 |
|||
Ne znam što pričati djetetu starom mjesec dana
Posjetila nas je patronažna i primijetila da maloj guram sisu svaki puta kada zaplače. To je točno. Ili joj mijenjam pelene. Ponekad pjevušim Brateca Martina, ali mi to nije primarno sredstvo smirivanja. Objasnila je da ne plače dijete samo kada je gladno, da mu treba govoriti. I tako danas popodne pokušavam nešto pričati malenoj, ali sve gluposti. Po stopedeseti put ponovim "bubimir maleni", "sunčica mamina", "jesmo gladni", "papala papala". Osjećam se kao idiot.
Hahaha
zasto onda pricas ako nemas potrebu za tim?
kad ce dijete pokazivati veci interes za okolinu i ljude oko sebe , ti ces spontano " razgovarati " vise.
Postoji i neverbalna komunikacija, pretpostavljam da ju koristis.
Po meni je logicno da tako maloj bebici "guras"cicu to joj je jedna od najvaznijih utjeha dok su tako mali...
Ne ajecam se da sam sa svojim curama pricala naveliko i nasiroko...to su vise bile one usputne recenice "misicu moj,bebica moja i sl."...
Ja isto gurala cicu. A pricanje dodje samo po sebi. Kod mene je to vise komentiranje dnevnih dogadjanja, u nedostatku odraslih sugovornika.
Ima knjiga u izdanju profila "igre mozgalice" od jackie silberg. Prepuna ideja kako zabaviti i igrati se s bebama.
Sa prvom curicom sam se i ja glupo osjećala i nisam znala šta da pričam.Većinom sam joj pjevala i izmišljala pjesmice,a pri tom se glupo osjećala i radila to na silu.A moja mama se raspriča sa njom,nu-nu,cmok-cmok i priča li priča i pjeva,a vidi se da uživa.Sa drugom curicom sam se ispraksala.Osim pjevanja sam joj pričala sve što radim.Evo mama će te sad obući,idemo u šetnju,mama sad sjecka luk fino sitno,pa ću mrkvu,vidiš kako se briše prašina,slobodno proširuj rečenice i lupetaj kako te volja,svejedno te ne razumije.
Ja sam isto stalno trkeljala ko s odraslim sugovornikom.
Haha, ajme da :D al evo moja 2,5 godisnjakinja je sa sekom pricala "kobejko,kobejko,kobejko..." i ova je bila zadovoljna!
Genijalno.
Meni je drugo pa se isto ulovim da samo blejim u njega i ne znam sto da pricam.
Buljim, draškam dlakava ušesa, držim ručicu u svojoj ruci, nozdrvama pušem po čelu, to je to. :sliježe ramenima:sirius prvotno napisa
ajme, žuta, ovo mi je popravilo dan!
Ha ha. I meni je tako bilo s prvim, ali sam skužila da obožava kad mu se priča pa sam počela lupetati štogod bi mi palo na pamet, a kakve sam sve glupave pjesmice pjevala i izmišljala je već legendarno...Sad imam drugog malenog ali se ovog puta uopće ne osjećam ko idiot već lupetam li lupetam i pjevam po cijele dane neke izmišljene pjesmice tipa ti si mali zeko ti nisi josip leko ili ti si mala beba ti nisi batsheba lol ili ti si mala maca, ti nisi beba s placa, pa se onda još i cerekam a on uživa ko prase. Samo se opusti i doći će ti samo.
Ja sam lupetala kad bi mi došlo, a komentirala sve vise i vise kako je rasla (sad je skoro 16mjeseci). U početku je puuuuuuuno bila s cicom u ustima. Ti lijepo radi s bebom ono sto ti je u tom trenutku ugodno.
Mislim da je najbitnija spontanost i opustenost. Mozes pjevusiti, komentirati radnje, predmete, zvukove izvana i sl. Svakako u razno raznim situacijama spominji djetetovo ime, mamu, tatu, igracke i predmete kojima je okruzeno jer je to, iako je jos dijete malo, prva faza u ucenju govora. Slobodno se koristi onomatopejama (to nije tepanje) jer ces na taj nacin biti zabavnija, a dijete ce vise upijati.
Kada nisi raspolozena za pjevusenje i cavrljanje, stavi neki cd s klasicnom glazbom i zajedno slusajte. To ne treba trajati dugo, nekih 10-15min je cisto dovoljno.
Mozes i djecje pjesmice pustati, ali ja s time u ovoj dobi ne bi puno navaljivala. Mozda radje cd sa zvukovima mora, sume i sl.
brbljava kakva jesam, pričala sam sa svojima još u trbuhu, kad sam rodila samo sam nastavila
mislim da u toj dobi nije tolika svrha zabaviti koliko umiriti, tvoj glas koji je smiren i opušten umiruje i bebu, a sadržaj je totalno nebitan
Sve sam verbalizirala, od idemo mijenjati pelenu, do nema sira u frižideru... Kako je stalno bila na meni sve je pratila i gledala. Čitala sam joj knjigice, animirala lutkice, s njima radila ku -kuc igricu...pjesmice smo joj pjevali... Ma svašta.
sjećam se da me sa oboje fasciniralo što su potpuno novi na svijetu i za ništa ne znaju da postoji, osim mene jel
pa sam im danima nabrajala šta sve postoji
tipa: postoji ti more, postoji ti sunce, postoje oluje, zvijezde, sladoledni kup, spajalice, klamarice, dizalice, breskve, stabla, miševi, vjeverice... dan danas mi je najdraže kad oni nešto vide ili dožive po prvi put.
pa onda ima ono: imaš male ručice, imaš mali slatki nosić, male tanke prstiće, lijepa mala stopala, ljubi mama stopala...
uglavnom, potpuno je normalno da zvučiš... nepametno
I ja.
I nailazila na čuđenje okoline jer kao čemu to kad me ionako ne razumije.
Kako krivo...
LOL kakva dobra tema!
I ja sam tako, pričala bilo šta, kao Tangerina i Mojca, nekad kao sa odraslim, nekad pričala šta radim, nekad nabrajala šta je šta po kući i napolju (ali to već kad sam bila sigurna da prate pogledom), nekad ih samo mazila i nabrajala kako su lepi (LOL na dlakava ušesa, ja sam ih obožavala, još imam i slike
Sa drugim detetom je i meni nešto u glavi kliknulo pa sam razvila strast slično kao JJ, šašave izmišljene pesmice su nam i dan danas deo svakodnevice, deca me još mole da ponavljam stare i izmišljam nove, nisam ni znala da sam tako talentovana
I u šetnji sam stalno nešto klepetala dok su bili bebe, pa su me svi čudno gledali, šta ja znam, meni je bilo nekako prijatnije da pričam nego da ćutim...
A meni je ugodnije šutit, jer moja mama nikad ne zatvara pa sam jednostavno puštala nju da priča, pričaaa, pričaaaaaa... A ja bih šutila i mislila si svoje u glavi. Kad sam rodila djecu skužila sam da njima odgovara to brbljanje i morala sam se fakat koncentrirati na to. Al ne kod jednomjesečne bebe. Njima bi samo sisu ugurala čim bi zinuli. Uglavnom, shvaćam žutuminutu. Proći će i to, a ti ćeš razviti tu sposobnost brbljarije.
I ja.
Bas mi je u sjecanju, jednom ja s njom nesto pricam, a moja mama na Skajpu s mojom tetom... Ona nju pita s kim ja to pricam, a ona odgovori, i nadoda "Ona s njom kao da je velika..."
A mislim da je bas koristilo.
Ja sam sa svojom pricala i dok je bila u drobu i odmah kad sam ju rodila.cimerica u sobi mi je rekla da se ona meni cudi jer se ponasam sa bebom kao da sam doma.a da ona to sa svojim nemoze.(dobro...mozda je i do zene.dalo bi se pisati.doneau joj bebu na podoj a ona ode u wc pusiti...a beba je bila na neonatologiji zbog omotane pupcane i bakterije)
.ali sebzeni nije dalo bas nista oko bebe.
stalno sam joj nesto pricala i mazila.i beba je pratila moj glas smireno i vidilo se da uziva.pa sam pokraj takve cudne cimerice i ja ispadala cudna jer se mazim i pricam sa svojom bebom.
Ja sam puno pričala s obje. Sa starijom sam velik dio dana bila sama doma, pa sam joj pričala svašta. Čak mi je to toliko prešlo u naviku da sam joj pričala i u šetnji pa su me ljudi nekad čudno gledali, jer sam bebi od par mjeseci pričala kamo idemo i sl. Maloj je seka pričala cijeli dan. Ne znam dali ima kakve veze, ali moje obje cure su jako rano progovorile
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom