Grafomotorika - i problemi stime

[makita]

Makita i moja M. u vrtiću se povlaći i igra se sama, slaže puzle jer to najviše voli. Kad nešto treba napraviti jer je teta natjera onda normalno negoduje. Od njene treće godine a sada ima pet ja doslovno patim jer vidim jedno lipo normalno dite koje bi se igralo a na žalost ne zna kako. Ja kad je samo jedno dite vanik pokušavam je uključiti u igru ali to teško ide. MOgu vam reći , ne znam da li je to sa svim majkama koji imaju dijete sa DHD-om ali ja stvarno ponekad budem žalosna zbofg svog diteta.
Makita u koji ti vrtić ide dite?

Moj je od ove god školarac, išao je kod časnih na Kmanu.
Moram reći, moje dijete posve drugačije reagira kad ga teta zove u igru ili da nešto pokupi, spremi, učini. On će poslušat čak i kad mu se jako ne da...tek sad ga učimo da mu se ne treba uvijek dati sve, naročito da ne treba kupiti za drugima. Jer, kad teta zovne, ajmo sredite igračke s kojima ste s e igrali, a on tek došao, on trči spremat, a ostali nix. I tako toliko često da mi je to teta mnogo puta spomenula...i naravno da mu je rekla da on ne treba

[vranjicka]

Makita čula sam za taj vrtić na Kmanu jer mi mala od kume ide tamo. Ja sam se oduševila kad mi je kuma rekla da časne same uzmu malu kad ona neće da spava i da rade s njom. To se u M. vrtiću nikada nije dogodilo.

[makita]

[QUOTE=vranjicka;1936019]Makita čula sam za taj vrtić na Kmanu jer mi mala od kume ide tamo. Ja sam se oduševila kad mi je kuma rekla da časne same uzmu malu kad ona neće da spava i da rade s njom. To se u M. vrtiću nikada nije dogodilo.[/QUOTE) Ma i časne i tete su prilagodljive i poštene i drage u svakom smislu, zaista. Moje dijete je u vrtiću mnogo napredovalo!

[vranjicka]

Poštovane mame je li koja od vas ima ili pročitala knjigu "Brain Gym" od P.E. Dennson tj. gimnastika mozga. Čitala sam preko interneta da je ta knjiga super za roditelje, edukatore i djecu koja su hiperaktivna. Uz knjigu se dobije i CD. Piše da su opisane 24 vježbe sa slikama tako da se to može lipo vidit. Navodno da je namjenjena baš za djecu koja imaju ADHD.
Ako netko ima iskustva s tim nek se javi jer ako je knjiga bezveze ne bi trošila pare.

[Peterlin]

Čuj, mislim da je knjiga o kojoj govoriš PRIRUČNIK za roditelje i edukatore.

Ništa ti ne vrijedi ako ne kreneš od početka. Nabavi si knjigu "Brain Gym i ja" u kojoj Denisson opisuje kako je nastala metoda.

Ja sam imala obje i poklonila učiteljici svog mlađeg sina jer njoj više treba nego meni.

Knjige svakako vrijede ali ako nemaš nekog stručnog pri ruci (logoped je ok) teško to ide u kućnoj radinosti, bar je takav moj dojam. Inače, u Hrvatskoj imaš i Brain Gym terapeute ili instruktore, ne znam točno kako se to zove. Znam za Tatjanu Novosel Herceg (Varaždin) ali nemam nikakvog osobnog iskustva.

Mi smo se snalazili samo s knjigama, ali uz Suvag (logoped, neurolog, psiholog, fizijatar) i ne znam kako bi to išlo samo uz literaturu. Treba biti prilično vješt ili imati pomoć da odabereš vježbe koje odgovaraju baš tvom djetetu. Mi i dan danas radimo križno lateralne pokrete i osmice.

Inače, nemoj se razočarati - brain gym nije čarobni štapić. Kao i sve drugo, to treba temeljito i strpljivo vježbati, sam naučiti svaki detalj, pratiti dijete, gledati što mu čini dobro i kako... Dobro je voditi dnevnik. Onako sa stanovišta prosječnog čitatelja, brain gym čine umrežene razne vježbe s kojima sam se sretala po raznim osnovama (vježbam yogu već godinama, počela sam s tim prije nego mi je zatrebao brain gym, a isto tako nije mi stran shiatsu i dosta tih elemenata koristi se i u ovoj metodi) i pročitala sam hrpu druge literature od koje bih izdvojila Ples pisanja (autorica se zove Oussoren, nisam zapamtila ime, imaš na internetu) i sve ti je to u biti na isti kalup.

Potpuno je svejedno da li je brain gym izvorna metoda ili ne - ako djeluje (a to ne možeš znati ako ne probaš) onda je dobro. ALi rezultati ne dolaze preko noći, bez obzira što u knjizi pisalo. Mi smo sa oba sina dosta radili jer su se njihove smetnje razlikovale, ali dobro je činilo jednom i drugom. Radili smo i kompresiju zglobova i pasivnu gimnastiku i gibanje uz glazbu i hrrrrpu raznih vježbica za poboljšanje motorike, koordinacije, pažnje i slično, tako da ne mogu znati koliko je brain gym utjecao. Kako god bilo, sve te fizičke aktivnosti postale su i ostale sastavni dio našeg života. Poboljšanje dolazi kao nagrada za upornost. Nismo se izmučili. Radili smo ono što nas je veselilo i zabavljalo i bilo korisno. Ostale knjige koje su me se dojmile su Jednorozi su stvarni (Barbara Meister VItale), svaka knjiga koju je Greenspan napisao valjala je, ali izdvajam Vještine igrališta jer je odlična, a ovdje ću se zaustaviti jerbo se od šume neće vidjeti drvo.

Posudi Brain Gym iz knjižnice - ima u većini. Ja vjerujem da nije bacanje para ni ako kupiš sve tri knjige koje su izašle (bar ja znam za tri) ali vježbajte!

[vranjicka]

Peterlin kako ti vodiš dnevnik tj. što zapisniješ, dali vježbe koje radiš i dr? Molim te opiši mi. Ja mislim da je vama u Zagrebu pun o lakše jer možda imate više centara, ljudi koji su obučeni za rad. Ovde u Splitu postoji samo Centar na Mejama di dolaze dica cile SD županije. Moja M ima samo jedan termin tjedno, tj. pola sata kod defektologice a pola sata lod logopedice. Nakon Velike gospe rekli su mi da će pravit novi raspored pa ću ih zamolit ako može da joj daju još koji termin.
Pokušala sam Peterlin vježbati s mojom M. one vježbe koje si prije opisivala ono hodanje uz rub noga ispred noge i dr. Rađe bi kopala tri dana nego to. Izmorime , jer napravi dva koraka i odustane pa je moram vatat, pa prisilit, pa ona neće, pa se baca, pa neće da gleda u mene kako se pravilno radi itd. Za poludit.
Kako ti uspjevaš sa svojim dječacima? Da li to oni imaju ADHD?

[sirius]

Peterlin kako ti vodiš dnevnik tj. što zapisniješ, dali vježbe koje radiš i dr? Molim te opiši mi. Ja mislim da je vama u Zagrebu pun o lakše jer možda imate više centara, ljudi koji su obučeni za rad. Ovde u Splitu postoji samo Centar na Mejama di dolaze dica cile SD županije. Moja M ima samo jedan termin tjedno, tj. pola sata kod defektologice a pola sata lod logopedice. Nakon Velike gospe rekli su mi da će pravit novi raspored pa ću ih zamolit ako može da joj daju još koji termin.
Pokušala sam Peterlin vježbati s mojom M. one vježbe koje si prije opisivala ono hodanje uz rub noga ispred noge i dr. Rađe bi kopala tri dana nego to. Izmorime , jer napravi dva koraka i odustane pa je moram vatat, pa prisilit, pa ona neće, pa se baca, pa neće da gleda u mene kako se pravilno radi itd. Za poludit.
Kako ti uspjevaš sa svojim dječacima? Da li to oni imaju ADHD?

Ja sam već gore napisala i to je najosnovnija stvar u radu sa ADHD-om. Privoliti dijete na suradnju i koncentriranje na izvršavanje zadatka. Da dijete želi surađivati i sa veseljem i voljom radi sve što kažeš koliko dugo treba, to bi bila pjesama, ali i dijete tada ne bi bilo ADHD. Dakle, važno je da budeš uporna , dosljedana i bez unošenja emocija.

[Peterlin]

Peterlin kako ti vodiš dnevnik tj. što zapisniješ, dali vježbe koje radiš i dr? Molim te opiši mi. Ja mislim da je vama u Zagrebu pun o lakše jer možda imate više centara, ljudi koji su obučeni za rad. Ovde u Splitu postoji samo Centar na Mejama di dolaze dica cile SD županije. Moja M ima samo jedan termin tjedno, tj. pola sata kod defektologice a pola sata lod logopedice. Nakon Velike gospe rekli su mi da će pravit novi raspored pa ću ih zamolit ako može da joj daju još koji termin.
Pokušala sam Peterlin vježbati s mojom M. one vježbe koje si prije opisivala ono hodanje uz rub noga ispred noge i dr. Rađe bi kopala tri dana nego to. Izmorime , jer napravi dva koraka i odustane pa je moram vatat, pa prisilit, pa ona neće, pa se baca, pa neće da gleda u mene kako se pravilno radi itd. Za poludit.
Kako ti uspjevaš sa svojim dječacima? Da li to oni imaju ADHD?

Hajdemo od repa.... Ne, moji dječaci nemaju ADHD. Imaju neke druge smetnje, naročito stariji. Zapravo, trebalo bi reći da je dijete IMALO smetnje jer sve se to s vremenom riješilo. On je dospio u Suvag zbog zakašnjelog razvoja govora i motorike (nije mogao skočiti s 2 noge istovremeno do pete godine), pa su mu ustanovili usporeni razvoj neurološkog sustava. Uz to je imao ultrakratki interval pažnje, ali nije bio hiperaktivan. Možda bi i bio da je motorički bio spreman za to. Nema veze... Problema ima raznih, puno nas ima koji živimo s tim. Mi smo skoro pa gotovi, ali još uvijek hodočastimo kod fizijatra i neurologa. Ipak, netko tko danas vidi moje dijete, ne vjeruje kakva mu je bila početna dijagnoza... Dodaj tome još smetnje vida koje su također tražile nošenje flastera i strpljivo vježbanje u predškolskoj dobi. Mlađi sin mi nema takvu špajskartu ali je ljevoruk i bilo ga je teško "pridobiti" da odustane od zrcalnog pisanja pa smo i s njim hodali u Suvag.

A sad kako uspijevamo... Strpljivim radom. Strpljenje je ključna stvar. Naš život nije podijeljen na vježbanje i nevježbanje, naš život je godinama bio podređen potrebama djece, a da oni nisu to ni znali. Tek nedavno smo (a da nismo zapravo ni osjetili) polako smanjili intenzitet. Kod nas je svaka igra imala neku svrhu (razvoj motorike, vježbe za oko, razvoj govora, blablabla, sve što treba) ali djeca o tome nisu imala pojma. Nemam ti ja recept kako se do toga dođe... dođe se tako da živiš s klincima 24 sata dnevno. Jednom tjedno ili dvaput ideš na terapiju, tamo dobro gledaš što se radi (ili pitaš što se radi ako nisi prisutna, razgovaraš s defektologom ili logopedom ili odgajateljem ili pedijatrom - koga god imaš na raspolaganju). Pratiš dijete i gradiš na onome što voli. Moji su obožavali Nenu Belana (jadan, izašao mi je na uši) ali ja sam to iskoristila da plešu i skaču na njegove pjesme sve dok stariji nije polako savladao ono što je trebao. Oni su se igrali, zabavljali i usput vježbali.

Ne mogu se ni sjetiti svega što smo radili, ali nije uopće važno. Razmisli samo o tome što tvoja djevojčica voli i koja joj aktivnost odgovara da je može raditi dulje vrijeme. Netko ti je dobro savjetovao sport, ali za ADHD je bolji individualni sport (štajaznam, atletika možda) jer tim klincima je jako teško slijediti pravila. Što ima kod tebe - plivanje, veslanje, bilo što... I trenerima obavezno reci kakve probleme ima dijete, da znaju unaprijed. MOgu ti i oni puno pomoći jer imaju iskustva sa svakakvom djecom. Nije tvoje dijete jedino, bez brige...

(Uf, pišem romane).

Dnevnik - ja svoj nisam vodila jer nisam stizala, ali pisala sam umjesto toga postove na logopedskom forumu (pa se tamo vraćam ako zaboravim gdje smo bili i gdje smo sada, npr. kad koje dijete dobije četvorku u školi pa se zabrinem i slično...) Dnevnik nije za dijete - dnevnik je za tebe (ako ti odgovara) i služi samo tome da sama sebe podsjetiš na napredak, da zabilježiš što valja, a što je promašaj i polako se skupa s djetetom usmjeravaš prema pravim stvarima. To je posao za roditelja jer terapeuti nisu dovoljno dugo s klincima. Ako ti dijete voli kuhati, iskoristi to.... Ako voli pospremati, nek radi to... BILO ŠTO što joj veže pažnju dulje vrijeme je odličan početak. Moji su voljeli audio priče, pa sam ih tako malo pomalo učila slušati (i mirno sjediti) što se pokazalo super pred školu.

Ako voli crtati - nek crta, ako voli glinu - nek mijesi (to je super za hiperaktivce, baš prava glina iako je i plastelin i glinamol odličan). Ima još jedna knjiga, zaboravih ime, mislim da se zvala PROZORI U SVIJET NAŠE DJECE, autorica je Violet Oaklander. Tamo imaš hrpu raznih ideja za rad s takvom djecom. Ja sam pročitala gomilu tih knjižurina u čekaonici kod logopeda dok je moj sin unutra vježbao. I mislim da sam udavila logopedicu svojim pitanjima do besvijesti, ali nije me bilo briga. Rezultati su stigli. A moja djeca i danas vole gomilu aktivnosti koje smo smislili da im budu terapija.

Dosta za jedan post... Slušaj sirius i druge mame s iskustvom ADHD djece. Ja nisam iz te vreće, ali nadam se da sam ti malo pomogla. Moraš imati strpljenja i razumijevanja u prvom redu za samu sebe, zatim za dijete, a tek onda za sve druge... Uspjet ćete! Samo ćeš jednom otkriti da problem više nije golem, nije u centru vašeg svijeta, a vjerojatno i da to više i nije neki problem... Sretno!