S vremena na vrijeme pojavljuje se post u kojem se brane tete. Posao teta je izuzetno težak i u 99 % slučajeva tete nisu krive.
Tetama treba pomoć koju treba pružiti sustav. Potrebno je prije svega više teta. U tom slučaju je potrebno više novca za plaće ali to treba gledati kao ulaganje u odgoj djece. To je ulaganje koje se svakako isplati. Dijete koje prođe djetinjstvo bez frustracija i nasilja ima više šanse da izraste u dobrog čovjeka.
Osim toga tetama je potrebna svakodnevna stručna pomoć stručnjaka, logopeda, psihologa i liječnika, jer osim skvakodnevnih vrtićkih aktivnosti potrebno je djecu pratiti u razvoju i rješavati određene probleme, to tete ne mogu same. Roditelji moraju surađivati sa tetama i stručnjacima, to je praktično jedan tim. Vrtić ne smije biti čekaonica u kojoj djeca čekaju da se roditelji vrate sa posla. Djeca u vrtiću provedu trećinu dana i to vrijeme se mora iskoristiti kako za igru i edukaciju tako i za rješavanje problema. Često se može zaključiti kako su tete i roditelji dvije suprostavljene strane. To je potpuno krivo. Tete i roditelji su na istoj strani a suprostavljena strana je grad i država koji trebaju dati novac.

U suštini, može se prema sadržaju svih postova zaključiti da svi roditelji razmišljaju na isti način. Neko je sklon razvodnjavanju a neko je malo konkretniji ali svi smo na istoj strani.