Jako sam tužna, ali sam sto posto uz svoju prijateljicu, i uvijek će moći računati na mene.
Moja S. ima 34g, dvoje dječice od 5g curicu M, i dečka od 2.10mj. Prije godinu dana napipala je krvzicu na dojci, nakkon toga je usljedila operacija, gdje je odstranila dio dojke. Prolazila je kroz zestoke kemoterapije i zračenja, i nakon nekog vremena je bilo dobro. Ali prije nepunih sedam mjeseci, opet su se pojavile nekoliko kvržica na istoj strani desne dojke,nakon toga je islo snimanje pluća, gdje se otrilo dve do tri sjene na oba plućna krila, počeo joj kašalj, koji je prolazio kroz cijelu bolest, na momente ju je toliko boljela glava, kao da je netko rezao nozem. Glava je popustila, bolovi su jenjavali..
Čeka nalze od jetre. Pod hitno je naručena za operaciju dojke koja joj mora biti odstra. I krenut će sa još agresivnijom kemoterapijom i zračenja nego prije.
Izvukla je svoju snagu zbog svoje dječice, kojoj je neophodna, i svaki tren im je vazan da budu skup. Roditelji joj naslućuju da nekaj ne štima, ali ona nema snage da ima kaze istinu potpunu do kraja, nakon razgo ora sa lječnicima, jer se boji da bi roditelji mogli dozivjeti šok.

U toj cjeloj borbi, muž joj u bolesti okreće leđa, daje papire za razvod, niti ne pitajući kako je, treba li joj što. Okrenuo joj leđa, ali niti kad je saznao za bolest, nije joj previše pomagao u kući i oko djece. Gledao je samo na sebe, ali Bog će mu vratiti desetorostruko.
Prijateljica koju poznaje 13 god, napustila ju je, okrenula leđa, u bolesti, i sazaljeva muža, a njoj javno daje do znanja, tj pričala joj je, kako će biti teško kad je neče biti. Ne mogu vjerojati, pa S je ziva i borbu vodi.
Odmah je tu osobu maknula od sebe, i rekla joj da nemaju kaj traziti skup kroz prijateljstvo. Prestrašno.
Nadam se da se ne ljutite, ali morala sam ovo podjeliti sa vama.
Pitam se hoće li se dogodit čudo??