Nisa
što da ti kažem osim da ne mogu ni zamisliti koliko je težak tvoj gubitak i da mi je užasno žao zbog svega što ti se desilo i na način na koji se desilo.
iz ovoga što si napisala u najmanju ruku mogu reći da je sigurno bilo i neadekvatnog odnosa pacijent -liječnik, zanemarivanja, a čini mi se (mada ne mogu sa sigurnošću tvrditi) i pogrešnih procjena.
i mislim da si u pravu kada kažeš da nisu trebali toliko čekati.
i da su trebali puno više pratiti i provjeravati.
i nikada neću razumjeti tu potrebu da se stalno nešto rutinski testira kod "urednih" trudnoća, a kada zaista nešto ne štima, onda kada bi tehnologija možda mogla barem malo pomoći-često stvari zataje.
ja sam malo već sebi dosadna kad ženama govorim da bi trebale ulagati nekakve pismene žalbe ili tužbe, ali razumijem i da je mnogima to nakon svega previše i da često nakon svega nemaju više snage još za to.
ali na žalost ne vidim drugog puta.
a takve stvari ponekad ipak mogu ispuniti barem jedan mali djelić one velike praznine koja ostaje.
nemam prave riječi, osim da pomišljam da takvi tužni događaji možda ipak imaju neki viši, našem mozgu i srcu kojem plače nedokučiv smisao...

želim tebi i tvojoj obitelji da vas odsad u životu zaista prati samo sreća