Od materijalnih stvari malo.Ostavljam im ŽIVOT i sve što on nosi sa sobom,svoje nade i snove da će oni uspjeti ostvariti svoje.U svakom od njih ostavljm i dio same sebe nadopunjen boljim djelom njih samih.Ostavljm im svoje pjesme kojima su oni vječna inspiracija.Jednu bih željela podijelit s vama,nadam se da da me neće zaključat.

Trenutak za četiri anđela


Bijah tek nešto-nešto samo

tek zrno, tek kap ,tek dašak

ko molitva bez"Amen"

bijah tek netko-tamo!

Ne zanjihaše mi dušu-ni slika,ni stih

ni nebo,ni tlo,ni glas

ko pustinjak bez pustinje-bijah bez njih!

Izabraše me tad sudbine moje

jedna po jedna sletješe u krilo

ko četiri anđela- ko sve strane svijeta

uskovitlaše sve što prije je bilo!

Sad Sahara jesam-a zrno tek bijah!

Sad ocean plavi-a tek bijah kap!

Sad uragan ljubavi-nekad dašak slab!

Na molitvu svaku- oni su moj "Amen"

Oni su ruka koja dušu njiše

I nebo ,i tlo , i glas

S njima sam planina- oni su moj kamen!


Eto! Malo sam htjela s vama podijeliti to "bogatstvo " koje im predajem!