big milky mum, evo da te utjesim. Mi krenuli na put u petak ujutro, vratili smo se u nedjelju navecer. Dakle, provela sam dva dana ne samo ne prateci Montija nego jeduci hranu koja puno puta nije bila niti zdrava, a kamoli fina (jeli smo onako usput, gdje bi stigli, obilazeci mjesta koja smo htjeli vidjeti). Jednostavno nisam imala izbora i Monti nije dolazio u obzir. Jedva sam cekala da se vratim doma da se sto prije ponovno bacim na Montija...za veceru nakon povratka smo imali proteinski obrok, dakle bez ugljikohidrata (jaja, sunka, salata, sir, kefir) i vec se osjecam toliko, toliko lakse...

A sto se pite i ostalih stvari koje obozavamo tice, moja tehnika je sljedeca: Kad mi mama napravi omiljenu strudlu od jabuka i sira, ja ne da pojedem dvije, tri, nego i vise ako treba. Jedem je dok se totalno ne zasitim i dok se ne osjecam kao da sam stvarno zadovoljila svoju potrebu i zudnju za tom hranom. Shvatila sam da mi je to bolje nego ono, pojest cu jedan komad, a ne dva (da se ne udebljam), pa na kraju zavrsim jesti 3 ili vise dana po 1 ili 2 komada strudle i ode cijela dijeta... Bolje mi se totalno izgustati jedan dan, a onda primjeniti ono sto je rekla Scarlett O'Hara, "Sutra je novi dan". Mislim da je cak i Monti u svojoj knjizi rekao da ako osoba bas zudi za krumpirom, bolje je pojesti vise i napraviti od krumpira pravi obrok, bez mesa i uz salatu i naravno, vrlo, vrlo rijetko.