Drage moje, ono što mi zadnjih dana ne izlazi iz glave a potaknuta stalnim reklamama o humanitarnoj akciji za pt-2 u Petrovoj koje mi ne dozvoljavaju da sve što prije zaboravim, a samo otvaraju ranu, je sposobnost da se bude toliko nehuman prema ženama koje proživljavaju pravi pakao zbog straha za svoje bebe. Nisam bila jedina koju su tako tretirali. Pitam se do kada ćemo takvo nešto trpjeti. Pitam se može li se liječnike tužiti zbog nehumanog odnosa. Na žalost, ne živimo u Americi, jer takvi bi odmah letjeli s posla.

Tekst kojeg sam najprije ovdje objavila, malo sam preradila da bude još jasniji, i pokušala ga poslati na tri adrese, dvije ga nisu objavile, treći pokušaj upućen na "mojupriču" za Latinicu, također nije prošao, no nisam se ni potrudila da problem riješim kako se sugerira. Ne znam bi li moralno bilo u redu da se ovakva priča gura u javnost u ovakvom trenutku kada traje ova humanitarna akcija.

Jer prve suze koje su mi potekle bile su onog časa kada sam se našla u onom stravičnom hodniku iz reklame, slijedeće kada me profesorica nije ni pogledala, niti mi uputila i jednu riječ kod prijema.

Znam samo da ću i dalje razmišljati o tome kako bi takvima i sličnima trebalo stati na kraj i dobro ih uzdrmati. Ima li više sličnih meni? Javila mi se samo jedna cura iz Splita rekavši mi da će se pridružiti pokerene li se ikakva inicijativa. Može li mi netko sugerirati kome se obratiti.