Poludit ću!!

[jasnica]

Molim vas da se neljutite na mene što otvaram ovaj topik ali nisam nigdje našla ono što me zanimalo.Pomozite mi svojim savjetima i potporom.Nemoj te mi zanovjetati.Trebam par lijepih riječi ili savjeta.
Zašto ovo sve?
Jako sam skomirana.Ponekad bezveze,aponekad me naljuti sitnica. Klinjo ima 8 mjeseci.Stvarno je jako dobar kakve djece ima.Ali ja nemogu sve odraditi kako treba.Sad je još i gore kad je ružno vrijeme. S M nemogu nikako nakraj.Nestalo je onog savršenog sklada. Razmišljam o rastavi jer nikako da se prestanemo svađati. Nema više kompromisa jer moje potrebe nisu zadovoljene. Poslije poroda još sam se udebljala bez obzira na dojenje i dijete. imam 100 kg. odjeću nemogu obući a nemam love da si priuštim novu.Od obuće ništa nemogu obuti. nekad samo plačem i plačem. Sram me ljudi kad me sretnu na ulici.
kome da se obratim u maloj sredini? Možda ni nisam stvorena da budem majka?

[tanjads]

Draga Jasnica, ovo je prvi korak. Pričaj s ljudima, požali im se i traži podršku od njih. Po svemu što si napisala čini se da ti je naprosto previše svega u kratkom periodu. To je faza, proći će, na dio novih opterećenja ćeš se naviknuti, a ponešto će i proći. Da ti je dijete dobro-to je sigurno, on je tako mali da niti ne može biti ništa drugo nego dobar.

Probaj si osloboditi nešto vremena za bavljenje sobom. Neka ga TM čuva, ili zamoli nekog drugog. Ako je između tebe i TM bilo dobro prije onda imate još šanse- daj dijete nekom da ga pričuva, pozovi TM na razgovor i inzistiraj da oboje izgovorite što želite jedno od drugog (ne samo što zamjerate). Počnite opet raditi nešto u čemu ste prije zajedno uživali.

I na kraju, potraži pomoć. Ako si negdje gdje nema šanse za psihoterapiju ili savjetovanje kod psihologa, onda možeš bar nazvati telefon za psihološku pomoć kad ti je teško ( 01/48 28 888, od 10-22 radnim danima). Uz to pozovi prijatelje pa se njima požali. Ili izađi malo van kuće-to je prvo što trebaš napraviti.

A kad prestaneš dojiti, na dijetu. Samo bez frke, ja dobila 22 kg u trudnoći, ostalo mi još godinu dana 13-15 kila viška. Danas sam na težini -prije trudnoće (uz pomoć UN dijete). Sve se to da riješiti. Uhvati se najlakšeg, pa kad to riješiš imat ćeš više snage i za veće probleme.
Sretno!

[Sun]

jasnica

izdrži, bit će bolje! Ta prva godina je najgora što se tiče braka a i svega ostalog.. Kasnije će ti bembo prohodati pa ćeš se više kretati, lovit ga, doći će proljeće, šetat ćete po vani... Ne znam što bih ti rekla, meni je prva godina kad je bebo došao bila stravično naporna i stresna, više puta sam pakirala kufere i napuštala dragog, nikako se nismo mogli naći na istoj valnoj dužini. I stalno sam bila u teškoj depri..
Nekako je sve malo po malo došlo na svoje, valjda nekim ljudima treba neko vrijeme prilagodbe.
~~~~~~~~

[mamasch]

Joj, jasnice, ja bih voljela kad bi nam se ovdje na Forumu pobrojali roditelji koji se nisu barem par puta prvih godina djeteta gotovo razveli od svojih partnera! Ma daj stanite na loptu, prihvatite da se nalazite u dosad nedoživljenoj situaciji i da se svo troje morate prilagoditi novonastalim okolnostima.
Ti se odmaraj kad god možeš, skupljaj snagu za nove pobjede,ne razmišljaj sad o mršavljenju jer nemaš ni snage ni vremena za to. Doći će vrijeme kad će ti se dijete osamostaliti dovoljno da ćeš moći svakoga dana odvojiti vrijeme za sebe, za dijetu, čitanje, hobi... no do tada moraš biti strpljiva i mudra.
TM-u je po mom mišljenju teže prilagoditi se jer ti ipak imaš urođeni majčinski instinkt koji ti puno pomaže u suočavanju sa problemima vezanim uz djecu pa eto sad na početku moraš imati razumijevanja za mušku zbunjenost. Od TM-a traži da se posveti djetetu koliko god može, dijelite obaveze vezane uz dijete - tako ćeš TM-u olakšati ovaj tranzicijski period, u kojem je dijete u centru tvog svijeta, a ne više on.


Sjetiću se još toga, zovu me klinci. Samo hrabro, ne kloni duhom, tu smo ti non-stop na Forumu, samo navrati na čašicu dobrog raspoloženja!

[MGrubi]

eto i ja sam se htjlea razvesti .. a još nisam bila rodila
a sad nam je super
i imam blizu 100 kg, tako da te razumijem po pitanju robe i pokušaja šopinga - osječam se ko manji slon kad uđem u dućan a ženska me pogleda u stilu: e pa.. nemamo mi tolike brojeve .. :/

s 8mj počinje faza straha od odvajanja, pa su bebice malo zahtijevnijee, no prolazna je

ja ću krenuti na pilates, je li ti ima tko pričuvati malenog 2x tjedno? rekreacija je dobra, malo se makneš iz kuće, iskačeš negativnu energiju ...

svaki put kad sam loše volje (vrijeme, neispavanost..) pitam se : šta je meni ovo trbealo, umisto da putujem svitom ja tu pregovaram oko oblačenja čarapa....
sve su to trenutne krizice .. proći će

"sutra, sutra je novi dan"

[zmaj]

a joj
dobro došla u klub
s MM-om sam se nakon poroda posvadila minion puta
a tila rastavit to puta 2
koma...
al, stvarno je istina...triba dat vrimena...iskreno popričat...da se niste ženili da se odma rastanete...nit dobili malca da pošizite.... jednostavno, na glas jedno drugom priznajte da ste u komi, da vam je dosta i diteta i svega....i polako će krenut na bolje...mic po mic...
ja sam još imala i postpor depresiju.... sad kad gledam unatrag (+mastitise i dg astme-upale pluća)...dobro da nisam ozljedila malog il sebe...
a i sad mi miš zna ić na živce...no, dopustila sam si da me osvoji
s MM-om to ide malo sporije...al, ide...pa stena...pa unazad..pa naprid

[Nataša,Sarajevo]

I ja sam imala , doduše ne 100, ali 88 kila, ( sa početnih 58 )
još dugo nakon poroda sam nosila po kući trenerke MM-a a za vani isključivo trudnički kombinezon.
Vjenčani prsten nisam mogla na ruku ni kad je G. imao godinu dana.
Noga mi se povećala tako da mi je uz svu garderobu i sva obuća otpala,
imala sam samo jedne tene koje sam nosila cijelu trudnoću i još dugo, dugo
(a bile su maslinastozelene i nisu mi ni uz šta išle )

Kile su mi počele spadati kad sam pošla na jogu,
kad je G. imao godinu dana spala sam na 78,
kad je punio dvije godine spala sam na 68,
a kad sam se zaposlila, to me dokusurilo - od silnog trčanja na sve strane otpao je i zadnji višak kilaže.

Bila sam hronično umorna, G. nije spavao gotovo nikako, MM je stalno bio na poslu, čak sam i babine provela solo s djetetom.
Većinu vremena izgledala sam kao da me poplava izbacila a ne kao sretna mlada mama, osjećala sam se OČAJNO.

A o raspravama sa MM da ne govorim, naše nažalost traju još i danas.

I činilo mi se da svi mogu i više i bolje, ali to se samo čini.
Hrabro naprijed

Ovdje ćeš uvijek naći podršku i savijet,
mene su Rode digle na noge kad sam mislila da nema dalje

[rinama]

Draga jasnica,
ti si stvorena da budeš mama i to baš zbog ovog preslatkog bebaća na slićici avatara. Ajmo ispočetka. Cure su ti već rekle da smo svi mi bili u toj fazi kad misliš da je to to, da je tu svemu kraj, da više ni bolje ne postoji. Život nije lak, ali nije ni tako crn. Stavi u glavi sliku jednih vrata kroz koja kad prođeš i zatvoriš ih ostavljaš sav taj jad i tugu što te guši u grlu, a s druge strane te ćeka novi početak, nova ti. Moj slučaj je bio slićan tvome i za početak sam isto ovdje na Rodi potražila savjet i utjehu i dobila je u nevjerovatnoj kolićini koja mi je ispunila i srce i dušu i pokrenula me s dna i odmaknula od ponora. Slijedeći korak je bio odlazak kod moje doktorice opće prakse gdje sam tražila uputnicu za psihološku pomoć jer više sama nisam mogla dalje. Odlazim na razgovore, ne uzimama nikakve lijekove, samo razgovaram sa ženom, ona mi vraća vjeru u mene i to vrlo uspješno. Ne skrivam pred ljudima da posjećujem psihijatra, znaju svi i na poslu i obitelj i prijatelji. Znaći napokon sam svima na glas rekla da nisam dobro i da vapim za pomoći.
No to je tek početak, ali vrlo efikasan. Moj ti je savjet da prestaneš plakati u mraku sobe i otvoriš prozor i dozvoliš suncu da uđe u tvoj život. Imaš tri najvažnija razloga za to, a to su: tvoje dijete, TI i tvoj brak.
Složit će se sve na svoje mjesto onog dana kad osjetiš da ponovno u rukama držiš uzde svoga života, a osjetit ćeš uskoro, jer ti si već počela s promjenama, prva je ta što si sama sebi priznala da ti je svega dosta, a ostatak će dolaziti iz dana u dan. Gradi volju za sutra na današnjem uspjehu, a ti ga već imaš: želja za promjenom izrećena na glas.
Ako nas zatrebaš, tu smo.

[kailash]

jasnica u novoj ste situaciji. treba vremena za prilagoditi se. kažu da se život kataklizmički promjeni dolaskom djeteta. s time se iz svog iskustva u potpunosti slažem. meni je trebalo oko 6 mj da se saberem i pronađem novu harmoniju u novim uvjetima. nekom možda treba manje, a nekom sigurno i više.
nije dobro donositi konačne odluke dok smo u takvom disbalansu.
vidjet ćeš kako će s vremenom se stvari početi same od sebe ponovno poštimavati.

[bucka]

potpisujem cure!
(skoro) sve mi imamo krize u braku, visak kg-a, premalo vremena za sebe...
ali dodje to sve na svoje!!

[AndrejaMa]

Topik kao stvoren za mene, i još na žalost puta dva.
Djete od dvije i pol godine i beba od četiri i pol mjeseca koja stalno visi na cici, po danu ne spava, po noći se budi 5-6 puta.
MM ili na putu ili dolazi kući oko 6, pa još i nogomet
Nikog bliskog u okolici, višak kila oko 35 u odnosu na prije prve trudnoće, vikendima stalno neke obaveze...
Eto, MM se spakirao i otišao u London na tekmu. U subotu ide kod sestre u Njemačku i ostaje do srijede službeno. SLijedeći vikend opet ide na put.

Ali ne dam se. I neću se dati.
Samo ne znam kako... ja stvarno nemam kome ostaviti djete, a ako čekam na MM - eto čekam već 3 mjeseca da odem kod dermatologa - ni za to nemam vremena....

[rinama]

Kukuc jasnica, javi nam se malo.

[Maslačkica]

Gdje si?
Da nam se malo javiš??? Da li si bolje?

[cvijetak]

Jasnica, kad čitam tvoj post imam osjećaj da sam ga pisala ja prije kratkog vremena, još mi i sad naleti faza da se tako osjećam. Ali ... "Ne daj se, Floki ..." ... znaš dalje ?!?
Bit će bolje samo trebaš još malo izdržati. Piši nam ...

[Ora]

potpisujem cure!
(skoro) sve mi imamo krize u braku, visak kg-a, premalo vremena za sebe...
ali dodje to sve na svoje!!

Potpisujem