Jučer smo bili u ZKL i... nismo čuli ni pola rečenice od hrskanja kokica u ustima djeteta iznad nas te od šuškanja bananko - omota po cijelom kazalištu?
Je li moguće da djeca ne mogu preživjeti, a da ne žvaču tih 45 minuta?!
Ili je to način da ih roditelji zadrže u kazalištu? (Onda, valjda, nisu ni spremna za to)?!

Tjedan dana prije smo bili u Trešnji - tamo prije predstave puštaju snimku u kojoj, između ostalog, zabranjuju konzumaciju hrane i pića tijekom predstave.
Zar je izričita zabrana jedino što nas drži donekle pristojnima?