Mi smo sa proljevom i povraćanjem muku mučili skoro mjesec ipo dana. Par dana bi bilo ok a onda ponovo i to najčešće po noći. Napravili smo sve pretrage i sve je upućivalo na virozu ali ja sam bila luda od straha i panike jer nikako nije prestajalo.
Pazili bi na prehranu ,pili Prolife itd, itd ali ništa.
Od svih doktora koje smo posjetili svi su davali drugačije terapije i imali suprotna mišljenja što je mene izluđivalo. Pedijatrica je govorila stroga dijeta i čekati da prođe, doktor na zaraznoj je odmahivao rukom i govorio da mu dam da jede što hoće i da nikakva dijeta ne dolazi u obzir. Sa zarazne su me dva puta slali kući jer ništa ne treba a do kuće bi njemu sve do cipela bilo mokro.
I naravno mene su gledali ko ludaču koja od muhe pravi slona.
Jednu večer kada mi je ležao na rukama potpuno bez snage i u mlazu povratio cijelo kupatilo, odvela sam na zaraznu i rekla da ne idem doma dok mu nešto ne daju.
Dobio je bocu infuzije i to je bila prva noć da je normalno spavao.
Dolazili smo tri dana za redom po još dvije boce i nakon toga se preporodio.
Sada se pitam jeli bilo potrebno toliko izmučiti djete pa tek onda nešto poduzeti i znam da bi sada u startu drugačije reagirala.