S bebom bez auta

[barbarela_]

Mene zanima ima li ovdje mama s malim bebama, a da nemaju auto i kako funkcioniraju. Dok nismo dobili dijete, to što nemamo auto nije mi predstavljalo neki problem, ali moram priznati da je to sad ponekad nezgodno. Kad moramo k doktoru pozovem taksi, ali za sve ostalo bebača prevozim u njegovim kolicima tako da smo zapravo dosta doma, čini mi se i previše. Ponekad bih htjela na drugi kraj grada, do prijateljice i sl., ali kad se sjetim da bih trebala promijeniti nekoliko autobusa ili tramvaja, prisjedne mi. Čini mi se da smo do daljnjega osuđeni na svoj kvart koji i nije baš nešto, nemam ni poštenog parka u blizini. Nadam se da će biti lakše kad prohoda, ali još smo daaaleko od toga (5 mj).

Eto, kako se snalazite bez auta koji je u današnje vrijeme, čini se, obavezna stavka u svačijem životu ?

[ana.m]

Evo ovako...
Mi imamo auto, imamo i motor, a i ja imam vozački. MM skoro uvijek ide na posao na motoru, što znači da je auto uglavnom doma.
A ja....NE VOZIM JER ME STRAH (jer od kada sam položila prije 8 i pol godina nisam sjela za volan i vozikla po gradu)!!! I kam god idem, idem cipelcugom, busom, tramvajem. Živim na Malešnici i već sam s malom bila svagdje. U centru, do Iblerovog, u Avenue Mallu, čak sam išla sama jednom s njom kod pedijatra koji nam je u ŠESTINAMA! Da imam frendicu u Dubravi, vrlo vjerojatno bi otišla i do Dubrave. Uglavnom smo s maramom, a ponekad čak idem i s kolicima. Čekam niskopodni tramvaj ak baš moram na tramvaj. Doma smo samo ak je ružno vrijeme ili ako je netko od klinaca bolestan. Istina da bi mi bilo puuuuuno lakše da vozim (radim na tome ) i tada bih vjerojatno i više landrala, ali ni ovov me ne sputava i ne sjedim zbog toga doma. Btw, kvart mi odvano dosadio .

[barbarela_]

Zaboravih napomenuti da je i mene strah (položila prije 10 g.) tako da i kad bismo imali auto, morala bih najprije savladati strah i otići na nekoliko sati vožnje u auto-školu. Ali budući da nam auto sigurno nije u planu dok traje moj porodiljni, za sad nije problem strah, već nedostatak auta.
A što se tiče marame, odnosno bili kojih sličnih načina transporta bebe, nikako da se odlučim, a i na fiziklanoj su nam rekli da to baš nije naj-rješenje, tako da ni sama ne znam kaj da napravim. A ne da mi se spavati zimski san i hibernirati u kući dok prođe ružno vrijeme i dok on prohoda, tim više što voli druge ljude i to mu je interesantno - gledati u nova lica i nove situacije.

[sbuczkow]

Nadam se da si u Zg a ne u St jer je ovdje povezanost katastrofalna bez obzira na to da je grad povrsinski valjda deset puta manji. Mi nismo imali auto do par mjeseci prije T rodjenja i onda se smilovao ujak i poklonio nam svog starog. I stvarno ne znam kako bi da smo bez auta u ovom gradu. Za doci na dijagonalno suprotne dijelove grada treba se voziti i cekati sigurno oko sat vremena. Jos nek neki preskoci, i vise. Uzas. Da smo bez auta vozili i se valjda taksijem svugdje dok bi financijski mogli izdrzati. Uz to, NISTA nije prilagodjeno voznji kolica (i invalida), auti su parkirani SVUGDJE i to doslovno i za preci jedan dio ulice moras se najmanje deset puta spustiti na cestu i obilaziti razne prepreke.

[UdavDave]

Nema tu pomoći, morat ćeš nabaviti auto i pregrmiti strah, čim prije, to bolje. Ak niste pri parama, danas se može preko agencija i solidni polovni kupiti, 2000-3000 Eura bi trebalo biti dosta za siguran auto.

[vještičica]

Nemamo auto, ali planiramo kupovinu negdje na proljeće. Ne zato što treba za odlazak na posao, kupovinu ili slično. Treba nam da idemo na izlete
Inače mi zaista ne fali. Jako su rijetke situacije da baš požalim što nemamo svoje auto. Za preglede ili dr dođe nama (znamo se privatno) ili mi prošetamo do ordinacije (blizu, 10 min pješke). Svi odlasci u šetnju ili u goste su pješke. Tačnije ona u slingu, mi pješke Kolica nikad nije htjela, drala se kao da joj kožu gulimo Nekad se provozamo i busom. Dopada joj se Svugdje stižem "nogom", ona je mirna, zadovoljna, sve vidi.
Jedino kad mi treba auto je velika nabavka u tržnom centru na periferiji. Onda unajmim svog tatu, koji me uredno poveze, sačeka i vrati nazad (a često i kupljeno donese do lifta ). A ja mu u znak zahvalnosti - kupim sladoled

[meda]

ja ne vozim, i ako bas moramo negdje, a ne moze nas mm odbaciti onda idem javnim prijevozom. kad je d bio manji stavila bih ga u maramu, kasnije smo isli kolicima.

imam jedna agana kolica koja mogu unijeti i sama u tramvaj ili preko stepenica, a ako imam druga koja su malo teza zamolim nekog da mi pomogne.

iako moje dijete hoda, ne vjerujem da cemo tako skoro ici negdje potpuno pjesice, bez kolica ili marame.
u stvari sila sam ejdnom bez icega, ali tad je dorian imao oko 5 mjeseci. zurila sam se s curama na kavu, a on je spavao to popodne jako dugo, pa mi se na kraju nije dalo montirati maramu na sebe i samo sam ga uzela u ruke i sjela na metro. u to doba mi je ionako stalno bio na rukama, pa nie bilo nikakve razlike.

[MalaSirena]

Kad je bio bolestan i ako je bila frka, onda smo išli taksijem. U svim ostalim slučajevima tramvaj, odn. bus prema potrebi. Nanosila sam se i njega i kolica jer tada kad je on bio mali nije baš bilo niskopodnih tramvaja i uvijek sam ga morala unositi u tramvaj (ajd, barem sam bildala).

Kad realno sagledam situaciju, dobro bi mi došao auto za izlete ili da mogu neke stvari obaviti brže (npr. kad moram na suprotni dio grada treba mi sto godina javnim prijevozom), ali načelno sve uspijevamo tramvajem, a doma sam jako malo.

[ana.m]

Nema tu pomoći, morat ćeš nabaviti auto i pregrmiti strah, čim prije, to bolje. Ak niste pri parama, danas se može preko agencija i solidni polovni kupiti, 2000-3000 Eura bi trebalo biti dosta za siguran auto.

Svejedno ne vidim zašto se bez auta ne bi moglo landrati okolo...
Ja landram bez problema...
Nekako više vjerujem da je sve to u našim glavama!
Moji straci su auto kupili prije 5 godina. A cijelio djetinjstvo smo negdje išli. Na izlete, na more...

[(maša)]

ja imam auto al Mihael je nemoguć u AS ako ja nisam iza......tak da svuda idemo ZET-om.....kolica, MT sve potrpam i idemo....

a njemu je zabavno, buka, puno ljudi, gledat kroz prozor.

Malo je zeznut Novi Zagreb jer nijedan tramvaj nije niskopodni al ja kad god sam išla uvijek mi je netko pomogao ući i izaći sa kolicima...

inače bi non stop bila doma i vjerojatno se preselila u Vrapče...

[Anci]

Mi imamo auto ali ga ja ne vozim, ali se spremam opet naučiti. Nisam vozila 4 godine pa me strah.

Živimo na Jarunu ali išli smo svugdje javnim prijevozom, posebno sa starijom kćeri- to je bio naš tjedni izlazak dok sam bila na porodiljskom- šetnja po Trgu, Turbo limač...

Mislim naučiti voziti jer mi je muž često na putu i ostavi nam auto a zna se dogoditi da se neka od njih razboli, a u autu su nam sjedalice pa se osjećam blesavo što imam auto na parkingu a ne mogu nigdje...

[Joe]

curke, bacite pogled na ovu temu
ofkors, one koje bi opet htjele provoziti...
ja prošla edukaciju, sada rijetko vozim, ali strah je minimalan, a da češće vozim skroz bi nestao.

[Juroslav]

Malo je zeznut Novi Zagreb jer nijedan tramvaj nije niskopodni

krivo, ima niskopodnih sedmica i šestica, a neki dan sam vidio i četrnaesticu 8)

[mirje]

Nas je puno a auto dobijemo na korištenje po dogovoru i potrebi od svekija koji žive u susjedstvu (doktori, bolnice i sl.), ali njih gotovo nikad nema vikendom kad bismo negdje van s djecom. Navikli smo tako na nosanja i kolica po tramvajima, busevima, vlakovima; imamo dva slinga i dvoja kolica pa kombiniramo ovisno o izlasku .

Nije neizvedivo ali je, po mom mišljenju, puno teže.
Naše auto nam je tiha patnja ... štoviše, oboje smo vozači

[Deaedi]

Mi smo totalno ovisi o autu. Skoro nigdje ne idemo pjesice. Cak i do parka znamo sa autom, ako nam se cini da bi mogla kisa...
Da nemem auto, sigurno bi puno manje odlazila u shopping centre, kod baka ili djedova, prijatelja...Posebno sada kada padne mrak vec u 5 sati, ne volim pjesaciti ili ici busom sa H po mraku. A i za izlete nam je auto neophodan. Ovako smo svaki vikend negdje.

[buba klara]

Moja nevožnja nas je dovela do toga da smo M. i ja puno puta ostavljeni sami ko da nemamo auta (a zapravo stoji parkirano ispred zgrade) kad je MM na putu (a zna bit dosta često).
Uglavnom, može se, jest da zna bit naporno ali može se bez auta. Primjerice, dok je M. bio tako mali, puno puta smo s kolicima u bus (srećom, do našeg kvarta vozi niskopodni autobus) pa solo do grada. Sad kad je veći, još češće idemo sami busom bilo kud.
Btw, njega od 1. god. čuva baka u Novom Zagrebu a mi živimo kod Mirogoja - ujutro prije posla ga busom pa tramvajem vodim do bake i istim putem natrag (napominjem, ne svaki dan, kad je MM na putu - nekad 2-3 puta tjedno a nekad nijednom ili samo jednom u tjedan dana). Jest da nam treba 1-1,5 h, ali drugog izbora tad nemamo, osim taxija - koji ipak služi, bar nama, samo u iznimnim situacijama.
Sva sreća pa se M. voli vozit tramvajem i redovito nam netko ustupi mjesto pa tako taj put iskoristimo za puno priče i tisuću zašto-tisuću zato (za sve što vidi iz tramvaja
Naravno voljela bih da vozim i nadam se skoro upustit u tu avanturu ali za sad je ovako... Ipak, više od "radosti" javnog prijevoza, preporučam mali autić i vožnju!

[Marsupilami]

Mi smo do prije par mjeseci kada je MM dobio sluzbeni auto bili bez auta.
Svugdje smo isli busom i tramvajem, a kada moram s klincima na neke pretrage u bolnicu ili nesto slicno onda i dalje idemo javnim prijevozom jer je MM na poslu u jutarnjim satima.
U mjesecne shopinge smo takodjer isli pjeske, bili smo navikli.
Covjek kada mora na svaku situaciju se prilagodi i ako niste u mogucnosti nabaviti auto trenutno - naviknut cete se
Eh da i nikada se nismo vozili taxiem (nismo si mogli priustiti), sve smo obavljali kolicima i bus-tramvaj

Svega par puta smo jaaaako osjetili nedostatak auta, a to je bilo kada smo usred noci morali juriti na hitnu a nema nikoga u blizini tko bi te mogao voziti, onda smo morali moju mamu i njenog dragog angazirati da dodju po nas i voze :/

[mg1975]

Malo je zeznut Novi Zagreb jer nijedan tramvaj nije niskopodni

krivo, ima niskopodnih sedmica i šestica, a neki dan sam vidio i četrnaesticu 8)

Juroslav, ponekad se da vidjeti tu i tamo koji niskopodni (kad ga vidim mislim da je fatamorgana ), ali u 90% slučajeva idu stari tramvaji, čak ponekad i oni super stari tzv. Đure koji su nekad vozili kao br. 11 ili 12.

Maša, mi smo isto u NZG, pa u većini slučajeva kada planiramo odlazak u grad bez auta idemo busom do Glavnog...onda se spustimo iz podhodnika liftom za invalide i onda na pokretne stepenice (iako je zabranjena njihova upotreba dok ideš sa dj. kolicima) jer ne znam kako su to arhitekti zamislili .....da se invalidi i mame sa kolicima teleportitarju!?

Znam da je of the topic, ali trebali bi se nekako izboriti da puste malo više novih tramvaja u NZG. Ako tko ima ideju neka se javi.
By the way - Već sam htjela pisati Bandiću da se omogući korištenje rampi za invalide u podhodnicima majkama sa kolicima (nisam dovoljna nabildana da sa L. i kolicima pređem cestu korištenjem pothodnika) i starijim ljudima (koji ginu pretrčavajući 2 puta po 3 trake), jer je ponekad preći na drugu stranu ceste preko ono malo pješačkih prijelaza u NZG nemoguća misija (pogotovo od HGSpota prema zgradi ZET-a).

[UdavDave]

Je, može se bez auta, ni ja ga nemam, bajk je moje prometalo i po kiši i po snijegu već godinama, i za zgb i za duge ture. Al' s bebom, ok, može javni prijevoz za po gradu kad je malo veća, no za izvan grada trebaš prometalo i meni je tlaka non-stop žicati moje da nas furaju tak da ipak štedim za mini tutača. To je neka neovisnost koja vrijedi svoje pare. Inače sam ekološki fanatik koji fakat ne razumije zakaj neko s autom do kioska ide.

[UdavDave]

Još sam htjela reći da je svakako super ak vam se da pisati gradskim i ostalim vlastima za spuštanje rinzola i takvi stvari, dok se građani nisu pobunili, nisu oni niš napravili.

I razno razne udruge, npr zelena akcija, organiziraju skupa s invalidima tu i tamo događaje da upozore na te i ostale probleme (kao npr parking autiju po sred trotoara pa ti silazi s kolicma lijepo na cestu da prođeš) pa se slobodno pidružite s bebom i kolicima! Što nas je više, to bolje!

[natreen]

A ja....NE VOZIM JER ME STRAH

I mene isto. Ali ja, za razliku od tebe, od straha neču niti da probam položiti vozački.

Ali unatoč tome sam super mobilna. Malu stavim u nosiljku i sjednem u bus, odem na tržnicu, na drugi dio grada....svugdje.
Blažene ruke žene koja mi ju je sašila. Stvarno me je spasila. Jer vrlo mi se nezgodno čini ući sa kolicima u autobus.

[buba klara]

Da, niskopodna sedmica je u opticaju za Novi Zg. Ali je treba dočekat Znam dok smo išli kolicima do bake ujutro, nema šanse uć u klasični tramvaj krcat ko šipak. Onda čubimo na stanici dok ne dođe ta blažena niskopodna. Jedino ako bi fakat već kasnila na posao, namjestili bi se kod ulaznih vrata vozača i zamolili nekog da nam pomogne dignut kolica i u visokom tramvaju (u biti, nikad nikog nismo morali zamolit, uvijek se netko susretljiv našao) - samo se treba malo ohrabrit
A da je Novi Zg koma za invalide i kolica, to je istina - slušala sam sveki skoro svakodnevno o tome, kako nikud ne mogu preći cestu.. Pa ako bilo šta mora obavit s druge strane Dubrovačke av. to joj je bilo ko da rijeku mora preplovit ako je M. u kolicima.

[big milky mum]

mi isto trenutačno imamo jedan auto i s njim MM ide na posao tako da smo mi bez prijevoza (vlastitog) a van Vž živimo!
al zato mi sve projdemo bilo sa kolicima bilo sa maramom!
marama mi se čini pogodnija za gradski prijevoz jer sa kolicima se mučiti po busu baš i nije zgodno! A u marami bebi lijepo a ti lijepo švrljaš po gradu i još imaš slobodne ruke za nositi pokoju vrečicu!
i nemojte se bojati voziti! Samo za primjer:moja baka nije vozila 25 god a sad već 2 god vozi ko zmaj! Dakle:samo hrabro i polako!

[Juroslav]

Hmmm, onda ja fakat imam sreće kad svaki put u šetnji s klincima u 20-30 minuta vidim barem 2-3 niskopodnaša (i to samo na relaciji gdje voze 7 i 14).

A oni liftovi za invalide u pothodnicima, mislim, to se zbilja neki biser sjetil da se daju ugraditi i onda za upotrebu moraš imati ključ
Pa kad se neki invalid doseli ili netko (ne daj Bože) postane invalid mora čekati da mu se administracija smiluje da može preko.
O dječjim kolicima da ne govorim (mi obično prošećemo do INA-ine zgrade, tam se može preko, ali kad je žurba bildaj, dečko, bildaj).

[ana.m]

Mi smo totalno ovisi o autu. Skoro nigdje ne idemo pjesice. Cak i do parka znamo sa autom, ako nam se cini da bi mogla kisa...
Da nemem auto, sigurno bi puno manje odlazila u shopping centre, kod baka ili djedova, prijatelja...Posebno sada kada padne mrak vec u 5 sati, ne volim pjesaciti ili ici busom sa H po mraku. A i za izlete nam je auto neophodan. Ovako smo svaki vikend negdje.

E viš, po meni je ovo već čista ovisnost. Do parka s autom :shock: !
Po meni osobno šteta paljenja auta za tak kratku relaciju.

[Frida]

Mi nemamo auto, da mi ponekad fali, fali, ali smo se navikli. Dok je Lola bila manja nosila sam ju u marami/slingu bez obzira gdje išle, sada hoda ili se vozi u kišobran kolicima.

Udaljenost i mjenjanje tramvaja/busa mi nikada nisu predstavljali problem.

[CountdownToMiracle]

Mi imamo auto, al pošto smo blizu centra, ne treba nam toliko. Bilo nam je ljepše do grada otići u kolicima. A mislim da je u tom slučaju ipak najbolje rješenje marama. Za primjer je moja prijateljica, koja iz obljižnjeg mjesta dolazi sa svojim bebačom k nama na druženje, i u posljednje vrijeme ga samo stavi u maramu i s njim ode na bus normalno. Mislim da joj je tak čak jednostavnije nego prije s kolicima (pa se brines dal ima mjesta u busu za kolica itd). Svaka joj čast! Tak se nose bebači 8)