 |
|||
joj, joj, joj...babyiris prvotno napisa
ja ću samo prepričati Antu Tomića koji je rekao otprilike u stilu: "Da je u Hitlerovo vrijeme bilo crtića, znali bi zbog čega je on izrastao u monstrouma".
A umjesto "Hitler" možete staviti ime bilo kojeg ubojice, zločinca i sl.
Naprosto mi nije normalno smatrati da su djeca agresivna od crtića. Dobro, od nekih možda imaju želju biti ratnici, no meni to nije argument za bojkot.
No, tko voli nek izvoli.
Svojedobno sam razgovarala sa stručnom osobom vezano uz crtiće, budući da ih se ne može od njih posve izolirati (npr. jutarnje gledanje u vrtiću).
Savjetovano mi je da svaki novi crtić pogledam zajedno s djetetom i sporne scene zajedno prokomentiramo pitajući dijete je li taj i taj lik ovo dobro učinio ili nije, zašto... i sl.
Naime, gotovo u svim crtićima ima nasilja, čak i u onima na prvi pogled "benignima" kao što je npr. Patuljak David koji je izlazio na kiosku. Nakon što ga je M gledao počeo se noću buditi sa strahom da su okolo crvene oči (jer se u filmu javljaju ogromni paukovi crvenih očiju).
Poslije su mi u njegovom vrtiću rekli da odavno znaju za taj crtić.
Izbacila sam ga s repertoara i ta noćna buđenja su nakon nekog vremena prestala.
Mi nastojimo da M dnevno ne gleda više od sat vremena u ekran (bilo da je u pitanju crtić ili video-igrica isključivo edukativnog ili zabavog sadržaja, bez nasilja, a na tom tržištu je situacija još gora).
Znači, ako se gledao crtić, nema igrice i obratno. I to stvarno funkcionira.
Objasnili smo mu da će ga od previše gledanja u ekran zaboljeti oči i prihvatio je to obrazloženje.
Kak ti to nije dovoljan argument za bojkot nasilnih crtica :?
mi nemamo tvi uopće nam ne fali
aaaahhh...
Kak ti to nije dovoljan argument za bojkot nasilnih crtica :?
ne ratnici u smislu plaćenici u Iraku ili profesionalni vojnici neko imitirajući mali japanci s plastičnim mačevima...naprimjer.
ja mislim da crtići nemaju veze s agresivnošću i nasilništvom kod djece.
ja isto to mislim..imaju veze s agresivnošću ako dijete cijeli dan prosjedi gledajući crtiće, ali onda se osjeća zanemareno i ispoljava agresiju zbog drugih razloga
Sofi trentno obožava Toma i Jerryja, u tim crtićima ima dosta padanja, lupanja i sl., ali nisam primjetila da je to ikada shvatila ozbiljno
i da se razumijemo:
ja nisam za nasilne crtiće. gdje sam to izjavila?
meni je pojam crtića Potraga za Nemom ili Preko ograde. To nisu nasilni crtići. O nekim scenama iz crtića možemo govoriti da su "na rubu" za dječje pojmove, ali sad me zanima što vi smatrate nasilnim crtićima?
Ja znam da nisi za nasilne crtice, al nisi se ni izjasnila za protiv
Evo, recimo meni su nasilni crtici recimo (sad cu bubat, jer fakat nisam nijednog doslovno nikad pogledala, al pretpostavljam po reklamama) Ninja kornjace, oni grozni japanski (il ciji vec) s raznim borbama, macevima, puskama, mitraljezima, robotima, razbijanjima.... nemam pojma sad bas imena crtica, al mogla bi ih prepoznat
Nisam ni ja za izolaciju djeteta, i definitivno se slazem da jednog dana kada recimo krene u skolu moze tu i tamo (ali rijetko) pogledat i koji od takvih, jer eto svi njegovi vrsnjaci gledaju, pa da ne bi bio izostavljen iz prica na odmoru, a i u toj nekoj dobi kada moze bolje razluciti neke stvari. Predskolska je dob definitivno prerano za upoznavanje djeteta s takvim scenama.
Definitivno mislim da nasilje potice nasilje, a uzimanje Hitlera kao primjer nije bas najbolje u ovom kontekstu, jer je (bar prema biografiji) on bio mentalni bolesnik, koji je iz iste takve obitelji i dosao. Al to je fakat prica za sebe. A i Ante Tomic ponekad klepece da ne kazem sta...
Ja mislim da ti ne razumiješ AntuJa znam da nisi za nasilne crtice, al nisi se ni izjasnila za protiv
Evo, recimo meni su nasilni crtici recimo (sad cu bubat, jer fakat nisam nijednog doslovno nikad pogledala, al pretpostavljam po reklamama) Ninja kornjace, oni grozni japanski (il ciji vec) s raznim borbama, macevima, puskama, mitraljezima, robotima, razbijanjima.... nemam pojma sad bas imena crtica, al mogla bi ih prepoznat
Nisam ni ja za izolaciju djeteta, i definitivno se slazem da jednog dana kada recimo krene u skolu moze tu i tamo (ali rijetko) pogledat i koji od takvih, jer eto svi njegovi vrsnjaci gledaju, pa da ne bi bio izostavljen iz prica na odmoru, a i u toj nekoj dobi kada moze bolje razluciti neke stvari. Predskolska je dob definitivno prerano za upoznavanje djeteta s takvim scenama.
Definitivno mislim da nasilje potice nasilje, a uzimanje Hitlera kao primjer nije bas najbolje u ovom kontekstu, jer je (bar prema biografiji) on bio mentalni bolesnik, koji je iz iste takve obitelji i dosao. Al to je fakat prica za sebe. A i Ante Tomic ponekad klepece da ne kazem sta...
On je književnik pa mu je dopuštena sloboda preuveličavanja - ali ja razumijem što je pisac htio reći
Moje dijete je u predškolskoj dobi i već sada zna da se stvari iz crtića mogu događati SAMO u crtiću: životinje pričaju samo u crtiću, sunce ima oči samo u crtiću, i sl.
Dobro, ja imam žensko dijete koje uopće ne privlače Ninja kornjače pa dozvoljavam da nisam objektivna. Od svih crtića koje je dosad gledala (a bilo ih je puno) nikad nije imala noćne more.
Fazu udaranja druge djece imala je s godinu i pol a tad još nije gledala crtiće. Ne psuje, a roditeljima joj se zna zalomiti. U njezinim crtićima nitko ne psuje.
Izrazi koji su nas šokirali pokupila je od djece iz vrtića: "Ubit ću te"; "Razvalit ću te", "Sad ću te kamenom".
Ukratko, ako je ikad i imala bilo kakve naznake agresivnosti i nasilništva nije ih pokupila iz crtića.
Ja jesam protiv nasilnih crtića općenito jer im ne vidim svrhu. No kad netko izjavi da djeca postaju nasilna od nasilnih crtića - to nikako ne priznajem. Djeca su izložena toliko širokom spektru utjecaja sa svih strana da za nasilništvo okriviti crtić mi izgleda u najmanju ruku bedasto.
Ja isto ne mogu biti potpuno objektivna, jer nisam s tim imala iskustva, al nisi ni ti, vidim
Naravo da D. nije pokupila iz crtica naznake agresivnosti kad ne gleda takve crtice
Definitivno nisu glavni uzrok, ali mogu biti povod.
Utjecaj TV-a na dječji mozak
(prema M. Diamond, "Čarobno drveće uma", u izdanju Ostvarenja, travanj 2002.)
Prema istraživanjima stručnjaka za utjecaj televizije na razvoj djeteta, do 18. godine prosječno će dijete provesti veći dio svog života gledajući televiziju, nego u bilo kojoj drugoj pojedinoj aktivnosti, izuzev spavanja." A ta zapanjujuća slika isključuje vrijeme provedeno u gledanju videa kod kuće i filmova u kinodvoranama. U područjima gradskog središta, jedna od tri obitelji rabi televiziju kao neprestanu pozadinu većine drugih aktivnosti. Vrsta televizijskih prikaza koje djeca gledaju može veoma različito utjecati. Dokazano je da djeca koja su gledaju dječje obrazovne emisije bolje čitaju i imaju razvijenije jezične vještine od djece koja gledaju samo crtiće i programe za odrasle. Stručnjaci također aktivno raspravljaju o negativnim posljedicama gledanja nasilja. Ispitivanja su pokazala da je tinejdžersko nasilje 19. godini veće ukoliko je gledanost TV-nasilja u 8. godini česta. Istraživači su zabilježili nasilje u 85 posto filmova koji se svakodnevno pokazuju na TV-u. Oni su to nasilje nazvali "psihološki štetnim" i izdvojili su crtiće i dječje programe koji često "nerealno" prikazuju nasilje bez posljedica ili kazni. Američka liječnička udruga okrivljuje nasilje na ekranima kao djelomično odgovorno za golemi porast maloljentičkog nasilja (126 posto) između 1976. i 1992. godine. Smatra se također da televizija osiromašuje osjećaj zajedništva. Djeca koja gledaju televiziju manje vjeruju drugim ljudima i manje sudjeluju u organiziranim dječjim aktivnostima izvan kuće. Otuđivanje nije posljednji rizik koji proizlazi iz gledanja televizije na razini prosjeka od četiri sata dnevno. Postoji podmukla veza između ishrane, gojaznosti, sjedilačkih navika i gledanja televizije. TV ovisnici se ne zovu "kauč-krumpiri" bez razloga. Djetetove kinestetičke sposobnosti su dio njegove inteligencije, a fizička pasivnost prirođena gledanju TV-a sigurno je pogubna za vježbanje kinestetičke inteligencije, da i ne spominjemo tijelo! Ipak možda najkobnija kvaliteta televizije je sklonost da čak i njene najbolje emisije potiču mentalnu pasivnost - otupljuju maštovitost i guše aktivnu misao. Istraživači J. L. i D. G. Singer s Univerziteta Yale ispitivali su kako televizija utječe na spontanu i kreativnu igru u predškolaraca. Trima grupama djece pokazivali su tijekom dva tjedna kulturalno najodobravanije emisije na mrežnoj televiziji. Ti obrazovni prikazi su u djece s najmanje aktivnom maštom potaknuli blagi stupanj kreativne igre, ali su potisnuli kreativnu igru u sve druge djece koja su od početka imala življu imaginaciju. Istraživači su zapazili sličan uzorak potiskivanja kreativnosti u osnovaca IV. i V. razreda, posebice kada su gledali programe koji sadržavaju fantastiku ili nasilje. Jedna obitelj zabrinula se glede svoje djece od dvije i pet godina i njihovog praćenja televizije kada se mlađe dijete jednoga dana probudilo i odmah upitalo: "Mogu li gledati Barneya?" Tako su na mjesec dana isključili televizor da vide što će se dogoditi. Roditelji su bili toliko impresionirani povećanom kreativnošću svojih djevojčica, povećanom neovisnošću i voljnošću da rade kućne poslove, da je isključivanje postalo trajno. Dopuštali bi samo povremeno neki program ili unajmljivali video kao obiteljsku aktivnost vikendom. "Poput večine stvari", napisala je ta majka u časopisu Parents, "televizija nije ni sasvim dobra ni sasvim loša. Ne morate je ubiti; samo je pripitomite." Sa stajališta obogaćivanja razvoja djece, kod televizije se u biti radi o vremenu: kao što se preporučuje da naše dnevne namirnice uključuju samo male količine šećera, masti, mesa i mliječnih proizvoda kao dopunu ishrani od voća, povrća i žitarica, mi vidimo televiziju kao "začin" koji se u malim količinama treba dodati zdravoj ishrani mentalno i fizički aktivnijih zanimanja. Malo pasivne zabave neće naškoditi djetetu (ili odraslom) i može umanjiti stres. Ali najtipičniji osnovnoškolci koji gledaju televiziju svaku večer i svaku subotu, satima bez prekida, dobivaju mentalni ekvivalent ishrane prezasićene šećerom i mastima koja vezuje imaginaciju, guši um i teži biti popraćena gojaznošću, apatijom i manjkavostima u pismenosti. Četiri sata dnevno provedena u pasivnoj razonodi su četiri sata koja nisu posvećena aktivnijim, energičnijim bavljenjima: to je jednostavna računica.
Više informacija u knjizi "Čarobno drveće uma: Kako razvijati inteligenciju kreativnost i zdrave emocije u vašeg djeteta od rođenja do adolescencije", M. Diamond, dr. med. i J. Hopson
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom