarati... Razumiješ li o čemu govorim?
Od prvog dana me ispituju koliko doji, kako se uspavljuje... Ja sve odgovaram iskreno jer drugačije ne znam i ne želim (čitaj: od sada tako radim). Imale su papir s intervjua - pa kako da im slažem?
Uživo, stvarno ne izgovorim ni pola ovoliko koliko na forumu i to najviše zbog raznih cry-out i sličnih 'šuti dok ja govorim' metoda...
Govorila sam, i nisu reagirale nego ponavljaju kao(...) da moramo smanjiti dojenje, govorila sam da nikakvih problema nema kad je na čuvanju 8h/dnevno bez obzira kod koga: ne plače za mnom, ne traži cicu, jede i spava, sve ok. Mjesec dana je bio bez mene kod bake i opet sve ok. Osjećala sam se stvarno kao debil. Kao dijete koje ima neki tik kojeg nije ni svjesno, a učiteljica ga svaki dan kori zbog toga. Počela sam se bojati odlaska u vrtić radi takvih pitanja/komentara/zahtjeva. Zar je bitan broj podoja ili ono što im govorim, kao da govorim zidu - da nikad nikakvih problema nije bilo, a jasno da ih u vrtiću ima i bit će ih- ali to nema veze s dojenjem - to svi znamo. I to ne samo s mojim, nego i sa drugom djecom koja ne doje...
Dojenje smo smanjili, ali ne koliko bi se to tetama svidjelo, ali to je naša stvar i razlozi, tj. sam 'neuspjeh' - se ne tiču nikoga.
Navela sam i da je bio bolestan i naravno da smo se vratili većem broju podoja, zato i jesmo tek sad u adaptaciji. Prve dane, prije bolesti, su me ispitivale pa sam to prešutjela i nisam pridavala neku veću važnost. Ovo s mojim reakcijama je počelo na tetino prigovaranje zadnjeg dana (petak) -drugog tjedna što je bio u komadu u vrtiću - prvi ručak! Možda si ti mislila da dolazimo cijeli 9. mj...
Hajde mi, molim te, reci, kako bi se ti osjećala...?
Ovo je tako divno napisano da su mi pune oči suza, jer na sličan način razmišljam o tomekloklo prvotno napisa
Slutim da ćemo prestat dojiti toliko laganim tempom i neosjetno da i ja moram dobro paziti da ulovim zadnji podoj i utisnem ga duboko u srce da me za sva vremena sjeća na najljepše doba mog života
Hvala ti, dramica,Ovo je tako divno napisano da su mi pune oči suza, jer na sličan način razmišljam o tome
Slutim da ćemo prestat dojiti toliko laganim tempom i neosjetno da i ja moram dobro paziti da ulovim zadnji podoj i utisnem ga duboko u srce da me za sva vremena sjeća na najljepše doba mog života
što si me podsjetila da ni u kojem trenutku i ni pod koju cijenu ne smijem zaboraviti zašto dojim svoje
Ne bih htjela biti neugodna, ali zašto si uopće spominjala tetama dojenje?
Ja sam svojim tetama to uredno prešutjela, i tako izbjegla ovo što tebe sad muči, prije ili kasnije će saznati, ali bar neće za svaki klinac biti krivo dojenje - toga se naslušam od rodbine i okoline i bar mi dijete neće biti 'obilježeno'.
Ako te još budu nešto tlačile možemo ih spojiti s M.-ovim tetama, pa neka razmijene iskustva glede adaptacije dojene djece.
Eto, sretno u borbi s vjetrenjačama, ja bih na tvom mjestu tetama rekla da je s dojenjem gotovo, zamisli samo kako bi njih time usrećila, kladim se da bi ti i dijete počelo jesti i biti divno i krasno, kako to samo kratkodojena ili nedojena djeca mogu biti, malo karikiram, možda nije etično lagati, ali štedi snagu koja ti je sada jako potrebna, a nikome ne šteti.
I možeš im poslije to nabiti na nos - ako ti to pruži neko zadovljstvo.
Draga Dambo, ja jesam pročitala sve što si napisala.
Iskreno draga, sjedi i porazgovaraj sama sa sobom, onako iskreno i sama sa sobom riješi zašto dojiš, što to tebi znači i tvom djetetu.
I povjeruj u ono što ćeš si sama reći, pa te možda neće toliko pogađati tuđe riječi i mišljenje teta, forumašica ili noname baba iz parka.
Ja nikad nisam pisala i trgala pisma jer ja nisam takva, ne držim u sebi i odbrusim svima (zato sve noname babe u mom parku misle da sm neodgojena i bezobrazna luđakinja, ali zaboli me).
Moje starije dijete sam dojila do 10 mjeseci, tako da u vrtić nije išao na sisi, pa svejedno nije jeo do 3, 5 godina kako treba i NIKAD nije spavao u vrtiću.
I tete su mi jahale po glavi zbog toga, ali smo riješile odma. dalje su one pričale, ja radila po svom i na kraju je jedna teta plakala kad smo odlazili zadnji dan iz vrtića jer joj je mali s vremenom postao toliko drag bez obzira na nejelo i nespavanje.
Tvoje dijete će ići u vrtić 5-6 godina i moguće da će imati stalno istu tetu. ti moraš sad s njom izgraditi zdrav odnos jer od toga tvoje dijete ima dugoročne koristi .
zamoli ju da se vidite nakon radnog vremena na 15-ak minuta i popričate kad malog nema u blizini da vam odvlači pažnju i objasni joj da je dojenje tvoja stvar, ali da bi voljela s njom dogovorit kako da adaptacija prođe što bezbolnije.
Ako ti kaže da je jedini način da mu ukineš sisu, reci joj lijepo da nećeš i zašto nećeš .
Nije istina da je se ne tiče, nje se tiče sve vezano za tvoje dijete jer s njim provodi jako puno vremena i mora znati kako će se postaviti u kojem trenu.
Ili mijenjaj grupu, vrtić ....
Moje kratkodojeno i moje dugodojeno dijete jednako su divna.
To je stvar karaktera i odgoja, a ne dojenja.
iz sise ne curi karakter nego mlijeko.
P.S. najbezobraznija osoba koju poznajem je bila dojena do 4 godine
s obzirom da nije bilo opcije "okrivimo dojenje" šta su tete navele kao uzrok njegove "neprilagodljivosti" tj. slabo jedenje i nespavanje?
tvoje dijete , tvoja cica, tvoja odluka
i bas te briga
moj smradac nije bio olesta dok je bio na cici
prestala sam dojit u 7mj trudnoce i sad svako malo
sta te briga sta drugi misle
Ništa. JA sam navela. tvrdoglav je i tško prilagodljiv.s obzirom da nije bilo opcije "okrivimo dojenje" šta su tete navele kao uzrok njegove "neprilagodljivosti" tj. slabo jedenje i nespavanje?
I to je istina.
Ali je i divan, i kad se prilagodio (kad su postali vrtička i prestali bit jaslička grupa), zavolio je svoje tete i one njega.
očeo je jest sam od sebe i molio tetu da mu posoli i popapri jer ne jede bljutavo, sam od sebe.
Da ne bude zabune, ne mislim uopće da dojenje nešto bitno utječe na djetetov karakter - ima tu još sto - stopedeset stvari jednako važnih/ili jednako nevažnih kako ko misli, ali stvar je (ili problem) u okolini koja percepira dojenje drugačije nego što ga percepiraju ovdje na forumu. I onda vide ono čega nema i onda izdvoje jedan razlog kojim opravdavaju sve.asta (napisa):
dijete počelo jesti i biti divno i krasno, kako to samo kratkodojena ili nedojena djeca mogu biti,
Moje kratkodojeno i moje dugodojeno dijete jednako su divna.
To je stvar karaktera i odgoja, a ne dojenja.
iz sise ne curi karakter nego mlijeko.
P.S. najbezobraznija osoba koju poznajem je bila dojena do 4 godine
A razloga je uvije više.
Pa da, razlika je u percepciji dojenja. Na forumu, u vrtiću, među babama i među mladim mamama.
Ali ja ne mislim da je smak svijeta ako ne dojim do četvrte godine, nije mi svaka sekunda dojenja fanatično divna, boli me kad me grize i tlaka mi je kad pola noći visi na sisi.
Ali to ne mijenja činjenicu da sam ja najbolja mama svom djetetu dojim ga zato što je to za njega dobro, zato što to njemu (prvenstveno) puno znači i zato što je to nešto što je samo naše.
I ne dam nikome da se petlja u to.
Ali koliko god ja podržavala dojenje, kad odlučim da je vrijeme za kraj, završit ću s tim.
Isto tako, kad JA zaključim da je potrebno reducirat količinu, iz bilo kojeg razloga, učinit ću to, bez pompe ili bilo čijeg odobrav anja.
Tražit ću savjete(kao što i jesam na drugom topicu , pa ih nisam dobila, hvala), ali od mama koje mi mogu pomoć.
Ne mislim da činjenicom da dojim pripadam bilo kakvoj povlaštenoj skupini ili da sam ja ili moja djeca po ičemu bolji od mama i djece koji ne doje i nikad nisu.
Ah, da okončamo više...
Izgladila sam s tetama. Počeo je više jesti tamo i priviknuo se, ali doma još traži svoju siku. Napucao je i nekih 400g otkad ostaje tamo do 16h. O dojenju više ne razgovaram s tetama, ne raspravljamo. Odnos je ok.
Svaki dan ga pohvale kako je dobar, ne plače, spava i jede sve bolje...
Moj je problem što sam se uzrujala, stvarno one nisu pola toga vidjele ni čule i ne bi bilo fer jer je moj problem što sam nesigurna u sebe. Ja se dosad nisam puno zabrinjavala kako će naše dojenje teći, niti me ne diraju komentari - a čujem i puno pozitivnih.
Iskreno, jedan od razloga što ja još dojim jest to što idem linijom manjeg otpora, nisam još razmišljala o kraju niti ne želim...Ali naravno, najviše zato jer vidim da mu treba i da voli sikiti. Uživamo oboje u tome. I ne samtram katastrofom što nismo smanjili ni prestali jer znam da ga mogu zaokupirati nečim drugim samo uglavnom moramo izaći iz našeg malog stana jer mu je tu dosadno i previše je 'nazovi konfliktnih' stvari - ne diraj, ne možeš itd. Znam i da može cijeli tjedan bez mene i da ne gladuje nego traži jesti...
Malo sam se osjećala okrivljena i napadnuta... :?
-pitali me na razgovoru za upis pa sam rekla... A mislim da je i dobro reći jer znaju i pedijatri, a možda i vrtići raditi kakva istraživanja...možda neka interna, samo za sebe...pa nek se nađe....Ne bih htjela biti neugodna, ali zašto si uopće spominjala tetama dojenje?
Nevaljalice jednaSlutim da ćemo prestat dojiti toliko laganim tempom i neosjetno da i ja moram dobro paziti da ulovim zadnji podoj i utisnem ga duboko u srce da me za sva vremena sjeća na najljepše doba mog životarasplakala si trudnu dojilicu
E, sad ću te rasplakat još više
Leonin zadnji podoj je bio jedne ljetne večeri u krevetu, kad je par puta povukla iz obje cici, onda je uzela desnu cici u ručice, protrljala obraz uz nju, poljubila je i rekla joj "volim te najviše na svijetu!", ponovila to s drugom i zaspala
Moju Pave (27 mj.) i ciku restavio je telfast, čiju primjenu više nisam mogla odgađati...i još uvijek nisam spremna pregledati pomno snimljenu snimku njenog oproštaja...
E, sad ću te rasplakat još više
Leonin zadnji podoj je bio jedne ljetne večeri u krevetu, kad je par puta povukla iz obje cici, onda je uzela desnu cici u ručice, protrljala obraz uz nju, poljubila je i rekla joj "volim te najviše na svijetu!", ponovila to s drugom i zaspala
Leonin zadnji podoj je bio jedne ljetne večeri u krevetu, kad je par puta povukla iz obje cici, onda je uzela desnu cici u ručice, protrljala obraz uz nju, poljubila je i rekla joj "volim te najviše na svijetu!", ponovila to s drugom i zaspala
Dosta ženske, bum se i ja rasplakala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom